Psp-142/2018
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Ljiljani Mustapić u pravnoj stvari tužiteljice N. R. iz S., OIB:…, zastupana po punomoćniku M. B. i G. L. odvjetnicima u S., protiv tuženika Z. R. iz S., OIB:…, zastupan po punomoćniku Ž. P. odvjetnik u S., radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave dana 30. ožujka 2023 g., na ročištu za objavu dana 23. svibnja 2023 g.
r i j e š i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"1. Time što je tužena Z. R. u razdoblju između 10. i 14. srpnja 2018
godine betonirala stazu širine između 50 i 60 cm te duljine cca 20 m na južnom dijelu nekretnine tužiteljice N. R. označene kao čest. zem.503 k.o. G. S. (a što će se preciznije odredit nakon izrade nalaza i mišljenja vještaka) zasmetala je tužiteljicu u zadnjem mirnom posjedu čest. zem.503 k.o. G. S. pa se nalaže tuženoj da uspostavi ranije posjedovno stanje na način da o svom trošku ukloni izgrađenu betonsku stazu te da se kani svakog daljnjeg takvog ili sličnog smetanja osjeda, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.
2. Nalaže se tuženoj Z. R. da u roku od 8 dana i pod prijetnjom
ovrhe naknadi tužiteljici N. R. cjelokupni parnični trošak uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke pa do isplate."
II Dužna je tužiteljica naknaditi tuženoj u roku od 8 dana parnični trošak u iznosu od 746,56 Eur/5.625,00 kuna.
Obrazloženje
U tužbi se navodi tužiteljica je vlasnica i posjednica nekretnine označene kao čest. zem.503 Z.U.486 k.o. G. S. za cijelo, koja nekretnina u naravi predstavlja obiteljsku kuću tužiteljice s okućnicom. Tužena je suvlasnica i suposjednica nekretnine označene kao čest. zem. 502 Z.U.2342 k.o. G. S. za ½ dijela. Nekretnine stranaka u postupku međusobno graniče, s tim da se nekretnina u vlasništvu i posjedu tužiteljice označena kao čest. zem.503 k.o. G. S. cijelom svojom istočnom međom proteže uz javnu prometnicu G.-S. položenu na čest. zem.1919/1 k.o. G. S., a cijelom svojom južnom međom uz put označen kao čest. zem.1923 k.o. G. S., dok nekretnina u suvlasništvu i suposjedu tužene označena kao čest. zem. 502 nema izlaz na javnu prometnicu G.-S. već u svojoj jugoistočnoj međi izlazi na put označen kao čest. zem.1923 k.o. G. S.. Dana 14. srpnja 2018 godine (subota) dolaskom na čest. zem.503 k.o. G. S. kći tužiteljice S. R. V. zatekla je na južnom dijelu tužiteljičine nekretnine betoniranu stazu širine između 50 i 60 cm te duljine cca 20 m, kojom stazom je nekretnina u suvlasništvu i suposjedu tužene označena kao čest. zem.502 k.o. G. S. povezana s javnom prometnicom G.-S.
položenom na čest. zem.1919/1 k.o. G. S.. Po saznanjima tužiteljice radove je izvela tužena negdje u razdoblju između 10. i 14. srpnja 2018 godine. Sukladno ovom saznanju kći tužiteljice je prvog slijedećeg radnog dana, 16. srpnja 2018 godine (ponedjeljak), predmetni događaj prijavila nadležnoj policijskoj postaji čiji su djelatnici izišli na lice mjesta. Stoga predlaže donošenje rješenja kao u izreci.
U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenim navodima kao neosnovanim, predlaže tužbu odbiti u cijelosti. Točni su navodi tužiteljice kojim iznosi tvrdnju da je ona vlasnica čest. zem.503 k.o. G. S. koja se cijelom svojom istočnom međom proteže uz javnu cestu G.-S. kao i njena tvrdnja da je tuženica suvlasnica i suposjednica čest. zem.502 k.o. G.S. koja nekretnina se proteže uz glavnu prometnicu već je smještena iznad nekretnine tužiteljice.
Pogrešno tvrdi tužiteljica da je tuženica sa svoje nekretnine z. k. oznake 502 k.o. G. S. nema izlaz na glavnu prometnicu G.-S., već da u
svojoj jugoistočnoj međi izlazi na put označen kao čest. zem. 1923 k.o. G. S.. Naime, činjenica je da je jedini put kojim tuženica može doći sa javne prometnice G.-S. do svoje kuće sagrađene na čest. zem. 502 k.o. G. S.
onaj položen sjevernom stranom čest. zem.503 k.o. G. S. širine cca 4 m i duljine cca 20-ak metara od glavne ceste do njene nekretnine, i koji se nastavlja dijelom i njezinom nekretninom, a dijelom i k.č.br.1923 te da se ona, preko svojih pravnih prednika koristi samo tim putem preko stotinu godina.
Tuženica, kao i drugi ljudi koji imaju maslinike iznad njene kuće, njih četrdesetak, preko svojim pravnih prednika više od stotinu godina prolaze upravo tim dijelom čest.zem.503 k.o. G. S. koji je u naravi put koji vodi od glavne prometnice G.-S. do njihovih nekretnina. Naime, svi predloženi svjedoci kao i mnogi drugi koriste se stotinama godina upravo navedenim putem za dolazak do svojih kuća, odnosno maslinika i nikada ih nitko u tome nije ometao. To što taj dio navedene čestice nije pocijepan u samostalnu česticu kao put na takav način odvojen od nje, ne znači da isti u naravi ne predstavlja put, već upravo suprotno.
Dio čest. zem. 503 k.o. G. S. koji se proteže od glavne prometnice uzbrdo, sa vanjske strane kamenog zida kojim je ta čestica odvojena od tog puta, koji je širok cca 4 m i dugačak cca 20 m predstavlja makadamski put kojeg tuženica i susjedi koriste za dolazak do svojih nekretnina. Da se radi o putu koji je jasno kamenim zidom odvojen od posjeda tužiteljice dokazuje i fotografija lica mjesta iz koje je razvidno da je posjed tužiteljice od tog puta odvojen kamenim zidom kojeg je još za života supruga zajedno sa njim podigla sama tužiteljica i time jasno odvojila put kojim se služe mještani za dolazak sa javne ceste do svojih nekretnina, od svoje kuće i okućnice z.k. oznake čest. zem.503.
Na fotografiji se jasno vidi da se do kuće tuženice dolazi upravo putem u kojem je riječ te da se njegovom dužinom cca 8 m u pravcu od javne ceste pa do kuće tuženice proteže ogradni zid koji jasno odvaja serpentinasti vrt preko kojeg je položeno stubište kojim se tužiteljica penje do svoje kuće. Betonirana staza sa južne strane puta o kojem je riječ nije nikakav dokaz da bi tuženica ili bilo tko zasmetao tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu čest.zem.503 k.o. G. S., već je dokaz da se netko potrudio, izravnao i uredio te dijelom i betonirao dio navedene čestice koji skoro stotinu godina egzistira kao put.
Navedeno uređenje puta nije dokaz da bi bilo tko pa tako ni tuženica zasmetala tužiteljicu u zadnjem mirnom posjedu nekretnine označene kao čest.zem.503 k.o. G. S. jer kako je već rečeno taj dio navedene čestice i nije bio u njezinom mirnom posjedu već je to put kojeg koriste svi mještani i nitko ih u tome nikada nije ometao. Izbetonirana staza po dijelu postojećeg puta samo je dokaz da je netko sredio, poravnao i dijelom betonirao put da se njime lakše prolazi, te da betoniranim dijelom puta može proći i dijete sa posebnim potrebama, unuk tuženice, koji se kreće uz pomoć posebne vrste električnog romobila koji se ne može kretati po hrapavom i neravnom makadamu.
Radi svega iznijetoga tuženica ističe i prigovor promašene aktivne legitimacije na strani tužiteljice jer kako je već rečeno ista nije ni bila u isključivom i mirnom posjedu predmetnog puta dužinom kojeg je izbetonirana staza širine cca 50-tak cm, niti je tom radnjom na bilo koji način zasmetana ona, niti bilo tko treći u pravu služnosti prolaska tim putem. Isto tako tuženica ističe prigovor promašene pasivne legitimacije na svojoj strani jer betoniranu stazu po postojećem putu nije izradila ona iti bilo koji dokaz u tužbi na to upućuje. Tvrdnja tužiteljice da ta staza vodi do kuće u suvlasništvu tuženice nije ni ne može biti dokaz da ju je ona radila jer ista nema ni sposobnost ni stručna znanja za takve radnje.
Tijekom postupka sud je u dokazne svrhe saslušao tuženu, svjedoke, pregledao cjelokupnu pisanu dokumentaciju koja prileži spis, odustao od izvođenja daljnjih dokaza kao suvišnih.
Tužbeni zahtjev nije osnovan.
Predmet spora predstavlja pravo prolaza preko nekretnine pobliže opisane u izreci. Tužitelj smatra da je smetan i ograničen u svom dotadašnjem mirnom posjedovanju. Sporno je da li je tužitelj posljednji mirni posjednik aktivna legitimacija, da li je tužitelj zatražio sudsku zaštitu unutar prekluzivnog roka čl.21 st.3 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br 91/96., dalje ZV) i je li u konkretnom slučaju izvršen čin samovlasnog smetanja posjeda tužitelja, za traženje navedene posjedovne zaštite i pasivna legitimacija u ovoj parnici.
Pregledom Službene zabilješke MUP-a PU SDŽ od dana 29. lipnja 2022 g. po prijavi N. R. od dana 16. srpnja 2018 g. utvrđeno je da je postupljeno na adresi S., Varnica nasuprot, otok Š., gdje je nepoznati počinitelj betonirao stazu u dužini 20 metra širine 50 centimetara i da se radi o njenom zemljištu.(list 44 spisa) prijava je podnesena dana 9. srpnja 2018 g. a tužba podnijeta dana 8. kolovoza 2018 g. dakle unutar roka čl.21. st.3 ZV-a.
Odredbom čl.441 ZPP-a određeno je raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastanka smetanja dok se ne smije raspravljati o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesvjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.
Čl.12 ZV propisano je da posjed nema onaj tko neizvršava nikakvu svoju vlast glede neke stvari.
Iz iskaza tužene proizlazi predmetni put su koristili svi mještani do svojih parcela te je isti održavan od strane mještana moje obitelji održavan je na način da je očišćen od gromada kamenja. Nalazi se na čest. zem.1923 i predstavlja vlasništvo Općine Š., ne znam tko ga je betonirao tada nisam bila na Š. svi mještani su ga koristili. Točno je da sam se 2018.g. susrela sa kćerkama tužiteljice i predložila sam da se mom unuku omogući pristup romobilom. Tužiteljica isti nije koristila jer njena obitelj ima skale koji pristupaju do svoje obiteljske kuće a tužiteljica nije dolazila na svoju nekretninu više od pet godina iz razloga što je nepokretna i nalazi se u invalidskim kolicima. Nitko od njene obitelji nije koristio jer su imali pristup do svoje nekretnine skalama, imaju direktni pristup do ceste koji vodi do S. i te skale se nalaze direktno do ceste. Ne zna tko ga je betonirao niti po čijem nalogu, a betoniranjem je napravljena korist a nikakva šteta nikome, omogućen je lakši pristup. Sastanku 2018.g bile su prisutne ona i sestra i kćerke tužiteljice, tada u to vrijeme nisu znali da ista nije vlasništvo tužiteljice pa smo u tom smislu zatražili održavanje puta a sve iz razloga što su prvi susjedi. Betonirana staza ide od glavne ceste put G. S. odnosno ide do njihove kuće i parcele. Interes betonirati stazu direktno do njene kuće, ima popis 43 vlasnika maslinika koji ga koriste., da li je netko od mještana betonirao nije joj poznato odnosno nisu joj poznata nikakva događanja glede betoniranja jer se tada nije nalazila u kući, suprug nalazio je tada bio u kući a ona je bila u mjestu, on izašao ispred kuće vidit. Nakon toga ne želi niti da spomene Š. niti želi dolaziti. Kada sam se vratila kući suprug nije kazao ništa o betoniranju, drugi pristupni put do njihove nekretnine ne postoji, da li je on davao instrukcije i sudjelovao na bilo koji način u betoniranju ne zna, ne postoji njen osobni interes već mještana koji isti koriste, a nakon betoniranja svi mještani su bili oduševljeni jer im je bio omogućen lakši pristup do njihovih nekretnina.
Iz iskaza svjedoka S. K. proizlazi, njena sestra tužena nije betonirala stazu jer ona nije sposobna da to uradi iz razloga što se radi o osobi starije životne dobi, ima sedamdeset i sedam godina. Ne zna tko je to uradio jer tada nije bila na Š. nazvala je kćerka tužiteljice S. R. V. i napala je na grub način telefonskim putem kazala mi je da mi je sestra bezobrazna i da će ispaštati i moji unuci i da će mi onemogućiti prolaz do kuće sa ceste do naše kuće. Predmetni put u naravi predstavlja makadamski put koji su tužena i njihovi preci održavali od kada je kuća sagrađena 1975 godine, nije njihovo vlasništvo već je opće dobro u posjedu Općine Š. Isti je postojao i prije nego što je tužiteljica kupila svoju nekretninu koja se nalazi desno od tog puta a ispod njihove nekretnine. Tužiteljica je svoju nekretninu kupila 1979.g. koristila predmetni put dok se nije izgradila kuća. Ista nije jedini prilaz do tužiteljice i postoji drugi prilaz s glavne ceste gdje je napravljen parking i skale. Istu koriste mještani cijelog mjesta u arhivi su našli preris kastarskog plana iz kojeg je razvidno da je put postojao od 1800 godine i vodio je do rive a tada nije postojala glavna cesta. Tužiteljica je povremeno boravila u svojoj nekretnini, u zadnje vrijeme nije dolazila, boravila je u staračkom domu a nekretninu koriste njena djeca. Tužiteljicu je vidjela prije par godina. ne može se kretati, nalazi se u invalidskim kolicima, njena obitelj sa tužiteljicom bila u prijateljskim odnosima dugi niz godina, predmetni postupak nije prava volja tužiteljice. Predmetni put vodi od glavne ceste do vanjskog stubišta nekretnine tužitelja te se nastavlja dijelom na njihovu nekretninu. Nije joj poznato tko je angažirao osobu koja je betonirala predmetnu stazu i po čijem nalogu ista nije uklonjena jer je na taj način popravljen put i nikakva šteta nije nastala. Makadam nije izgubio funkciju za druge korisnike od kada je izgrađena magistrala jer svaki dan susreće ljude koji idu na svoju zemljišta. Obitelj tužitelja protivila se korištenju predmetnog puta radi se o čest zem.1923 K.O. G. S.
Iz iskaza svjedoka L. M. proizlazi da poznaje stranke jer se njena nekretnina nalazi nasuprot nekretnina stranaka. Staza koja je predmet spora nalazi se ispred njihovih kuća, prolaze mještani koji imaju svoje nekretnine koje im služe za obradu. Istu nije koristila tužiteljica jer ona na svoju nekretninu ne dolazi već pet do šest godina, istu koriste njene kćerke,tužiteljica je bolesna i nepokretna. Nije joj poznato tko je betonirao i kada, ista prolazi od magistrale do skala kuće tuženika koji u istoj borave samo sezonski.
Iz iskaza svjedoka A. M. proizlazi da mu nije poznato tko je betonirao i kada iz razloga što on boravi u S. Nekretnina njegove supruge nalazi se u blizini nekretnina stranaka. Od kada je došao živjeti na Š. 1977 godine i od tada put koriste mještani. Tužiteljicu nije vidio ne znam od kada, a njenu nekretninu koriste njezine kćerke. Nikada nije problema sa korištenjem do trenutka kad je izgrađena kuća tužiteljice prije četiri do pet godina. Betonska staza koja je predmet spora svjedok vodi od glavne ceste do kuće tužene nije baš do kuće tužene već 15 metara niže, po čijem nalogu je napravljeno nije mu poznato.
Iz iskaza svjedoka S. R. V. proizlazi da je upoznata sa predmetom spora i da je tužena mjesec dana prije utuženog događaja pozvala nju i cestu na sastanak dana 20. lipnja 2018.g. u J. Tom prigodom je pokazala dokument koji je zamolba prema Općini Š. potpisana od strane tužene i njene sestre S. K. a zamolba je vraćanje puta na čestici 1923 koji je stvarni put i koji vodi prema nekretnini tužene taj dokument je protokoliran na Općini Š. dana 12. lipnja 2018.g. Nakon toga tužena je zatražila dopuštenje za betonirati stazu na dijelu njihove parcele. Nakon razgovora sa majkom odbili su prijedlog tužene za betoniranje. Gost koji se tada nalazio u kući tužiteljice reagirao je na buku iz dvorišta gdje su se izvodili radovi te je kontaktirao A. B., supruga sestre a nakon toga on je nazvao Z. V. koja živi u S. da izađe na lice mjesta i da vidi o čemu se radi koja je na licu mjesta zatekla supruga tužene koji je zajedno sa meštrom uz pomoć miješalice za beton betonirao stazu na parceli u vlasništvu tužiteljice. Sutradan je došla na Š. i zatekla zabetoniranu stazu koja vodi direktno do kuće tužene, odmah je nazvala komunalnog redara gospodina S., sve su prijavili policiji u dogovoru sa majkom nakon toga smo pokrenuli predmetni postupak. Da li predmetni put čini integralni dio u vlasništvu je korišten do garaže četrdeset godina a kasnije po prijedlogu arhitekta, pokojni otac je odlučio da će tu biti pet parkirnih mjesta a to je navedeno u projektnoj dokumentaciji. Betoniranje je izvršeno prema nalogu obzirom da je prethodno traženo, a isto nije osobno vidjela. Iz iskaza svjedoka A. B. proizlazi o predmetu spora saznao po dojavi gosta tužiteljice, nakon toga je nazvao Z. V. iz S. i zamolio je da
ode gore do parcele da vidi šta se to dešava. Ona je otišla na lice mjesta vratila se i kazala da je tamo zatekla meštra i supruga tužene i miješalica za beton i da se radi betoniranje. Predmetna parcela nije u naravi put i nitko nije koristio osim tužiteljice i njene obitelji a to je dio nekretnine tužiteljice. Poznato mu je nakon toga da je uredovala policija na licu mjesta misli da je po nalogu tužene izvršeno betoniranje iz razloga što tužena nema gdje proći nego baš tim dijelom a da li prolazi nije je vidio a tužena ima put koji je vlasništvo Općine. Betonirana staza vodi od glavne prometnice do kuće tužene predmetnim putem ne koristi se nitko osim tužene.
Iz iskaza svjedoka Z. V. proizlazi A. B. nazvao telefonskim
putem dana 13. srpnja 2018.g. i zamolio me ode na lice mjesta jer mu je gost koji je boravio u kući tužiteljice kazao da se nešto radi na parceli i da se betonira i može li se prošetati gore da pogleda. Kazao je da s nikim ne komunicira nego da ode na lice mjesta i da vidim šta se radi tada je zatekla supruga tužene koji je pomagao meštru okrenula se otišla i to kazala gospodinu B.. Tužiteljica je vlasnik i posjednik parcele na kojoj je izvršeno betoniranje a da li je tko tu prolazio nije joj poznato. Prema kazivanju tužiteljice ta parcela je trebala biti u naravi parking za goste.
U smislu odredbe čl.21-26 ZV posjednik pred sudom može ostvariti svoje pravo na zaštitu svog posjeda bez da ulazi u pitanje pripada li toj osobi pravo na posjed ili mu ne pripada. sud odlučuje isključivo prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju bez obzira na pravo na posjed, pravni posjed, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to je li smetanje bilo u nekakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu (čl.22 st.1 ZV-a).
Zaštita koju sud u postupku zbog smetanja posjeda pruža posjedniku protiv samovlasnog smetanja njegova posjeda ograničeno je samo na pitanje je posjed postojao i je li bio samostalno smetan. Tako je za zahtijevanje sudske zaštite posjeda aktivno legitimiran posljednji faktični mirni posjednik stvari čiji je posjed samovlasno smetan ( čl.22 st.1 ZV-a ) i to kako za isključivog posjednika tako i za suposjednika, te nasljednika takvog posjeda (čl.25 ZV-a ) Pasivno je legitimirana svaka osoba koja je samostalno smetala tuđi posjed uznemirivši ga ili oduzevši ga kao i osoba u čiju je korist druga osoba oduzela čin smetanja (s njegovim nalogom ili bez naloga) pasivno je legitimiran samim time što je čin smetanja išao u njenu korist. Navedene pretpostavke u kojim je ostvario pravo na zaštitu posjeda putem suda padaju na teret tužitelja.
Tužiteljica u ovoj parnici nije dokazala da se ona nalazila u posjedu predmetnog puta prije izvođenja radova betoniranja, ona nije faktični i stvarni posjednik (članak 219 ZPP-a) isti je održavan od tužene i mještana koji su pristupali do svojih maslenika, tužiteljica i dalje može koristiti sporni put na isti način kao i do sada jer nije došlo do bitnog isključenja ili ograničenja njenog prava,stoga treba poći od odredbe čl. prema kojoj suposjednik uživa zaštitu zbog smetanja posjeda i u odnosu na druge suposjednike, ako je onemogućen u dotadašnem vršenju faktične vlasti nad stvari u njihovom posjedu, odnosno ako je potpuno lišen suposjeda stvari ili mu je znatno otežan dotadašnji način vršenja faktične vlasti na stvari u suposjedu. U konkretnom slučaju tužiteljica u postupku nje dokazala činjenicu posljednjeg mirnog posjeda, kao ni činjenicu da bi upravo tuženica samovlasno smetala tužitelj u posjedu, dakle tužiteljica nije dokazala pretpostavke u kojima sud pruža posjedovnu zaštitu u smislu odredbe čl.21-26 ZV-a stoga je odbio zahtjev tužiteljice za posjedovnom zaštitom. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl.154 st.1 ZPP-a pa je tuženoj priznata jednokratna nagrada 300 bodova uvećana za PDV što iznosi 746,56 Eura/5.625,00 kuna.
U Splitu, dana 23. svibnja 2023 g.
S U D A C
LJILJANA MUSTAPIĆ
PRAVNA POUKA: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu na Županijski sud putem ovog suda u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u tri primjerka.Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
