Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 10 Kž-402/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dušanke Zastavniković Duplančić, kao predsjednice vijeća te Marijana Garca i Renate Miličević, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog KL, zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika, podnesene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K- 1832/2021 od 2. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 23. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Žalba optuženog KL odbija se kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K-1832/2021 od 2. studenog 2022., optuženi ČL proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa - izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu - opisano po članku 227. stavku 1. i 2. KZ/11., kažnjivo po članku 227. stavku 2. KZ/11. te je na temelju članka 227. stavka 2. KZ/11. optuženi ČL osuđen je na kaznu zatvora u trajanju osam (8) mjeseci, a temeljem članka 56. KZ/11. izrečena mu je mu je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti, ako za vrijeme od dvije (2) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Istom presudom, n a temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.), stavljen je izvan snage kazneni nalog protiv optuženika KL od 10. prosinca 2021.

1.2. Na temelju članka 72. KZ/11. optuženom ĆL izrečena je sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju dvije (2) godine.

1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženi ČL u cijelosti je oslobođen nadoknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1.- 5. ZKP/08., te troškove nagrade i nužnih izdataka postavljenog mu branitelja po službenoj dužnosti.

2. Žalbu protiv presude pravodobno je podnio optuženik po braniteljici Marijani Tomić, odvjetnici iz Zagreba, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o sigurnosnoj mjeri s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu vratilo je predmet na daljnji postupak, u skladu sa člankom 474. stavka 1. ZKP/08.

5. Žalba nije osnovana.

6. U žalbi optuženik ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., jer je obrazloženje presude nerazumljivo i proturječno, što se ogleda u tome da mu je prvostupanjski sud na raspravi „faktično“ onemogućio „…da iznese bar neku obranu…“, iako je iskazao da ne želi iskazivati ali je ipak „…želio odgovarati na pitanja…“. Presuda je nerazumljiva i proturječna u pogledu blanketne norme koja se optuženiku stavlja na teret i u pogledu izrečene sigurnosne mjere zabrane upravljanja motornih vozila u trajanju dvije godine. U činjeničnom opisu stavljeno mu je na teret da je kršio članak 51. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 108/2017., 70/2019. i 42/2020., dalje u tekstu ZOSPC), jer nije prilagodio brzinu kretanja stanju i uvjetima na cesti, dok u obrazloženju sud navodi da je propustio brzinu kretanja vozila prilagoditi raskrižju, a promet na njemu je reguliran člankom 58. ZOSPC-a. Prvostupanjski sud, kako se nadalje tvrdi, nije razmotrio navode branitelja koji se odnose na primijeni institut krajnje nužde, naglašavajući da su i u tom dijelu „…razlozi presude o odlučnim činjenicama nerazumljivi i proturječni, te da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno“. Presuda nema razloge o odlučnim činjenicama ni glede izrečene sigurnosne mjere zabrane upravljana motornim vozilom u trajanju dvije godine, jer su razlozi u tom dijelu potpuno nerazumljivi.

6.1. Ovakvom argumentacijom, optuženik izražava nezadovoljstvo utvrđenog činjeničnog stanja i način na koji je prvostupanjski sud ocijenio izvedene dokaz, uslijed čega se radi o prigovorima činjenične naravi. Pored toga, pobijana presuda je razumljiva i nema bilo kakve proturječnosti između izreke i njenih razloga, a u kojoj je prvostupanjski sud jasno i bez proturječja iznio sve odlučne činjenice na temelju kojih je zaključio o počinjenju kaznenog djela i primjene onih zakonskih odredbi koje su primijenjene na optuženika i njegovo djelo. Treba naglasiti da je prvostupanjski sud u obrazloženju dao potpune i jasne razloge za svaku odlučnu činjenicu (i pravilnu ocjenu dokaza na kojima se one temelje), kako u pogledu nepropisne vožnje optuženika, načinu nastanka prometne nesreće u cestovnom prometu, zbog čega smatra utvrđenim da postoji uzročna veza između takve vožnje i nastupale posljedice i oblika krivnje, kojim je postupio pri počinjenju kaznenog djela, tako i pogledu izrečene sigurnosne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom.

6.2. Optuženik tvrdi da je prvostupanjski sud ostvario i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., tako što mu je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, jer je kazneni postupak završen na jednoj raspravi, da mu branitelj nije objasnio tijek rasprave, njegova prava i mogućnosti u kaznenom postupku, zapravo nije mu omogućeno pravo na branitelja, na koji način mu je „..bilo povrijeđeno pravo na branitelja s obzirom da ga postavljeni branitelj po službenoj dužnosti…“, prije rasprave nikad nije vidio, niti je s njim na bilo koji način komunicirao o predmetu, koji je „samo formalno obavljao svoju zadaću“. Ukazuje da prvostupanjski sud nije oštećenu JL upozorio u skladu članka 285. ZKP/08., iako mu je „zaručnica“ i „buduća supruga“, a dok se je nalazio u istražnom zatvoru, posjećivala ga je „kao izvanbračna supruga“, na kojem iskazu se ne može temeljiti pobijana presuda u smislu članka 300. ZKP/08.

6.3. Razmatrajući je li povrijeđeno pravo na pravično suđenje (članak 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članak 6. stavka 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda) nužno je dati ocjenu poštivanja prava i davanja mogućnosti obrane u cjelokupnom provedenom postupku, a ta ocjena uključuje optuženikovu mogućnost da se brani, mogućnost sporiti vjerodostojnost dokaza optužbe i protiviti se njihovom izvođenju, te jesu li dokazi na kojima je utemeljena presuda kvalitetni, uključujući i ocjenu da li način uzimanja ili izvođenja dokaza izaziva sumnju na njihovu vjerodostojnost, te da li su dokazi izvedeni na način koji osigurava pravično suđenje.

6.4. U ovom postupku nisu povrijeđena ustavna, a ni konvencijska prava optuženika, jer su svi dokazi izvedeni na raspravi u njegovoj prisutnosti i njegovog branitelje, koji mu je bio postavljen po službenoj dužnosti, uslijed čega mu na taj način nije povrijeđeno pravo na djelotvornu obranu. Njegov branitelj je svoj posao obavljao u skladu s pravilima struke, na koji način su njegova prava oživotvorena i kroz zakonsku odredbu iz članka 64. ZKP/08. Ništa ne daje osnovu za sumnju u neuredno obavljanje njegove dužnosti, a ni podaci u spisu nemaju realnog uporišta za takve žalbene navode. Ovo tim više što je optuženik bio nazočan na raspravi održanoj 2. studenog 2022. (list 105-112 spisa), na kojoj su izvedeni svi dokazi, kada je ispitana i svjedokinja oštećena JL, pri čemu tijekom rasprave nije imao bilo kakve primjedbe, a ni njegov branitelj postavljen po službenoj dužnosti. Dakle, optuženik je imao mogućnost tijekom postupka ispitati svjedoke i vještake, te očitovati se na izvedene dokaze optužbe, a imao je pravo iznijeti svoju obranu ili se braniti šutnjom, kao u konkretnom slučaju. Obrana je imala i mogućnost predlagati dokaze koji bi mu išli u prilog, a koje dokaze je prvostupanjski sud svestrano raspravio i pravilno raščlanio, zbog čega nije povrijeđeno ni konfrontacijsko pravo, kao sastavni dio načela pravičnog suđenja. Prema tome, optuženiku je pružena primjerena mogućnost da ospori sve dokaze optužbe, uslijed čega je prvostupanjski sud zakonito proveo kazneni postupak, pri čemu je obrazložio potrebu izvođenja svih dokaza i za svoju odluku je dao jasne i logične zaključke, uključujući i onaj koji se odnosi na prigovor nezakonitosti iskaza svjedokinje oštećene JL s obzirom da je na zapisniku o njenom prethodnom ispitivanju (list 41 spisa) konstatirano i ubilježeno da je ona djevojka optuženika, što je na jedan način konstatirano i na raspravnom zapisniku da nije u srodstvu s optuženikom (list 106-109 spisa). Kod ovako utvrđenih činjenica, oštećenica nije trebala biti upozorena u smislu članka 285. stavka 1. točke 1. ZKP/08., da je oslobođena obaveze svjedočenja, tako da zapisnik o njenom ispitivanju, nije nezakonit dokaz u smislu odredbe članka 300. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

6.5. Stoga, nisu ostvarene navedene povrede odredaba kaznenog postupka, a ni bilo koje druge povrede koje bi proizlazile iz žalbenih razloga.

7. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik navodi da prvostupanjski sud ne vjeruje iskazu svjedokinje oštećene JL, kojeg je dala na raspravi, dok vjeruje onom kojeg je dala pred djelatnicima policije, „na kojem nekonfrontiranom iskazu se ne može bazirati presuda“. U vezi ove s tim nastavno ističe „…ako je sud već našao razlike u iskazu o kojem prema sadržaju presude ovisi primjena instituta krajnje nužde (pas na cesti), tada je svakako bio dužan bez prijedloga stranaka pozvati vještaka prometne struke da se očituje o mogućnosti dinamike prometne nesreće…“, jer u vrijeme davanja nalaza i mišljenja, vještak „nije imao podatak o psu na cesti“, o kojem je govorila navedena svjedokinja oštećenica.

7.1. Za razliku od žalbenih navoda, prvostupanjski sud je detaljno analizirao sve izvedene dokaze i na temelju takve i u svemu pravilne ocjene sveukupnog dokaznog materijala izveo zaključak da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret, koji zaključak utemeljen na pravilnoj ocjeni svih izvedenih dokaza i ne ostavljaju bilo kakve dvojbe u vezi odlučnih činjenica.

7.2. Naime, u konkretnom slučaju optuženik očito ignorira činjenicu, da se osuda ne smije temeljiti isključivo ili u odlučujućoj mjeri na nekonfrontiranom iskazu, pri čemu isključivo označava situaciju kada je riječ o jedinom dokazu na kojem je utemeljena osuda, a u odlučujućoj mjeri znači da je dokaz takve važnosti ili značaja da je presudan za osudu. Sama ocjena, radi li se o odlučujućem dokazu ovisi o jačini drugih, potkrepljujućih dokaza, pa ako su ti dokazi snažniji i u većem broju, onda nekonfrontirani iskaz nije odlučujućeg značaja. Kako to proizlazi iz stanja svari, iskaz svjedokinje oštećene JL, nije isključivi, niti ima svojstvo odlučujućeg dokaza za osudu, jer postoje drugi izvedeni dokazi u kontradiktornom postupku na raspravi (pročitane i pregledane isprave, nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka), koji ukazuju na zaključak da je optuženik počinio kazneno djelo što mu se optužbom stavlja na teret. Uzimajući u obzir navedeno, posve je razvidno da je prvostupanjski sud odluku o krivnji optuženika temeljio na iskazu (nalazu i mišljenju) prometnog vještaka Zvonka Ivašića, (dan na temelju svih pročitanih isprava), iz kojeg jasno proizlazi da je do prometne nesreće došlo nakon skretanja automobila na raskrižju u lijevo, pri naletnoj brzini od 35 km/h, kada je došlo do zanošenja stražnjeg djela automobila i gubitak pravca kretanja, uslijed čega je prednjim lijevim dijelom naletio na betonski stup ograde, kojom prilikom je oštećenica, koja se je nalazila na suvozačkom mjestu, zadobila teške ozljede opisane u izreci pobijane presude. Sama vremenska analiza ukazuje da je optuženik skretao u lijevo brzinom najviše 23,8.km/h, ostvario bi s automobilom bočno ubrzanje od 3,5 m/sekundu, pri kojoj bočnoj brzini do zanošenja automobila tijekom skretanja u križanju u lijevo ne bi došlo, a ni do udara u betonske stupove.

7.3. U pogledu daljnje žalbene tvrdnje, da se optuženik kritične zgode našao u stanju krajnje nužde, jer je izbjegao nalet na psa, treba naglasiti da okolnosti koje su prethodile skretanjem u lijevo ali i one pod kojima je došlo do prometne nesreće (kako je dinamika prometne nesreće utvrđena nalazom i mišljenjem prometnog vještaka), ne ispunjavaju niti jednu od zakonskih pretpostavki instituta krajnje nužde iz članak 22. KZ/11., a takvo stanje u konkretnom slučaju nije ni postojalo.

7.4. Nasuprot svim tim navodima optuženika, prvostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude detaljno izložio rezultat izvedenih dokaza, nalaze i mišljenja vještaka prometne i sudskomedicinske struke, sve pročitane i pregledane isprave, kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, koje je savjesno i kritički analizirao, nakon čega je izveo pravilan zaključak da je u konstelaciji konkretnog događaja, uslijed postupanja optuženika došlo do prometne nesreće. Utvrđenja i zaključci prvostupanjskog suda u odnosu na odlučne činjenice, pa i one koje se pobijaju žalbom, utemeljeni su na rezultatima izvedenih dokaza i ne ostavljaju bilo kakve dvojbe da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, a za što je naveo opsežne razloge na koje upućuje optuženik.

7.5. Prema tome, osnovni uzrok ove prometne nesreće je postupanje optuženika suprotno odredbi članka 51. ZOSPC-a, kada je na raskrižju, oštrom skretanju u lijevo, uskim kolnikom, brzinom od 35 km/h i uslijed takve i neprilagođene brzine, došlo do zanošenje stražnjeg dijela automobila, a posljedično i do skretanje prednjeg djela u lijevo, u kojem trenutku je prednjim djelom udario u betonski stup ograde, kojom prilikom je oštećena JL zadobila teške tjelesne ozljede. Ovakva (utvrđena) vožnja optuženika bila je nehajno nepropisna i nema govora o krajnjoj nuždi, jer je skrivio prometnu nesreću, kako je to opravdano utvrdio i obrazložio prvostupanjski sud.

7.6. Zbog svih iznesenih razloga, žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja se ukazuje neosnovanom.

8. Iako se optuženik izrekom ne žali zbog odluke o kazni, ali ta žalbena osnova sadržana je u njegovoj žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pa razmotrivši odluku o kazni, posve je razvidno da je prvostupanjski sud pri izboru vrste i mjere kazne u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir sve okolnosti, koje se utjecale da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža.

8.1. Naime, utvrđene olakotne okolnosti da je optuženik dosad neosuđivan i njegovu mlađu životnu dob, dok mu kao otegotno ništa nije utvrđeno, prvostupanjski sud je sve te okolnosti u dostatnoj mjeri cijenio i vrednovao, pri čemu je uzeo u obzir način, težinu i posljedice djela, društvenu opasnost ovakve vrste kaznenog djela, stupanj njegove krivnje i pogibeljnosti djela, što sve u svojoj ukupnosti opravdava da mu se izrekne kazna zatvora u trajanju osam mjeseca, koja kazna se neće izvršiti ako u roku dvije godine ne počini novo kazneno djelo, s tim da će kao takva i po ocjeni ovoga suda, ostvariti svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.(odgojni utjecaj na njega i na druge da ne čine kaznena djela tzv. specijalna i generalna prevencija).

9. Najzad, prvostupanjski sud je osnovano optuženiku izrekao mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju dvije godine, uzimajući u obzir da se radi o relativno mladoj osobi, a da je već do sada u pet navrata (pravomoćno) prekršajno kažnjavan prema odredbama ZOSPC-a, zbog čega ga je nužno kroz navedeno razdoblje izdvojiti iz prometa, kako bi se kod njega otklonila daljnja opasnost da ponovno počini kazneno djelo protiv sigurnosti prometa.

10. Kako nije utvrđeno postojanje povreda zakona na koje ovaj sud u smislu članka 476. stavka 1. točka 1. i 2. ZKP/08., ispituje po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08., valjalo je žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 23. svibnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Dušanka Zastavniković Duplančić