Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 5 Gž-1122/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jasenke Grgić, predsjednice vijeća, Ksenije Grgić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Sabine Dugonjić, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice M. B., OIB … iz N., 2. tužitelja A. T., OIB … iz M., i 3. tužitelja N. T., OIB … iz M., svi zastupani po punomoćniku B. K., odvjetniku u S.1 , protiv 3. tuženice V. V. rođene M., OIB … iz Z.1 , 4. tuženice A. V.-M. OIB … iz D., 6. tuženice H. M. OIB … iz S.2 , 7. tuženika F. M. OIB … iz U., time da su 3., 4. i 7 tuženici zastupani po 6. tuženoj H. M., 8. tuženika D. Č. sina M., OIB … iz Z.2 , 9. tuženice L. E. OIB … iz S. , time da su 8. i 9. tuženice zastupane po punomoćniku M. Š., odvjetniku u S.2 , zatim 10. tuženice M. M.1 OIB …, iz Z. , 11. tuženice S. U. OIB … iz Z. , 12. tuženika M. K. OIB …. iz S.2 , i 13. tuženika A. K., OIB …. iz S. , time da su 3., 4., 6,. 7., 12. i 13. tuženici svi zastupani po punomoćniku S. G., odvjetniku u S.2 , radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbama 8. i 9. tuženika i 3., 4., 6. 7. 12. i 13. tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, poslovni broj P- 2754/2020 od 9. prosinca 2022., ispravljene rješenjem istog suda i poslovnog broja od 12. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 23. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba 8. i 9. tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, poslovni broj P-2754/2020 od 9. prosinca 2022., ispravljena rješenjem istog suda i poslovnog broja od 12. prosinca 2020., u odnosu na te tuženike.

Odbija se kao neosnovana žalba 3., 4., 6. 7. 12. i 13. tuženika i potvrđuje ista prvostupanjska presuda, ispravljena rješenjem istog suda i poslovnog broja od 12. prosinca 2020., u odnosu na te tuženike.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom ispravljenom presudom je suđeno:

„I. Utvrđuje se da su tužitelji, u odnosu na tuženike, isključivi vlasnici, za po 1/3 dijela nekretnine u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Supetru upisane u k.o. B., Z.U. 2041, kao čest. zem. 2122, 2123, pa se isti ovlašćuju temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina na svoje ime uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženika, sve u roku 15 dana.

II. Utvrđuje se da je tužiteljica ad. 1) M. B. iz N., u odnosu na tuženike, isključiva vlasnica, za cijelo, nekretnine u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Supetru upisane u k.o. B. Z.U. 20141, kao čest. zem. 2468/1, pa se ista ovlašćuje temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženika, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženicima da, u roku od 15 dana, nadoknade tužiteljima parnični trošak u iznosu od 10.798,80 kuna/1.433,25 eura.“

2. Protiv navedene presude žalbe su podnijeli 8. i 9. tuženici, te 3., 4., 6., 7., 12. i 13. tuženici iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traže trošak žalbi.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenja prava vlasništva temeljem nasljeđivanja i dosjelosti na čest. zem. 2122., 2123 i 2468/1 upisanim u Z.U. 2041, k.o. B.

5. Osnovanost svoga zahtjeva tužitelji temelje na tvrdnji da su temeljem nasljeđivanja i dosjelosti zajedno sa svojim prednicima u kvalificiranom posjedu predmetnih nekretnina više od 100 godina.

6. Pobijanom presudom i postupkom koji joj je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa tako ni ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuju žalitelji. Izreka presude je razumljiva, a presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te je moguće ispitati njezinu pravilnost i zakonitost.

7. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore, te je na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. U postupku je prvostupanjski sud utvrdio da su predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama upisane na ime tuženika; da je djed tužitelja A. T., pok. P. (rođen ..., a umro ...) bio u neprekinutom, nesmetanom posjedu tih nekretnina od sredine prošlog stoljeća do svoje smrti 1984. godine i upisan u katastru kao njihov posjednik; da je na čest. zem. 2468/1 sadio povrće, a na čest. zem. 2122 i 2123 livadu i masline koje su izgorjele u požaru 1984. godine; da su nekretnine iza njegove smrti 1985. naslijedili njegovi zakonski nasljednici P. T., J. T. i M. M.2 , svaki u 1/3 dijela; da su P. T., rođenog ..., a umrlog ... naslijedili sestra M. M.2 i brat J. T., a M. M. 2011. naslijedio je brat J. T., čiji su zakonski nasljednici tužitelji, time da je nekretninu 2468/1 koja se nalazi uz samu kuću u B. na predjelu „D.“ i koja u naravi predstavlja vrt, diobom izvršenom između tužitelja isključivo pripadala 1. tužiteljici; da je geodetskim vještačenjem utvrđeno da su sporne nekretnine ograđene suhozidom na kojemu se nalaze vidljivi ostaci starih maslina; da svjedoci I. T., S. L., M. S., A. S. V. i P. G. suglasno iskazuju da je sporne nekretnine oduvijek „držala“ obitelj T., odnosno J. T., a prije njega njegov otac i na njima imali masline, livadu i obrađivali vrt i nesmetano ih koristili, te ih u tome nitko nije sprječavao.

9. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud zaključuje da je djed tužitelja od sredine prošlog stoljeća do svoje smrti 1984. bio savjesni posjednik nekretnina koje su predmet spora, koje pravo mu nitko drugi nije osporavao, te da su se ispunile zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću, jer je protekao propisani tridesetogodišnji rok dosjelosti za savjesnog posjednika propisan pravnim pravilnom iz paragrafa 1477. bivšeg Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), koja pravna pravila se primjenjuju temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih 6. travnja 1941. („Narodne novine“, broj 73/91), te je primjenom odredbe čl. 388. st. 2. ZV i čl. 128. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 137/99, 22/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje: ZV) prihvatio tužbeni zahtjev.

10. Žalbeni navodi tuženika u bitnome se svode na tvrdnju da tužitelji nisu dokazali savjesnost posjeda njihova prednika, odnosno da nisu dokazali način na koji je njihov prednik stekao predmetnu nekretninu, čime zapravo poistovjećuju zakonitost i poštenje posjeda, što je pogrešno i za odluku u ovoj pravnoj stvari nije odlučno. 11. Za razrješenje odnosa između stranaka kao mjerodavno pravo primjenjuju se pravna pravilna bivšeg OGZ, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka tih odnosa, sukladno odredbi čl. 388. st. 2. ZV, jer se tužitelji pozivaju na vrijeme dosjedanja njihova prednika koje je trajalo od sredine prošlog stoljeća do njegove smrti 1984. godine.

12. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1493. OGZ tko načinom poštenim prima kakvu stvar od zakonitog i poštenog posjednika, taj ima pravo kao nasljednik da uračuna sebi vrijeme dosjelosti svog prednika, time da je prema pravnom pravilu 1468. OGZ bio propisan tridesetogodišnji rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

13. Prema već ranije prihvaćenom pravnom shvaćanju zauzetom na Proširenoj općoj sjednici bivšeg Saveznog Vrhovnog suda FNRJ od 3. travnja 1960., zauzeto je stajalište da umjesto propisanog roka iz paragrafa 1468. OGZ u trajanju od 30 godina je dostatan pošteni posjed od 20 godina (tako i Vrhovni sud primjerice u presudi Rev- x-51/13-2 od 23. srpnja 2014.).

14. Kako je u postupku utvrđeno da su prednici tužitelja bili u poštenom posjedu spornih nekretnina duže od 20 godina, počev od sredine prošlog stoljeća pa nadalje, te im to pravo nitko nikada nije osporavao, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je tužitelj vlasništvo predmetnih nekretnina stekao dosjelošću putem svojih pravnih prednika, time da tuženici nisu oborili predmnjevu poštenja (savjesnosti) tužitelja, jer u postupku nisu dokazali svoje tvrdnje da bi tužitelj bio nepošten (nesavjestan) posjednik predmetnih nekretnina, to je pozivom na čl. 388. st. 2. ZV, i uz pravilnu primjenu materijalnog prava iz paragrafa 1493. i 1468. OGZ koja se primjenjuju u konkretnom slučaju, tužbeni zahtjev pravilno prihvaćen.

15. Na žalbene navode tuženika da upravo činjenica što je prednik tuženika P. G. 1933. godine u zemljišnim knjigama opteretio predmetne nekretnine hipotekom, dokazuje posjed prednika tuženika, a ne prednika tužitelja, valja odgovoriti da prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj Rev-1209/16 od 11. veljače 2020. sve da je posjednik tijekom posjedovanja znao ili mogao znati da je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik neka treća osoba, to ne čini samo za sebe posjed nesavjesnim ili nepoštenim, ako su posjednici i njihovi prednici za tog razdoblja posjedovanja prema okolnostima konkretnog slučaja imali razloga osnovano vjerovati i (time) vjerovali da posjed vrše kao vlasnici, a što je ovdje i slučaj.

16. Na navode žalitelja da su u podnesku od 9.10.2020. iznijeli tvrdnje da je posjed tužitelja tzv. mapalni posjed bez vršenja faktične vlasti nad predmetom spora, valja navesti da je sud prvog stupnja u razlozima presude obrazložio da okolnost što su sporne nekretnine danas zapuštene i obrasle makijom i niskim raslinjem ne dovodi samo po sebi do gubitka prava vlasništva koje je tužitelj zajedno sa svojim prednicima stekao temeljem zakona.

17. Žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja propustio pribaviti zapisnik o uredovanju policijskih službenika Policijske postaje B. iz studenog 2019. godine po pozivu 9. tuženice (ne navodi na koje okolnosti), dok je istovremeno saslušao svjedokinju A. Š. V., službenicu iste policijske postaje, koja je iskazivala u korist tužitelja, nisu osnovani, jer sud u smislu odredbe čl. 220. ZPP odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

18. Nisu osnovani žalbeni navodi 8. i. 9. tuženika da je prvostupanjski sud trebao prekinuti ovaj parnični postupak u odnosu na sve tuženike iz razloga što je tuženik S. G. umro za vrijeme trajanja ovoga postupka, jer tuženici kao uknjiženi suvlasnici nekretnine u parnici radi utvrđenja da je nekretnina koja je predmet spora stečena dosjelošću, nisu jedinstveni suparničari iz čl. 201. ZPP (tako u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev-3550/2018-5 od 23. rujna 2020.).

19. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP), tako i po visini troškova koji su određeni (čl. 155. ZPP).

20. Slijedom iznijetog, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbe tuženika valjalo je odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu u odnosu na te tuženike.

U Zagrebu 23. svibnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić, v.r.