Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 7 Gž-870/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Ane Gradišek, člana vijeća i suca izvjestitelja i Željke Rožić Kaleb, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. A., OIB: …, iz D., kojeg zastupa punomoćnik K. Š., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. Š. i partneri, protiv tuženika A. O. d.d., OIB: …, sa sjedištem u Z., kojeg zastupa punomoćnik I. G., odvjetnik u Odvjetničkom društva G. i partneri, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3750/14-55 od 20. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 23. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3750/14-55 od 20. prosinca 2022. u pobijanom dijelu pod toč. I. i III. izreke presude.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku A. o. d.d. da isplati tužitelju M. A. iznos od 18.400,00 kn (=2.442,10 EUR po fiksnom tečaju 1 EUR = 7.53450 kn), sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. lipnja 2014. do isplate te da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 24.372,50 kn (=3.234,79 EUR) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. prosinca 2022. do isplate, sve po stopi tekućoj od dospijeća do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, a uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja u dijelu u kojem potražuje isplatu iznosa od 1.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. lipnja 2014. do isplate, kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 6.977,25 kn, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 19.700,00 kn, kao neosnovan.“

2. Presudu u dijelu pod toč. I. i III. izreke pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže, prihvatiti navode žalbe i preinačiti prvostupanjsku presudu, podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22- dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet spor je zahtjev tužitelja radi naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i nenovčane imovinske štete nastale ozljeđivanjem u štetnom događaju – prometnoj nezgodi dana 16. veljače 2012.

6. U žalbenom stadiju postupka nesporna je pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja, a sporno je, je li tuženik kao osiguratelj osobnog vozila kojim je upravljala D. B., odgovoran za štetu koju je pretrpio tužitelj, osnov i visina.

7. Prvostupanjski sud, svoju odluku temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima; da iz suglasnih iskaza tužitelja i osiguranice tuženika te na temelju provedenog prometnog vještačenja i dopune tog vještačenje (list 237-238 spisa), proizlazi da je do štetnog događaja došlo u raskrižju, na desnoj polovni kolnika, kojom se kretalo vozilo tužitelja, a da je provedenom analizom utvrđeno da je vozilo osiguranice tuženika radnjom uključivanja u promet presjeklo put kretanja vozilu tužitelja pa je stoga radnja uključivanja u promet vozila osiguranice tuženika bila uzrokom nastanka štetnog događaja; da je osiguranica tuženika, u dnevnim uvjetima vožnje, mogla uočiti da je kolnik u njezinom smjeru kretanja djelomično zaleđen i prekriven snijegom, pa da se je, s obzirom na opisano stanje površine kolnika, kretala tehnički prilagođenom brzinom, uspjela bi zaustaviti svoje vozile prije ulaska u predmetno raskrižje i do sudara ne bi došlo; da je osiguranica tuženika, kritične zgode upravljala svojim vozilo protivno odredbi čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08, 48/10, 74/11– dalje: ZSPC), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja, a kojim je propisano kako je vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju cesti, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilika, stanju vozila i tereta te gustoći prometa, tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku.

8. Temeljem navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud prihvaća djelomično tužbeni zahtjev.

9. U ovom predmetu nije sporno da su u predmetnom štetnom događaju sudjelovala dva motorna vozila u pokretu, te se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 1072. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18- dalje: ZOO) na koju odredbu se poziva žalitelji, a iz koje proizlazi da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više motornih vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj.

10. Dakle, u pogledu odštetnog zahtjeva vlasnika motornog vozila, ovdje tužitelja, primjenjuje se pravilo subjektivne odgovornosti za koju je osnovno pravilo propisano odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO prema kojem tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknadit je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a prema st. 2. istog članka predmnijeva se običan nepažnja.

11. Za razliku od krivnje koja se pretpostavlja, uzročnu vezu između štetne radnje i štetne posljedice treba dokazati oštećenik – tužitelj i ona se kod subjektivne odgovornosti, za razliku od objektivne, ne pretpostavlja. Uzročna veza, da bi bila pravno relevantna, mora biti adekvatna, odnosno, od mnogih okolnosti koje su u vezi s nastankom štete uzrokom se smatra samo ona koja po redovitom tijeku stvari dovodi do štetne posljedice.

12. Ocjenjujući sve izvedene dokaze sud prvog stupnja je pravilno zaključio da je osiguranica tuženika uzrokovala prometnu nezgode, jer je u uvjetima dnevne svjetlosti mogla pravovremeno uočiti led na kolniku, a da se je kretala prilagođenom brzinom, uspjela bi zaustaviti svoje vozilo prije ulaska u raskrižje, te do štetnog događaja ne bi došlo. Navedeno proizlazi i iz službene bilješke djelatnika policije (list 171 spisa) koji su naveli da je do štetnog događaja došlo zbog neprilagođene brzine kretanja osiguranice tuženika, protiv koje je podnesen i obvezni prekršajni nalog. 13. Iz fotodokumentacije dostavljene od strane PU Š.-K., koja prileži spisu a koju je koristio vještak u svom nalazu (list 205-206 spisa) proizlazi da je kolnik kojim se je kretala osiguranica tuženika djelomično bio prekriven snijegom, pa sama činjenica da je tužitelj u svom iskazu naveo kako na kolniku nije bilo nakupina snijega, ne dovodi u pitanje utvrđenje prometnog vještaka o stanju kolnika kojim se je kretala osiguranica tuženika.

14. Nadalje, iako vještak nije mogao utvrditi brzinu kretanja jednog i drugog vozila, jer za to nije bilo elemenata, pravilan je zaključak vještaka, koji je prihvatio i prvostupanjski sud, a nakon očitovanja na prigovore tuženika, niti stranke mu nisu prigovarale, da se osiguranica tuženika, kritične zgode nije kretala tehnički prilagođenom brzinom, s obzirom na uvjete na kolniku, jer bi u suprotnom uspjela zaustaviti svoje vozilo prije ulaska u predmetno raskrižje.

15. Dakle, kritične zgode osiguranica tuženika, postupala je protivno odredbama čl. 51. st. 1. ZSPC, te postoji adekvatna uzročna posljedična veza između kretanja osgiuranice tuženika i samog štetnog događaja, dok na strani tužitelja, nema doprinosa nastanku predmetne prometne nezgode, imajući u vidu da se je on kretao glavnom cestom, svojim prometnim trakom, a osiguranica tuženika presjekla mu je put kretanja.

16. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na prigovor nalazu i mišljenju prometnog vještaka dipl. ing. N. E., valja navesti da je sud na ročište određeno za dan 19. svibnja 2022. pozvao vještaka koji se je očitovao na sve prigovore tuženika iznesene na nalaz, te da nakon očitovanja vještaka, tuženik nije imao daljnjih primjedbi, a niti je predlagao provođenje novog vještačenja.

17. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP, jer je prvostupanjski sud stečeno uvjerenje o osnovanosti tužbenog zahtjeva prosudio po slobodnom uvjerenju, pri čemu je to uvjerenje opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, tako da se može provjeriti činjenična i pravna osnova.

18. Prvostupanjski sud, djelomično je prihvatio tužbeni zahtjev, utvrdivši da iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Ž. R. proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio istegnuće mišića vrata, natučenje lijeve strane glave i akutnu reakciju na stres. Nakon provedene fizikalne terapije i kontrolnog pregleda kirurga 8. rujna 2012., smatra se da je liječenje završeno, odnosno da se je stanje stabiliziralo. Zbog zadobivenih povreda trpio je bolove i strah, te je kod njega, zbog istegnuća mišića vratne kralježnice, nastupilo trajno smanjenje životnih aktivnosti u omjeru od 2%, te potreba za tuđom pomoći i njegom, trajanja i intenziteta navedenih u nalazu liječnika vještaka.

19. S tim u vezi, prvostupanjski sud je utvrdio ukupnu neimovinsku štetu koju je pretrpio tužitelj u iznosu od 17.500,00 kn, dok je imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege utvrdio u iznosu od 900,00 kn.

20. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade štete zbog povrede prava osobnosti tužitelja nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer je sud prvog stupnja na odgovarajući način cijenio odlučujuća mjerila iz čl. 1100. ZOO u vezi čl. 19. i čl. 1046. ZOO u odnosu na neimovinsku štetu, koja i po ocijeni ovog suda predstavlja naknadu primjerenu posljedicama ozljeđivanja u predmetnom slučaju s obzirom na mjerodavne Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske s druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (Su-IV-47/2020-5).

21. S obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

22. I odluka prvostupanjskog suda o troškovima postupka je pravilna i zakonita kako po osnovi tako i po visini (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP) pa i toj odluci žalitelj neosnovano prigovara.

23. Kako žalitelj sa žalbom nije uspio, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Zagrebu 23. svibnja 2023.

Predsjednik vijeća

Andrina Raspor Flis, v.r.