REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2316/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, Željka Pajalića, člana vijeća, te Ivana Vučemila, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. z. r. i p., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu L. & K. u Z., protiv 1. tuženika I. V. iz S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Ž. V., odvjetnik u Odvjetničkom društvu L.-V. i partneri u S., i 2. tuženika S. S. M. d.o.o. u stečaju, S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M.
V., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o prijedlozima tužitelja i 1. tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž- 1096/2021-2 od 14. prosinca 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-602/2020-29 od 4. kolovoza 2021., u sjednici održanoj 24. svibnja 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlozi za dopuštenje revizije tužitelja C. z. r. i p. i 1. tuženika I. V., odbacuju se.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv točaka II. i IV. izreke presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1096/2021-2 od 14. prosinca 2021., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-602/2020-29 od 4. kolovoza 2021. i odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka, a 1. tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv točaka I. i III. izreke presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1096/2021-2 od 14. prosinca 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P- 602/2020-29 od 4. kolovoza 2021. Tužitelj je zatražio naknadu troška sastava prijedloga za dopuštenje revizije.
2. Drugotuženik je odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja. Ostalih odgovora na prijedloge nije bilo.
3. Tužbeni zahtjev radi isplate kupoprodajne cijene je pravomoćno prihvaćen u cijelosti u odnosu na 1. tuženika jer 1. tuženik nije isplatio tužitelju utuženi iznos s osnove Ugovora o prodaji udjela društva E. d.o.o. S. sklopljenog 2. lipnja 1998. između pravnog prednika tužitelja Hrvatskog fonda za privatizaciju kao prodavatelja i 1. tuženika kao kupca, a koji je iznos duga utvrđen financijskim vještačenjem, i jer je neosnovan istaknuti prigovor zastare, dok je pravomoćno odbijen u odnosu na 2. tuženika jer su Ugovor o prodaji poslovnih udjela E. d.o.o. S. od 9. srpnja 1998. i Anex toga Ugovora od 13. listopada 2000. sklopili 1. i 2. tuženik, jer uz navedeni Ugovor ne postoji pristanak tužitelja kao vjerovnika, a nakon zaključenja Anexa nije plaćen niti jedan anuitet.
4. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj postavlja sljedeća pitanja:
''Može li solidarna obveza treće osobe prema vjerovniku nastati temeljem ugovora koji su zaključili solidarni dužnik i treća osoba ukoliko je pravni odnos solidarnog dužnika i treće osobe neraskidivo povezan, proizlazi iz odnosa solidarnog dužnika i vjerovnika te je s njime međusobno uvjetovan?
Smatra li se da je vjerovnik dao pristanak na preuzimanje duga ukoliko je preuzimatelj ugovorom između dužnika i preuzimatelja preuzeo obvezu istovjetnu dužnikovoj obvezi prema vjerovniku , a vjerovnik koji je o tome bio obaviješten se tome nije usprotivio?''
5. U svom prijedlogu 1. tuženik postavlja sljedeća pitanja:
''Smatra li se ugovor o kupoprodaji poslovnih udjela trgovačkim ugovorom između trgovačkog društva i osobe koja obavlja registriranu djelatnost u smislu primjene roka zastare sukladno čl. 228. Zakona o obveznim odnosima? Je li vjerovnik/tužitelj ovlašten zahtijevati isplatu zateznih kamata u apsolutnom iznosu sve dok postoji glavna tražbina koja još uvijek nije podmirena?''
6. Postupajući prema odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da prijedlozi za dopuštenje revizije nisu dopušteni.
7. Prvo pitanje postavljeno od strane tužitelja nije određeno pravno pitanje u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP te polazi od pogrešne postavke da je pravni odnos 2. tuženika i tužitelja neraskidivo povezan, pa nije niti važno za odluku u ovom sporu. Za drugo pitanje tužitelj nije iznio adekvatan razlog važnosti u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP jer se pravno i činjenično stanje iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7403/2016-3 od 22. svibnja 2019. bitno razlikuje od onoga u ovome sporu u tome što je tamo tužitelj kao vjerovnik primio ispunjenje od preuzimatelja duga koje je on učinio u svoje ime (čl. 446. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO, na kojeg se i drugostupanjski sud pozvao u pobijanoj presudi), što ovdje nije bio slučaj. Zato ni to pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
8. S druge strane, 1. tuženik nije iznio adekvatan razlog važnosti u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP ni za jedno od dva postavljenih pitanja jer pobijana presuda ne odstupa od presude ovoga suda poslovni broj Revt-158/2013 od 16. travnja 2014. i presude Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Gž-660/2015 od 9. srpnja 2015. Pritom iz predmetnog Ugovora o prodaji udjela društva E. d.o.o. sklopljenog 2. lipnja 1998. između pravnog prednika tužitelja Hrvatskog fonda za privatizaciju kao prodavatelja i 1. tuženika kao kupca, ne proizlazi da ga je 1. tuženik sklopio u svojstvu osobe koja obavlja registriranu djelatnost (od koje pogrešne postavke polazi prvo pitanje 1. tuženika), dok iz navedene presude Županijskog suda u Splitu (na koju se 1. tuženik poziva kao na razlog važnosti u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP za drugo pitanje) proizlazi da, sukladno odredbi čl. 31. st. 2. ZOO, tužitelj ne bi imao pravo zahtijevati kamatu na neplaćeni iznos glavnice (jer glavna novčana tražbina nije prestala), koju ovdje tužitelj nije niti tražio, a što je uostalom sve istaknuo i drugostupanjski sud u pobijanoj presudi. Zato ni ta pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a niti su važna za razvoj prava kroz sudsku praksu.
9. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije iz čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 3. ZPP, valjalo je, na temelju odredaba čl. 392. st. 1. i 6. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 24. svibnja 2023.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek, v.r.
