Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj:12 Gž-1662/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tanje Novak- Premec kao predsjednice vijeća te Dubravke Bosilj kao članice vijeća i izvjestiteljice i Dijane Hofer kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. T. iz Z., OIB:..., zastupanog po punomoćniku M. M.., odvjetniku u Z.., tužitelja R. T. iz Z., OIB:..., zastupanog po punomoćnici K. Š., odvjetnici u Z., protiv tužene R. H., OIB:..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Z., Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, povodom žalbe tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: Pn-1862/2014-96 od 22. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 24. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se žalba tužene i:

- preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: Pn-1862/2014-96 od 22. rujna 2022. u dosuđujućem dijelu toč I. izreke kao i u odluci o troškovima postupka u toč II tako da se:

- tužbeni zahtjev tužitelja odbija u cijelosti,

- nalaže tužiteljima nadoknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 5.514,66 EUR/41.550,00 kn[1] , (slovima:pettisućapetstočetrnaest eura i šezdesetšest centi/ četrdesetjednutisućupetstopedesetkuna) kao i trošak žalbenog postupka u iznosu od 829,51 EUR/6.250,00 kn (osamstodvadesetdevet eura i pedesetjedan cent/ šesttisućadvijestopedeset kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. svibnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. U nepobijanom odbijajućem dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suđeno je:

"I. Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev tužitelja, kako slijedi:

"Dužna je tužena R. H., OIB:..., na ime naknade štete isplatiti:

- tužitelju pod 1) D. T., OIB:... iznos od 195.000,00 kuna,

- tužitelju pod 2) R. T., OIB:... iznos od 82.500,00 kuna,

zajedno sa zateznim kamatama koja na navedene iznose teče od 26. kolovoza 2014., kao dana podnošenja tužbe, pa do isplate, po stopi od 12% godišnje, a u slučaju njene stope zatezne kamate, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana, dok se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev preko dosuđenog do zatraženog iznosa od 390.000,00 kn tužitelju pod 1), te tužitelju pod 2) preko dosuđenog do zatraženog iznosa od 165.000,00 kn."

II. Nalaže se tuženici R. H. da tužitelju pod 1) D. T. naknadi trošak postupka u iznosu od 23.373,75 kn, te da tužitelju pod 2) R. T. naknadi trošak postupka u iznosu od 20.873,75 kn, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se preko dosuđenog odbija zahtjev tužitelja pod 1) i 2) za naknadom troškova postupka."

2. Protiv navedene presude u dijelu kojim je toč. I izreke obvezana isplatiti na ime naknade štete tužitelju D. T. iznos od 195.000,00 kn a tužitelju R. T. 82.500,00 kn, kao i protiv odluke o troškovima iz toč. II izreke u dijelu kojim je naloženo da plati tužitelju D. T. iznos od 23.373,75 kn a tužitelju R. T. iznos od 20.873,75 kn na ime troškova postupka, žalbu podnosi tužena iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99. 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 – ispravak, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka USRH - 70/19, 80/22, 114/22 – dalje: ZPP), uz prijedlog da se pobijana presuda i rješenje kojim se dopušta preinaka tužbe preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelost uz naknadu troškova tuženoj ili podredno da se pobijana presuda i rješenje ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužene je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da im tužena nadoknadi neimovinsku štetu zbog smrti oca Z. T. koji je preminuo nakon prometne nesreće 5. ožujka 2013. koja se dogodila u krugu vojarne 93. Zrakoplovne baze Zemunik, upravljajući motociklom reg. oznake..., kada je prilikom odlaska s posla nakon pretjecanja autobusa koji je odvozio djelatnike vojarne s posla naletio na rupu na cesti, uslijed čega je došlo do destabilizacije i proklizavanja motocikla, pada i udarca u stablo sa posljedicom smrti. Kako tužena kao vlasnik ceste na kojoj se dogodila nesreća istu nije održavala u prikladnom stanju za vožnju tužitelji tvrde da je uzrok prometne nesreće time i krivnja za utuženu štetu zbog smrti Z. T. isključivo na tuženoj.

6. Tužbu je prvobitno podnijela supruga pok. Z. T., V. T. te sin D. T. time da je tužiteljica tražila na ime štete zbog smrti supruga iznos od 220.000,00 kn, a tužitelj D. T. zbog smrti oca 150.000,00 kn. Tužitelji su se prije podnošenja tužbe obratili odštetnim zahtjevom Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru koji je zahtjev otklonio dopisom od 11. kolovoza 2015 br:N-DO-74/14.

7. Tijekom postupka umrla je tužiteljica V. T., koju su naslijedili sinovi D. i R. T. pa je tražbina prvobitno tužiteljice sukladno čl. 1105. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - dalje: ZOO) nakon njene smrti prešla na njezine nasljednike koji su nastavili postupak i podneskom od 13. lipnja 2022. zatražili naknadu štete i to D. T. u visini 390.000,00 kn zbog smrti oca i kao slijednik majke, a tužitelj R. T. iznos od 165.000,00 kn kao slijednik majke, time da su navedenim podneskom visinu tužbenog zahtjeva uskladili sa novim pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojim su izmijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine naknade štete za pretrpljenu imovinsku i neimovinsku štetu donijeti na sjednici dana 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. odlukom VSRH pod brojem Su-IV-47/2020-5, a isti se primjenjuju na sve postupke u tijeku.

Kako je odredbom čl. 1105. ZOO-a izričito propisano da tražbina naknade neimovinske štete prelazi na nasljednike ako je oštećenik podnio pisani zahtjev ili tužbu, što je prvobitna tužiteljica V. T. učinila za života, to su nakon nastavka prekinutog postupka zbog smrti prvobitne tužiteljice njeni nasljednici preuzeli postupak svaki u ½ dijela njene tražbine, dok su zatraženi iznosi usklađeni sa izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima i iznosima za naknadu štete koji se primjenjuju na sve postupke u tijeku, to je žalba u odnosu na rješenje suda od 13. lipnja 2022. kojim se dopušta preinaka tužbe na prethodno navedeni način, neosnovana.

8. U provedenom dokaznom postupku sud prvog stupnja izvršio je uvid u vjenčani list, rodne listove tužitelja, izvješće Ministarstva obrane, zapisnik o očevidu sa situacijskim planom, zahtjev za mirno rješenje spora, dopis ODO GUO Zadar, izvješće PU Zadarske, zapisnik o očevidu PU Zadarske, prijavu ozljede na radu, izvješće izabranog doktora opće/obiteljske medicine, rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, proveden je očevid na licu mjesta dana 22. studenog 2017., saslušani su svjedoci Ž. K. i M. J., izvršen je uvid u DVD s fotografijama, liječničku dokumentaciju i medicinski karton za preminulog Z. T., provedeno je kombinirano medicinsko-prometno vještačenje, te izvršen uvid u fotografski elaborat PU Zadarske, saslušani su vještaci dr. sc. Z. P. i dr. sc. Š. A., izvršen je uvid u zapisnik Javnog bilježnika S. G., te je proveden dokaz saslušanjem prvotne tužiteljice V. T. i tužitelja D. T., temeljem čega sud utvrđuje:

- da se dana 5. ožujka 2013. u 15,15 sati u krugu vojarne 93. Zrakoplovne baze Zemunik dogodila prometna nesreća u kojoj je smrtno stradao otac tužitelja i suprug prvobitne tužiteljice V. T.;

- da je pok. Z. T. upravljao motociklom reg. oznake br.... a imao je na sebi kacigu i kožno odijelo, te je prilikom povratka kući s posla došlo do klizanja motora, pada i udarca u drvo, time da je posljedica nesreće bila smrt vozača;

-da je kolnik na kojem je došlo do proklizavanja i slijetanja motora bio asfaltiran, valovit, suh, nesreća se dogodila danju, radi se o kolniku unutar vojarne HV 93. Zemunik, a ograničenje brzine prometnim znakom je 30km/h, a ujedno je i znak zabrane pretjecanja;

-da je očevidom na licu mjesta održanom 22. studenog 2017. utvrđeno da je cesta na kojoj se dogodila prometna nesreća asfaltirana ali u lošem stanju, duže vrijeme nije "presvučen" asfaltni sloj, na cesti postoje neravnine i oštećenja, kao i rupa na cesti za koju tužitelji tvrde da je destabilizirala motocikl pok. Z. T.,

-da iz nalaza i mišljenja sudskih vještaka i to sudsko medicinskog vještaka Š. A. proizlazi da su sve povrede tužitelja mogle nastati u prometnoj nesreći, predstavljaju teške tjelesne povrede koje su i pored provedenog liječenja dovelo do smrtnog ishoda, a iz nalaza vještaka prometno tehničke struke Z. P. da je brzina kretanja motocikla u trenutku slijetanja s desne strane kolnika iznosila oko 87 km/h, a u trenutku prvog udara u stablo izvan kolnika s desne strane oko 78 km/h, te da do slijetanja motocikla s desne strane kolnika ne bi došlo da je vozač reagirao kočenjem u trenutku kada je reagirao skretanjem u desnu stranu pri svakoj brzini manjoj od oko 57 km/h,

- da iz nalaza prometno-tehničkog vještaka na okolnost da li je rupa na cesti doprinijela nastanku prometne nesreće proizlazi da ukoliko je prednik tužitelja motociklom prelazio udarnu rupu tada ne bi mogao doći u mjesto izlijetanja s kolnika, a ukoliko se kretao motorom uz lijevi rub lijeve kolničke trake izbjegavajući udarnu rupu na način da je izvršio manevar u desno tada je moguće da dođe u nađeni položaj u trenutku izlijetanja s kolnika,

-da svjedoci M. J. (vozač autobusa kojeg je prednik tužitelja pretjecao neposredno prije nesreće) i Ž. K. (putnik u autobusu) su iskazali da je pok. Z. T. vozio brzo, nakon pretjecanja autobusa vozio je " više po sredini " ceste, u jednom trenutku počeo je "vrludati" po cesti - zadnji kraj motora je radio lijevo-desno, to vrludanje prestaje pa se ponovno pojavljuje, motor se usmjerava na desnu stranu i slijeće s ceste,

te na temelju prednjih činjenica, prihvaćajući stručnim i vjerodostojnim kombinirani prometno-tehnički i sudsko medicinski nalaz vještaka na koji ni stranke nisu imale prigovora, utvrđuje da je nakon pretjecanja autobusa prednik tužitelja na ravnom cestovnom potezu sletio s desne strane kolnika na kameno-zemljanu površinu obraslu visokim i niskim raslinjem, da se rupa na cesti ne može isključiti kao uzrok prometne nesreće jer je Z. T. mogao doći u položaj slijetanja s kolnika ako je izbjegavao udarnu rupu na način da je izvršio manevar u desno, zbog čega doprinos štetnom događaju prednika tužitelja zbog vožnje od 87 km/h na dijelu ceste gdje je dopuštena brzina 30 km/h, te pretjecanja na cesti gdje je to zabranjeno prometnim znakom utvrđuje sa 50%, a doprinos tužene u istom postotku od 50% zbog ne održavanja ceste unutar vojarne jer je do destabilizacije vozila došlo radi izbjegavanja rupe na cesti.

9. Obzirom na utvrđenu podijeljenu odgovornost, sud tužitelju D. T. odmjerava kao pravičnu novčanu naknadu na ime neimovinske štete za duševne boli zbog smrti oca 112.500,00 kn (½ od 225.000,00 kn), a kao slijedniku prvobitne tužiteljice sada pok.

V. T. kojoj bi pripadala zbog smrti supruga naknada od 330.000,00 kn, a isti iznos umanjen za 50% doprinosa prednika tužitelja iznosi 165.000,00 kn koji iznos se također dijeli na njezine slijednike, koji su preuzeli postupak nakon njene smrti, te tužitelju D. T. dosuđuje iznos od ukupno 195.000,00 kn, a R. T. iznos od 82.500,00 kn sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe, dok ih sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva odbija.

10. Osporavajući žalbom dosuđujući dio o kojem je odlučeno u toč. I izreke i odluku o troškovima postupka, tužena osporava i rješenje donijeto na ročištu od 13. lipnja 2022. kojim je sud dopustio preinaku tužbe iako se preinaci tužbe tužena protivila, to da ju sud nije smio niti dopustiti. Odredbom čl. 190. st. 1. ZPP-a propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, dok je st. 2. iste zakonske odredbe određeno da iznimno tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, time da prema st. 3. istog zakonskog članka nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Obzirom da su tužitelji preinačili tužbu povećavajući zatraženi iznos naknade neimovinske štete zbog smrti oca i kao nasljednici prvobitne tužiteljice sukladno izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima VSRH koji su donijeti nakon utuženja i daleko nakon zaključenja prethodnog postupka, a prema stavu VSRH isti se primjenjuju u svim fazama postupka, to je istaknuti žalbeni razlog neosnovan.

11. Daljnjim žalbenim navodima, kao i tijekom cijelog prvostupanjskog postupka tužena osporava svoju odgovornost za nastanak prometne nesreće a time i za smrt prednika tužitelja pok. Z. T. ističući da je do štetnog događaja i do smrtne posljedice prednika tužitelja došlo isključivo zbog neprilagođene brzine i nepropisnog pretjecanja te da je upravo zbog velike brzine pok. Z. T. izgubio nadzor nad vozilom, što jasno proizlazi iz nalaza prometno tehničkog vještaka, a osim toga iz dopune vještačenja prometno tehničkog vještaka ne proizlazi da je prednik tužitelja izbjegavao rupu već je vještak samo uzeo kao pretpostavku u kakav bi konačni položaj mogao doći da je izbjegavao udarnu rupu.

12. Iz iskaza svjedoka M. J. vozača autobusa i Ž. K. putnika u autobusu kojeg je prednik tužitelja pretekao neposredno prije (prometne) nesreće i koji su bili očevici prometne nesreće proizlazi da je Z. T. nakon pretjecanja autobusa nastavio vožnju po sredini ceste, po bijeloj crti koja razdvaja dva kolnička traka, nije išao lijevo-desno po kolničkim trakama već po sredini pri čemu mu je "plesao" zadnji kotač, ali nije mijenjao pravac, vozio je po sredini ceste. Svjedok M. J. na izričit upit suda prilikom očevida da li je motoristu nešto zanijelo na lijevu stranu od sredine ceste isti odgovara "da nije nego je izletio desno preko kolničkog traka kojim su se obojica trebali kretati, dakle išao je ravno po pravcu crte koja razdvaja dva kolnička traka i onda sletio desno".

Kako se oštećenje kolnika "rupa" prikazana u fotoelaboratu na slici 4 nalazi uz sam lijevi rub lijeve prometne trake, to se na pretpostavci prometno tehničkog vještaka da jedino ako je prednik tužitelja motociklom izbjegavao udarnu rupu na način da je izvršio manevar u desno postojala bi mogućnost da dođe u nađeni položaj u trenutku izlijetanja s kolnika, ne može nikako temeljiti bilo kakva suodgovornost tužene.

Vještak prometne struke Z. P. nije kao uzrok nesreće utvrdio po pok. predniku tužitelja izbjegavanje motorom udarne rupe na kolniku, već je dopustio mogućnost na inzistiranje tužitelja da ukoliko bi se vozač Z. T. doista kretao lijevom stranom lijeve prometne trake i pri tome izbjegavao rupu na kolniku na način da bi izvršio manevar u desno tada bi bilo tehnički moguće da je došao u položaj u mjesto izlijetanja sa kolnika u desnu stranu. Vještak dajući ovakvu dopunu nalaza po zahtjevu tužitelja na ročištu 5. travnja 2018. izričito navodi da je prvobitan nalaz i mišljenje dano na temelju rekonstrukcije prometne nesreće, izjava svjedoka, zapisnika policije o očevidu, foto elaborata mjesta događaja i skice koja je izrađena prilikom očevida, dok je dopuna nalaza i mišljenja dana pod pretpostavkom da se suprotno svim navedenim dokazima vozač motocikla “makne s desne prometne trake na lijevu i to uz lijevi rub kolnika“, no da isto ne proizlazi iz spisa (usmeno očitovanje vještaka na ročištu 5. travnja 2018.).

Obzirom da je na taj način decidirano po vještaku utvrđeno da bi se pok. prednik tužitelja našao u nađenom položaju po izlijetanju s kolnika jedino pod pretpostavkom kada bi doista izbjegavao rupu na cesti što je moglo biti jedino da je vozio uz lijevi rub lijeve prometne trake, no ova pretpostavka je u direktnoj suprotnosti kako sa izjavama svjedoka prometne nesreće koji decidirano u svojim iskazima ponavljaju da se pok. Z. T. kretao po sredini ceste, po bijeloj crti koja razdvaja dva kolnička traka, a na kojem dijelu ceste prema fotografijama fotoelaborata nema nikakvih rupa, kao što je i u suprotnosti sa svim ostalim provedenim dokazima u postupku.

13. Iz prednje navedenog može se jedino utvrditi da je do prometne nesreće u kojoj je prednik tužitelja izgubio život došlo isključivo zbog njegove prebrze vožnje, na cesti na kojoj je ograničenje brzine 30 km/h, a na kojoj je on vozio gotovo trostruko brže - brzinom od 87 km/h, i to sredinom prometnice uz bijelu razdjelnu crtu - u kojem dijelu nema nikakvih cestovnih rupa, niti oštećenja kolnika pri čemu znajući karakteristike prometnice s obzirom da je svakodnevno njome dolazio i odlazio s posla, time da kako to proizlazi iz nalaza vještaka prometne struke ne bi došlo do slijetanja motocikla s desne strane čak i s duplo većom brzinom od dopuštene (57 km/h) da je pok. prednik tužitelja reagirao kočenjem, a ne skretanjem u desnu stranu.

14. Obzirom na navedeno kako je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo, valjalo je usvojiti žalbu tuženice, preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, osnovom čl. 373. toč. 3 ZPP- a.

15. Kako je tužena uspjela u ovom sporu to joj pripadaju osnovani i opravdani troškovi postupka. Vrijednost predmeta spora je do 13. lipnja 2022. bila u visini od 370.000,00 kn, a od tada 555.000,00 kn. Tuženoj pripada trošak sastava odgovora na tužbu te zastupanje na ročištima 20. listopada 2014.,18. studenog 2014., 14. rujna 2017., 22 studenog 2017., 5. travnja 2018., 28. kolovoza 2018., za svaku ovu radnju po 500 bodova (Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 9. toč. 1), a za zastupanje na ročištu 13. lipnja 2022. pripada joj 555 bodova. Zatraženi trošak podnesaka od 21. studenog 2017. i 10. siječnja 2018.. tuženoj se ne priznaje obzirom se radi o podnescima kojima ispričava nedolazak na ročište (iako je na očevid 22. studenog z.z. tužene pristupio), a za podneske od 4. srpnja 2018. i 25. veljače 2022. valja priznati trošak istih po 50 bodova sukladno Tbr. 8. toč. 3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22,), što je ukupno 4155 bodova što prema vrijednosti boda od 10,00 kn prema Tbr. 50 Tarife koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka po prvostupanjskom sudu, ukupno iznosi 5.514,66 EUR/41.550,00 kn. Tuženoj koja je uspjela u žalbenom postupku pripada i trošak žalbe (VPS pobijanog dijela iznosi 277.500,00 kn) u iznosu od 829,51 EUR/6.250,00 kn sukladno Tbr.10. toč. 1. Tarife.

U Varaždinu 24. svibnja 2023.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec v.r.