Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 79 Gž-4649/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ad. 1/ IA iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad. 2/ ČA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oba zastupana po punomoćniku Suzani Alać, odvjetnici u Makarskoj, protiv tuženika Franjevačke Provincije Presvetog Otkupitelja – Samostan Živogošće, Zaostrog, Hrvatskih domoljuba 36, kao pravnog slijednika Samostana Sv. Križa u Živogošću Franjevačkog reda Presvetog Otkupitelja, zastupanog po punomoćniku Željku Ćapinu, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-263/2019-29 od 17. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 23. svibnja 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika Franjevačke Provincije Presvetog Otkupitelja – Samostan Živogošće, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-263/2019-29 od 17. listopada 2022. pod toč. I/1., I/2, i I/3. izreke, kao i pod toč. II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljima ad 1. i ad 2. iznos od 17.461,00 kn/ 2.317,47 eur.
II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P- 263/2019-29 od 17. listopada 2022. pod toč. II. u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljima ad 1. i ad 2. iznos od 2.734,00 kn /363,53 eur i u tom dijelu zahtjev tužitelja ad 1. i ad 2. odbija.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvog stupnja suđeno je:
I Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja ad. 1/ i ad. 2/, koji glasi:
"1. Utvrđuje se da je tužitelj ČA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isključivi vlasnik dijela č. z. 4154/15 površine od 276 m2, koji dio je prikazan svijetlo crvenom bojom i brojevima 6-7-8-9-10-11-12-13-14-15-16-17-18- 19-20-6 na geodetskom snimku – Skici sa uklopljenim katastarskim planom kojeg je izradio Ante Radman, koja je priložena vještvu istog vještaka V2_2020 od 28. veljače 2020., a čini sastavni dio ove presude, pa je tužitelj ovlašten od navedenog dijela čest. zem. [katastarska čestica] posebnim Prijavnim listom kojeg će izraditi ovlašteni geometar, a potvrditi Ured za katastar Ispostava Makarska, formirati zasebnu česticu, koju novoformiranu česticu je temeljem ove presude i navedenog Prijavnog lista ovlašten u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Makarskoj upisati na svoje ime, za cijelo, uz istodobno brisanje svih vlasničkih prava sa imena pravnog prednika tuženika Samostana Sv. Križa, [adresa], Franjevačkog reda Presvetog Otkupitelja
2. Utvrđuje se da je tužitelj IA iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], isključivi vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] u ZU. 844 KO [adresa], pa je ovlašten temeljem ove presude i pro pravomoćnosti iste, u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Makarskoj, upisati to svoje pravo vlasništva, na svoje ime za cijelo, uz istodobno brisanje vlasničkih prava sa ime pravnog prednika tuženika Samostana Sv. Križa, [adresa] Franjevačkog reda Presvetoga Otkupitelja.
3. Utvrđuje se da je tužitelj IA iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj],-isključivi vlasnik dijela čest. zem. [katastarska čestica] u ZU. 844 KO [adresa] površine od 79 m2, koji dio je prikazan svijetlo zelenom bojom i brojevima 15-16-17-18-26-15,-isključivi vlasnik i dijela čest. zem. [katastarska čestica] u ZU. 844 u površini od 937 m2, koji dio je prikazan svijetlo zelenom bojom i brojevima 28-29-30-31-32- 33-34-35-36-37-38-62-61-60-59-44-45-46-47-48-49-50-51-52-53-54-55-56-28, te je- isključivi vlasnik i dijela čest. zem. [katastarska čestica] u ZU. 844 KO [adresa], u površini od 62 m2, koji dio je prikazan svijetlo zelenom bojom i brojevima 38-39-40-41-42-43-44- 59-60-61-62, svi dijelovi kako su prikazani na geodetskom snimku – Skici sa uklopljenim katastarskim planom kojeg je izradio Ante Radman, koja je priložena vještvu istog vještaka V2_2020 od 28. veljače 20o20. godine, a čini sastavni dio ove presude, pa je tužitelj ovlašten od navedenih označenih dijelova čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], posebnim Prijavnim listom kojeg će izraditi ovlašteni geometar, a potvrditi Ured za katastar Ispostava Makarska, formirati zasebnu česticu, koju novoformiranu česticu je temeljem ove presude i navedenog Prijavnog lista ovlašten u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Makarskoj upisati na svoje ime za cijelo, uz istodobno brisanje svih vlasničkih prava sa imena pravnog prednika tuženika Samostana Sv. Križa, Živogošću Franjevačkog reda Presvetog Otkupitelja.
II Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljima ad. 1/ IA, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad. 2/ ČA, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 20.200,00 Kuna/2.681,00 eura (slovima:dvadesettisućadvjestokunai00/100/dvijetisućešestoosamdesetijedaneuroi00 100).
2. Protiv navedene presude žali se tuženik.
3. Tuženik se žali protiv presude zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22– dalje: ZPP) Predlaže presudu preinačiti i zahtjev tužitelja odbiti, uz naknadu troškova žalbenog postupka.
4. U odgovoru na žalbu tužitelji ad 1. i ad 2. osporavaju žalbene navode i predlažu žalbu odbiti kao neosnovanu.
5. Žalba tuženika osnovana je djelomično, i to samo u dijelu odluke o troškovima postupka.
6. Predmet ovog postupka je utvrđenje prava vlasništva tužitelja ad 1. i ad 2. na označenim dijelovima čest. zem. 154/15, 18,19 i 20 sve k.o. Živogošće, kako je to pobliže navedeno u izreci presude, ovlaštenje tužitelja ad 1. i ad 2. da na temelju presude i prijavnog lista upišu svoje pravo vlasništva u zemljišnu knjigu, uz istovremeno brisanje toga prava upisanog za korist prednika tuženika Samostana Sv. Križa, Živogošću Franjevačkog reda Presvetog Otkupljenja.
7. Sud prvog stupnja prihvaća zahtjev tužitelja ad 1. i ad 2. Polazeći od slijedećih utvrđenja:
-da je očevidom na licu mjesta utvrđeno da su predmetne nekretnine omeđene sa svih strana zidovima i ogradama, te su na istima sagrađene dvije kuće i kokošinjac, a tužitelji ad. 1 i ad. 2. pokazali su predmet prijepora i ono što drže u posjedu,
-da iz nalaza i mišljenja vještaka Ante Radmana proizlazi da katastarski plan na predmetnom obuhvatu uvelike odstupa od stvarnog stanja ne samo predmetnih, nego i susjednih čestica, a jednako tako ne postoje nikakve arhivske skice sa potrebnim podacima iz kojih bi se mogli iščitati ispravan položaj predmetnih čestica, tako da je jedino meritorno na izradu skice, odnosno vještva, službeno stanje katastarskog plana
-da je prilikom izrade skice i izračuna površina predmetnih obuhvata utvrđeno da stvarne površine predmetnih čestica koje pripadaju predmetnim obuhvatima ne odgovaraju površinama koje su upisane u katastarski operat i zemljišnu knjigu i to na način da čest. zem. [katastarska čestica] koje su prikazane kao cijele čest. zem. koje se nalaze u obuhvatu tužitelja, na terenu i sukladno službenom stanju katastarskog plana imaju više kvadrata nego što je upisano u katastarskom operatu i zemljišnim knjigama
-da je tako dio čes. zem. 4154/19 koji se nalazi u obuhvatu tužitelja veći od ukupne površine te čestice prema upisu u katastarskom operatu i zemljišnim knjigama. –da je vještak na geodetskom snimku – skici s uklopljenim katastarskim planom (list 103 spisa) prikazao predmetne obuhvate, nakon čega su tužitelji precizirali svoj tužbeni zahtjev u odnosu na predmetne čestice: 4154/15, 4154/18, 4154/19 i 4154/20
-da je pregledom Odluke Sreskog suda u Makarskoj od 12. rujna 1935. broj Agr:596/31 utvrđeno da je taj sud, rješavajući po prijavi težaka MA u [adresa], protiv vlasnika Samostan Sv. Križa Franjevačkog reda Presvetog Otkupitelja u Živogošću, radi razrješenja po Zakonu o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije od 19. listopada 1930. sa težačkog odnosa postojećeg na zemljama, između ostalog na čest. zem. [katastarska čestica], dio bića 3., zk. ul. [broj ZK uloška] površine 3225 m2, vinograd, druga klasa, čest. zem. [katastarska čestica], dio bića 3., zk. ul. [broj ZK uloška] površine 437 m2 vinograd, treća klasa, čest. zem. [katastarska čestica] dio bića 3., zk. ul. [broj ZK uloška] površine 790 m2 vinograd, treća klasa, i čest. zem. [katastarska čestica] dio bića 3., zk. ul. [broj ZK uloška] površine 525 m2 vinograd, treća klasa, sve KO [adresa], utvrdio da se razrješava težački odnos sada postojeći između težaka MA pok. I u [adresa], s jedne strane i vlasnika Samostan Sv. Križa Franjevačkog reda Presvetog Otkupitelja u Živogošću, sa druge strane, te se ove nekretnine dosuđuju u vlasnost težaka i to čest. zem. [katastarska čestica] IAS, čest. zem. [katastarska čestica] ČAS, te čest. zem. [katastarska čestica] MAS, koji su na ime odštete za oduzetu zemlju dužni platiti vlasniku i to: država, SAS, DAS, EAS i MA
-iz navedene Odluke proizlazi da odnos na čest. zem. [katastarska čestica]-20 ("suzina") traje od 1900., što proizlazi iz same težačke pogodbe priložene spisima, a dana je bila na kmetstvu u zajednici prijavitelju i njegovom bratu ČAS, koji su se prema iskazu svjedoka 1901. godine podijelili
-da su ĆAS naslijedili sukladno rješenju o nasljeđivanju poslovni broj O-185/87 supruga SA, te sinovi IA, DA i ČA, dok su SA naslijedili sukladno rješenju o nasljeđivanju Poslovni broj O-218/97 sinovi IA, DA i ČA
-da je iskazima svjedoka EA, ĆA, te tužitelja ad 1. i ad 2. utvrđeno da su EA i HA ([adresa] sinovi) odselili u Novu Zelandu i tamo su umrli, da su i oni dobili dio na ovoj zemlji, kojim dijelom su kasnije s tim dijelovima raspolagali, tako da je tužiteljima ad 1. i ad 2. njihova strina UA prodala čest. zem. [katastarska čestica], a čest. zem. [katastarska čestica] jednom pukovniku iz Beograda, koji je zapadno od njih, dok su ŽA naslijedila dva sina Č i M, koji su umrli i nisu imali djece i nisu bili oženjeni, te oni na ovom mjestu nisu imali zemlje
-da su prednicima tužitelja ad 1. i ad 2. pripale predmetne nekretnine u vlasništvo kao težacima
-da je tuženik u odgovoru na tužbu naveo da, ukoliko se utvrdi da je na čest. zem. [katastarska čestica] sagrađena obiteljska kuća, da se ne protivi tužbenom zahtjevu u odnosu na navedenu nekretninu, a dok će se realno stanje u odnosu na nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] utvrditi po pribavljenim aktima, te obavljenom očevidu
-da je nakon obavljenog očevida utvrđeno da se i na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] nalazi dijelom izgrađena zgrada tužitelja ad. 1
-da je na [katastarska čestica] KO [adresa], kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka Ante Radmana, a i iz isprava dostavljenih u spis i to rješenja o izvedenom stanju i Uvjerenja DGU Ureda za katastar Split, Ispostava Makarska, razvidno da je sagrađena zgrada stambene namjene, koja je bila prikazana i na snimci zraka obavljenog 1966. godine
-da predmetne nekretnine predstavljaju cjelinu, vidljivo omeđenu od susjednih nekretnina sa stoljetnim stablima voćaka, česmine, a dijelom je betonirani parking, da nitko nikada tužitelje nije ometao u korištenju predmetnih nekretnina, nije im smetao, osporavao ili isticao da polaže bilo kakva prava, pa tako ni tuženik
-da stoga nije od odlučne činjenice upravni postupak koji se vodio od strane Ureda državne uprave i u kojem postupku je doneseno rješenje da se ovlašteniku naknade Franjevačkoj Provinciji Presvetog Otkupitelja Samostan Živogošće vraća u vlasništvo neizgrađeno građevinsko zemljište položeno u [adresa], između ostalog i čest. zem. [katastarska čestica] vinograd, površine 790 m2 jer je isto u suprotnosti sa izvedenim dokazima, nalazom i mišljenjem vještaka Ante Radmana i navedenoj agrarnoj odluci.
-da se obzirom na vremensko trajanje potrebno za originarno stjecanje prava vlasništva može zaključiti da prednici tužitelja, a kasnije tužitelji predmetne nekretnine drže u posjedu preko 100 godina, jer su ih držali u posjedu njihovi prednici IA, AA, nakon njih njihova djeca (tužitelji), da su prednici tužitelja bili pošteni posjednici, a sami tužitelji da su stekli pravo vlasništva i dosjelošću, jer nisu znali niti su mogli znati, da nekretnine koje posjeduju eventualno ne bi bile njihove, dok tuženik nije dokazao suprotno.
8. Tuženik u bitnom osporava pravilnost utvrđenje suda prvog stupnja navodeći da sud presuda suda prvog stupnja nije sačinjena u skladu s odredom čl. 338. St. 4. ZPP jer sud prvog stupnja niti jednom riječju ne izlaže zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, niti navodi i obrazlaže koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio (poglavito one koje je naveo i predložio tuženik tijekom postupka), ukazujući na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, poglavito u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k.o. [adresa] koje je tuženicima vraćena u postupku povrata. Pored toga navode da je sud prvog stupnja nezakonito dopustio preinaku tužbe (kako je to zatraženo podneskom od 25. kolovoza 2020.), nakon zaključenja prethodnog postupka.
9. Odluka suda prvog stupnja, osim u dijelu odluke o troškovima postupka pravilna je i zakonita, pa ju prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.
10. U donošenju presude suda prvog stupnja nije ostvaren niti jedan žalbeni razlog na koji žalitelj ukazuje, niti onaj na koji ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. ZPP, pa tako nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer presude ima sve razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.
11. Prema odredbi čl. 191. st. 1. ZPP preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći dok sukladno odredbi st. 3. istog članka tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen. Usklađivanje postavljenog tužbenog zahtjeva s utvrđenjima geodetskog nalaza i mišljenja u pogledu navođenja oznaka nekretnine za koju se traži utvrđenje prava vlasništva nije preinaka tužbenog zahtjeva, poglavito kod činjenice da su tužitelji ad 1. i ad 2. tek nakon provedenog geodetskog vještačenja mogli precizno identificirati nekretnine u odnosu na koju traže utvrđenje prava vlasništva i koju posjeduju. Time nije promijenjena istovjetnost tužbenog zahtjeva niti je promijenjena činjenična osnova spora, pa se radi o ispravku navoda, sukladno čl. 191. st. 3. ZPP.
12. Sud prvog stupnja je dokaze koji su odlučni za utvrđenje relevantnog činjeničnog stanja koje se odnosi na pitanje ispunjenje pretpostavki za stjecanja prava vlasništva tužitelja ad 1. i ad 2. ocijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, a druga je stvar što tuženik smatra da ti razlozi nisu valjani te ih ne prihvaća, a što zapravo predstavlja žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja
13. Nadalje, sudu pripada ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP), pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju tužitelja, odnos što je određene dokaza odbio izvesti nije ostvarena povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP jer to nije bilo od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke.
14. I prema ocjeni ovog suda pravilno je sud prvog stupnja odbio izvesti preostale predložene dokaze dopunom nalaza i mišljenja, pored činjenice da su tijekom postupka provedena dva očevida na licu mjesta (na jednom je bio prisutan i punomoćnik tuženika) pa se dopunom vještačenja neke nove činjenice i okolnosti zasigurno ne bi mogle utvrditi. Također, s obzirom na prirodu spora (utvrđenje prava vlasništva), pitanje tržišne vrijednosti nekretnina nije odlučno. Jednako tako, za ocjenu osnovanosti zahtjeva nije bilo potrebno pribaviti povijesni izvadak iz zemljišnih knjiga, kao i evidencije katastra, pri čemu je te dokaze mogao pribaviti i sam tuženik. Konačno, nije od utjecaja što sud prvog stupnja nije izvršio uvid u spis poslovni broj P-1805/15 jer tuženik nije naveo koje bi se odlučne činjenice mogle utvrditi uvidom u navedeni spis. Pravilno je dakle sud prvog stupnja utvrdio da je činjenično stanje i bez provođenja navedenih dokaza u potrebnoj mjeri utvrđeno za donošenje valjane odluke
15. Konačno, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 338. ZPP, budući da obrazloženje presude sadrži sve ono što je propisano čl. 338. ZPP, te su razlozi o odlučnim činjenicama pravilno navedeni i obrazloženi.
16. Iz Odluke Sreskog suda u Makarskoj od 12. rujna 1935. broj Agr:596/31 utvrđeno da je taj sud, rješavajući po prijavi težaka MA u [adresa], protiv vlasnika Samostan Sv. Križa Franjevačkog reda Presvetog Otkupitelja u Živogošću, radi razrješenja po Zakonu o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije od 19. listopada 1930. sa težačkog odnosa postojećeg na zemljama, između ostalog na čest. 4154/15, dio bića 3., zk. ul. [broj ZK uloška] površine 3225 m2, vinograd, druga klasa, čest. 4154/18, dio bića 3., zk. ul. [broj ZK uloška] površine 437 m2 vinograd, treća klasa, čest. 4154/19 dio bića 3., zk. ul. [broj ZK uloška] površine 790 m2 vinograd, treća klasa, i čest. 4154/20 dio bića 3., zk. ul. [broj ZK uloška] površine 525 m2 vinograd, treća klasa, sve KO [adresa], utvrdio da se razrješava težački odnos sada postojeći između težaka MA pok. I u [adresa], s jedne strane i vlasnika Samostan Sv. Križa Franjevačkog reda Presvetog Otkupitelja u Živogošću, sa druge strane, te se ove nekretnine dosuđuju u vlasnost težaka i to čest. 4154/15 MA BA, 4154/18 i 4154/20 MA PA, te 4154/19 MA OA, koji su na ime odštete za oduzetu zemlju dužni platiti vlasniku i to: država, SAS, DAS, EAS i MA. Nadalje, iz navedene Odluke proizlazi da odnos na čest. 4154/2,14-20 ("suzina") traje od 1900., što proizlazi iz same težačke pogodbe priložene spisima, a dana je bila na kmetstvu u zajednici prijavitelju i njegovom bratu ČAS, koji su se prema iskazu svjedoka 1901. godine podijelili.
17. Nadalje, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio i sve ostale odlučne činjenice, a iskaze saslušanih svjedoka EA, ĆA i tužitelja ad 1. i 2. pravilno je ocijenio kao pouzdane i istinite, jer su iskazali da je još 1900. napravljen Ugovor o kmetstvu, da su njihovi prednici pradjed S, djed IA, a i otac tužitelja ad. 1. i 2. predmetne nekretnine obrađivali, da su predmetne nekretnine plaćene crkvi i to dijelom od strane težaka a dijelom od strane države u koju svrhu su njihovi prednici da bi isplatiti zemlju morali su posuditi novac i raditi na Pelješcu i Hvaru.
18. Sud prvog stupnja pravilno zaključuje da su agrarni odnosi na području Dalmacije razrješavani u dva navrata i to Zakonom o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije iz 1930. (Službene novine", broj: 279 od 4. prosinca 1930.) odnosno najkasnije stupanjem na snagu Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja od 20. studenog 1946. godine ("Narodne novine", broj: 138/46 i 111/47) s tim da se agrarni odnos sukladno Zakonu iz 1930. razrješavao isključivo donošenjem konstitutivnog akta nadležnog tijela, dok se agrarni odnos sukladno Zakonu iz 1946. godine razrješavao ex lege i da ukoliko agrarni odnos nije riješen po Zakonu iz 1930. da je isti razriješen po Zakonu iz 1946., s tim da se pravilno pozvao i na odredbu čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, u daljnjem tekstu: ZV) kojom je propisano da stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.
19. Dakle, vlasništvo je stečenom časom ispunjenja propisanih pretpostavki, neovisno od upisa istog u zemljišne knjige jer takav upis nema konstitutivan značaj pa nije bilo zapreke da se predmetne nekretnine stječu nasljeđivanjem, odnosno da se dalje prenose pravnim poslom.
20. Stoga suprotni žalbeni navodi tuženika koji se tiču upisa prednika tužitelja ad 1. i ad 2. u zemljišnim knjigama kao nositelja težačkog ili kmetskog prava, kao i pravomoćnost odluke agrarne komisije nisu odlučni.
21. Nadalje, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je tužitelji ad 1. i ad 2. dokazali izvanknjižni slijed stjecanja vlasništva predmetnih nekretnina od strane svojih prednika (pravni posao, nasljeđivanje i dioba), a oni razrješenjem agrarnih odnosa feudalnog karaktera, pa je tužbeni zahtjev pravilno prihvaćen kao osnovan. 22. Pravno sljedništvo tužitelja ad 1. i ad. 2. tijekom postupka nije bilo osporavano. U odnosu na nasljeđivanje valja reći da prema čl. 128. st. 1. ZV, čl. 36. ZOVO, čl. 129. st. 1. Zakona o nasljeđivanju- "Narodne novine", broj: 48/03, dalje u tekstu: ZN/03, čl. 135. ranije važećeg Zakona o nasljeđivanju- "Narodne novine", broj: 52/71, 47/78 i 56/00, dalje u tekstu: ZN), važećih u vrijeme smrti pok. IAS i SA (roditelja tužitelja ad 1. i ad 2.) naslijeđena imovina postaje vlasništvo nasljednika časom otvaranja nasljedstva, pri čemu se ostavina sastoji od svega onog što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti. Stoga za stjecanje prava vlasništva nasljeđivanjem nije bio potreban upis u zemljišne knjige.
23. Valja ukazati da su pogrešni navodi tuženika da su im (sve) predmetne nekretnine vraćene u postupku denacionalizacije (očito u postupku povrata, sukladno Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine), budući da iz sadržaja djelomičnog rješenja Ureda državne uprave u Splitsko –dalmatinskoj županiji, Službe za imovinsko prave poslove od 30. prosinca 2011., proizlazi da je predniku tuženika dano (vraćeno) u vlasništvo neizgrađeno građevinsko zemljište, između ostalih i čest. zem. [katastarska čestica] k.o. [adresa] (koja je predmetom ovog postupka) jer je u postupku utvrđeno da predmetna nekretnina u naravi predstavlja neobrađeno zemljište (koje nije privedeno namjeni). U odnosu na prestale nekretnine: i to čest. zem. [katastarska čestica], sve k.o. [adresa] zahtjev tuženika odbijen je djelomičnim rješenjem Ureda državne uprave u Splitsko –dalmatinskoj županiji, Službe za imovinsko prave poslove od 30. svibnja 2012.
24. Tuženik se u odgovoru na tužbu nije protivio tužbenom zahtjevu o odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k.o. [adresa], ukoliko se utvrdi da je na istoj sagrađena kuća, dok je očevidom na licu mjesta utvrđeno da je na dijelu čest. zem [katastarska čestica] k, o. [adresa] sagrađena kuća (za koju česticu je utvrđeno da je vlasništvo tužitelja ad 1.).
25. Vezano za žalbene navode koji se tiču čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [adresa], kako to, suprotno žalbenim navodima utvrđuje i obrazlaže sud prvog stupnja (rbr. 25., rbr. 28. obrazloženja), očevidom licu mjesta, kao i nalazom i mišljenjem vještaka Ante Radmana (i dopunskim očitovanjem), rješenjem o izvedenom stanju Agencije za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada od 18. veljače 2015., Uvjerenjem DGU područnog Ureda za katastar Split, iskazima svjedoka te tužitelja ad 1. i ad 2. nedvojbeno je utvrđeno da je na predmetnoj nekretnini sagrađena zgrada stambene namjene, koja je bila prikazana na snimci zraka obavljenoj 1966., što znači da je predmetna nekretnina još 1966. bila privedena namjeni.
26. Iz sadržaja djelomičnog rješenja Ureda državne uprave u Splitsko –dalmatinskoj županiji, Službe za imovinsko prave poslove od 30. prosinca 2011., proizlazi da je predmetna nekretnine nacionalizirane temeljem Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta ("Službeni list SFRJ", broj: 52/58 i 24/59; dalje: ZON), da je na temelju odredbi čl. 38. i 39. ZON u zemljišnoj knjizi bilo upisano društveno vlasništvo s pravom korištenja tužitelja. No, bitno je, tko je bio vlasnik zemljišta jer je taj vlasnik časom nacionalziacije temeljem odredbe čl. 9. ZON stekao svojstvo "prijašnjeg vlasnika nacionaliziranog građevinskog zemljišta" a time i prava iz čl. 38.-40. ZON.
27. Polazeći od navedenih utvrđenja, da su tužitelji ad 1. i ad 2. vlasništvo predmetnih nekretnina stekli od prednika razrješenjem agrarnih odnosa i to Zakonom o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije iz 1930. (Službene novine ", broj: 279 od 4. prosinca 1930.) odnosno najkasnije stupanjem na snagu Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja od 20. studenog 1946., da se predmetne nekretnine još od 1900. nalaze u neprekidnom posjedu prednika tužitelja ad. 1 i ad. 2., a sada tužitelja ad. 1 i ad. 2. i da su predstavljale jednu cjelinu (koje su tijekom godina u cijelosti ili djelomično izgrađene), to neovisno o upisu u zemljišne knjige nisu bile vlasništvo prednika tuženika, da bi im iste mogla biti oduzete.
28. Polazeći od iznesenih utvrđenja, suprotne žalbene tvrdnje i pozivanje tuženika na sadržaj djelomičnog rješenja Ureda državne uprave u Splitsko –dalmatinskoj županiji, Službe za imovinsko prave poslove od 30. prosinca 2011., povijest upisa u zemljišne knjige (društvenog vlasništva s pravom korištenja u smislu čl. 38. i 39. ZON u korist prednika tužitelja), kao i onih koji se tiču stjecanja prava vlasništva dosjelošću nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
29. Stoga je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao pod toč. I. izreke ove presude.
30. Međutim odlučujući o troškovima postupka, sud prvog stupnja djelomično je pogrešno primijenio materijalno pravo.
31. Na ročištu održanom dana 24. listopada 2014. utvrđena je vrijednost predmeta spora u iznosu od 65.000,00 kn, pa sukladno tome tužiteljima ad 1. i ad 2. za sastav tužbe primjenom Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje: Tarifa), pripada 100 bodova, a ne 75 bodova, kako to pogrešno smatra tuženik.
32. Pravilno je sud prvog stupnja troškove zastupanja tužitelja ad 1. i ad 2. na ročištima od 24. listopada 2015., 8. siječnja 2015., 23. rujna 2020., 27. rujna 2022. i 27. travnja 2022. priznao primjenom (Tbr. 8.toč.1. Tarife) – po 100 bodova svaki jer se na istima raspravljalo o glavnoj stvari. No pogrešno je sud prvog stupnja tužiteljima ad 1. i ad 2. priznao trošak zastupanja na ročištu održanom dana 25. kolovoza 2020. primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife umjesto primjenom Tbr. 9. toč. 2. Tarife -50 bodova jer se radilo o ročištu na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima. Jednako tako pogrešno je sud prvog stupnja tužiteljima ad 1. i ad 2. priznao trošak zastupanja na ročištu održanom dana 11. srpnja 2022. jer iz sadržaja spisa proizlazi da ročište toga dana uopće nije održano.
33. Stoga je, primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP tužiteljima ad 1. i ad 2. valjalo priznati ukupne parnične troškove u iznosu od 11.510,00 kn, što uvećano za 10% (Tbr. 36. Tarife), troškove očevida i geodetskog vještačenja u iznosu od 3.000,00 kn, te troškove sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn i na presudu u iznosu od 800,00 kn iznosi ukupno 17.461,00 kn/ 2.317,47 eur. 34. Slijedom iznesenog odluku o troškovima postupka (pod toč. II. izreke) za iznos od 17.461,00 kn/ 2.317,47 eur valjalo je potvrditi i primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odlučiti kao pod toč. I. izreke ove presude, a za preostali dio u iznosu od 2.734,00 kn /363,53 eur preinačiti, i taj dio zahtjeva odbiti te primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP odlučiti kao pod toč. II. izreke ove presude.
35. Tuženik je uspio u sporu samo u odnosu na troškove postupka, dakle sa sporednim zahtjevom (čl. 35. st. 2. ZPP) pa nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP).
U Zagrebu 23. svibnja 2023.
Predsjednica vijeća:
Gordana Bošković Majerović