Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 50 Gž-1751/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Feuš kao predsjednice vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Tomislava Aralice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. P. iz V., OIB:…, zastupane po punomoćniku H. P., odvjetniku u V., protiv tuženika N. H. B. d.d. sa sjedištem u Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ž. i P. u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-201/2021-23 od 15. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 23. svibnja 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-201/2021-23 od 15. ožujka 2023., u točki IV izreke i u dijelu odluke o troškovima kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je ništetna odredba čl. 1. Ugovora o kreditu broj: … koji su 26. srpnja 2005. sklopili tužiteljica kao korisnik kredita i prednik tuženika kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa (točka I izreke) i odredba čl. 2. u dijelu kojim je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF (točka II izreke), te je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.996,32 eura/15.041,26 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u točki III izreke prvostupanjske presude (točka III izreke) i naknaditi joj troškove parničnog postupka u iznosu od 1.049,89 eura/7.910,40 kn (točka V izreke), dok je u preostalom dijelu odbijen tužbeni zahtjev i to na isplatu iznosa od 638,94 eura/4.814,11 kn sa zatraženim zateznim kamatama (točka V izreke).
2. Protiv navedene presude u odbijajućem dijelu, žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima uz naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Žalba tužiteljice nije osnovana.
4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti odredbi predmetnog Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana uz CHF kao i zahtjev za isplatu pretplaćenih iznosa po ugovoru o kreditu temeljem stečenog bez osnove s obzirom da su ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli ništetne odredbe.
5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti one koje žaliteljica ističe u žalbi. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu ukazuje tužiteljica u žalbi.
6. Također, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.
7. U ovoj žalbenoj fazi nije sporno da su tužiteljica sa prednikom tuženika zaključila predmetni ugovor o kreditu, da je pravomoćnim presudama donesenim u kolektivnom sporu utvrđeno da je ovdje tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te na način što je u tim ugovorima ugovorena redovna kamatna stopa kao promjenjiva tijekom postojanja obveze u skladu sa jednostranom odlukom tuženika, a da tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, da je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima, da su ugovorne odredbe predmetnog kredita o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF sadržane u članku 1. i čl. 2. istog neodređene i nepoštene te kao takve ništetne. Nije sporna niti obveza tuženika za vraćanje preplaćenih iznosa po navedenim ništetnim odredbama kao i visina utvrđene razlike koje je tužiteljica trebala platiti primjenjujući iznos ugovorenog kredita u kunama prema srednjem tečaju CHF na dan realizacije kredita i ugovorene kamatne stope i iznosa koje je u utuženom razdoblju isplatila po ništetnim odredbama ugovora o kreditu.
8. Među strankama sporno je utvrđenje suda prvog stupnja o nastupanju zastare dijela potraživanja tužiteljice s naslova preplaćenih iznosa temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sa zatraženim zateznim kamatama.
9. Neosnovano tužiteljica osporava odluku prvostupanjskog suda o osnovanosti prigovora zastare predmetnog potraživanja u tom dijelu. To iz razloga jer pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 dalje - ZOO) i zastara individualnih restitucijskih zahtjeva iznova ponovno počinje teći od dana pravomoćnosti odluke donesene u tom sporu, odnosno taj rok počinje teći od dana pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 - 13. lipnja 2014. u odnosu na dio zahtjeva koji se odnosi na ništetnost kamatne stope, a pravomoćnošću presude u predmetu Pž-6632/17 - 14. lipnja 2018. u odnosu na ništetnost valutne klauzule. S tim u vezi, Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. dao je objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, prema kojemu ako je ništetnost ustanovljena, kao što je ovdje slučaj, u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.“
10. Dakle imajući u vidu da je pravomoćnost sudske odluke donesene u kolektivnom sporu kojom je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o kamatnoj stopi nastupila 13. lipnja 2014., zastarni rok od pet godina počeo je, sukladno odredbi čl. 245. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 u daljnjem tekstu: ZOO-a), teći od tog dana. Kako je tužiteljica tužbu u ovoj pravnoj stvari podnijela 28. travnja 2021., nakon proteka zastarnog roka od pet godina, u tom dijelu osnovan je prigovor zastare. Stoga je, suprotno žalbenim navodima, pravilnom primjenom materijalnog prava, sud prvog stupnja zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 638,94 eura/4.814,11 kn s naslova preplaćenih iznosa temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sa zatraženim zateznim kamatama na taj iznos pravilno odbio zbog nastupanja zastare.
11. Pravilno je sud prvog stupnja u preostalom dijelu odbio prigovor zastare jer je pravomoćnost sudske odluke donesene u kolektivnom sporu kojom je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli nastupila 14. lipnja 2018. a tužiteljica tužbu podnijela 14. lipnja 2019., prije proteka petogodišnjeg zastarnog roka.
12. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu stečenog bez osnove i to na temelju ništetne odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i obvezao tuženika da isplati tužiteljici iznos utvrđen knjigovodstvenim vještačenjem od 1.996,32 eura/15.041,26 kn sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana stjecanja do isplate (čl. 1115. ZOO) dok je u preostalom dijelu zahtjev za isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetne odredbe o kamatnoj stopi, zbog nastupanja zastare, odbio.
13. I odluka o troškovima postupka pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st. 2. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 112/12, 103/14 ,118/14, 107/15, 57/22 i 126/22).
14. Slijedom svega navedenog valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.
U Zagrebu 23. svibnja 2023.
Predsjednica vijeća:
Vlasta Feuš, v.r.
