Poslovni broj Gž R-1311/2021-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u pravnoj stvari tužiteljice S. B. iz V., OIB: ..., zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva V. & R. & C. C. d.o.o. iz V., protiv tuženice Bolnice OIB: ..., V., zastupane po punomoćnici N. M., dipl.iur., radi isplate, rješavajući žalbu tužiteljice, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj Pr- 28/2021 od 25. svibnja 2021., dana 24. svibnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I Uvažava se žalba tužiteljice te se preinačuje presuda Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj Pr-28/2021 od 25. svibnja 2021. u točki II. izreke te u točki III. izreke u dijelu kojim nije priznat preostali dio zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 33,10 eur / 249,37 kn[1] i sudi:

Nalaže se tuženiku Bolnici da tužiteljici S. B., isplati na ime razlike plaće daljnji iznos od bruto 64,96 eur / 489,44 kn[1] te da naknadi tužiteljici daljnji parnični trošak u iznosu od 33,10 eur / 249,37 kn[1] , sve naprijed zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16. siječnja 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 51,84 eur / 390,62 kn[1] u roku od 15 dana, dok se preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadom troška žalbenog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženici da u roku od 15 dana isplati tužiteljici bruto iznos od 790,42 eur / 5.955,43 kn[1] , zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom na pojedinačne iznose glavnice od njihove dospjelosti do isplate, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenom bruto iznosu, zatim je točkom II. izreke odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev radi isplate razlike plaće u bruto iznosu od 64,96 eur / 489,44 kn[1] sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. siječnja 2016. do isplate dok je u točki III. izreke naloženo tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 402,40 eur / 3.031,88 kn[1] sa pripadajućom zateznom kamatom u roku od 15 dana.

2. Protiv presude sadržane u točki II. izreke te protiv odbijajućeg dijela odluke o troškovima postupka iz točke III. izreke (koji se izričito ne navodi), žalbu podnosi tužiteljica pozivajući se na žalbeni razlog iz članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. - dalje ZPP), s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje te potražuje troškove sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao radnice tuženice radi isplate razlike plaće temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., osnovom čega je tužiteljici nepobijanom točkom I. izreke presude, priznat iznos razlike plaće od 790,42 eur / 5.955,43 kn[1] zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom.

6. Sporni dio odluke iz točke II. izreke, kojim je djelomično odbio tužbeni zahtjev za iznos razlike plaće od 64,96 eur / 489,44 kn[1] , sud prvog stupnja donosi prihvaćajući po tuženici istaknuti prigovor zastare za iznos razlike plaće za mjesec prosinac 2015. Sud se poziva na odredbu članka 214. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 112/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. - dalje: ZOO) te odredbu članka 92. stavak 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17., 98/19. i 151/22. - dalje: ZR) u vezi s člankom 139. ZR-a.

6.1. Prvostupanjski sud utvrđuje da je u konkretnom slučaju plaća tužiteljice za mjesec prosinac 2015. bila isplaćena 11. siječnja 2016. pa da je stoga tijek zastarnog roka počeo teći 12. siječnja 2016. te da je 12. siječnja 2021. proteklo zakonom određeno vrijeme od pet godina za zastaru. Stoga, kako je tužba podnesena sudu 14. siječnja 2021., prvostupanjski sud zaključuje da je potraživanje razlike plaće tužiteljice za mjesec prosinac 2015. zastarjelo, pa u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev.

7. U konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, u kojem se sukladno članku 467. stavak 1. ZPP-a presuda može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a

8. Ovaj sud je, ispitujući presudu u pobijanom dijelu u okviru citiranih zakonskih odredbi, utvrdio da donošenjem iste nije ostvarena niti jedna od bitnih postupovnih povreda odredaba parničnog postupka.

9. Osnovano tužiteljica u žalbi ukazuje na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je pojedini mjesečni iznos plaće dospio na naplatu svakog 15-og u mjesecu za prethodni mjesec, sve sukladno ugovoru o radu budući da se tuženica obvezala isplaćivati tužiteljici plaću najkasnije do 15-og u mjesecu za prethodni mjesec.

10. Odredbom članka 139. ZR-a propisano je ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina.

11. Zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. Dakle, zastara ne može početi teći prije nego što je potraživanje dospjelo.

12. Prema odredbi članka 92. stavak 3. ZR-a ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuje se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu

13. Prema tome, po shvaćanju ovog suda neovisno o tome što je poslodavac faktično izvršio isplatu plaće prije njezinog dospijeća, zastara potraživanja neisplaćenog dijela plaće počinje teći u ovom slučaju sukladno odredbi č lanka 92. stavak 3. ZR-a, prvog dana dospijeća, dakle, 16. siječnja 2016.

14. Kako je tužiteljica podnijela tužbu 14. siječnja 2021., dakle, prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka koji je počeo teći 16. siječnja 2016. to potraživanje tužiteljice za prosinac 2015. nije zastarjelo kako to pogrešno smatra sud prvog stupnja.

15. Slijedom navedenog, a kako visina tražbine tužiteljice za prosinac 2015. u bruto iznosu od 64,96 eur / 489,44 kn[1] nije sporna, valjalo je tuženika obvezati na isplatu navedenog iznosa tužiteljici.

16. Na dosuđeni bruto iznos plaće tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata temeljem odredbe članka 29. stavak 1. ZOO-a tekuća od prvog dana nakon dospijeća plaće, tj. od 16. siječnja 2016. jer je plaća tužiteljice dospjela 16. siječnja 2016., u skladu s odredbom članka 92. stavak 3. ZR-a.

17. S obzirom na ishod ovog žalbenog postupka tužiteljica je uspjela u odnosu na utuženi iznos 100%, pa joj temeljem odredbe članka 154. stavak 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a i odgovarajućim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. - dalje Tarifa) pripada trošak parničnog postupka u cijelosti.

17.1. Kako je tužiteljici već pravomoćno dosuđen iznos od 402,40 eur / 3.031,88 kn[1] , valjalo je tuženika obvezati da tužiteljici naknadi daljnji parnični trošak u iznosu od od 33,10 eur / 249,37 kn[1]

18. Tužiteljici pripada i trošak sastava žalbe u iznosu od 41,48 eur / 312,50 kn[1] (Tbr. 10. točka 1. Tarife) uvećano za PDV od 25% (Tbr. 42. Tarife) što iznosi 10,37 / 78,12 kn[1] i daje ukupan iznos od 51,84 eur / 390,62 kn[1] .

19. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude, pozivom na odredbu članka 373. točka 3. ZPP-a.

20. Prvostupanjska presuda u točki I. izreke i dosuđujećem dijelu odluke o troškovima postupka iz točke III. izreke, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 24. svibnja 2023.

Sutkinja

Branka Ježek Mjedenjak, v.r.