Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-28/2023-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sande Crljen Ivančić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Denis Pancirov Parcen članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Đ. V., OIB ..., D. K. (nasljednice iz sada pokojnog tužitelja S. V., OIB ..., D. K.), koju zastupa Zajednički odvjetnički ured T. i T. u V., protiv tuženika Općine D. K., OIB ..., kojeg zastupa I. I., odvjetnik u Č., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Pr-1100/2021-59 od 3. studenog 2022., u sjednici održanoj 24. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Pr-1100/2021-59 od 3. studenog 2022.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je od tuženika zahtijevala isplatu razlike manje isplaćenih plaća od travnja 2012. do siječnja 2013., te od srpnja 2013. do listopada 2016., iza pokojnog prednika tužiteljice S. V. u iznosu od 99.999,89 kuna bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos razlike plaće računajući od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa plaće pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te je odbijen i njezin zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka (točka I. izreke).

1.1. Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u presudi, naloženo je tužiteljici da tuženiku na ime parničnog troška isplati iznos od 14.375,00 kuna/ 1.907,89 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama u roku od 15 dana (točka II. izreke),

1.2. Protiv presude žali se tužiteljica pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1., te odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19 i 114/22 - u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da se ista preinači i tužbeni zahtjev odbije, uz nadoknadu parničnog troška, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

1.3. U odgovoru na žalbu tuženik se usprotivio svim žalbenim navodima predlažući da se ista odbije kao neosnovana.

1.4. Žalba je neosnovana.

2. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

2.1. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tužiteljice pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

3. Sporna je u ovom predmetu odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, kao i ozljede koje je sada pokojni prednik tužiteljice zadobio, a s tim uvezi sporna je i obveza tuženika na isplatu iznosa s osnova izgubljene zarade u razdoblju od ožujka 2012. sve do rujna 2016.

4. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi sljedeće:

- da se u svezi predmetnog štetnog događaja vodio parnični postupak pod brojem Pr- 33/17 u kojem je 2. svibnja 2019. donesena presuda kojom je naloženo tuženiku Općini D. K. da sada pokojnom tužitelju S. V., predniku tužiteljice, plati iznos od 25.670,00 kuna, i u kojem postupku je u pogledu samog mehanizma nastanka štetnog događaja u ožujku 2012. utvrđeno da je prednik tužiteljice prilikom izlaska s traktora zadobio povredu lijevog koljena, te da je pregledom medicinskog kartona prednika tužiteljice utvrđeno da prije ove ozljede nije prijavljivao nikakve tegobe s lijevim koljenom. Nadalje je u tom postupku utvrđeno da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka kirurga D. K. proizlazi da je prednik tužiteljice štetnim događajem doživio djelomično puknuće stražnjih rogova medijalnog i lateralnog miniska lijevog koljena, a da su sve ostale kliničke smetnje (dijagnoza totalne proteze lijevog koljena - aloartroplastika lijevog koljena od 5. studenog 2014.) posljedica degenerativnih promjena, te da totalna endoproteza (TEP) lijevog koljena prednika tužiteljice nije u uzročnoj svezi s štetnim događajem koji se opisuje u tužbi, već je indiciran isključivo teškim degenerativnim promjenama osteoartritisa, slijedom čega je zaključeno da prednik tužiteljice ima pravo na naknadu štete kao radnik tuženika u smislu odredbe čl. 111 Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14, 127/17) isključivo za ozljedu djelomičnog puknuća stražnjih rogova medijalnog i lateralnog meniska lijevog koljena.

- da u svezi štetnog događaja od 7. ožujka 2012. ni tuženik kao poslodavac, ni prednik tužiteljice, kao ni izabrani doktor opće/obiteljske medicine nisu prijavili nikakvu ozljedu na radu,

- da iz dostavljenih obračunskih isprava za isplatu plaće i naknade plaće ne proizlazi da je sada pokojni prednik tužiteljice dobivao naknadu plaće zbog nesreće na radu u 100%-tnom iznosu,

- da tužiteljica nije u spis dostavila obrazac koji se popunjava u slučaju nesreće na radu, da takvim obrascem ne raspolaže ni tuženik, a niti je o eventualnoj ozljedi na radu obaviještena inspekcija rada,

- da se u nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje K. L. L. dr. med.spec.med.rada navodi da je prednik tužiteljice, sada pokojni S. V., tegobe s lijevim koljenom osjetio 7. ožujka 2012. prilikom redovitih radnih aktivnosti, koje uključuju i penjanje na traktor i silazak s njega najmanje dva puta dnevno, pri čemu da na tijelo prednika tužiteljice u trenutku silaska s traktora nije djelovala sila takvog intenziteta i karakteristika koja bi dovela do ozljeđivanja zdravih struktura koljena i koja bi se u tom slučaju mogla smatrati štetnim događajem.

- da iz osobnog zdravstvenog kartona (OZK) prednika tužiteljice proizlazi da su simptomi bolova u lijevom koljenu i dijagnoza gonartroze (M17.0) zabilježeni u OZK 24. kolovoza 2009., te da je prednik tužiteljice upućen ortopedu 11. studenog 2008. nakon čega je liječen "blokadama",

- da je iz OZK razvidno da je prednik tužiteljice u više navrata doživio razne vrste ozljeđivanja: skočni zglob, distorzija desnog koljena, opekotina šake, natučenja prilikom pada s bicikla i druge, kao i da je dugotrajno liječen zbog degenerativnih promjena ramena, operacije karpalnog kanala desne ruke i sl., pri čemu je u nekoliko navrata obrađivan za ocjenu radne sposobnosti na invalidsko-mirovinskoj komisiji,

- da je prednik tužiteljice pokušavao u dogovoru s poslodavcem ostvariti lakše uvjete rada zbog otežanog radnog funkcioniranja i manje radne efektivnosti, za što su razlozi brojni komorbiditeti djelomično degenerativne naravi, a djelomično zbog zlouporabe alkohola što je razvidno iz čestih ozljeđivanja općenito i tendencije odsutnosti s radnog mjesta.

- da su kod prednika tužitelja odmah, nakon prvog pregleda u traumatološkoj ordinaciji, utvrđene opsežne degenerativne promjene lijevog koljena, te da se nigdje u medicinskoj dokumentaciji kirurškog liječenja ne spominje ozljeđivanje ili dijagnoza koja označava akutnu ozljedu ("S" dijagnoze), nego se navode samo dijagnoze bolesti iz skupine M23 (unutrašnje ozljede koljena),

-da iz dopune nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje proizlazi da prilikom silaska s traktora 7. ožujka 2012. nisu opisane neke posebne, nepovoljne, izvanredne okolnosti silaska koje bi mogle dovesti do oštećenja zdravih struktura koljena, te da se iz navedenog može zaključiti da se radi o stečenom, od ranije prisutnom patološkom stanju koljena, koje je osjetljivije na egzacerbaciju/reaktivaciju tegobe i prilikom uobičajenih životnih i radnih aktivnosti, u prilog čemu govori i činjenica da RTG dijagnostikom 15. ožujka 2012. nije utvrđena svježa koštana trauma, kao i da je operacijskim liječenjem provedenim 12. travnja 2012. artroskopija učinjena zbog oštećenja starijeg datuma, slijedom čega da u konkretnom slučaju nisu zadovoljeni kriteriji za ozljedu općenito, kao niti za ozljedu na radu, te da se bolovanje koje je uslijedilo nakon predmnijevanog ozljeđivanja 7. ožujka 2012., u periodu od 14. ožujka 2012. do 7.prosinca 2012., kao niti ono od 7. lipnja 2013. do 14. listopada 2016., koje je utvrđeno zbog liječenja gonartroze lijevog koljena, ne mogu direktno, jasno i nedvojbeno uzročno-posljedično povezati s aktivnošću silaska sa stepenice traktora na radnom mjestu 7. ožujka 2012., odnosno da se ne može uzročno-posljedično povezati u smislu ozljede na radu jer u opisanom načinu nastanka zdravstvenih tegoba nema opisanih elemenata štetnog događaja,

5. Na temelju utvrđenog, prvostupanjski je sud u bitnom zaključio da sada pokojni prednik tužiteljice S. V. 7. ožujka 2012. nije zadobio ozljedu na radu, niti dokumentacija u spisu opravdava dosuđenje naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade u spornom utuženom razdoblju, pri čemu nije sporno da se u utuženom razdoblju na bolovanju nalazio zbog bolesti, a ne zbog ozljede na radu, zbog čega je na temelju odredbe članka 221.a. ZPP-a sukladno pravilima o teretu dokazivanja odbio tužbeni zahtjev tužiteljice (kao nasljednice pokojnog tužitelja) u cijelosti.

6. Odlučna činjenična utvrđenja kako ih je utvrdio sud prvog stupnja kao i ocjenu nalaza i mišljenja sudske vještakinje koju je dao sud prvog stupnja ovaj sud prihvaća kao pravilna i zakonita dok se žalbeni navodi kojima ih tužiteljica osporava, ne mogu prihvatiti kao osnovani.

7. Prava za slučaj ozljede na radu, a kakvo je i pravo na naknadu plaće za vrijeme bolovanja, ostvaruju se nakon prethodno provedenog postupka utvrđivanja i priznavanja ozljede za ozljedu na radu, koji provodi Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (u daljnjem tekstu: HZZO). U tom postupku utvrđuju se uvjeti koji moraju biti ispunjeni kako bi se ozljeda ili bolest mogli priznati za ozljedu na radu.

7.1. Odredbom članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj: 80/13, 137/13, u daljnjem tekstu: ZOZO) propisano je da se ozljedom na radu prema smatra: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima, 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. istog članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 18. Zakona.

7.2. Prema odredbi članka 67. ZOZO-a ozljedom na radu, u smislu istog Zakona, ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnom mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.), 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koja nisu u vezi s radnim odnosom i sl. 3., namjernog nanošenja ozljede od strane druga osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti, 4. atake kronične bolesti, 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

7.3. Prava i obveze iz obveznoga zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti koje obuhvaćaju i mjere specifične zdravstvene zaštite radnika, postupak utvrđivanja i priznavanja ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti te postupak utvrđivanja i priznavanja druge/drugih bolesti kao posljedice već priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti osiguranih osoba, kao i opseg prava, uvjeti i način njihovog ostvarivanja u skladu s odredbama ZOZO-a propisane su Pravilnikom o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (Narodne novine, broj: 76/14.. 154/14., 79/15., 139/15., 105/16.,40/17., 66/17.,109/17., 132/17. i 119/18. i 41/19, u daljnjem tekstu: Pravilnik).

7.4. Postupak utvrđivanja i priznavanja ozljede za ozljedu na radu pokreće poslodavac podnošenjem prijave o ozljedi na radu kod nadležnog regionalnog ureda/područne službe HZZO-a prema mjestu prebivališta/boravišta osigurane osobe. Postupak se može pokrenuti pisanim zahtjevom po službenoj dužnosti ili na traženje ozlijeđene osobe (člana obitelji u slučaju smrti osigurane osobe), a može ga pokrenuti i nadležni regionalni ured/područna služba HZZO-a, ako sazna za činjenice i okolnosti nastanka ozljede na radu ili u vezi s radom (članak 128. ZOZO)

7.5. Prijava o ozljedi na radu podnosi se na tiskanicama „Prijava o ozljedi na radu“ - Tiskanica OR i uz prijavu se obvezno naznačuje uzrok ozljede, sukladno popisu oznaka uzroka ozljeda sadržanih u Prilogu 1. Pravilnika, a uz prijavu ozljede na radu obvezno se prilaže medicinska i druga dokumentacija kojom se može dokazati da je nastanak ozljede i mjesto nastanka ozljede uzročno-posljedično vezan uz obvezu i proces rada odnosno obavljanja djelatnosti.

7.6. Odredbom članka 130. stavkom 1. točkom 1. ZOZO-a propisano je da se prijava o ozljedi na radu podnosi se u roku od 8 dana od dana nastanka ozljede, dok je stavkom 2. propisano da osigurana osoba za koju nije podnesena prijava o ozljedi na radu u roku od tri godine od isteka rokova od 8 dana od dana nastanka ozljede gubi pravo na pokretanje postupka utvrđivanja i priznavanja ozljede na radu.

8. Iz navedenih odredbi razvidno je da osiguranici HZZO-a ostvaruju zdravstveno osiguranje i zdravstvenu zaštitu u slučaju ozljede na radu prema odredbama ZOZO-a i naprijed citiranog Pravilnika te da priznavanje prava na bolovanje te naknade plaće za vrijeme bolovanja uzrokovanog ozljedom na radu ili profesionalnom bolesti utvrđuje nadležno tijelo HZZO na temelju prijave ozljede koju obavlja poslodavac, ili nadležni liječnik ili sama osoba u upravnom postupku reguliranom Zakonom o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09), u rokovima i pod uvjetima propisanim ZOZO-om i Pravilnikom.

8.1. Dakle, prava za slučaj ozljede na radu, a kakvo je i pravo na naknadu plaće za vrijeme bolovanja, ostvaruju se nakon prethodno provedenog postupka utvrđivanja i priznavanja ozljede za ozljedu na radu, koji provodi HZZO, u kojem se postupku utvrđuju uvjeti koji moraju biti ispunjeni kako bi se ozljeda ili bolest mogli priznati za ozljedu na radu.

9. Budući da je u konkretnom slučaju zahtjev prednika tužiteljice bio usmjeren upravo na naknade plaće za vrijeme bolovanja uzrokovanog ozljedom na radu, a da je iz cjelokupnog dokaznog postupka razvidno da nije udovoljeno nijednom kriteriju za priznavanje ozljede na radu koje priznavanje je preduvjet za ostvarivanje tog prava za slučaj ozljede na radu, isti je od strane prvostupanjskog suda pravilno odbijen, a što posebno proizlazi iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje.

10. Napominje se povrh toga da su rokovi za pokretanje postupka priznavanja ozljede na radu iz članka 130. ZOZO-a odavno istekli, te da prednik tužiteljice posljedice propuštanja roka u upravnom postupku pred tijelom koje je jedino nadležno za utvrđivanje ozljede na radu, nije mogao s uspjehom otkloniti u ovom parničnom postupku.

11. U odnosu na žalbene navode tužiteljice da se u predmetu poslovni broj Pr- 33/2017 radi o već presuđenoj stvari u odnosu na konkretan parnični predmet ističe se da presuda u predmetu poslovni broj Pr-33/2017 i utvrđenja iz tog parničnog postupka nisu od utjecaja na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, jer je predmet tog parničnog postupka bila naknada štete proizašla iz objektivne odgovornosti poslodavca u skladu s odredbom članka 111. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14 i 127/17), dok je predmet ovog postupka pravo za slučaj ozljede na radu koje podliježe strogo formalnom proceduri utvrđenja, pa se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi da tužiteljica, zbog utvrđene odgovornosti tuženika u skladu s odredbama Zakona o radu ima pravo i na naknadu razlike u plaći koju bi prednik tužiteljice ostvario da je na bolovanju bio zbog priznate ozljede na radu, a što u konkretnom nije slučaj.

12. Pravilna je i odluka o troškovima postupka iz razloga što se pravilno temelji na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 148/09., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.). Stoga, neosnovano tužiteljica prigovara odluci prvostupanjskog suda o troškovima postupka jer je taj sud imao u vidu popis troška sačinjen po punomoćniku tuženika, a polazeći pravilno od vrijednosti predmeta spora u momentu poduzimanja svake radnje, pa je prema tome pravilno utvrdio i pripadajući trošak tuženika koji mu je u obvezi naknaditi tužiteljica.

13. S obzirom na navedeno, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalbu tuženika trebalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u izreci ove presude.

14. Odlučujući o troškovima žalbenog postupka, sud je odbio zahtjev tužiteljice kao neosnovan jer tužiteljica u žalbi nije uspjela pa joj ne pripada trošak za tu radnju primjenjujući odredbu članka 154. stavka 1. ZPP-a, a trošak tuženika za sastavljanje odgovora na žalbu prema mišljenju ovoga suda u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a nije bio potreban za parnicu, zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

Split, 24. svibnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Marija Šimičić, v. r.