REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2939/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice M. O. iz V. G., OIB:..., koju zastupa punomoćniku A. Š., odvjetnik u V. G., protiv tuženika-protutužitelja H. d.o.o. iz V. G., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik D. L., odvjetnik u Z., radi isplate i raskida ugovora, odlučujući o reviziji tuženika-protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž-2008/18-2 od 19. ožujka 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Vrbovcu, broj P-74/2017-17 od 9. veljače 2018., ispravljena rješenjem istog suda, broj P-74/2017-22 od 23. veljače 2018., u sjednici održanoj 24. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e :

I. Odbija se kao neosnovana revizija tuženika-protutužitelja podnesena protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž-2008/18-2 od 19. ožujka 2019., pod točkom II. izreke, u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Vrbovcu, broj P-74/2017-17 od 9. veljače 2018., ispravljena rješenjem istog suda, broj P-74/2017-22 od 23. veljače 2018., te je naloženo tuženiku-protutužitelju isplatiti tužiteljici-protutuženici protuvrijednost iznosa od 50.318,97 EUR u kunama prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, sa kamatama tekućim od 21. srpnja 2011. do isplate, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tuženika-protutužitelja kao djelomično osnovana, ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž-2008/18-2 od 19. ožujka 2019., pod točkom II. izreke u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Vrbovcu, broj P-74/2017-17 od 9. veljače 2018., ispravljena rješenjem istog suda, broj P-74/2017-22 od 23. veljače 2018, te je naloženo tuženiku-protutužitelju na dosuđeni iznos glavnice platiti zakonsku zateznu kamatu, po kamatnoj stopi koja se određuje prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana, kao i u odluci o troškovima postupka sadržanoj u točki III., V. i VI. izreke, pa se predmet u tom dijelu vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odbacuje se kao nedopuštena revizija tuženika-protutužitelja podnesena protiv dijela drugostupanjske presude pod točkom III. izreke, kojom je odbijena žalba tuženika-protutužitelja H. d.o.o. kao djelomično neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Vrbovcu, broj P-74/2017-17 od 9. veljače 2018., ispravljena rješenjem istog suda, broj P-74/2017-22 od 23. veljače 2018., u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika- protutužitelja H. d.o.o. za raskid predugovora o kupoprodaji nekretnina kojeg su stranke sklopile 21. svibnja 2010.

III. Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika koji glasi:

"Nalaže se tuženiku-protutužitelju H. d.o.o., V. G., OIB:... da tužiteljici- protutuženoj M. O. iz V. G., OIB:... isplati iznos od 174.948,97 €, u protuvrijednosti u kunama, prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, uvećano za pripadajuće zatezne kamate tekuće od 21.07.2011. pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana, a koje se obveze u novčanom iznosu od 124.630,00 € tuženik može osloboditi, ako umjesto isplate navedenog iznosa na tužiteljicu besteretno prenese u vlasništvo nekretnine upisane kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk. ul. br. 30550 k.o. G. Z., izgrađene na kč.br. 5792/1 zgrada mješovite uporabe, podzemna garaža i dvorište ukupne površine 2946 m2 (zgrada mješovite uporabe, Horvaćanska cesta br. 53, 53a i 53b površine 1914 m2 i podzemna garaža i dvorište površine 1032 m2) uključujući i zemljište i zajedničke dijelove i uređaje u zgradi, a koji je neodvojivo povezan s posebnim dijelom koji je upisan u podul. 102 zk.ul. br. 30550 k.o. G. Z., a koji se sastoji od stan ..., (V kat-blok B) označen u planu posebnih dijelova zgrade ljubičastom bojom (kosa crtana linija), zatvorene tlocrtne površine 46,49 m2, kojem pripadaju sporedni dijelovi balkon tlocrtne površine 1,58 m2, što zajedno čini tlocrtnu površinu od 48,07 m2, a koji prema elaboratu etažiranja iznosi 33/10000 idealnog dijela cijele nekretnine, te posebni dio nekretnine upisan u poduložak 204 zk.ul.br. 30550 k.o. G. Z., a koji se sastoji od garažnog parkirališnog mjesta ... (podrum-3) označeno u planu posebnih dijelova zgrade crvenom bojom, površine 16,20 m2, ukupne neto površine 16,20 m2, a koji prema elaboratu etažiranja iznosi 11/10000 idealnog dijela cijele nekretnine i da isplati preostalo potraživanje u iznosu od 50.318,97 €, u protuvrijednosti u kunama, prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, uvećano za pripadajuće zatezne kamate tekuće od 21.07.2011. pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana."

II. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja H. d.o.o. koji glasi:

"I. Raskida se Predugovor o kupoprodaji nekretnina kojeg su 21. svibnja 2010. godine sklopili tužiteljica-protutužena M. O., iz V. G., OIB: ..., kao prodavateljica, i tuženik-protutužitelj H. d.o.o., N. Č., OIB: ..., kao kupac.

II. Nalaže se tužiteljici-protutuženoj M. O. naknaditi tuženiku-protutužitelju H. d.o.o. prouzročeni parnični trošak, zajedno sa zateznom kamatom u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena, tekućom od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

III. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak."

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se žalba tužiteljice-protutužene M. O. kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Vrbovcu poslovni broj P-74/2017-17 od 9. veljače 2018., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-74/2017-22 od 23. veljače 2018.godine u pobijanom dijelu iz stavka I izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za isplatu protuvrijednosti iznosa od 124.630,00 € u kunama prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. srpnja 2011. do isplate, koje se obveze tuženik može osloboditi tako da tužiteljici besteretno prenese vlasništvo nekretnine upisane kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk.ul. br. 30550 k.o. G. Z., izgrađene na kč.br. 5792/1 zgrada mješovite uporabe, podzemna garaža i dvorište ukupne površine 2946 m2 (zgrada mješovite uporabe, površine 1914 m2 i podzemna garaža i dvorište površine 1032 m2) uključujući i zemljište i zajedničke dijelove i uređaje u zgradi, a koji je neodvojivo povezan s posebnim dijelom koji je upisan u podul. 102 zk.ul. br. 30550 k.o. G. Z., a koji se sastoji od stan ..., (V kat-blok B) te u odluci o parničnom trošku iz stavka III izreke u dijelu u kojem tužiteljici-protutuženici M. O. nije dosuđena naknada parničnog troška.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Vrbovcu poslovni broj P-74/2017-17 od 9. veljače 2018., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-74/2017-22 od 23. veljače 2018.godine u pobijanom dijelu iz stavka I izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za isplatu protuvrijednosti iznosa od 50.318,97 € u kunama prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. srpnja 2011. do isplate i sudi:

Nalaže se tuženiku-protutužitelju H. d.o.o. isplatiti tužiteljici-protutuženici M. O. protuvrijednost iznosa od 50.318,97 € u kunama prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. srpnja 2011. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se žalba tuženika-protutužitelja H. d.o.o. kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Vrbovcu poslovni broj P-74/2017-17 od 9. veljače 2018., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-74/2017-22 od 23. veljače 2018. godine u pobijanom dijelu iz stavka II izreke te u dijelu odluke o parničnom trošku iz stavka III izreke u dijelu u kojem tuženiku-protutužitelju H. d.o.o. nije dosuđena naknada parničnog troška preko iznosa od 31.375,00 kn.

IV. Uvažava se žalba tuženika-protutužitelja H. d.o.o. kao djelomično osnovana, preinačava se odluka o parničnom trošku iz stavka III izreke presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Vrbovcu poslovni broj P-74/2017-17 od 9. veljače 2018., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-74/2017-22 od 23. veljače 2018. godine u dijelu u kojem tuženiku-protutužitelju H. d.o.o. nije dosuđena naknada parničnog troška u iznosu od 31.376,62 kn i rješava:

Nalaže se tužiteljici-protutuženoj M. O. naknaditi tuženiku-protutužitelju parnični trošak u iznosu od 31.376,62 kn, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku-protutužitelju H. d.o.o. naknaditi tužiteljici-protutuženoj M. O. trošak sastava žalbe u iznosu od 5.814,87 kn, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja H. d.o.o. za naknadu troška sastava žalbe."

3. Protiv dijela drugostupanjske presude pod točkama II., III., V, i VI. izreke, tuženik- protutužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev i naloži tužiteljici-protutuženici da mu nadoknadi trošak postupka ili ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovni postupak, a tužiteljici- protutuženici naložiti da mu nadoknadi trošak revizijskog postupka.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tužiteljice je djelomično neosnovana, djelomično osnovana i djelomično nedopuštena.

6. Predmet spora jest zahtjev tužiteljice-protutuženice da joj tuženik-protutužitelj isplati 174.948,97 EUR u protuvrijednosti u kunama, prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, uvećano za zatezne kamate tekuće od 21. srpnja 2011. do isplate, time što se za novčani iznos od 124.630,00 EUR tuženik može osloboditi obveze, ako umjesto isplate tog iznosa prenese u besteretno vlasništvo tužiteljice, nekretnine upisane u zk.ul. br. 30550 k.o. G. Z., pobliže opisane u točki I. izreke prvostupanjske presude i da isplati preostalo potraživanje u iznosu od 50.318,97 EUR u protuvrijednosti u kunama, prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, uvećano za pripadajuće zatezne kamate tekuće od 21. srpnja 2011. do isplate.

6.1. Predmet spora jest i protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja da se raskine predugovor o kupoprodaji nekretnina kojeg su 21. svibnja 2010. sklopili tužiteljica- protutužena M. O., kao prodavateljica i tuženik-protutužitelj, kao kupac nekretnine (dalje: Predugovor).

7. U postupku je utvrđeno:

- da su tuženik-protutužitelj kao kupac i tužiteljica-protutuženica kao prodavateljica, sklopili predugovor o kupoprodaji nekretnina 21. svibnja 2010. i to za kupnju zk.č.br. 879/1 k.o. K. upisane u zk.ul.br. 259 k.o. K., u suvlasništvu tužiteljice-protutužene u ½ dijela, odnosno tuženik-protutužitelj je kupio od ukupne površine 4334 m2, površinu od 2167 m2, za cijenu u kunskoj protuvrijednosti iznosa 216.700,00 EUR,

- da su stranke ugovorile da kupac, odmah po zaključenju predugovora, prodavateljici isplaćuje kaparu u iznosu od 25.000,00 EUR, da se dio kupoprodajne cijene od 67.070,00 EUR isplaćuje u četiri tromjesečna obroka, po 16.767,50 EUR u kunskoj protuvrijednosti, time da je prvi obrok kupac dužan platiti u roku od 90 dana od dana sklapanja Predugovora pa na dalje, kao i da će dio kupoprodajne cijene u vrijednosti 124.630,00 EUR, biti plaćen davanjem u vlasništvo tužiteljici-protutuženici dvosobnog stana ... na petom katu i parkirnog mjesta u podrumu br. ... u stambeno- poslovnoj zgradi u Z., ... na zk.č.br. 5792/1 k.o. G. Z.,

- da je tuženik-protutužitelj isplatio tužiteljici-protutuženici ugovoreni iznos kapare od 25.000,00 EUR i prvi obrok kupoprodajne cijene od 16.751,03 EUR odnosno isplatio je ukupno 41.751,03 EUR u kunskoj protuvrijednosti, kojim isplatama je djelomično ispunio svoju obvezu iz Predugovora,

- da su odredbom čl. 3. točka 3.5. i 3.8. Predugovora, stranke ugovorile sklapanje glavnog ugovora o kupoprodaji, kojim će riješiti pitanje uknjižbe prava vlasništva kupca odmah nakon što kupac isplati ugovorenu kupoprodajnu cijenu,

- da tuženik-protutužitelj nije, kao dio kupoprodajne cijene, sukladno čl. 3. točka 3.5. Predugovora dao u vlasništvo tužiteljici-protutuženici ugovoreni stan i parkirno mjesto,

- da tužiteljica-protutuženica nije prenijela na tuženika-protutužitelja vlasništvo nekretnine koja je predmet kupoprodajnog ugovora, niti je tuženik-protutužitelj stupio u posjed iste,

- da predmetni Predugovor, koji je po svojoj naravi kupoprodajni ugovor, nije izvršen od strane prodavateljice iz razloga koji se tiču nekretnine kupca (ovdje tuženika- protutužitelja), koja je trebala biti prenesena u vlasništvo prodavateljice (ovdje tužiteljice-protutuženice), kao dio ugovorene kupoprodajne cijene jer je na istoj uknjiženo pravo zaloga treće osobe.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice, ocijenivši da ne postoje zakonske pretpostavke koje opravdavaju osnovanost zahtjeva za isplatu preostale neisplaćene kupoprodajne cijene, u cijelosti u novcu. To iz razloga što po ocjeni suda Predugovor po svom sadržaju predstavlja ugovor o prodaji, u smislu čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO) s obzirom da sadrži sve bitne sastojke glavnog ugovora, a volja ugovornih stranaka po istome nije bila isplata kupoprodajne cijene u cijelosti u novcu, koju tužiteljica zahtijeva, već djelomično i davanjem u vlasništvo točno određenog stana i parkirnog mjesta. Zaključak suda je da se jednostrana izjava tužiteljice u tužbi o raskidu obveze predaje stana, umjesto isplate dijela kupovine, smatra raskidom cijelog ugovora, pa tužiteljica-protutuženica od tuženika-protutužitelja može potraživati isključivo naknadu štete koju trpi zbog raskida ugovora.

8.1. Sud prvog stupnja, odbio je protutužbeni zahtjev za raskid Predugovora jer je primjenom čl. 369. ZOO ocijenio da je tuženik-protutužitelj u trenutku podnošenja protutužbe 26. siječnja 2015. već bio u zakašnjenju s ispunjenjem obveze na isplatu kupoprodajne cijene prema odredbi čl. 3. točka 3.6. Predugovora, kojom je ugovoren krajnji rok za ispunjenje obveze, 21. srpnja 2011. Osim toga, sud je ocijenio da nakon sklapanja Predugovora nisu nastupile izvanredne okolnosti koje tuženik-protutužitelj nije mogao predvidjeti u vrijeme sklapanja Predugovora jer je tuženik građevinska tvrtka, predmetnu nekretninu je kupio u svrhu obavljanja svoje djelatnosti, te je morao uzeti u obzir moguće promjene tržišnih uvjeta i formiranje cijena nekretnina koje su dio njegovih poslovnih rizika.

9. Drugostupanjski sud je odlučujući o žalbama stranaka, žalbu tužiteljice- protutuženice djelomično odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu, na temelju odredbe čl. 368. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP) u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za isplatu protuvrijednosti iznosa od 124.630,00 EUR u kunama, koje obveze se tuženik može osloboditi predajom u besteretno vlasništvo tužiteljici stana i parkirnog mjesta. Drugostupanjski sud je prihvatio ocjenu suda prvog stupnja da u ovom slučaju, rok nije bitan sastojak Predugovora, pa je tužiteljica-protutuženica bila dužna ostaviti tuženiku-protutužitelju primjereni naknadni rok za ispunjenje, što nije učinila. Stoga odgovarajućom primjenom čl. 260. ZOO, čl. 361. st. 2. ZOO u vezi s čl. 362. st. 2. tog Zakona, zaključuje da se Predugovor ne može smatrati raskinutim, da je i dalje na snazi, pa su stranke dužne ispuniti svoje ugovorne obveze i tužiteljica-protutuženica ne može zahtijevati isplatu dijela kupoprodajne cijene za koji dio je ugovorena predaja u vlasništvo određenog stana i parkirnog mjesta.

9.1. Slijedom navedenog, drugostupanjski sud je ocijenio da obveze stranaka iz Predugovora nisu prestale u smislu odredbe čl. 160. ZOO, pa je primjenom čl. 373. točka 3. ZPP, naložio tuženome-protutužitelju isplatu protuvrijednosti iznosa od 50.318,97 EUR u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan isplate sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. srpnja 2011. do isplate. Pritom je cijenio činjenicu da je tuženik-protutužitelj isplatio tužiteljici-protutuženici ukupno 41.751,03 EUR (25.000,00 EUR s osnova kapare i 16.751,03 EUR s osnova prvog ugovorenog tromjesečnog obroka, sve u protuvrijednosti u kunama), dok se čl. 3. točka 3.6. Predugovora obvezao isplatiti osim kapare i 67.070,00 EUR u četiri tromjesečna obroka svaki po 16.767,50 EUR u kunskoj protuvrijednosti, pa mu je naložio isplatu ostatka duga sukladno čl. 3. točka 3.6. Predugovora.

9.2. Žalbu tuženika-protutužitelja drugostupanjski sud je odbio kao neosnovanu u dijelu u kojem je izjavljena protiv dijela točke II. izreke, kojim je odbijen tužbeni zahtjev za raskid Predugovora koji sadržajno predstavlja ugovor o prodaji, primjenom čl. 369. st. 3. ZOO jer se tuženik-protutužitelj poziva na okolnosti koje su nastale nakon sklapanja Predugovora, koje je mogao predvidjeti i uzeti u obzir. Osim toga navodi, da su stranke čl. 3. točka 3.8. Predugovora ugovorile redoslijed ispunjenja obveza pa nema osnova za primjenu čl. 358. ZOO. U dijelu u kojem je podnesena protiv odluke o troškovima postupka, žalba tuženika-protutužitelja prihvaćena je kao djelomično osnovana i u tom dijelu je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu.

10. Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

11. U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženik- protutužitelj u reviziji navodi da iz sadržaja Predugovora proizlazi da isti nije ugovor o prodaji jer da u njemu nije točno naveden predmet kupoprodaje, te da je sud neosnovano prihvatio preračunavanje iznosa isplaćenih u kunama u eure u postavljenom tužbenom zahtjevu, čime sadržajno ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP. Sadržajno revident ukazuje i na bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. i čl. 112. ZPP.

12. Protivno tvrdnji revidenta, tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom, u donošenju odluke kojom je preinačenjem prvostupanjske presude, prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice za isplatu protuvrijednosti iznosa od 50.318,97 EUR prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP na koju ukazuje revizijom.

12.1. Naime, predmet kupoprodaje je jasno i definiran čl. 2. Predugovora kao nekretnine, kao 1/2 dijela zk.č.br. 879/1 k.o. K., upisane u zk.ul.br. 259 k.o. K., u naravi oranica, površine 2167 m2 u vlasništvu M. O. Predmet kupoprodaje po Predugovoru dakle nije stan kako to navodi revident, već oranica, a davanje u vlasništvo tužiteljici-protutuženici od strane tuženika-protutužitelja, točno određenog dvosobnog stana ... na petom katu i parkirnog mjesta u podrumu ... u stambeno poslovnoj zgradi u izgradnji u Z., ugovoreno je kao dio kupoprodajne cijene zemljišta i to dijela cijene od 124.630,00 EUR. Iz sadržaja Predugovora proizlazi da je osim predmeta kupoprodaje, jasno ugovorena i kupoprodajna cijena, te je definiran način isplate kupoprodajne cijene i rokovi isplate.

12.2. U odnosu na revizijski navod o pravilnosti preračunavanja eura u kune prilikom postavljanja tužbenog zahtjeva i u vezi s time visine prihvaćenog tužbenog zahtjeva, treba navesti da te činjenice tuženik-protutužitelj nije isticao tijekom prvostupanjskog postupka, niti u žalbi protiv prvostupanjske presude već ih prvi put ističe u reviziji. Prema odredbi čl. 387. ZPP stranke mogu u reviziji iz čl. 382. st. 1. ZPP iznijeti nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može podnijeti. Budući da se navedeni revizijski navodi ne odnose na izuzetak iz čl. 387. ZPP, revizijski razlozi u tom dijelu, kao nedopušteni nisu ocjenjivani.

12.3. U vezi s računanjem rokova dospijeća ugovorenih obroka kupoprodajne cijene, revident sadržajno ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 112. ZPP. Međutim, stranke su u čl. 3. točka 3.6. Predugovora ugovorile isplatu preostalog dijela kupoprodajne cijene u četiri tromjesečna obroka, time što prvi dospijeva u roku od 90 dana od dana potpisa Predugovora odnosno od 21. svibnja 2010., pa je rok počeo teći 22. svibnja 2011. Iz navedenog slijedi da je sud pravilnom primjenom čl. 112. ZPP kojim je propisan način računanja rokova na dane i rokova na mjesece utvrdio dospijeće posljednjeg obroka s danom 21. srpnja 2011.

12.4. Na navode tuženika, kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i iznosi vlastitu ocjenu provedenih dokaza treba odgovoriti da revizijski sud činjenične navode iznesene u reviziji ne može uzeti u razmatranje jer prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

13. Suprotno navodima revidenta drugostupanjski sud je, na utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 166. st. 1. ZOO, čl. 173. st. 3. ZOO, čl. 358. st. 1. ZOO, čl. 362. st. 2. i čl. 376. ZOO, kad je ocijenio da rok za ispunjenje obveza nije bitan sastojak Predugovora, pa budući da tužiteljica- protutuženica nije tuženiku-protutužitelju ostavila primjeren naknadni rok za ispunjenje, Predugovor se ne može smatrati raskinutim i dalje je na snazi. Stoga su stranke dužne ispuniti svoje ugovorne obveze, time što je obveza tuženika- protutužitelja prestala ispunjenjem za iznos od 41.751,03 EUR, pa je pravilnom primjenom navedenih zakonskih odredbi, drugostupanjski sud osnovano prihvatio dio tužbenog zahtjeva za isplatu preostalog iznosa duga od 50.318,97 EUR sa kamatom tekućom od 21. srpnja 2010. do isplate.

14. Zbog navedenog je, na temelju čl. 393. ZPP, revizija tuženika-protutužitelja, podnesena protiv dijela točke II. izreke drugostupanjske presude, kojom je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I. izreke, pa je tuženiku- protutužitelju naloženo isplatiti tužiteljici-protutuženici protuvrijednost iznosa od 50.318,97 EUR u kunama sa kamatom tekućom od 21. srpnja 2011. do isplate, odbijena kao neosnovana i odlučeno je kao u izreci ove presude.

15. Međutim, osnovano revident ukazuje na proturječnosti i nejasnoće dijela obrazloženja drugostupanjske presude jer je drugostupanjski sud preinačenjem prvostupanjske presude, naložio tuženiku-protutužitelju platiti na dosuđeni iznos glavnice, zakonsku zateznu kamatu po kamatnoj stopi koja se određuje prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Međutim, stranke su u čl. 3. točka 3.7. Predugovora ugovorile, da je kupac u slučaju ako bude kasnio s isplatom odnosno prekršio krajnji rok isplate kupoprodajne cijene, dužan platiti kamatu od 2% godišnje. Stoga je nejasno iz kojeg razloga je drugostupanjski sud naložio tuženiku-protutužitelju platiti zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos glavnice duga.

16. Opisanim postupanjem drugostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP zbog čega je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP, valjalo ukinuti drugostupanjsku odluku u dijelu koji se odnosi na plaćanje zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice, kao i odluku o troškovima postupka, te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

17. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka i ponovno odlučiti o dijelu tužbenog zahtjeva za plaćanje kamate na dosuđeni iznos glavnice, dajući jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama.

18. Revizija podnesena protiv dijela točke III. drugostupanjske presude kojom je odbijena žalba tuženika-protutužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, kojom je odbijen protutužbeni zahtjev za raskid Predugovora, nije dopuštena.

18.1. Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna,

2) ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP.

18.2. U slučaju kad je uz tužbu istaknut i protutužbeni zahtjev, dopustivost revizije ocjenjuje se po vrijednosti svakog od tih zahtjeva. U protutužbi, koja predstavlja samostalnu tužbu, tuženik je naznačio vrijednost predmeta spora od 100.000,00 kuna. Budući da vrijednost predmeta spora po protutužbenom zahtjevu ne prelazi 200.000,00 kuna to revizija tuženika-protutužitelja u odnosu na taj dio zahtjeva, nije dopuštena u smislu odredbe čl. 382. st. 1. točka 1. ZPP.

19. Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP, propisano je da u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti tzv. izvanrednu reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako je to primjerice navedeno u čl. 382. st. 2. točka 1. do 3. ZPP. Stranka u reviziji podnesenoj na temelju čl. 382. st. 2. ZPP, u skladu s odredbom čl. 382. st. 3. ZPP, treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. To stoga što u povodu revizije iz čl. 382. st.

2. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose (čl. 392.a st. 2. ZPP).

20. Iz sadržaja podnesene revizije je razvidno da revident nije naznačio određeno pravno pitanje, pa nisu ispunjene procesne pretpostavke za dopuštenost izvanredne revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP i čl. 392.b st. 1. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

21. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP, za konačnu odluku.

Zagreb, 24. svibnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Željko Šarić, v.r.