Poslovni broj: Gž-372/2022-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice K. H. iz L., OIB: ..., zastupane po punomoćnici D. B., odvjetnici u Z., protiv tuženika R. A. d.d., Z., OIB: ....., zastupanog po punomoćniku J. G., odvjetniku u OD G. & G.iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3303/19-22 od 21. siječnja 2022., u sjednici održanoj 24. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3303/19-22 od 21. siječnja 2022..

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda, u točki I. izreke utvrđena je ništetnom odredba iz članka 2. Ugovora o kreditu za kupnju novog vozila broj: ........., sklopljenog 18. svibnja 2007. između tužiteljice i tuženika, koji je solemniziran kod javne bilježnice R. S. pod poslovnim brojem OV-8023/2007 dana 22. svibnja 2007. godine, u dijelu odredbe koji glasi: "…promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.".. Točkom II. izreke, utvrđene su ništetnim odredbe predmetnog ugovora o kreditu u čl.1. koji glasi "Kunska protuvrijednost po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita.", te u čl. 7. glasi: "Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF važećem na dan dospijeća…". Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 4.339,06 kn sa pripadajućim zateznim kamatama. Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 16.351,99 kn sa pripadajućim zateznim kamatama. Točkom V. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 8.750,00 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.,70/19., 80/22., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane te predlaže odbijanje žalbe i potvrđivanje prvostupanjske presude. Zahtjeva naknadu troškova odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu (odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutne klauzule), sadržaja navedenog u točki I. i II. izreke pobijane presude te restitucijski zahtjev za povrat stečenog na temelju ništetnih ugovornih odredbi u iznosu od 575,89 eura/4.339,06 kuna (promjenjive kamatne stope) i u iznosu od 2.170,28 eura/16.351,99 kuna (valutne klauzule) sa pripadajućim zateznim kamatama.

6. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354. st. 1. u vezi s čl. 190. st. 2., čl. 338. st. 4. i čl. 502.c ZPP-a na koju se žalbom poziva tuženik.

6.1.To stoga što je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 190. st.2. ZPP- a kada je dopustio preinaku tužbe učinjenu nakon provedenog financijskog vještačenja kojim je utvrđen točan iznos pretplate po ništetnim ugovornim odredbama, s obzirom da iznos pretplate tužitelj bez svoje krivnje nije mogao utvrditi prije provođenja tog dokaza budući da ne raspolaže odgovarajućim stručnim znanjem za točno utvrđenje preplaćenog iznosa na temelju ništetne ugovorne odredbe.

6.2.Također, suprotno žalbenim navodima, obrazloženje pobijane presude sadržajno je u skladu sa čl. 338.st. 4.ZPP-a.

6.3. Isto tako, neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima ukazuje na zabranu retroaktivne primjene odredbe čl. 502.c ZPP-a koja da se prije donošenja ZID ZPP/19 odnosila samo na postupke naknade štete. Naime, pravilan je stav prvostupanjskog suda da pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti valutne klauzule i ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na što ukazuje i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj Revd-2507/2022 od 14. lipnja 2022. prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu ZID ZPP/19, temeljem članka 502.c ZPP-a vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

7. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se žalbom poziva tuženik, budući da presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, a niti o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika.

8. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje ostalih bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

9. Među strankama nije sporno da je sklopljen predmetni ugovor o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima (CHF) i promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj odluci tuženika, s time da se tečaj CHF tijekom trajanja ugovora mijenjao, kao i početna kamatna stopa od 5,20 % odlukom tuženika, kao i da je tužiteljica otplatila kredit u cijelosti u skladu s ugovorom i obračunatim anuitetima od strane tuženika. Sporna je ništetnost valutne klauzule i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika te posljedično tome pravo tužiteljice na povrat preplaćenih iznosa, kao i zastara tražbine tužiteljice.

10. Prvostupanjski sud, pozivom na čl. 502.c ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14., 110/15., 14/19, dalje: ZZP/14), a cijeneći da su u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača donesene presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13.lipnja 2014. i poslovni broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., kojima je pravomoćno utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke banke i valutne klauzule u valuti CHF, zauzima stav da su nepoštene i kao takve ništetne sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu.

11. U odnosu na tuženikov prigovor zastare, prvostupanjski sud pozivom na čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11, 78/15. i 29/18., dalje: ZOO) i pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020., zauzima stav da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača prekinuta zastara te da počinje teći ispočetka od pravomoćnosti sudske odluke donesene u tom postupku. Stoga, cijeneći vrijeme podnošenja tužbe pozivom na čl. 225. ZOO-a zauzima stav da nije nastupila zastara tražbine tužiteljice.

12. Stoga, prvostupanjski sud prihvaćajući nalaz i mišljenje financijskog vještaka prema kojem je tužiteljica s osnove jednostrano promjenjive kamatne stope preplatila kredit u iznosu od 4.339,06 kn, a s osnova promjene tečaja CHF-a u odnosu na tečaj na dan isplate kredita u iznosu od 16.351,99 kn, pozivom na čl. 323. i čl. 1111. ZOO- a obvezuje tuženika na isplatu navedenih iznosa tužiteljici, sa zateznim kamatama od dospijeća svake pojedine mjesečne razlike do isplate pozivom na čl. 29. čl. 1115. ZOO-a.

12.1. Pri tome, prvostupanjski sud otklanja tuženikov prigovor na nalaz i mišljenje vještaka vezano za pojedine manje plaćene anuitete zbog nižeg tečaja CHF u odnosu na početni tečaj, zaključivši da je vještak utvrdio samo više plaćene iznose, kao i da tuženik nije primio ništa od tužiteljice za vrijeme dok je tečaj CHF bio niži u odnosu na početni,a niti ima svojstvo potrošača pa da s osnove povrata stečenog na temelju ništetne ugovorne odredbe nije ovlašten tražiti uračunavanja manje plaćenih iznosa zbog nižeg tečaja CHF.

13. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a pa tužiteljici dosuđuje troškove postupka u cijelosti, u visini odmjerenoj prema čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa).

14. Pravilno je prvostupanjski sud, protivno žalbenim navodima tuženika, utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti spornih ugovornih odredbi i isplatu preplaćenih novčanih iznosa.

15. Žalbeni navodi kojima tuženik ističe kako se utvrđenja iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu ne mogu odnositi na predmetni ugovor o kreditu, nisu osnovani. Naime, točno je da je tuženiku u ovom postupku dopušteno dokazivati da je o spornim ugovornim odredbama pojedinačno pregovarao sa tužiteljicom, s obzirom da predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu nije bila okolnost da li su određenom potrošaču dane odgovarajuće obavijesti o spornim ugovornim odredbama prije sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu, slijedom čega je banka u svakom pojedinačnom sporu ovlaštena tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu određenom potrošaču dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi na određivanje njegove novčane obveze i da je unatoč takvoj obaviještenosti potrošač pristao na sklapanje takvog ugovora o kreditu. U konkretnom slučaju tuženik je predložio saslušanje svjedoka S. N., na adresi tuženika, na okolnost pojedinačnog pregovaranja o valutnoj klauzuli i to pružanja svih informacija kojima je i sam raspolagao te na okolnost tužiteljici ponuđenog izbora između više različitih kredita i svjesnog odabira kredita vezanog za valutu CHF. Međutim, tuženik nije tvrdio niti dokazivao da bi predloženi svjedok na bilo koji način sudjelovao u sklapanju predmetnog ugovora, a niti to proizlazi iz priloženih isprava, s obzirom da iz pismenog ugovora o kreditu i potvrde (solemnizacije) javnog bilježnika proizlazi da je ugovor potpisala druga osoba kao punomoćnik tuženika (M. Š.), a pored toga okolnosti na koje je predloženo saslušanje svjedoka ne predstavljaju odgovarajuće obavijesti o rizicima i drugim bitnim parametrima osporenih ugovornih odredaba koje su trebale biti dane tužiteljici prije sklapanja ugovora pa se takav dokaz ukazuje nepotrebnim, slijedom čega je prvostupanjski sud na temelju čl. 220. st. 2. ZPP-a pravilno odlučio kada predloženi personalni dokaz nije izveo.

16. S obzirom na direktni učinak presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno čl. 502.c ZPP-a i čl. 118. ZZP/14, a koja presuda se odnosi i na tuženika (točka 4. izreke), ujedno cijeneći da tuženik u ovom postupku nije pružio relevantnih dokaza da bi postojao informirani pristanak tužiteljice na sklapanje predmetnog ugovora o kreditu, ništetne su sporne ugovorne odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa na temelju jednostrane odluke tuženika, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je pozivom na čl. 502.c ZPP-a i čl. 118. ZZP/14 utvrdio ništetnim sporne ugovorne odredbe, slijedom čega su bez utjecaja na pravilnost pobijane presude žalbeni navodi kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

17. S obzirom na utvrđenu djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a kada je zaključio da tužiteljici pripada pravo na povrat onoga što je isplatila na temelju ništetnih ugovornih odredbi, dakle pravo na povrat razlike između plaćene ugovorne kamate po promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorne kamate obračunate po stopi ugovorenoj na dan sklapanja ugovora, odnosno razlike između plaćenih anuiteta obračunatih u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan plaćanja i anuiteta obračunatih prema tečaju CHF na dan prijenosa kredita u otplatu. Stoga je prvostupanjski sud pravilno obvezao tuženika na isplatu utuženih iznosa tužiteljici, visinu kojih je pravilno utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka, koji tuženik u dijelu matematičkog izračuna nije osporavao.

17.1. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava dosuđeni iznos tužiteljici pozivajući se na tzv. negativnu razliku u preplati koja je nastala zbog manje plaćenih iznosa pojedinih mjesečnih anuiteta zbog pada tečaja CHF u odnosu na početni tečaj, nisu od odlučnog značaja budući da tuženik u odnosu na tu razliku tijekom postupka nije podnio protutužbu niti je istaknuo građanskopravni prigovor prijeboja (compensatio civilis), a niti prigovor radi prebijanja (compensatio per judicem) kao procesni prigovor.

17.2. Također, tuženik žalbom neosnovano osporava utvrđenu visinu preplaćenog iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi ističući da je nalaz i mišljenje vještaka izrađen kao da su stranke ugovorile kunski kredit s fiksnom kamatom, a što nesporno nije ugovoreno. To iz razloga jer sud nije mijenjao ugovornu volju stranaka nego je utvrdio da je ugovor sadržavao ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutnoj klauzuli, a koje odredbe već po samom zakonu od početka ne proizvode pravne učinke prema ugovornim stranama i nisu sastavni dio ugovora. Prema čl. 105. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju čl. 1163. ZOO-a ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, pri čemu će ugovor ostati na snazi čak i ako je ništava odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništavost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i važio bez nje. Stoga se uloga suda u ovom slučaju iscrpila utvrđenjem ništavom pojedinih ugovornih odredbi uz ocjenu da ugovor može opstati bez ništavih odredbi, pa nije riječ o sudskom nadomještanju volje stranaka izmjenom odredaba postojećeg valjanog ugovora.

18. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo čl. 1115. u vezi s čl. 29. st.1. i 2. ZOO-a kada je obvezao tuženika na isplatu zateznih kamata od plaćanja svakog pojedinog preplaćenog mjesečnog anuiteta pa do isplate, budući da da je u konkretnom slučaju utvrđena ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost tuženika.

19. Vezano za prigovor zastare, pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, primijenio materijalno prilikom kada je taj prigovor odbio kao neosnovan.

Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Naime, prema pravnom shvaćanju

Hrvatske zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a, odnosno čl. 104. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 197/95., 71/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje: ZOO/91). U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, a imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe 28. svibnja 2019., tražbina tužiteljice nije u zastari s obzirom da od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe 13. lipnja 2014. (u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu) odnosno 14. lipnja 2018. (u odnosu na valutnu klauzulu) pa do podnošenja tužbe nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a za zastaru novčane tražbine tužiteljice, slijedom čega je pravilan stav prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare.

20. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154. st. 1. ZPP-a, visinu kojih troškova je prvostupanjski sud ispravno odmjerio u skladu s čl. 155. ZPP-a i Tarifom.

21. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika, kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kao u izreci.

22. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen, jer se radi o trošku koji nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a.

U Rijeci 24. svibnja 2023.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan v.r.