Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj: Gž-1068/2022-
51000 Rijeka
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Svjetlani Pražić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice D. S. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćniku B. M. odvjetniku iz Z., protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: …, zastupane po ODO u Z., radi isplate, odlučujući po žalbi tužiteljice, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-9989/2021-9 od 21. travnja 2022., 24. svibnja 2023.
r i j e š i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice D. S., te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P 9989/21 od 21. travnja 2022. u točki II. izreke o dosuđujućem dijelu za iznos od 364,98 eur[1] /2.750,00 kn (slovima. tristo šezdeset četiri eura devedeset osam centi / dvije tisuće sedamsto pedeset kuna).
II Djelomično se uvažava žalba tužiteljice, preinačuje se citirano prvostupanjsko rješenje u točki II. izreke u preostalom dosuđujućem dijelu za iznosu od 364,98 eur/2.750,00 kn (slovima. tristo šezdeset četiri eura devedeset osam centi / dvije tisuće sedamsto pedeset kuna), te se odbija tuženik sa tim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška kao neosnovanim.
III Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 88,75 eur/668,75 kn (slovima: osamdeset osam eura sedamdeset pet centi / šesto šezdeset osam kuna sedamdeset pet lipa), dok se odbija tužiteljica sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovanim.
Obrazloženje
1.Rješenjem suda prvog stupnja, točkom I. izreke utvrđeno je da je tužba u ovom predmetu povučena, točkom II. izreke naloženo je tužiteljici da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 729,97 eur/ 5.500,00 kn u roku od 15 dana, točkom III. izreke određeno je da se ročište određeno za 1. lipnja 2022. neće održati.
2.Protiv citirane odluke, točke II. izreke, tužiteljica izjavljuje žalbu iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u daljnjem tekstu ZPP-a).
3.Odgovor na žalbu nije podnesen.
4.Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.
5.Ocjenjujući prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu u granicama žalbenih razloga tužiteljice, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a.
6.Djelomično su osnovani navodi kojima tužiteljice upire na postojanje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava pri donošenju odluke o troškovima postupka iz razloga koji će se nastavno iznijeti.
7.Naime iz stanja u spisu proizlazi pored ostalog:
-da se tužiteljica prije pokretanja ove parnice obratila tuženiku s zahtjevom za mirno rješenje spora, kojeg tuženi nije prihvatio,
-da je tužba tužiteljice kod suda zaprimljena 10. prosinca 2021.,
-da se tuženik odgovorom na tužbu od 15. prosinca 2021. očitovao na navode odgovora na tužbu,
-da je 21. siječnja 2021. tuženik dostavio još jedan podnesak kojim se očitovao na navode tužbe tužiteljice,
-da je tužiteljica podneskom od 4. travnja 2022. povukla tužbu u ovoj pravnoj stvari,
-da se tuženik tom povlačenju nije protivio, te je zatražio naknadu parničnog troška.
8.Polazeći od prednjeg, prvostupanjski sud pozivom na čl. 193. st.2. ZPP-a, odlučuje kao u točki I. izreke, pozivom na čl. 158. st.1. u svezi čl. 155. st.1. ZPP-a, dosuđuje tuženiku zatraženi parnični trošak i to na ime nagrade za sastav odgovora na tužbu i podneska od 21. veljače 2021.
9.Nastavno rečenom, pravilno je u konkretnoj pravnoj situaciji, sud prvog stupnja, dosudio tuženiku parnični trošak na ime nagrade za sastav odgovora na tužbu, budući je tužiteljica tužbu povukla naknadno odnosno tek 4. travnja 2022. Stoga se i po ocjeni ovog suda, u tom dijelu radilo o trošku koji je bio potreban za ovu parnicu, pa se odluka u točki II. izreke u tom dijelu ukazuje pravilnom.
10.Slijedom tih razloga, nije u pravu tužiteljica kada smatra da tuženiku predmetni trošak ne pripada, jer da je tuženik već u odgovoru na njen zahtjev za mirno rješenje spora trebao iznijeti sve prigovore koje je iznio u odgovoru na tužbu, u kojem slučaju da ne bi ni podnosila tužbu u ovoj pravnoj stvari.
Protivno tumačenju tužiteljice, valja istaknuti da podnošenje odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora nije procesna pretpostavka za podnošenje tužbe, na što ukazuje i pravno shvaćanje izraženo na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 26. listopada 2009. Sukladno tome, prosudba je ovog suda, da ni ne postoji obveza tuženika da uopće podnese odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora, a shodno tome ni da u slučaju davanja odgovora na takav zahtjev iznese sve argumente odnosno prigovore vezane za podnesen zahtjev.
Posljedično navedenom, činjenica da je u konkretnom slučaju tuženik tek u odgovoru na tužbu iznio određene prigovore temeljem kojih je tužiteljica naknadno povukla tužbu, ne predstavljaju valjan razlog da se tuženiku ne prizna nagrada za sastav odgovora na tužbu.
11.Međutim u pravu je tužiteljica, kada smatra da je sud prvog stupnja neosnovano tuženiku dosudio nagradu za sastav podneska od 21. veljače 2021., jer da je sve navedeno u tom podnesku mogao iznijeti i u odgovoru na tužbu predatom sudu svega nekoliko dana ranije.
Naime, ocjena je i ovog suda da iz stanja u spisu nije razvidno da je tuženik imao opravdan razlog da navode sadržane u spornom podnesku nije mogao iznijeti i u odgovoru na tužbu. Stoga protivno tumačenju prvostupanjskog suda, ovaj sud predmetni podnesak ne smatra potrebnim za ovu parnicu u smislu čl. 155. st.1. ZPP- a.
Obzirom na prednje, valjalo je preinačiti odluku o trošku sadržanu u točki II. izreke za preostali dosuđujući dio u iznosu od 364,98 eur[1] / 2.750,00 kn, te odbiti tuženika sa tim dijelom zahtjeva kao neosnovanim.
12.Budući da je djelomičnim uvažavanjem žalbe tužiteljice, preinačena odluka o parničnom trošku, to je sukladno čl. 166. st.2. ZPP-a, valjalo odlučiti o troškovima žalbenog postupka, primjenom čl. 154. st.2. ZPP-a, srazmjerno uspjehu, koji u konkretnom slučaju iznosi 50%.
Dosuđeni trošak odnosi se na nagradu za rad odvjetnika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12 i dr.,), a odnosi se na nagradu za sastav žalbe u iznosu od 62,21 eur/468,75 kn, te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 26,54 eur/200,00 kn, dok se odbija tužiteljica s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu predmetnih troškova kao neosnovanim.
13.Slijedom prednje izloženog, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice, potvrditi rješenje suda prvog stupnja u točki II. izreke u dosuđujućem dijelu za iznos od 364,98 eur[1] / 2.750,00 kn, primjenom čl. 380. t.2. ZPP-a, djelomičnim uvažavanjem žalbe preinačiti pobijano rješenje u točki II. izreke u preostalom dosuđujućem dijelu primjenom čl. 380. t.3. ZPP-a, na način pobliže naveden u točki II. izreke ovog rješenja.
14.Rješenje suda prvog stupnja u točkama I. i III. izreke, kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.
U Rijeci 24. svibnja 2023.
Sutkinja
Svjetlana Pražić v.r.
