REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4086/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CU (ranije HU) iz [adresa], (ranije na adresi: [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivani Saucha, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Saucha & partneri u Zagrebu, protiv tuženice ŽU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Ramljaku, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-891/2018-4 od 27. ožujka 2019., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-333/16-37 od 29. prosinca 2017., u sjednici održanoj 23. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja obvezana je tuženica isplatiti tužitelju iznos od 406.613,00 kn sa zateznim kamatama od 20. rujna 2011. do isplate (toč. 1. izreke), odbijen je tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva od 1.478.400,00 kn sa kamatama (toč. 2. izreke), te je obvezan tužitelj naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 158.637,00 kn, dok je za preostali iznos njen zahtjev odbijen (toč. 3. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska odluka u toč. 1. izreke u cijelosti, te u toč. 3. izreke u odbijajućem dijelu (toč. I. izreke); dok je ista preinačena u toč. 2. izreke te u toč. 3. izreke u dosuđujućem dijelu, na način da je tuženica obvezana isplatiti tužitelju i iznos od 1.478.400,00 kn sa zateznim kamatama od 20. rujna 2011. do isplate a odbijen je zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška u iznosu od 158.637,00 kn (toč. II. izreke). Ujedno je tuženica obvezana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 253.250,00 kn (toč. III. izreke).

3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) podnosi tuženica, a zbog svih revizijskih razloga iz odredbe čl. 385. st. 1. ZPP. Predlaže ukinuti obje nižestupanjske odluke i tužbeni zahtjev odbiti, uz naknadu troškova revizijskog postupka.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija tuženice nije osnovana.

6. Revizijski sud pobijanu je drugostupanjsku presudu ispitao u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno tvrdnji revidentice, osporena presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP i jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama koji je opravdavaju i koji nisu ni nejasni ni proturječni, pa je drugostupanjsku presudu moguće ispitati slijedom čega proizlazi da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu tuženica ukazuje.

8. Isticanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP iz razloga jer je drugostupanjski sud zaključio da nisu osnovani žalbeni razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 4. ZPP i čl. 315. st. 3. ZPP, ustvari sadržajno predstavlja pozivanje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, što je drugostupanjski sud pravilno otklonio. Ovo stoga jer tužitelj živi u [adresa], jer je ročištu za saslušanje stranaka nazočio punomoćnik tuženice i jer je isti tek na samom ročištu ispričao nedolazak tuženice, te konačno, i jer je tužitelj saslušan u ponovljenom postupku pred drugim uredujućim sucem na sve pravno relevantne okolnosti.

9. Nadalje, nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a koji prema odredbi čl. 356. ZPP postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčanog iznosa s naslova kupoprodajne cijene stana njegovog vlasništva koju kupoprodaju je od strane tužitelja kao prodavatelja realizirala tuženica kao njegova punomoćnica.

11. Iz relevantnih utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi:

- da je tužitelj kao vlasnik stana u [adresa], opunomoćio 1. ožujka 2007. tuženicu da u njegovo ime i za njegov račun proda predmetni stan i zaprimi kupoprodajnu cijenu,

- da je tuženica, kao punomoćnica tužitelja, dana 6. travnja 2007. sklopila sa Zorović d.o.o. Rijeka, kao kupcem, kupoprodajni ugovor za iznos od 260.000 eura u kunskoj protuvrijednosti koji iznos je isplaćen na račun tuženice,

- da je tuženica tužitelju isplatila iznos od 5.000 eura,

- da su parnične stranke bile u poslovnim odnosima duži niz godina, i da je tuženica temeljem usmenog dogovora parničnih stranaka bila ovlaštena da vodi poslovanje [obrt] u [adresa] u vlasništvu tužitelja, poslovanje tvrtke u suvlasništvu parničnih stranaka Charles Billich d.o.o. u Zagrebu i Opereta d.o.o., da se brine o održavanju broda u vlasništvu tužitelja,

- da je u razdoblju od 28. veljače 2007. do 31. ožujka 2009. na račun [obrt] u [adresa], bilo uplaćeno ukupno 11 pozajmica u ukupnom iznosu od 605.100,00 kn, da su te uplate vršene sa računa kod Erste & Steiermarkische bank d.d., a da je kao uplatitelj tih pozajmica naveden HU, te ukupno 6 pozajmica u iznosu od 175.000,00 kn za koje je kao uplatitelj bilo navedeno društvo Charles Billich d.o.o., time da je bio i jedan povrat pozajmice u iznosu od 50.000,00 kn.

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je zaključio da iz sadržaja punomoći od 1. ožujka 2007. proizlazi da je tužitelj ovlastio tuženicu da sredstvima dobivenim od kupoprodaje stana u [adresa] raspolaže isključivo u svrhu realizacije te kupoprodaje. Međutim, nadalje je zaključio da je tužitelj aktivno legitimiran tražiti isplatu preostalog iznosa kupoprodajne cijene stana umanjeno za iznos od 200.000 eura za koje da je tužitelj sam iskazao da predstavlja udio njegove supruge u kupnji tog stana. Pritom se pozvao na odredbe čl. 313. st. 1., čl. 314., čl. 315. st. 1., 2. i 3. i čl. 768. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 - dalje: ZOO).

13. Drugostupanjski sud je pak, pravilno smatrao da je obveznopravni odnos parničnih stranaka determiniran sadržajem punomoći od 1. ožujka 2007., a okolnost da bi tužitelj sa svojom suprugom imao eventualno dogovor oko raspodjele kupoprodajne cijene stvar je njihovog međusobnog odnosa kao bračnih drugova a ne odnosa između tužitelja i tuženice.

14. Punomoć, kako određuje odredba čl. 313. st. 1. i 2. ZOO, ovlaštenje je za zastupanje što ga opunomoćitelj pravnim poslom daje opunomoćeniku, a postojanje i opseg punomoći nezavisni su od pravnog odnosa na temelju kojega je punomoć dana.

15. U konkretnom slučaju tužitelj je posebnu punomoć za sklapanje kupoprodajnog ugovora i primitak kupoprodajne cijene te raspolaganje njome u svrhu realizacije kupoprodaje, dao tuženici jasno specificirajući njene ovlasti, dok tuženica nije dokazala da bi imala ovlast tim novcem raspolagati u neke druge svrhe (niti je dokazala da je imala generičku punomoć).

16. Budući se ugovor o punomoći smatra ugovorom o nalogu, to su pravilno nižestupanjski sudovi primijenili i odredbu čl. 768. ZOO prema kojoj je o obavljenom poslu nalogoprimac - tuženica dužan položiti račun i predati bez odugovlačenja nalogodavcu - tužitelju sve što je primio na temelju obavljanja povjerenih mu poslova, bez obzira je li ono što je primio za nalogodavca bilo dugovano ovome ili ne.

17. Dakle, punomoć je izdana za konkretni posao. S obzirom da je u konkretnom slučaju tuženica, prema shvaćanju i ovog suda, bila nalogoprimac, a tužitelj nalogodavac, ista je dužna isplatiti naknadu nakon obavljenog posla koji je nesporno izvršen. Stoga se suprotni revizijski navodi ukazuju neosnovanim.

18. Dio revizijskih navoda kojima se komentira ocjena provedenih dokaza po nižestupanjskim sudovima, u suštini predstavljaju prigovore pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a iz tih razloga po odredbi čl. 385. ZPP revizija se ne može izjaviti.

19. S obzirom na naprijed navedeno pravilno je nižestupanjski sud prihvatio u cijelosti osnovanim tužbeni zahtjev, te se stoga nisu ostvarili revizijski razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, pa je valjalo reviziju tuženice na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 23. svibnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković