Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 10 Kž-422/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dušanke Zastavniković Duplančić kao predsjednice vijeća te Marijana Garca i Renate Miličević kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv optuženog JO, zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku, broj: K-339/2017 od 1. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 23. svibnja 2023.,
p r e s u d i o j e
Žalba optuženog JO odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Sisku, broj: K-339/2017 od 1. ožujka 2023., optuženi GO proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv gospodarstva - prijevarom u gospodarskom poslovanju - opisano i kažnjivo po članku 247. stavku 1. KZ/11. Na temelju članka 247. stavka 1. KZ/11. optuženi GO se osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11. optuženiku se izriče uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti, ako u roku 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 56. stavka 4. i članka 62. stavka 1. točka 1. KZ/11. optuženom JO je izrečena posebna obveza da popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da u roku 10 (deset) mjeseci od pravomoćnosti presude oštećenom društvu Animago d.o.o. plati iznos 31.452,71 kuna / 4.174,49 eura. Ukoliko u roku od 10 (deset) mjeseci u potpunosti ili većoj mjeri ne izvrši posebnu obvezu da popravi štetu počinjenu kaznenim djelom, na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11. sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora.
1.2. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.) oštećenom društvu Animago d.o.o., OIB: 43502440645, djelomično je dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu 31.452,71 kuna / 4.174,49 eura koji je optuženi GO dužan naknaditi u roku od 10 (deset) mjeseci od pravomoćnosti presude, dok je s preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva oštećeni Animago d.o.o. upućen u parnicu.
1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP/08., optuženik je dužan u roku 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude platiti troškove kaznenog postupka u iznosu 100,00 eura / 753,45 kuna koji se odnose na paušalnu svotu.
2. Žalbu protiv presude pravodobno je podnio optuženik osobno zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i zbog odluke o posebnoj obvezi s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi optužbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu vratilo je predmet na daljnji postupak (članak 474. stavak 1. ZKP/08.)
5. Žalba nije osnovana.
5.1. Optuženi GO ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., navodeći da je „izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi te su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni…“, naglašavajući da je „…pobijana presuda u cijelosti nejasna, nepotpuna te se kao takva ne može ispitati“.
5.2. Međutim, nasuprot ovakvim ne konkretiziranim žalbenim navodima, pobijana presuda je razumljiva i nema proturječnosti između izreke i njenih razloga, pri čemu je prvostupanjski sud u presudi jasno i bez proturječja iznio sve odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinju kaznenog djela i kaznene odgovornosti optuženika iz kojih razloga nije ostvarena spomenuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka ili neka druga koja bi proizlazila iz žalbenih razloga.
6. Presudu optuženik pobija i zbog povrede kaznenog zakona, ali ne ukazuje koju je to povredu prvostupanjski sud počinio niti u razlozima žalbe u tom smislu bilo što obrazlaže, već osporava zaključke prvostupanjskog suda u odnosu na njegovu krivnju za počinjena djela, pri čemu presudu na taj način pobija na posredan način, prigovarajući da su odredbe kaznenog zakona primijenjene na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.
6.1. Protivno ovakvim prigovorima, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i u razlozima pobijane presude jasno i određeno iznio odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o postojanju kaznenog djela i krivnje optuženika, pri čemu je ispravno primijenio kazneni zakon, jer su utvrđene sve odlučne činjenice koje čine obilježja kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju opisano u članku 247. stavku 1. KZ/11., što je sve navedeno u izreci pobijane presude i u njenom obrazloženju.
7. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik navodi da je „učinio sve kako bi podmirio dugovanje društva“ čiji je „zakonski zastupnik“. Smatra da je nejasno na temelju kojih je činjenica prvostupanjski sud zaključio da je kod njega „postojala izravna namjera da prevari oštećenika“ i da ga je „namjerno doveo u zabludu“. Naglašava da kod njega „nije postojala namjera da prevari oštećenika“. U žalbi ne ističe koje to odlučne činjenice prvostupanjski sud nije utvrđivao, a niti za takve neutvrđene činjenice nudi bilo kakve dokaze, već samo prigovara pogrešnoj ocjeni dokaza i pogrešnom izvođenju konačnog zaključka iz takve ocjene dokaza.
7.1. Nasuprot navedenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je na raspravi izveo sve potrebne dokaze za zaključak o postojanju kaznene odgovornosti optuženika. Nakon utvrđenja odlučnih činjenica i ocjene svih izvedenih dokaza, prvostupanjski sud je dao uvjerljive i dostatne razloge koje u svemu prihvaća i ovaj sud. Opravdano prvostupanjski sud utvrđuje odlučne činjenice na iskazu svjedoka ČO koji iskaz s pravom prihvaća i cijeni vjerodostojnim i istinitim, povezujući ga sa svim ostalim izvedenim dokazima i pročitanim ispravama, da je optuženi GO postupio s prijevarnom namjerom s obzirom da je kao odgovorna osoba i direktor društva Terra usluge d.o.o. s ciljem pribavljanja nepripadne imovinske koristi za to društvo, neistinito obećao, lažno prikazujući činjenice da će društvu Animago d.o.o. platiti usluge prijevoza u roku od trideset dana od dana ispostave računa, što nije učinio, oštetivši ga time za novčani iznos naveden u izreci pobijane presude. Na ovako utvrđeni način, optuženik je postupio i s prijevarnom namjerom da pravnoj osobi koju je zastupao pribavi protupravnu imovinsku korist. Obrazloženje prvostupanjskog suda u pogledu postojanja prijevarne namjere ovaj sud u svemu prihvaća. Optuženik u žalbi samo ponavlja navode iz svoje obrane koju je iznosio tijekom dokaznog postupka na raspravi, koju obranu je prvostupanjski sud osnovano ocijenio nevjerodostojnom i neistinitom. Upravo zbog toga, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se u radnjama optuženika stječu sva bitna obilježja kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju, utvrdivši da ga je počinio na način kako je to opisano u izreci pobijane presude, dajući za sve to valjane i argumentirane razloge.
7.2. Kod takvog ukupnog stanja stvari, sva utvrđenja i pravilne ocjene prvostupanjskog suda u pogledu bitnih okolnosti djela, posebno prijevarne namjere za koju je ispravno utvrdio da je kod optuženika postojala u samom početku spornih dogovora i sklapanja ugovora o prijevoznim uslugama, postupajući u namjeri da svoje obveze i obveze društva nikada ne izvrši, zbog čega je sasvim utemeljeno proglašen krivim za kazneno djelo prijevarom u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 1. KZ/11.
8. Nije osnovana žalba optuženika zbog odluke o kazni, a ni zbog odluke o posebnoj obvezi, koje žalbene osnove optuženik i ne obrazlaže.
8.1. Prvostupanjski sud je prilikom određivanja vrste i mjere kazne optuženiku kao olakotno cijenio da je dosad neosuđivan i protek vremena, dok mu kao otegotno ništa nije utvrđeno, a koje okolnosti je pravilno utvrdio, vrednovao i cijenio. Pri tome mu je opravdano uzeo obzir jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinio, težinu, način i posljedice djela, kao i njegovu društvenu opasnost, što sve u svojoj ukupnosti ukazuje na zakonito izricanje uvjetne osude.
8.2. Kod takvog stanja stvari, treba reći da sve ove i ovako utvrđene olakotne okolnosti na strani optuženika, opravdavaju da mu se izrekne kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, koja kazna se neće izvršiti ukoliko u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo, a pored toga mu je pravilno prvostupanjski sud naložio i posebnu obvezu na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude i u njenom obrazloženju, što će sve u svojoj ukupnosti djelovati na njega da ubuduće ne čini kaznena djela i da svoje ponašanje uskladi na društveno prihvatljiv način.
8.3. Zbog navedenih razloga i ovaj drugostupanjski sud smatra da protiv optuženika nema mjesta izricanju bilo kakve druge blaže kazne osim one koju je izrekao prvostupanjski sud jer je izrečena uvjetna osuda primjerena stupnju njegove krivnje i pogibeljnosti djela za koje je proglašen krivim i samo izrečenom osudom i naloženom posebnom obvezom (iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11., da u roku od deset mjeseci od pravomoćnosti presude plati oštećenom društvu iznos od 31.452,71 kuna / 4.174,49 eura) ostvariti će se svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. (odgojni utjecaj na njega i na druge da ne čine kaznena djela, tzv. specijalna i generalna prevencija), a što je sve valjano i zakonito prvostupanjski sud obrazložio i koje zaključke prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
9. Kako nije utvrđeno postojanje povreda zakona na koje ovaj drugostupanjski sud povodom žalbe, a sukladno članku 476. stavku 1. točci 1. i 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. odbiti žalbu optuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 23. svibnja 2023.
Predsjednica vijeća:
Dušanka Zastavniković Duplančić