Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 21 Gž-312/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Marine Tante, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Sanje Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. P. Z. -O. d.o.o., Z., …, OIB: …, koga zastupa direktor, a ovoga punomoćnica P. B., protiv tuženice M. K. iz Z., …, OIB: …, koju zastupa punomoćnik Z. F., odvjetnik u Z., …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1293/20-19 od 2. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 24. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja G. P. Z.-O. d.o.o., Z. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1293/20-19 od 2. siječnja 2023.

II Odbija se zahtjev tuženice M. K. za naknadom parničnog troška sastava odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika J. R. iz Z., …, poslovni broj Ovrv-2631/15 od 08. svibnja 2015. godine u dijelu u kojem je tuženici M. K. iz Z., … OIB: …, naloženo isplatiti tužitelju iznos od 44.188,84 kune zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 09. prosinca 2014. godine do 31. srpnja 2015. godine, te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija.

II. Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 3.546,19 eur/ 26.718,75, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu tuženica je osporila žalbene navode tužitelja s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda uz dosudu troška za sastav odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi s čl. 250. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14.; dalje ZPP) na koju neutemeljeno žalba ukazuje.

6. Naime, sud je odustao od provođenja dokaza vještačenjem po stalnom sudskom vještaku ing. R. Đ. na okolnost utvrđivanja da li je tužitelj ispravno obračunao potraživanje prema tuženici, kao i očitovanja na navode da nije bila moguća tako velika potrošnja plina za utuženo razdoblje od 1. srpnja 2014. do 30. rujna 2014., obzirom je navedeni dokazni prijedlog istaknut nakon zaključenja prethodnog postupka, iako za to nisu postojali razlozi iz odredbe čl. 299. st. 2. ZPP, tim više što je tuženica već u prigovoru protiv rješenja o ovrsi osporila pravilnost obračuna potrošnje plina i istaknula nemogućnost takve potrošnje te je stoga tužitelj, na kome je teret dokaza osnovanosti i visine potraživanja, mogao i morao pravovremeno predložiti provođenje odgovarajućeg vještačenja s tim što ovaj drugostupanjski sud nije predmet vratio u fazu novog prethodnog postupka, već u fazu glavne rasprave uz napomenu kako predloženi dokaz nije niti podoban za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom postupku, budući iz očitovanja tužitelja proizlazi kako zadatak koji je sud dao vještaku ne odgovara dokaznom prijedlogu tužitelja niti želi takvo vještačenje.

7. Također, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju neutemeljeno žalba ukazuje jer je sud prvog stupnja, u smislu čl. 8. ZPP, valjano ocijenio dokaze tako da presuda nema nedostatke i proturječnosti te se ista može ispitati.

8. Iz stanja spisa predmeta proizlazi:

- da je povodom ovršnog prijedloga javni bilježnik J. R. iz Z. pod poslovnim brojem Ovrv-2611/15 8. svibnja 2015. donio rješenje o ovrsi kojim je u cijelosti prihvatio ovršni prijedlog tužitelja te je istovremeno odlučio i o troškovima ovršnog postupka,

- da je protiv navedenog rješenja o ovrsi pravovremeno tuženica uložila prigovor u kojem je navela da osporava osnov i visinu potraživanja iz razloga što ne postoji nikakav nepodmiren dug ovršenika prema ovrhovoditelju, tvrdeći da se radi o nerealnoj procjeni potrošnje plina obzirom da tuženica živi sama u stanu od 40 m2, a da se procjena potrošnje zasniva na iznosu od preko 11.0000 m3, tim više što potrošnja plina kod stana veličine kao što ga ima tuženica iznosi oko 600 m3 godišnje te je tijekom postupka istaknula prigovor zastare potraživanja tužitelja i predložila vještačenje samog plinomjera obzirom da smatra da nikako nije mogla potrošiti plin koji je utvrđen prilikom očitanja i zamjene plinomjera,

- da je povodom prigovora tuženice Općinski građanski sud u Zagrebu svojim rješenjem poslovni broj Povrv-11160/15-2 od 28. kolovoza 2015. stavio izvan snage rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave broj Ovrv-2631/15 od 8. svibnja 2015. doneseno od strane javnog bilježnika J. R. u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga,

- da je iz računa broj 02942674-0307 razvidno kako se isti odnosi na obračun potrošnje plina za kupca M. K. za obračunsko mjereno mjesto … za razdoblje od 1. srpnja 2014. do 30. rujna 2014. te je na dan 30. lipnja 2014. stanje bilo 2762 sm3, a na dan 7. kolovoza 2014. 13951 sm3, odnosno da je potrošeno 11190 sm3 pa je ispostavljen račun u iznosu od 44.188,84 kn,

- da je iz priključnice broj 84050/14 od 6. kolovoza 2014. razvidno da je na adresi tuženice izvršena izmjena plinomjera, da je stari plinomjer broj 25041948 sa stanjem 13952, a novi plinomjer pod brojem 2540575 sa stanjem 0000,

- da je iz fotografije s lista spisa 23 razvidno da je u trenutku fotografiranja na plinomjeru broj 25041948 bilo stanje 13952,

- da je iz popisa očitanja za razdoblje od 10. siječnja 2008. do 7. kolovoza 2014. na ime M. K. utvrđeno da se radi o tablici koja nije ovjerena koju je navodno izdala GPZ - Opskrba d.o.o. i u kojem je razvidno da je od 10. siječnja 2008. do 7. kolovoza 2014. izvršeno samo jedno očitanje i to 7. kolovoza 2014., dok je za sve druge datume (35) navedeno da je očitovanje bilo "procjena",

- da je iz prigovora koje je tuženica uputila tužitelju 27. studenoga 2014. te 23. srpnja 2015. utvrđeno je da je ista prigovorila računu broj 02942674-030 na iznos od 44.188,84 kn i to utvrđenoj potrošnji te zatražila da se provjeri točnost plinomjera, ističući kako je potrošnja nerealna,

- da je iz dopisa G. p. Z. d.o.o. od 24. rujna 2015. utvrđeno kako su isti odgovorili tuženici navodeći kako je plinomjer broja 25041948 kod proizvođača uredno ispitan i ovjeren sukladno Zakonu o mjeriteljstvu i zaprimljen u GPZ d.o.o., a montiran 17. studenoga 2000. prema priključnici broj 10947/2000,

- da je iz zapisnika o ispitivanju plinske instalacije u uporabi sastavljen 7. kolovoza 2014. utvrđeno da je za postojeći plinomjer zaokruženo da je tehnički ispravan i nepropustan,

- da je iz dopisa G. p. Z. d.o.o. od 2. prosinca 2014. utvrđeno kako potrošnju na mjernom mjestu tuženice nisu mogli očitati kroz duži period zbog nemogućnosti pristupa, radi čega su 27. svibnja 2014. uputili tuženici upozorenje pred isključenje kojeg je stranka zaprimila, ali se nije javila oko dogovora termina očitanja, kao i da krajnji kupac nije reklamirao račune koji su formirani temeljem procjene,

- da je iz ispitnog izviješća G. p. Z. od 25. kolovoza 2014. utvrđeno da je u istom naveden broj plinomjera 25041948, međutim druge podatke nije moguće protumačiti,

- da je svjedok R. D. u svom iskazu naveo da poznaje tuženicu još iz studentskih dana, da ona često putuje izvan Z., a on ima relativno dosta slobodnog vremena, posebno u popodnevnim satima i vikendom te ga je ona zamolila da joj kontrolira poštu, zatim da za nju plaća neke račune, poglavito struju i plin te da obilazi povremeno stan, tim više što je u navedenom dijelu grada bilo dosta provala. Među računima koje je plaćao za tuženicu, bio je i račun za plin, ne sjeća se da bi primijetio da je ostavljena poruka od plinare da nisu mogli očitati stanje ili da ga se poziva da im to omogući u nekom vremenu, da se plinska ura za stan tuženice nalazi unutar stana, da je u nekoliko navrata i sam očitao stanje te odnio na plinomjeru u plinaru u …, na šalter tužitelja, da je tada uzeo i prethodni račun, očitano stanje i to predao, da je to za tužiteljicu radio još od 2000., a sada još i više jer je često na putovanjima, da zadnje dvije godine dolazi obavijest od pošte i poštar očitava stanje brojila. Nadalje, da je znao da nešto nije u redu kada je vršena zamjena plinomjera 13. kolovoza 2014., da je plinomjer ugrađen prilikom useljenja tuženice u stan 2000. te nikada nije mijenjan ili ponovno atestiran, a njegov atest vrijedi osam godina te da je očito da je plinomjer bio neispravan, da je nekoliko mjeseci prije promjene plinomjera kontrolirao stanje te za ukupno razdoblje od 2000. do dva-tri mjeseca prije promjene plinomjera nije bilo više od tri tisuće kubika potrošenog plina, a da bi nedugo nakon promjene plinomjera, nakon tri mjeseca, došao račun na 11000 m3 potrošenog plina, dakle, razlika od 11000 kubika, da je na to došao izračun za platiti 44.000,00 kn. Nadalje, navodi da je tuženica i prije i poslije 2014. jednako odsutna iz stana, no da je prije 2014. i više izbivala jer je zbog obiteljskih problema znala boraviti u S., da stan ima grijane površine 38 m2, a ukupno sa balkonom i ostavom 48 m2, da je tuženica koristila plin za grijanje i kuhanje, s tim da je pećnica na struju, da tuženica ima dva veća radijatora u dnevnom boravku, po jedan manji u hodniku i spavaćoj sobi (tri rebra) te ljestve u kupaoni te da u tom stanu živi samo tuženica, a da je njezin pokojni stic u stanu boravio dva mjeseca zbog bolesti, da je nosio stanje potrošnje na plinaru svakih pet mjeseci, a ponekad i češće te da djelatnici plinare nikada nisu dolazili očitati plin pa je zato on nosio stanje te da je stavio potpis na priključnici s lista 22 spisa te što se tiče upisanog stanja potrošnje plina 13952 odgovara da to nije niti provjeravao jer su radnici plinare bili nervozni jer su kasnili te su na njegov upit promijenili sat te da ga je on očitavao samo kada je morao u ranijim vremenskim intervalima, jer se plinomjer nalazi na visini, a on je 100% invalid te da je tuženica dobila odgovor na prigovor tek nakon godinu dana, da je plinomjer baždaren 2000. i da je ispravan, ali nije dobila atest ispravnosti plinomjera,

- da je tuženica u stranačkom iskazu navela da je dobila ključeve predmetnog stana na Božić 2000., a uselila se šest mjeseci kasnije. Zbog posla te zbog njegovanja bliske bolesne osobe često nije bila u tom stanu te je otprilike jednu trećinu bila u stanu, a dvije trećine nije, da je ovlastila svog prijatelja da u njeno ime i za njen račun obavlja određene poslove vezano uz kontrolu pošte, primanje računa, plaćanja istih te sve ostalo što ide s tim. Nadalje, da se ne sjeća situacije da bi netko iz plinare dolazio i očitavao na satu stanje plina. Između 2000. i 2014. nije bilo promjene plinskog sata, da nije bila prisutna kada je bila promjena plinske ure 2014., već je bio prisutan svjedok R. D.. Dva-tri mjeseca nakon promjene sata dobila je račun na 44.000,00 kn te da je potrošeno 11000 m3 plina. Nakon toga je razgovarala sa svjedokom te su zajedno napisali prigovor na račun i navedenu potrošnju te su to predali tužitelju. Nakon otprilike godine dana dobili su odgovor čijeg se sadržaja točno ne sjeća, te nisu ništa od njezinih navoda uvažili. Tražila je da se tehničkim putem provjeri ispravnost plinomjera, ali da joj to nisu uvažili te su samo rekli da je sa plinomjerom sve bilo u redu. Za razliku od sada, kada dolazi poštar očitati brojilo, prije bi ona sama znala očitati brojilo plina te bi ostavila svjedoku stanje napisano na papiru na stolu u stanu. Ne sjeća se koji su točno bili iznosi potrošnje u kojem točno razdoblju. Ne sjeća se da bi u nekom trenutku značajno bila povećana potrošnja plina, da je plin minimalno koristila za kuhanje te uglavnom po potrebi za grijanje te da je živjela sama u cijelom tom razdoblju, da u 10. mjesecu 2016. nije bila u Z., da ponekad dođe samo na jedan dan između dva puta te da ima dokumentaciju o svim putovanjima. Također, da je puno boravila u S.. Dok nje nema, nitko ne živi u stanu, nema podstanare te je zbog toga i zamolila svjedoka da povremeno dođe u stan, jer su u njenoj zgradi bile provale te da nije reklamirala račun na 44.000,00 kn.

9. Slijedom navedenog, opravdano je sud, i po mišljenju ovog suda, utvrdio da je tuženica vlasnica stana površine oko 48 m2 u Z., koji stan je spojen na plinsku mrežu u svrhu korištenja plina kao primarnog energenta za grijanje te djelomično za kuhanje, da tuženica zbog prirode posla često izbiva iz predmetnog stana, odnosno da često boravi u S. radi pomaganja bliskoj osobi pa je dala dopuštenje svom prijatelju, svjedoku R. D. da u njeno ime i za njen račun vrši određene radnje oko stana dok nije u Z., kao i da za tuženici otvara stan u slučaju da treba očitati brojila i sl., što je on i učinio 7. kolovoza 2014. i pustio da radnici G. p. Z. d.o.o. zamijene plinomjer kojom prilikom je upisano stanje plinomjera 13952, s tim što je navedeni svjedok nosio stanje potrošnje na plinaru svakih pet mjeseci, a ponekad i češće.

9.1. Pored toga, da je neutemeljen navod tužitelja da bi im tuženica onemogućavala očitanje plinomjera radi čega plinomjer nije očitan niti jednom u razdoblju od 2010. do 7. kolovoza 2014., jer takvo što ne proizlazi iz priloženih materijalnih dokaza, a niti iz iskaza saslušanog svjedoka i tuženice u svojstvu stranke, uz napomenu da je tužitelj bio dužan u slučaju većeg broja neuspjelih očitanja pozvati tuženicu preporučenim dopisom da mu omogući očitanje, što ovaj nije učinio, već je skoro četiri godine utvrđivao potrošnju plina temeljem procjene, da bi tek u svibnju 2014. stupio u kontakt s tuženicom, koja je osigurala izmjenu brojila 7. kolovoza 2014., na koji način je bio dužan kontaktirati tuženicu i zbog potrebe očitanja brojila, a što tužitelj nije učinio.

10. Što se tiče istaknutog prigovora zastare, sud je pravilno utvrdio da je u konkretnom slučaju došlo do zastare potraživanja, u smislu odredbe čl. 232. st. 2. toč. 1., u vezi s čl. 215. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05., 41/08. i 125/11.) imajući u vidu i odredbu čl. 16. st. 1. Općih uvjeta opskrbe plinom, jer je tužitelj račun na kojem temelji svoje potraživanje u ovoj pravnoj stvari izdao za razdoblje od 1. srpnja 2014. do 30. rujna 2014., međutim, tužitelj je tijekom postupka izričito naveo kako utuženo potraživanje nije nastalo u razdoblju od 1. srpnja 2014. do 30. rujna 2014., već u razdoblju od 1. siječnja 2010. do 7. kolovoza 2014., a s obzirom da je prijedlog za ovrhu kojim je prekinut tijek zastarnog roka podnesen 8. svibnja 2015. to potraživanje koje je nastalo u razdoblju od 1. srpnja 2014. do 30. rujna 2014. ne bi bilo u zastari, dok su u zastari sva potraživanja za isporuku plina nastala prije 7. svibnja 2014., a tužitelj nije dokazao koji dio od utuženog potraživanja je nastao nakon 8. svibnja 2014.

11. Osim toga, iako je tužitelj u ovom postupku koji se odnosi na isplatu naknade za utrošeni plin, dužan dokazati stvarnu potrošnju plina kod tuženice i to u utuženom razdoblju, u ovom slučaju tužitelj nije dokazao koliko je iznosila utrošena količina plina nastala u razdoblju od 8. svibnja 2014. do očitanja 7. kolovoza 2014., tim više što je tužitelj u konačnici predlagao utvrditi je li moguće potrošiti navedenu količinu plina u razdoblju od 2010. do 2014.

12. Isto tako, sud opravdano zaključuje kako tužitelj nije dokazao da bi prethodno na odgovarajući način proveo ispitivanje spornog plinomjera koji je skinut s mjerenog mjesta tuženice sa navedenim spornim stanjem, dok činjenica da je sporni plinomjer ponovno ovjeren, kalibriran i ugrađen na novo obračunsko mjerno mjesto ne dokazuje njegovu ispravnost prije skidanja sa mjernog mjesta tuženice pa je neutemeljen navod tužitelja da tuženica nije prigovorila ispravnosti plinomjera s obzirom da je tuženica izričito u više svojih prigovora na utuženi račun zatražila ispitivanje pravilnosti plinomjera pa je stoga tužitelj bio dužan to i učiniti.

13. Konačno, tuženica ne može trpjeti štetne posljedice činjenice da je ista djelatnost, a to je uredna opskrba plinom, podijeljena na različite pravne osobe pri čemu jedna izdaje račun, a druga vrši očitanja i kontrole plinomjera.

14. Slijedom iznesenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

15. Odluka o trošku postupka se pravilno temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155 ZPP.

16. Tuženici nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer taj odgovor, kao procesna radnja, nije bio potreban za odlučivanje o žalbi (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zadru 24. svibnja 2023.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica, v.r.