1              Poslovni broj: II Kž-31/2024-5

Poslovni broj: II Kž-31/2024-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca  Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te mr. sc. Marijana Bitange i Tomislava Juriše, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. B., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kvm-75/2023. (Kzd-4/2023.) od 28. prosinca 2023. o produljenju istražnog zatvora, u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 1. veljače 2024.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog K. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kvm-75/2023. (Kzd-4/2023.) od 28. prosinca 2023., protiv optuženog K. B., u tijeku postupka nakon podignute optužnice, zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. i drugih KZ/11., pod točkom I izreke na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor iz zakonske osnove propisane iz članka 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pod točkom II izreke pobijane odluke određeno je kako mu se u istražni zatvor uračunava vrijeme lišenja slobode od 13. travnja 2023. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žali se optuženi K. B. osobno, bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da mu se primijeni neka od mjera opreza, kao i po branitelju, odvjetniku A. B., bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se ukine istražni zatvor te ga zamijeni predloženim mjerama opreza, a koje žalbe se sadržajno nadopunjuju pa će se razmatrati kao jedinstvena žalba optuženika.

3. Spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Razmatranjem razloga pobijanog rješenja te žalbenih navoda, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje opće i posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Za svoju odluku prvostupanjski sud je iznio jasne, valjane, neproturječne i dostatne razloge, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Jednako tako, prvostupanjski sud je iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.

5.1. Nadalje, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i obrazložio kako osnovana sumnja da je optuženik počinio inkriminirana kaznena djela proizlazi iz poimence pobrojanih materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji optužnica (navedeno u točki 7. pobijanog rješenja), a takav zaključak pravilnim nalazi i ovaj drugostupanjski sud. Osnovanost sumnje prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu i vjerodostojnost istih, dok će odluku o tome, je li optuženik počinio terećena kaznena djela, donijeti raspravno vijeće tek po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza, pa će tako odlučivati i o stupnju krivnje na strani optuženog.

6. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da način počinjenja predmetnih kaznenih djela koji se ogleda u fizičkom napadu na suprugu s kojom je već dulje vrijeme u poremećenim odnosima, te zadavanju istoj dviju ubodnih rana u predjelu trbuha, a što je rezultiralo njezinim teškim tjelesnim ozljeđivanjem, pri tome ne mareći niti za prisutnost njihove zajedničke djece, a nakon što ga je njihov zajednički sin spriječio u zadavanju ubodne rane u području srca, istu je nastavio udarati, upućuje na visok stupanj kriminalne volje, odlučnosti i upornosti u činjenju kaznenih djela. Navedeno prvostupanjski sud ispravno povezuje sa optuženikovom ranijom kaznenom osuđivanošću, a kako to proizlazi iz pribavljenog izvatka iz kaznene evidencije (list 83 spisa) te da je osnovano sumnjiv da je inkriminirano kazneno djelo počinio u tijeku roka provjeravanja iz ranije presude, a koja kaznenopravna sankcija očigledno nije polučila svoju svrhu da se kloni činjenja kaznenih djela, već dapače, sada je osnovano sumnjiv za jedno od najtežih kaznenih djela. Stoga, prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske sve navedene okolnosti ukazuju da u konkretnom slučaju postoji opravdana i predvidiva opasnost da bi optuženi puštanjem na slobodu mogao ponoviti slično ili još i teže kazneno djelo.

6.1. Jednako tako, nije u pravu žalitelj kada opetovano tvrdi da ranija prekršajna i kaznena osuđivanosti ne može biti glavnim razlogom daljnje primjene mjere istražnog zatvora. Ponavlja se žalitelju da se prvostupanjski sud se rukovodio najznačajnijom okolnošću na strani optuženika iz koje se može prognozirati njegovo eventualno buduće ponašanje, no međutim, ističe se žalitelju kako je ranija osuđivanost na strani optuženika bila vrednovana kao samo jedna od okolnosti, a ne i jedina.

7. Bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke je i žalbeni navod optuženika kojim ističe da bi boravkom na slobodi mogao stanovati kod prijatelja u Z. te privređivati za obitelj radeći na poslu na kojem je i prije radio, jer istaknute okolnosti ne umanjuju opasnost od ponavljanja kaznenog djela i ne dovode u pitanje nužnost potrebe za produljenjem istražnog zatvora protiv optuženika.

8. Dakle, i po ocjeni drugostupanjskog suda istražni zatvor se ukazuje kao jedina, nužna i svrhovita mjera kojom se može uspješno prevenirati opasnost iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. na strani optuženika te u konkretnom slučaju nema mjesta za primjenu blažih mjera.

9. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 1. veljače 2024.