Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 16 Gž-3765/2022-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr. sc. Iris Gović Penić te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari tužiteljice I. Ž. K., OIB: …, Z., zastupana po punomoćniku K. M., odvjetniku u Z., protiv tuženika H. M. d.o.o., OIB: …, Z., zastupana po punomoćnici D. H. Ž., odvjetnici u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-160/20-16 od 19. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 23. svibnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-160/20-16 od 19. srpnja 2022., u točki I izreke.

II Djelomično se prihvaća žalba tuženika te preinačava presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-160/20-16 od 19. srpnja 2022., u točki III izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim traži da sud naloži tuženiku objaviti presudu donesenu u ovoj pravnoj stvari na Internet portalu www i u tiskanom izdanju lista S. D..

III Djelomično se prihvaća žalba tužiteljice te preinačava presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-160/20-16 od 19. srpnja 2022., u točki II izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku u roku 15 dana isplatiti tužiteljici daljnji iznos od 1.101,83 eura / 8.301,75 kn1 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 28. 1 Fiksni tečaj eur-a 7,53450.

studenoga 2020., pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

IV Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-160/20-16 od 19. srpnja 20922., dijelu točke II izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 1.154,46 eura / 8.698,25 kn sa zateznim kamatama.

V Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-160/20-16 od 19. srpnja 2022., u dijelu točke V izreke.

VI Djelomično se prihvaća žalba tuženika te se preinačava presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-160/20-16 od 19. srpnja 2022., u točki IV izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi trošak postupka u iznosu od 417,08 / 3.142,50 kn eura sa zateznim kamatama i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka u iznosu od 3.142,50 kn / 417,08 eura sa zateznim kamatama.

VI Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-160/20-16 od 19. srpnja 2022., dijelu točke IV izreke kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi trošak postupka u iznosu od 1.257,00 kn / 166, 83 eura sa zateznim kamatama.

VII Svaka stranka snosi svoj trošak sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

„I. Nalaže se tuženiku H. M. d.o.o., Z., OIB: …, da tužiteljici I. Ž. K., OIB: … isplati iznos od 3.000,00 kn (tritisućekuna) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 28. studenoga 2020., pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice I. Ž. K. u dijelu koji glasi: "Nalaže se tuženiku H. M. d.o.o., Z., OIB: …, da tužiteljici I. Ž. K., OIB: … isplati iznos od 17.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 28. studenoga 2020., pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

III. Nalaže se tuženiku objaviti presudu donesenu u ovoj pravnoj stvari na Internet portalu www i u tiskanom izdanju lista S. D..

IV. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 4.399,50 kn (četiritisućetristdevedesetdevetkunaipedesetlipa).

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 7.950,50 kn (sedamtisućadevetstopedesetkunaipedesetlipa).“

2. Protiv te presude u dijelu kojim nisu uspjeli u sporu zbog svih žalbenih razloga žale se i tužiteljica i tuženik i traže naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalbe su djelomično osnovane.

4. Ispitujući prvostupanjsku odluku, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 8/14 i 70/19, 80/22), na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a niti one koje stranke ističu u žalbama.

5. U postupku su utvrđene sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu, te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje. No djelomično je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

6. Tužiteljica u tužbi navodi da je 28. kolovoza 2020. u pisanom izdanju dnevnog lista S. D., na stranici 19 i istog dana u elektronskom izdanju na www u članku pod naslovom "Odvjetnik i supruga mu sutkinja u srcu P. grade – bespravno" te nadnaslova "Konzervatori zabranili radove, inspektor zatvorio gradilište, ali i dalje se zida" objavio netočne, neistinite i štetne navode u odnosu na tužiteljicu i to da je tužiteljica investitor/naručitelj nezakonito izvođenih građevinskih radova na objektu, da za izvođenje građevinskih radove ne postoji odobrenje konzervatora, da su se u vrijeme objave predmetnog članka obavljali bespravni radovi, da su radovi na objektu devastacija kulturne baštine i da se na objektu radovi obavljaju protivno odluci općine P. o zabrani radova. Tužiteljica navodi da je naručitelj projektne dokumentacije i investitor radova na objektu R. K., koji raspolaže odobrenjem konzervatora za izvođenje radova, da su svi vi građevinski radovi bili obavljeni tijekom ožujka i dijela travnja 2020., a jedino što je na objektu rađeno nakon toga, i to uz znanje komunalnog redarstva općine P., bilo je postavljane i bojanje prozora. Dalje navodi da su sporne informacije objavljenje, a da autorica teksta nije kontaktirala tužiteljicu, da nije posjetila općinu P. radi utvrđivanja kod nadležnog tijela jesu li i kakvi radovi na objektu obavljeni i tko je investitor niti je utvrdila i provjerila obavljaju li se radovi protivno bilo kakvoj zabrani te postoje li izuzeci od zabrane te nije kontaktirala nadležno komunalno redarstvo u svrhu utvrđenja je li investitor komunicirao s komunalnim redarstvom o radovima koje misli izvoditi. Autorica teksta nije se odazvala na poziv investitora R. K. da osobno izvrši uvid u stanje na gradilištu i u dokumentaciju investitora. Dalje tvrdi da su uz sporni tekst objavljene fotografije za koje autorica teksta nije provjerila odgovaraju li takve fotografije pravom stanju stvari. Naime, tvrdi da fotografija koja bi trebala sugerirati "zidanje" datira iz ožujka 2020. Dalje navodi da obnavljanje objekta, korištenje izvornih materijala na tradicionalan način poštujući lokalitet, povijest i kulturnu baštinu ne predstavlja niti može predstavljati devastaciju kulturne baštine, a što potvrđuje i odjel u S. koji je investitoru R. K. u cijelosti odobrio obnovu stare i dotrajale građevine. Tužiteljica se 11. rujna 2020. i 17. rujna 2020. obratila tuženika sa zahtjevom za ispravak informacije. Tuženik je prvi put odbio objaviti ispravak, ali je po drugom zahtjevu postupio i 17. rujna 2020. objavio demanti tužiteljice u tekstu "Nije istina da investitor za izvođenje radova ne raspolaže odobrenjem konzervatora, niti su se bespravni radovi obavljali u vrijeme objave teksta." Dalje ističe da su predmetni navodi štetni, netočni i neistiniti i da se njima tužiteljica prikazuje kao osoba koja usprkos sudačkoj dužnosti koju obavlja, a koja nužno zahtijeva pridržavanje svih zakona i propisa, postupa protivno ustavu i zakonu te sudačkoj etici, a čime se tužiteljica diskreditira i difamira kako u osobnom tako i u profesionalnom smislu. Zbog objave spornih navoda tužiteljica je doživjela niz neugodnosti u obliku različitih neugodnih upita uže obitelji, rodbine i prijatelja, a naročito od strane ostalih kolega sudaca kojima je morala objašnjavati cjelokupnu situaciju, a posebice da objavljene informacije nisu istinite, da nije investitor i da se gradnja obavlja zakonito. Sve je to kod tužiteljice izazvalo duševne boli, nesanicu, osjećaj nelagode pri susretu s ljudima, preispitivanje vlastitih vrijednosti i razloga zbog kojih ju se ovako javno difamira i potpuno neosnovano napada neistinitim informacijama. Reakcije na neistinite informacije najbolje pokazuju komentari čitatelja ispod članka na Internet stranici tuženika koji su na račun tužiteljice iznijeli niz prijetnji, uvreda i kleveta primjerice: "sramota, koji primjer ostalima – objesiti na prvu bandiru", "dvoje dinarskih seljačina i sa diplomama ostaju – seljačine", "SUDCI I ODVJETNICI KRŠE ZAKON???? U LUDNICU OBOJICU DOŽIVOTNO!!", "sad vidimo kako pravda naših sudaca izgleda u praksi, kako se stvara pravna država. Sada vidimo tko stvara pravnu državu, hvala vam sudci na neredu." Zbog svega navedenog tužiteljica trpi neimovinsku štetu u vidu povrede prava osobnosti te stoga postavlja tužbeni zahtjev za naknadom štete u iznosu od 20.000,00 kn i radi objave presude na internet portalu i u tiskanom izdanju lista S. D..

7. Predmet ovog spora, a temeljem prethodno navedenih činjenica, je tužiteljičin zahtjev za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na ugled, čast, dostojanstvo i ime isplatom naknade u smislu čl. 21. st. 1. i čl. 22. st. 1. Zakona o medijima (Narodne Novine br. 59/2004., 84/2011., 81/2013. dalje: ZM) u vezi s čl. 19. st. 1. i 2. i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.; dalje: ZOO) te radi objave presude u smislu čl. 1099. ZOO-a.

8. Sud prvog stupnja ističe da među strankama nije sporan sadržaj članka koji je predmet ovog postupka. Međutim, sporno je li objavom spornih informacija tužiteljica pretrpjela neimovinsku štetu, visina naknade štete, zatim postoje li razlozi propisani čl. 21. st. 4. alineja 3. i 6. ZM-a koji isključuju odgovornost tuženika za štetu te osnovanost zahtjeva za objavom presude.

9. Prema čl. 21. st. 1. ZM-a nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu (materijalnu i nematerijalnu) dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanom ovim Zakonom.

Prema čl. 22. st. 1. ZM-a nematerijalna šteta u pravilu se naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava.

Nakladnik se oslobađa odgovornosti za štetu ako sukladno općim propisima obveznog prava dokaže da nije ispunjena neka od četiri pretpostavke odgovornosti (štetna radnja, objektivna protupravnost štetne radnje, šteta i uzročna veza između štete i štetne radnje), odnosno pod uvjetom da su ispunjene sve pretpostavke odgovornosti ako dokaže postojanje okolnosti iz čl. 21. st. 4. Zakona o medijima koje ga oslobađaju od odgovornosti za štetu.

9.1. Prema čl. 1099. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti oštećenik može zahtijevati, na trošak štetnika, objavljivanje presude, odnosno ispravka, povlačenje izjave kojom je povreda učinjena ili što drugo čime se može ostvariti svrha koja se postiže pravičnom novčanom naknadnom.

10. Iz izvedenih dokaza utvrđeno je sljedeće:

- da je sporni članak 28. kolovoza 2020. objavljen u tiskovnom izdanju dnevnog lista

S. D. i na poveznici www,

- da je tužiteljica, prije podnošenja tužbe, 11. rujna 2020. i 17. rujna 2020. zatražila od tuženika objavljivanje ispravka spornih informacija navedenih u tužbi,

- da je tužba u konkretnoj pravnoj stvari podnesena 27. studenoga 2020.,

- da je predmet članka naslova "Konzervatori zabranili radove, inspektor zatvorio gradilište, ali i dalje se zida: odvjetnik i supruga mu sutkinja u srcu P. grade – ilegalno" bespravna gradnja, odnosno rekonstrukcija građevine bez potrebnih dokumenata u P. na B. te da je u članku objavljeno sljedeće:

"...kako pojasniti još jedan slučaj devastacije kulturne baštine, rekonstrukcije građevine bez ijednog potrebnog dokumenta..."

"… sve to radi negdašnji sudac suda u Z. i aktualni odvjetnik te njegova supruga, koja je sutkinja odjela suda u Z. pa bi valjda oni kao predstavnici pravosudnog dijela trodiobe vlasti trebali znati da je za gradnju ili rekonstrukciju objekta potrebna dokumentacija koju očito nemaju pa im je građevinski inspektor zatvorio gradilište u P. na B.. Unatoč tome bespravni radovi se i dalje odvijaju…",

"Za graditi, dograđivati, rekonstruirati takve objekte, uz građevinske dozvole potrebna je i dozvola konzervatora. No, budući da K. nisu ishodili zakonom propisana odobrenja za radove, odjel u S., koji je dio ministarstva, donio je 27. travnja rješenje o privremenom obustavljanju bespravnih građevinskih radova."

"No, na terenu u P. situacija ostaje ista, a projekt se nastavlja. Na teren je izašao i građevinski inspektor koji je zaprimio prijavu zbog ilegalnih radova."

"Nadzorom je utvrđeno da je investitor započeo s radovima na rekonstrukciji postojeće stambene građevine bez ishođene građevinske dozvole. Slijedom navedenog građevinski inspektor je obustavio izvođenje radova te je zatvorio gradilište postavljanjem službenog znaka. Inspekcijski postupak je u tijeku – navodi se u odgovoru državnog inspektorata."

"...Radovi se nastavljaju i nakon inspektorske zabrane, kao i općinske odluke o obustavljanju građevinskih zahvata tijekom ljetne sezone..."

"Radovi se nastavljaju, kazne se pišu i zatvaraju se gradilišta, ali brojni investitori ne mare za slovo zakona, jer smo svi svjedoci kako nam pravosuđe (ne)funkcionira. Zna se da im nitko na kraju i neće srušiti to što rade bez "papira", bez dozvola. Nitko im neće - kako inače zakon nalaže - niti naložiti niti provesti onu famoznu odredbu: povratak u prvobitno stanje.",

- da je u tiskanom izdanju dnevnog lista S. D., 19. rujna 2020. objavljen demanti pod naslovom "Imamo dozvole i suglasnosti konzervatora",

- da je na poveznici www u elektronskom izdanju 17. rujna 2020. objavljen demanti pod naslovom "Nije istina da investitor za izvođenje radova ne raspolaže odobrenjem konzervatora niti su se bespravno radovi obavljali u vrijeme objave teksta",

- da je ministarstvo u S. donijelo rješenje Klasa: … urbroj: … od 27. travnja 2020. kojim se privremeno obustavljaju bespravni građevinski radovi koji se izvode bez odobrenja odjela u S. na kući u P. na čest. zgr. 213 k.o. P. u vlasništvu R. K. i I. Ž. K.,

- da je ministarstvo odjel u S. 24. srpnja 2020. izdalo potvrdu Klasa: … urbroj: … kojom potvrđuje da je glavni arhitektonski projekt stambene zgrade u P. k.č. zgr. 213 k.o. P. (koja se nalazi unutar urbanističke cjeline naselja P., zaštićen rješenjem zavoda u Splitu broj … od 13. prosinca 1972. upisanog u registar kulturnih dobara Republike Hrvatske – listu zaštićenih kulturnih dobara pod brojem RST – 64) izrađen od Č. d.o.o., glavnog projektanta A. Č., dipl. ing. arh. T.D.2/20, Z.O.P. 22020 od 20. lipnja 2020. u skladu s posebnim uvjetima koji je izdao odjel u S.,

- da je u odgovoru na upit autorice spornog teksta državni inspektorat Republike Hrvatske putem elektroničke pošte 13. kolovoza 2020. odgovorilo da je građevinska inspekcija državnog inspektorata obavila inspekcijski nadzor na lokaciji k.č.br. 213 k.o. P. i da je utvrđeno da je investitor započeo s radovima rekonstrukcije postojeće stambene građevine bez ishođene građevinske dozvole, da je građevinski inspektor obustavio izvođenje radova i zatvorio gradilište,

- da je Općina P., S.-d. ž. RH u predmetu "Obnova kuće na adresi … u P." u dopisu Klasa: … urbroj: … od 3. rujna 2020. navela da na objektu iz spornog članka u periodu od 27. travnja 2020. do danas (3. rujna 2020.) nisu uočeni nikakvi građevinski radovi koji bi se mogli okarakterizirati kao zidani, zatim da je ostavljena veća ovlast komunalnom redaru koji je pratio sve građevinske aktivnosti i dodatno procjenjivao da li se u svakom konkretnom slučaju radi o zabranjenim radovima ili ne te da je na predmetnom objektu komunalni redar bio na licu mjesta te odobrio izvođenje navedenih radova (radovi postavljanja prozora i oluka na objektu) s napomenom da se isti izvode u periodu od 8,00 do 14,00 sati što su izvođači poštivali; također se navodi da je Općina P. u stalnom kontaktu s nadležnim odjelom u S., da su upoznati da za predmetnu obnovu nije izdano prethodno odobrenje, nego da je isto izdano kasnije, nakon što su radovi u travnju ove godine privremeno obustavljeni i da su u komunikaciji sa stručnjacima odjela, upoznati s njihovim stavom da se u konkretnom slučaju ne radi o nikakvoj devastaciji, u protivnom, projekt ne bi ni naknadno dobio traženu suglasnost,

- da je odjel u S., ured, ministarstvo u dopisu od 21. veljače 2022. naveo sljedeće: S. B. nije od odjela u S. zatražila dostavu rješenja ministarstva, uprave, odjela u S. K.: …, urbroj: … od 27. travnja 2020. Ovaj odjel se u predmetu koji je tema citiranog novinskog članka očitovao glasnogovornici ministarstva koja je zatražila prijedlog odgovora na novinarski upit S. B.. Uz prijedlog odgovora kojega je odjel u S. uputio glasnogovornici ministarstva nije dostavljeno rješenje ovog Odjela KLASA: …, URBROJ: … od 27. travnja 2020.",

- da je iz prepiske putem elektroničke pošte između S. B. i R. K. od 10. kolovoza 2020. vidljivo da je R. K. u odgovoru na upit autorice teksta da se očituje u svezi bespravnih građevinskih radova na kući u P. u njegovom vlasništvu pozvao autoricu teksta da dođe kako bi fotografski upotpunila priču; autorica teksta je ispričala nedolazak zbog obveza te je zamolila da odgovori putem maila; R. K. u odgovoru navodi: "...ali mislim da biste shvatili stvarne motive vašeg izvora i stvarnu situaciju kada biste vidjeli lokaciju i dokumente kao i obavljaju li se radovi ili ne. Ustvari priča bi tek tada mogla postati zanimljiva i uredništvu i čitatelju. Ako se odlučite doći, rado ću Vas primiti i provesti (zatvorenim) gradilištem",

- da su uz tekst objavljene fotografije građevine bez prozora i s krovištem u fazi gradnje,

- da je povodom tužbe tužitelja A. C. N. zastupanog po odvjetniku M. Š. protiv tuženika I. Ž. K. i R. K. pred sudom u S. u tijeku parnica radi uznemiravanja i uspostave prijašnjeg stanja jer su tijekom ožujka, travnja, svibnja i lipnja 2020. prilikom radova na izgradnji krova položenog na nekretnini označenoj kao čest. zgr. 213 upisana u zk.ul. 622 k.o. P., tuženici na istočnom zidu nekretnine (kuće) tužitelja, izgrađene na čest. zem. 3562 za k.o. P. uklonili dijelove žbuke u površini koja odgovara površini bočne stranice novoizgrađenog krova na čest. zgr. 213 upisana u zk.ul. 622 za k.o. P., te potom u zid kuće tužitelja postavili metalne šipke na koje se oslonio novoizgrađeni krov, tuženici su uznemirili tužitelja u njegovom vlasništvu na nekretnini označenoj kao čest. zem. 3562 k.o. P., pa su dužni tuženici u svemu uspostaviti prijašnje stanje na način da s nekretnine tužitelja označene kao čest. zem. 3562 k.o. P. u cijelosti uklone postavljene metalne šipke, postave novu žbuku na istom mjestu gdje se nalazila ona koja je uklonjena, uklone sav otpadni materijal, te se ubuduće kane takvog ili sličnog uznemiravanja na nekretnini tužitelja sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe,

- da je državni inspektorat dopisom od 5. studenoga 2020. obavijestio odvjetnika M. Š. da je povodom njegove prijave izvršen inspekcijski pregled nad radovima na čest. zgr. 213 k.o. P. te je utvrđeno da se radi o izvođenju građevinskih radova bez pravomoćne građevinske dozvole te da je pokrenut upravni i inspekcijski postupak,

- da je A. C. N. protiv ovdje tužiteljice predsjednici suda u Z. podnio prijavu 7. prosinca 2020. u kojoj u bitnom navodi da tužiteljica i R. K. ne raspolažu potrebnom dokumentacijom za rekonstrukciju kuće u P. i da mu se radovima na toj nekretnini nanosi velika materijalna šteta.

11. Sud prvog stupnja u obrazloženju presude ističe da je tužiteljica podnošenjem zahtjeva za objavljivanje ispravka spornih informacija ispunila formalno-pravnu pretpostavku za podnošenje tužbe za naknadu neimovinske štete u smislu čl. 22. st. 2. ZM-a, a s tim utvrđenjem suglasan je i ovaj drugostupanjski sud.

12. Dalje navodi da se u konkretnom slučaju radi o postupku u kojem se međusobno sukobljavaju dva prava istog ranga, s jedne strane to je pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti tužiteljice (čl. 7. ZM-a) kojemu nasuprot stoji pravo tuženika kao nakladnika na slobodu izražavanja i slobodu medija (čl. 3. ZM-a). Sud prvog stupnja ističe da su navedena prava zajamčena i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, br. 18/97., 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99). u člancima 8. i 10. te Ustavom Republike Hrvatske (Narodne novine br. 41/01. - pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. i 5/14) u člancima 35. i 38.

12.1. Kada se u parničnom postupku potražuje naknada štete zbog povrede prava osobnosti na čast i ugled kao dijela prava privatnosti, a koja je šteta nastala objavom informacija u mediju, tada je po ocjeni suda prvog stupnja u tom postupku nužno ocijeniti koje je od tih dvaju suprotstavljenih prava istog ranga u okolnostima konkretnog slučaja pretežnije pri čemu je nužno naći razumnu ravnotežu između ta dva prava. Ističe da je pri razrješenju tog sukoba potrebno imati na umu jedno od temeljnih pravnih načela, a to je da se uporabom jednog prava ili slobode ne smije ugroziti ili ukinuti neko drugo pravo i sloboda, nego se svako pravo i sloboda u određenoj mjeri ograničuje kako bi opstalo i ono drugo pravo ili sloboda. Sloboda izražavanja kao jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedan od osnovnih uvjeta za njegov napredak i za ispunjenje svakog pojedinca, može biti ograničena samo ako je miješanje u slobodu izražavanja propisano zakonom, ako miješanje ima legitiman cilj i ako je to nužno u demokratskom društvu.

12.2. U tom smislu sud prvog stupnja dalje navodi da test nužnosti u demokratskom društvu zahtjeva da sud pred kojim se nađe "zahtjev" za ograničenje nečije slobode izražavanja utvrdi je li ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li ono razmjerno legitimnom cilju te da za to ograničenje navede relevantne i dostatne razloge.

13. Sud prvog stupnja je prilikom ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva, vodio računa o načelnim stajalištima zauzetim u predmetu "Axel Springer AG protiv Njemačke" (br. 39954/08, presuda od 7. veljače 2012.) Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: ESLJP) temeljem kojih se utvrđuje koje od sukobljenih prava preteže u konkretnom slučaju i kojemu od njih je potrebno pružiti zaštitu. Konkretno, kod ocjenjivanja je li postignuta pravična ravnoteža između sukobljenih prava, moraju se uzeti u obzir sljedeće okolnosti:

a) doprinos raspravi u javnom interesu;

b) u kojoj mjeri je osoba u pitanju poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava; c) prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi;

d) metode prikupljanja informacija i njihova provjerljivost;

e) sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije;

f) ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak (tzv. chilling effect).

13.1. Doprinos raspravi u javnom interesu

13.1.1. Informiranje javnosti o nezakonitim aktivnostima kao što je bespravna gradnja, pravo je i dužnost novinara te je od izuzetne društvene važnosti da novinari kada detektiraju navedeno, o tome pišu i utječu na javnost. Dakle, bez sumnje je riječ o informacijama koje su od javnog interesa.

13.2. U kojoj mjeri je osoba u pitanju poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava?

13.2.1. Tužiteljica nije javna osoba. Sadržajem članka prenose se informacije o rekonstrukciji nekretnine u suvlasništvu tužiteljice bez potrebne dokumentacije. Imajući u vidu da tužiteljica obnaša dužnost sutkinje te da je pozvana štiti zakone i Ustav, od nje se zahtijevaju viši standardi ponašanja i to ne samo u profesionalnom, veći i u privatnom životu i stoga se na nju odnose i stroži kriteriji u odnosu na ostale građane Republike Hrvatske pa navedeno svakako utječe na razinu zaštite privatnog života u kontekstu poštivanja/nepoštivanja zakona.

13.3. Prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi

13.3.1. U vrijeme objave spornih informacija, i to na dan 24. srpnja 2020., projektna dokumentacija za rekonstrukciju nekretnine iz spornog članka u skladu s uvjetima koje je izdao odjel u S., da je Općina P. potvrdila da u periodu od 27. travnja 2020. do 3. rujna 2020. (datum dopisa Općine P.) nisu uočeni nikakvi građevinski radovi na predmetnom objektu i da je komunalni redar u okviru svojih ovlasti odobrio radove postavljanja prozora i oluka, a što je obavljeno uz poštivanje vremenskog okvira u danu za obavljanje takvih radova (od 8,00 do 14,00 sati).

13.3.2. Iz navedenog sud prvog stupnja zaključuje da je u vrijeme objave teksta postojala dozvola konzervatora za rekonstrukciju objekta i da nakon obustave izvođenja radova nisu vršeni zabranjeni radovi.

13.4. Metode prikupljanja informacija i njihova provjerljivost

13.4.1. Iz iskaza autorice teksta proizlazi da su joj objavljene informacije dojavljene.

13.4.2. Kada novinari dobivaju informacije koje objavljuju od izvora informacije, moraju voditi računa o tome je li dobivena informacija vjerodostojna i potpuna i provjeriti istinitost takve informacije. Naime, u cilju potpune i objektivne informiranosti čitatelja obveza je novinara objaviti u cijelosti informaciju koja je od interesa javnosti. Da bi novinar ispunio navedenu obvezu dužan je prije objave priloga odnosno članka provjeriti informaciju koju će plasirati putem medija (audiovizualnih ili pisanih), između ostalog i tako da od suprotne strane traži, dakle tužiteljice, očitovanje o informacijama i stavovima koje će objaviti, tako da javnosti na temelju objektivno iznesenih informacija formira svoj sud i mišljenje.

13.4.3. Nije sporno da autorica teksta nije zatražila očitovanje tužiteljice prije objave spornih informacija.

13.4.4. Nije sporno da je R. K. autoricu teksta prije objave članka pozvao da osobno vidi lokaciju, dokumente i obavljaju li se radovi te da je autorica teksta ispričala nedolazak zbog obveza i pozvala R. K. da odgovori putem maila.

13.4.5. Nije sporno da autorica teksta osobno nije vidjela lokaciju i građevinu o kojoj piše.

13.4.6. U tijeku postupka je utvrđeno da autorica teksta, iako tvrdi suprotno, nije objavljene informacije provjerila putem ministarstva, odjela u S. i komunalnog redara.

13.4.7. Imajući u vidu navedeno, sud prvog stupnja smatra da ne može zaključiti da je autorica teksta imala osnovan razlog za povjerovati da su objavljene informacije potpune i točne i da je poduzela sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, odnosno da je postupala u dobroj vjeri u smislu čl. 21. st. 4. alineja 3. ZM-a.

13.4.8. Naime, iako su činjenične tvrdnje da je nadležno tijelo privremeno obustavilo bespravne građevinske radove i da je investitor započeo s radovima na rekonstrukciji postojeće stambene građevine bez ishođene građevinske dozvole, istinite, istodobno su i nepotpune jer je zabrana obavljanja radova na predmetnoj nekretnini jer nema odobrenja odjela u S. bila u travnju 2020., dok u srpnju 2020. upravo odjel u S. potvrđuje da je projektna dokumentacija u skladu s posebnim uvjetima tog tijela. Dakle činjenična tvrdnja da ne postoji potrebna dozvola konzervatora u trenutku objave članka je neistinita. U tijeku postupka je utvrđeno da je neistinita i činjenična tvrdnja da su se građevinski radovi nastavili i nakon „inspektorske zabrane, kao i općinske odluke o obustavljanju građevinskih zahvata tijekom ljetne sezone…“.

13.5. Sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije

13.5.1. Kontekst spornog članka kao cjelina prosječnom čitatelju implicira da tužiteljica, koja je među prvima pozvana poštivati zakone, iste bahato i obijesno ignorira pri tom devastirajući kulturnu baštinu Republike Hrvatske.

13.5.2. Uz tekst su objavljene fotografije (članak čini sve naslov, podnaslov, fotografije i sadržaj) građevine bez prozora i u fazi izgradnje krovišta, koje nisu prikaz realnog vremena u vrijeme objave članka. Navedeno proizlazi iz gore utvrđenog činjeničnog stanja iz kojeg je vidljivo da su postavljeni prozori i oluke prije objave članka te da je krovište bilo završeno već u ožujku 2020. Navedeno potvrđuje i autorica teksta svojim iskazom budući tvrdi da na lokaciji objekta nije bila, da nije poslala fotografa da slika građevinu, a niti je provjeravala odgovaraju li objavljene fotografije stanju nekretnine u trenutku objave članka.

13.5.3. U članku autorica teksta izražava mišljenje da je rekonstrukcija predmetne građevine „…još jedan slučaj devastacije kulturne baštine…“, što predstavlja vrijednosti sud koji nije podložan dokazu istinitosti. Međutim za formiranje vrijednosnog suda mora postojati dovoljno činjenične osnove koja podupire taj vrijednosni sud jer se u suprotnom ti sudovi mogu smatrati pretjeranima.

13.5.4. Kako je utvrđeno da postoji dozvola konzervatora za rekonstrukciju predmetne građevine te kako autorica teksta ne daje izvještaj o tome što su drugi rekli, nije jasno temeljem kojih činjenica je autorica teksta formirala mišljenje da se radi o devastaciji kulturne baštine s obzirom da nema osobnih i neposrednih saznanja o spornoj građevini u vrijeme pisanja teksta niti raspolaže fotografijama te građevine u realnom vremenu u vrijeme objave teksta.

13.5.5. U odnosu na isticanje da se radi o rekonstrukciji građevine bez građevinske dozvole, iz iskaza svjedoka R. K. proizlazi da mu je arhitekt rekao da se po pravilima struke bez građevinske dozvole može napraviti dozidavanje 50 cm na postojeću građevinu i izgradnja dvije krovne kućice.

13.5.6. Pravilnikom o jednostavnim i drugim građevinama i radovima (Narodne novine br. 112/2017., 34/2018., 36/2019., 98/2019., 31/2020., 74/2022.) u čl. 5. st. 1. toč. 3. između ostalog propisano je da se bez građevinske dozvole, a u skladu s glavnim projektom mogu izvoditi radovi na postojećoj zgradi kojima se:

- izvode krovne kućice,

- podiže novi nadozid do najviše 0,6 m ili postojeći nadozid jednom povećava za najviše 0,6 m

- dodaju novi vanjski i unutarnji prozori, vrata i drugi otvori u nosivim zidovima.

13.5.7. Iz gore prihvaćenih iskaza, sud prvog stupnja je utvrio da je objava članka tužiteljicu moralno ocrnila, umanjila ugled u njezinoj okolini te doprinijela njezinom profesionalnom poniženju.

13.6. Ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak (tzv. chilling effect)

13.6.1. S obzirom na sve navedeno, sud prvog stupnja zaključuje da sporni članak nije rezultat provjerenih činjenica jer autorica teksta nije poduzela sve mjere za provjeru njihove točnosti prije objave te s obzirom da sadržaj teksta nema veze s obavljanjem sudačke funkcije tužiteljice, već tužiteljicu predstavlja javnosti kao osobu koja u privatnom životu ignorira i ne poštuje zakon, što je objektivno podobno povrijediti pravo osobnosti na čast i ugled, sud je u nedostatku potpunih informacija (nepotpuna informacija je netočna jer je izostavljeno nešto što je trebalo navesti) dao prednost pravnoj zaštiti privatnosti tužiteljice u odnosu na tuženikovo pravo na slobodu izražavanja.

13.6.2. Imajući u vidu navedeno ocjena je prvostupanjskog suda da je miješanje utemeljeno na zakonu i teži legitimnom cilju jer svaka osoba temeljem čl. 7. st. 1. ZM- a ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti. S obzirom na gornja utvrđenja glede potpunosti i istinitosti objavljenih informacija te na utvrđenje da te informacije nisu posljedica postupaka tužiteljice, sud prvog stupnja smatra da je povreda prava tužiteljice na privatnost dovoljno ozbiljna da opravda miješanje kao nužno u demokratskom društvu, a za potrebe postizanja ravnoteže između prava na privatnost i prava na slobodu izražavanja kao dva ravnopravna prava.

13.6.3. Sud prvog stupnja je uzeo u obzir činjenicu da je tuženik objavio ispravak sporne informacije. Međutim, sud prvog stupnja smatra da objava ispravka predstavlja samo jedan od oblika naknade štete nastale objavljenom informacijom te pravična novčana naknada dolazi u obzir kada objava ispravka ne predstavlja dovoljnu satisfakciju oštećeniku u smislu čl. 22. st. 1. ZM-a.

13.6.4. Kada se uzmu u obzir gornja utvrđenja te činjenicu da se o ispravku ne šire vijesti kao što se šire o informaciji o pravosudnom dužnosniku koji ignorira i krši zakon i da stoga ispravak sigurno nije pročitao isti broj ljudi kao i sporni članak, sud prvog stupnja smatra da objavom ispravka informacije tužiteljici nije u potpunosti naknađena neimovinska šteta zbog povrede časti i ugleda.

13.6.5. Međutim, sud prvog stupnja smatra da je objava ispravka utjecala na traženu visinu utuženog potraživanja jer je objavom ispravka u jednom dijelu naknađena nastala šteta pa prema ocjeni prvostupanjskog suda, tužiteljica trpi neimovinsku štetu u jačini i opsegu koja opravdava iznos od 3.000,00 kn, a ne zatraženi iznos.

14. Ovaj sud kao drugostupanjski prihvaća ocjenu i utvrđenja suda prvog stupnja o međusobnom sukobljavaju dva prava istog ranga (pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti tužiteljice i pravo tuženika kao nakladnika na slobodu izražavanja i slobodu medija) i primjenu načelnih stajališta zauzetih u predmetu "Axel Springer AG protiv Njemačke" (br. 39954/08, presuda od 7. veljače 2012.) ESLJP-a temeljem kojih se utvrđuje koje od sukobljenih prava preteže u konkretnom slučaju i kojemu od njih je potrebno pružiti zaštitu, odnosno je li postignuta pravična ravnoteža između sukobljenih prava.

15. I ovaj sud smatra da tužiteljici pripada pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i to povrede časti, ugleda i dostojanstva i imena, jer je u članku neistinito prikazano da se unatoč zabrani bespravni radovi i dalje odvijaju, odnosno da se i dalje “zida”, iako tomu nije bilo tako.

15.1. Naime, iz provedenog postupka proizlazi da se na predmetnoj kući nije zidalo, a autorica članka navedene činjenice “zidanja” nije provjerila na odgovarajući način niti je fotografirala lice mjesta. Okolnost da je zatražila očitovanje od supruga tužiteljice ne mijenja zaključak da provjera nije bila odgovarajuća jer i da je dokumentacija dostavljena navedeno ne bi moglo biti od utjecaja na tvrdnju da se i dalje “zida”. Pri tome posebno ovaj sud cijeni činjicu da su uz tekst objavljene fotografije građevine bez prozora i s krovištem u fazi gradnje, dakle, ne fotografije koje bi prikazale stanje u vrijeme obvaje spornog članka, a čime je pojačan dojam da tužiteljica “zida”.

Dakle, autorica teksta nije imala osnovan razlog za povjerovati da su sve objavljene informacije potpune i točne i nije poduzela sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, odnosno nije u potpunosti postupala u dobroj vjeri u smislu čl. 21. st. 4. alineja 3. ZM-a.

15.2. Pri tome se ističe da stavljanje i bojanje prozora ne predstavlja “zidanje”, dok je naglasak u članku bio upravo na tome da tužiteljica i njen suprug usprkos zabani građenja izdanoj od strane nadležnih tijela, pokazuju upornost u kršenju propisa na grubi i bezobzirni način, ignorirajući pozitivne zakonske propise, iako su oni ti koji bi se među prvima, i upravo kao primjer drugima, trebali pridržavati zakona.

15.3. Ovaj sud smatra da je za rješenje ovog spora pravno neodlučno što je u trenutku pisanja i objave članka već bila izdana potrebna dozvola konzervatora, a s obzirom na činjenicu da autorica nije imala razloga smatrati odnosno vjerovati da su radovi na kući tužiteljice sukladni zakonu, a niti ju je o tome na odgovarajući način obavijestio suprug tužiteljice.

15.4. To posebno kada se ima u vidu:

- da su u P. u pravilu bili zabranjeni radovi u vrijeme turističke sezone;

- da je autorica imala saznanja o sadržaju rješenja odjela u S. od 27. travnja 2020. o privremenoj obustavi bespravnih građevinskih radova koji se izvode bez odobrenja;

- da je u odgovoru na upit autorice spornog teksta državni inspektorat Republike Hrvatske putem elektroničke pošte 13. kolovoza 2020., dakle prije objave spornih članaka, odgovorilo da je građevinska inspekcija državnog inspektorata obavila inspekcijski nadzor na lokaciji k.č.br. 213 k.o. P. i da je utvrđeno da je investitor započeo s radovima rekonstrukcije postojeće stambene građevine bez ishođene građevinske dozvole, da je građevinski inspektor obustavio izvođenje radova i zatvorio gradilište.

15.5. Isto tako, na uspjeh tužiteljice u ovom sporu nije od utjecaja činjenica da iz konteksta članka, neovisno o tome je li tužiteljica izrijekom navedena kao investitor, proizlazi da su i tužiteljica i njen suprug jednako odgovorni za kršenje zakona, a pored činjenice da je tužiteljica suvlasnica nekretnine i kao takva upisana u zemljišne knjige kao javnu ispravu, te da iz rješenja odjela u S. od 27. travnja 2020. proizlazi da je i tužiteljica investitor gradnje.

15.6. Posebno je ovdje važno istaknuti i to da je suprug tužiteljice imao priliku obavijestiti autoricu da radovi nisu bespravni, mogao joj je dostaviti dozvolu konzertvatora, a on je to propustio učiniti. Dostavljanjem te dozvole mogla bi biti isključena sumnja u bespravnu gradnju u dijelu koji se odnosi na nepribavljanje dozvole konzervatora pa je time suprug tužiteljice propustio poduzeti radnje da autoricu teksta uvjeri da njegove radnje u kolovozu 2020. nisu protuzakonite. Osim toga, s obzirom da je 3. rujna 2020. pribavio očitovanje načelnika općine P. o uvjetima radova na kući tužiteljice, očito je da je su se mogli isključiti i navodi o zabrani gradnje u vrijeme turističke sezone, dok je s druge strane autorici bila poznata informacija sa su radovi u tom razdoblju zabranjeni, a nikakve posebne odluke o dozvoli gradnje za predmetnu kućunisu izdane, već I iz dopisa načelnika općine P. zapravo proizlazi da je informacije o stanju na terenu imao komunalni redar koji je imao zadatak da pomno prati radnje i događaje vezane uz kuću.

Posebno treba još naglasiti i to, da, neovisno o zakonitosti radova u kolovozu 2020., tužiteljica nikako ne može s uspjehom osporiti činjenicu da je ranije tijekom 2020., a prema njenim tvrdnjama najkasnije do 20. ožujka 2020., izvođena bespravna gradnja na kući jer za te radove nije postojala odgovarajuća dozvola odnosno odobrenje.

15.6. S druge strane, pravilno sud prvog stupnja zaključuje, a uvažavajući činjenicu da autorica članka ima pravo na vrijednosni sud za koji ne mora imati dokaze, da nije utvrđeno temeljem čega je autorica teksta formirala mišljenje da se radi o devastaciji kulturne baštine s obzirom da nije imala osobnih i neposrednih saznanja o spornoj građevini u vrijeme pisanja teksta niti je raspolagala fotografijama te građevine u realnom vremenu u vrijeme objave teksta. Osim toga, u tekstu autorica niti ne pojašnjava zašto ima takav vrijednosni sud, osim što tvrdnju o devastaciji temelji na činjenici da se bespravno gradi. To tim više što iz postupka ne proizlazi da su tužiteljica i njen suprug morali nešto prepravljati ili uklanjati nakon što su dobili potrebno odobrenje konzervatora, dakle, ništa ne ukazuje da je zaista postojala devastacija kulturne baštine.

15.7. Slijedom svega navedenoga, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je tužiteljici nastupila šteta objavom sporne informacije, a tuženik u smislu čl. 21. st. 6. ZM-a nije dokazao da postoje okolnosti iz čl. 21. st. 4. ZM-a koje (u potpunosti) isključuju odgovornost nakladnika za štetu na način kako to tvrdi i dokazuje tuženik. 16. Imajući u vidu sve prethodno izloženo, a uvažavajući činjenicu da je tuženik objavio ispravak informacije (jer je i usprkos objavi tog ispravka tužiteljici nastupila povreda prava osobnosti, a posebno kada se ima u vidu da je ispravak objavljen nakon otprilike mjesec dana kada su posljedice štetne radnje već dobrim dijelom nastupile), ovaj sud smatra da je temeljem čl. 21. st. 1. i 3. i čl. 22. st. 1. ZM-a u vezi s čl. 1100. ZOO-a pravična novčana naknada koju tužiteljici treba dosuditi iznos od 1.500 eura, pa je ovaj sud odbio kao neosnovanu žalbu tuženika u dijelu kojim je pobijao točku I izreke prvostupanjske presude, a povodom žalbe tužiteljice prvostupanjsku presudu je preinačio na način da je tužiteljici dosuđena razlika do 1.500 eura.

17. U odnosu na žalbeni navod da tužiteljica nije dokazala nastanak štete odnosno povredu prava osobnosti treba istaknuti da je tužiteljica navedeno dokazala, kako svojim iskazom tako i iskazima svjedoka koji su iskazivali o stanjima i emocijama tužiteljice koji su bili prisutni u vrijeme nakon objave predmetnog novinskog članka.

17.1. Tvrdnja tuženika da je podnošenje tužbe motivirano osvetom, a ne reparacijom, pravno je neodlučna jer svaka osoba ima pravo štititi svoja prava pred sudom neovisno o tome u kojem trenutku i zašto je odlučila zatražiti zaštitu svojih prava. Osim toga, iz postupka proizlazi da je tužiteljica odlučila podnijeti tužbu nakon još jednog novinskog članka iste autorice, a koji članak je, prema njegovom sadržaju s obzirom da je poseban naglasak stavljen upravo na tu prijavu, bio motiviran prijavom novinarke Hrvatskom novinarskom društvu zbog povrede etičkog kodeksa.

18. Pravilno je sud prvog stupnja primjenom čl. 1103. ZOO-a tužiteljici priznao i pravo na zakonsku zateznu kamatu od idućeg dana od podnošenja tužbe po stopi iz čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO-a.

19. No, s druge strane, sud prvog stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži objava presude kako je to naznačeno u točki III izreke prvostupanjske presude.

19.1. Naime, uvažavajući činjenicu da je tuženik objavio ispravak informacije kao i sam sadržaj tog ispravka koji jasno ukazuje na činjenicu da tužiteljica nije investitor, da je ishođena dozvola konzervatora, kao i da je tužiteljici u ovom postupku dosuđena naknada štete u visini od 1.500,00 eura, u konkretnom slučaju nije opravdano i objavljivanje presude u smislu čl. 1099. ZOO-a. Svrha je postignuta pravilnom novčanom naknadom i objavom ispravka pa nije bilo opravdano još naložiti i objavu presude u tiskanom izdanju S. D. i na internet portalu tuženika.

20. Slijedom navedenoga, primjenom čl. 368. st. 1. i čl. 373. ZPP-a odlučeno je kao u točkama I-IV izreke ove drugostupanjske presude.

21. Kako su stranke u ovom predmetu u konačnici uspjele razmjerno, odluka o trošku parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a u vezi s čl. 164. ZPP- a.

21.1. Tužiteljica je uspjela s jednom od osnova tužbenog zahtjeva u omjeru od 100%. Isto tako, tuženik je uspio s jednim od osnova tužbenog zahtjeva u omjeru od 100 %, dok je tužiteljica u odnosu na visinu zahtjeva s kojim je u pogledu osnove uspjela u cijelosti, uspjela u omjeru od 56%, pa je tužiteljica uspjela u postupku u omjeru od 56%, a tuženik u omjeru od 44%. Kada se u smislu čl. 154. st. 2. ZPP-a od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzme postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, to je tužiteljica uspjela u sporu u omjeru od 12%.

21.2. Od pravilno utvrđenih troškova tužiteljice u visini od 10.475,00 kn, s obzirom da ih je sud prvog stupnja pravilno odmjerio i u pogledu osnova i u pogledu visine, 12% iznosi 1.725,00 kn, pa je ovaj sud preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu odluke o trošku postupka iz točke IV izreke prvostupanjske presude primjenom čl. 373. ZPP-a na način da je dio zahtjeva tužiteljice za naknadu troškova postupka odbio kao neosnovan, dok je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a žalbu tužiteljice protiv odluke o troškovima postupka iz točke V izreke prvostupanjske presude odbio kao neosnovanu.

22. Primjenom čl. 154. st. 4. ZPP-a određeno je da svaka stranka snosi trošak sastava svoje žalbe jer su stranke podjednako uspjele sa žalbama.

U Zagrebu 23. svibnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević, v.r.