REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: 8. P-565/2022-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Sesvetama po sucu tog suda Ivi Raos, u pravnoj stvari tužitelja V. D. iz Nj., D., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku S. N. P., odvjetniku iz S., protiv tuženice L. D. iz D. S., OIB: ..., zastupane po punomoćnici A. M., odvjetnici iz D. S., radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 12. travnja 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, tužitelja osobno, punomoćnika tuženika i tuženice osobno, 23. svibnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici Lj. D. iz D. S., OIB: ..., isplatiti tužitelju V. D. iz Nj., D., OIB: ..., iznos od 16.259,56 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje;

- na iznos od 10.116,61 kn teku od 21.05.2019. do isplate,

- na iznos od 433,95 kn teku od 28.02.2019. do isplate,

- na iznos od 5.709,00 kn teku od 30.11.2022. do isplate

po stopi koja se do 31.12.2022. određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

" Nalaže se tuženici Lj. D. iz D. S., OIB: ..., isplatiti tužitelju V. D. iz Nj., D., OIB: ..., iznos od 18.247,24 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje;

- na iznos od 15.492,00 kn teku od 21.05.2019. do isplate,

- na iznos od 430,33 kn teku od 28.02.2019. do isplate,

- na iznos od 2.325,00 kn teku od 30.11.2022. do isplate

po stopi koja se do 31.12.2022. određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od 15 dana."

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe kao u podnesku tužitelja od 29.11.2022.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da su tužitelj i tužena suvlasnici svaki u ½ dijela nekretnine upisane u zk.ul...., k.o. D. S. I, broj kat. čest..., oznaka zemljišta: kuća br... i dvorište u D. S., površine 645 m2 (dalje u tekstu: nekretnina), odnosno da je presudom Općinskog suda u Sesvetama posl. br. P-2040/10 od 24.03.2010. utvrđeno da je tuženica suvlasnica navedene nekretnine u ½ dijela. Navodi kako u cijelom razdoblju od upisa tuženice kao suvlasnice predmetne nekretnine jedino tužitelj snosi sve troškove vezane za predmetnu nekretninu dok tužena ni na koji način u tome ne sudjeluje iako ju je tužitelj više puta pozivao da počne snositi polovicu svih troškova, odnosno troškova režija i to plina, el. energije, komunalne naknade, naknade za uređenje voda, vodoopskrbe i odvodnje te odvoza otpada kao i ostalih troškova koje je bilo potrebno platiti i koji se odnose na nekretninu. Navodi kako tužbom potražuje povrat ½ iznosa plaćenih računa za režije u razdoblju od svibnja 2014. do dana uređenja tužbe i tužbenog zahtjeva u podnesku od 27.02.2020. i 29.11.2022. kao i 1/2 troškova održavanja nekretnine te troškova koji su vezani uz samu nekretninu (održavanje okućnice, troškove rušenja pomoćnog objekta, održavanja i bojenja stolarije, trošak ugradnje novih vrata i kupnje nove posteljine) sve u ukupnom iznosu od 34.506,80 kn te stoga uz primjenu odredbe čl. 38. i 89. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima predlaže sudu donijeti presudu kojom će naložiti tuženici isplatiti tužitelju utužen iznos sve uz naknadu troška parničnog postupka.

2. Tužena u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te navodi kako nije sporno da su stranke suvlasnici predmetne nekretnine koja je stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice između stranaka, a da je brak razveden presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. POb-86/15 od 03.06.2015. Navodi kako su sve do razvoda braka stranke živjele u Nj. i zajedničkim sredstvima plaćali sve režijske troškove na temelju ispostavljenih računa dobavljača usluga koji se vode na ime tužitelja, a slijedom čega je neosnovan zahtjev tužitelja da tuženica plati utužen iznos od svibnja 2014. do razvoda braka kao ni za naredni period. Ističe kako je rijetko koristila kuću, pa je tako radi prisustvovanja na ročištima u postupcima koji su se pred sudom vodili između stranaka prenoćila u istoj dvije noći. Nakon što je brak razveden i pokrenut postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice tuženica je pokušala kod dobavljača usluga zahtijevati privremenu obustavu usluga dok se ne dovrši predmetni postupak, a čemu se tužitelj kao evidentirani korisnik protivio radi svojeg osobnog komoditeta u korištenju kuće jer se ponašao kao stvarni i isključivi korisnik tih usluga, odnosno koje usluge je koristio tužitelj sa svojim partnericama i njihovim obiteljima. Tužitelj nije nikada pitao tuženicu da li može netko treći i po kojoj cijeni pokositi travu niti ju je obavijestio o navedenom dok je istovremeno imao na raspolaganju kosilicu koja je kupljena za vrijeme trajanja bračne zajednice te je mogao i sam pokositi travu. Navodi kako je rušenje pomoćnog objekta izvršeno za vrijeme trajanja bračne zajednice, a o čemu je tužitelj 27.06.2013. pisanim putem obavijestio Upravni odjel da je nezakonito izgrađen objekt srušen u trećem mjesecu, odnosno isti je porušen zajedničkim sredstvima i zajedničkim radom. Zadnje farbanje kuće je izvršeno zajednički sve do razvoda braka dok su sva naknadna farbanja vršena bez pitanja i privole tuženice kao gospodara suvlasničkog dijela. Osporava da bi uništila posteljinu, odnosno da bi oštetila vrata te je tužitelj ugradio nova vrata s novom bravom kako bi tuženici onemogućio ulazak u kuću. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troška postupka tuženici.

3. Tuženica se protivila preinaci tužbe tužitelja iz podneska od 29.11.2022. povišenjem tužbenog zahtjeva. Sud je rješenjem dopustio preinaku tužbe sukladno odredbi iz čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) obzirom na to da je preinakom u konkretnom slučaju samo povećan zahtjev koji proizlazi iz iste činjenične i pravne osnove te se od zahtjeva postavljenog u tužbi razlikuje samo u periodu nastanka same obveze, odnosno radi se o obvezi nastaloj protekom vremena od podnošenja tužbe do trenutka preinake tužbe, pa s obzirom na to, kao i da sama preinaka ne bi dovela do odugovlačenja postupka niti potrebe za provođenjem novih dokaza, sud je ocijenio da je preinaka u konkretnom slučaju svrsishodna za konačno rješenje spora među strankama.

4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u uvjerenje o prebivalištu MUP-a od 29.4.2019. za tuženicu (list 7 spisa), zk izvadak (list 8 spisa), presudu Općinskog suda u Sesvetama posl. br. P-2040/10 (list 9 spisa), računi i potvrde o plaćanju (list 10-52 , 55-62 spisa), Ugovor o standardnom trajnom nalogu br..., .... , ....(list 53 i 54, 63 i 64, 74 i 75 spisa), financijska kartica potrošačkog mjesta – potrošnja plina i uplatnice(list 65-73 spisa), rješenje Ministarstva od 15.07.2010. (list 76-77 spisa), potvrda MUP, PP od 08.05.2018. i 09.05.2018. (list 78 i 79 spisa), promet po računu tužitelja i potvrde o plaćanju (list 101-108, 141-165 spisa), potvrdu MUP-a PP D. S. od 17.07.2015. 16.09.2015. (list 113 i 115 spisa), dopis tužitelja od 27.06.2013. (list 114 spisa), saslušan je svjedok Z. J. (list 135 spisa) te su saslušane stranke u postupku (list 169 i 170 spisa).

5. Sud je primjenom odredbe čl. 220. st. 2. ZPP-a kojom je propisano da sud odlučuje koje će od dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, odbio dokazni prijedlog tužiteljice za provođenje financijskog vještačenja te očevida na licu mjesta i to stoga što je sud utvrdio, a imajući u vidu i načelo ekonomičnosti postupka propisano odredbom čl. 10. st. 1. ZPP-a kako je moguće utvrditi odlučne činjenice za rješenje konkretnog spora provođenjem dokaza uvidom u dokumentaciju u spisu, a kako je nastavno obrazloženo. Tužitelj je na ročištu za glavnu raspravu održanom 25.11.2021. odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka B. T. te na ročištu od 12.04.2023. od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka D. Š.

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Među strankama je nesporno da su tužitelj i tuženica bivši supružnici i suvlasnici u jednakim dijelovima nekretnine upisane u zk.ul...., k.o. D. S., broj kat. čest..., oznaka zemljišta: kuća br... i dvorište u D. S., površine 645 m2.

7. Iz Presude Općinskog suda u Sesvetama posl. br. P-2040/10 od 24.03.2010. proizlazi kako je tuženica podnijela tužbu radi utvrđenja suvlasništva nekretnine obzirom da su stranke bračni drugovi od 1984., a za vrijeme trajanja bračne zajednice zajedničkim radom i sredstvima je stečena navedena nekretnina koja je formalno u zemljišnim knjigama upisana na ime i kao vlasništvo tužitelja.

8. Između stranaka spornim proizlazi da li je tužena u obvezi isplatiti tužitelju utužen iznos.

6. Svjedok Z. J. u svom iskazu je naveo kako je 2010. i 2011. na molbu tužitelja kosio dvorište nekretnine u vlasništvu stranaka, razvlačio mrežu da se zatvori dio ograde te mu je tužitelj za te radove nešto platio no da su stranke u to vrijeme bile još u braku. Naveo je da kako živi u susjedstvu da je opazio kako kroz veći dio godine u kući nema nikoga, češće je znao vidjeti tužitelja no viđao je i tuženu ponajviše za vrijeme kada su dolazili na godišnji odmor. Nakon 2015., odnosno nakon što su se stranke razvele nije izvodio nikakve radove na nekretnini.

7. Tužitelj je u svom iskazu naveo kako je zadnjih 10 godina od kada su rastavljeni plaćao sve troškove vezane za spornu nekretninu, a da tuženica niti ne zna koliko što košta. Naveo je kako je osobno tuženici slao pisma, bez odvjetnika, u kojima je bilo vidljivo koji je iznos dužna platiti s osnova dugovanja za režije. Naveo je kako je tuženica razbila ulazna vrata u kuću, ulazna vrata na kat, kao i vrata na ulazu u sobu, a samo iz razloga jer nije na vrijeme otvorio kada je zvonila. Nitko nije bio kući kada je razbila vrata od sobe. Naveo je kako je tuženica izderala svu posteljinu, otuđila sve deke te se nisu imali s čime pokrivati. Iskazao je kako svoju bivšu suprugu izbjegava, nastojim da nisu u isto vrijeme u kući jer se sukobljavaju, ona pravi probleme, provocira. Trošak koji potražuje kao cijenu novih ulaznih i stubišnih vrata se odnosi samo na polovicu cijene koju je platio prilikom kupnje novih kojima je nadomjestio ona uništena te ima sve račune koji se odnose na troškove rušenja pomoćnog objekta jer je sve to on osobno platio, a tužena ništa. Ne sjeća se ni kada je to bilo jer plaća sve režije, struju, vodu, plin, slivne vode, smeće, plaćao je košenje okućnice. Naveo je kako je susjedu platio košenje okućnice no nema potvrdu o tome iako je općepoznato da nitko to ne bi odradio besplatno. Naveo je kako je prošle godine netko pokosio ne zna da li je pokosila tuženica ili kćerka, inače je on to plaćao cijele godine te je osobno farbao vrata i prozore. Pomoćni objekt je srušen 2010. ili 2011. kada je još uvijek bio formalno u braku sa tuženicom no živjeli su odvojeno od 2010. Naveo je kako u spornu nekretninu sa sadašnjom suprugom dođe jednom ili dva puta godišnje na par dana te ode na more ili u B.

8. Tuženica je u svom iskazu navela kako je na početku kada su se ona i tužitelj rastali predložila da se odjave sve režije koje su se odnosile na spornu nekretninu te da plaćaju samo priključak kao što su učinili i za kuću u B. no tužitelj na to nije htio pristati. Navela je kako mu je rekla da ne može plaćati te troškove odnosno režije. Tužitelj dolazi u spornu nekretninu 3 do 4 puta godišnje te je on, njegova sadašnja supruga, njezina djeca, unučad ne zna točno tko sve no zna ih biti mnogo, tamo često borave i puno troše kako vode tako i struju, plin. Navela je kako dođe samo ponekad, možda jednom u godini, eventualno dva puta te ostaje preko noći odnosno dan ili dva, te ne radi nikakve troškove. Prvih 6 mjeseci kada su se rastali platila je sve režije u njihovom ukupnom iznosu, a nakon toga pošto je u kuću bivši suprug dolazio s novom ženom te njezinom djecom nije htjela plaćati tuđe troškove i stoga nije plaćala režije. Navela je da ako ona dolazi sama, treba tako i druga strana, a da odvoz smeća nikada nisu ni prijavljivali ni plaćali. Priznaje kako je razbila balkonska vrata koja se nalaze u prizemlju i to na način da je razbila staklo oko kvake kako bi se mogla obaviti sudska radnja očevida uz sudjelovanje vještaka radi procjene cijene nekretnine u postupku podjele imovine jer nije imala ključ od novih ulaznih vrata. Ulazna vrata nije razbila, prvotna vrata koja su bila na kući su dovezli iz Nj. i koja su bila sasvim u redu, a koja je tužitelj samoinicijativno promijenio te joj nije dao ključ od nove brave pa je stoga zvala i policiju kako bi se isto konstatiralo na zapisnik. Navela je kako je tužitelj par mjeseci nakon toga ostavio ključ od tih vrata kod susjeda te je tek onda mogla normalno ući u kuću. Nisu istiniti navodi da bi razbila vrata od sobe ili pak da bi razderala posteljinu. Navela je kako tužitelj uvijek zove policiju kada ona dođe u kuću i tvrdi da je nešto učinila u kući, odnosno porazbijala i slično. Navela je da kad god dođe u kuću da uradi i očisti koliko može, jedne godine je očistila bršljan koji je išao uz fasadu, dok je kosilica zaključana. Posljednje tri godine je ona platila košenje trave u iznosu od 300,00 kn, a posljednje 2 godine i u iznosu od 400,00 kn. Navela je kako je pomoćni objekt srušen dok su bili u braku, našli su radnike te su isti plaćeni iz zajedničkih sredstava. Navela je da je do 2015. plaćala režije, za svih 6 mjeseci unaprijed, odnosno da je do travnja 2015. platila sve režije. Imala je te račune no pošto su ostali u kući, nema dokaz o navedenom.

9. Odredbom čl. 89. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 96/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZV) propisano je kako troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno, dok je stavkom 2. iste odredbe propisano da doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno.

10. U postupku utvrđenim proizlazi kako je tužitelj kao suvlasnik nekretnine platio obveze koje tuženica ima kao drugi suvlasnik nekretnine, a radi se o troškovima koji sukladno citiranoj odredbi iz čl. 38. st. 2. ZV-a moraju snositi svi suvlasnici razmjerno svojim omjerima. Na navedeno nije od utjecaja ni činjenica što je tužitelj formalno zaveden u evidencijama opskrbljivača kao jedini obveznik plaćanja usluga. Tužiteljev pravni interes u namirenju i tuženičinog dijela obveze se očituje u tome da bi nepodmirenje tih obveza od strane tuženice, a iz konkretnog slučaja proizlazi da ih ona odbija podmiriti, moglo dovesti do nastupanja pravnih posljedica i za njega kao suvlasnika samo jednog dijela nekretnine budući da stranke nisu etažirale svoju kuću niti odvojile brojilo za električnu, toplinsku energiju pa bi neplaćanje pola iznosa moglo dovesti do primjerice obustave ispostave energije za cijelu kuću, unatoč tome što je tužitelj svoj dio platio. Kako je, dakle, taj iznos uplatio tužitelj, to je bez osnove došlo do prijelaza imovine tužitelja u imovinu tuženice, a koja imovina se sastoji u polovici toga iznosa, odnosno iznosa od kune. Stoga je, na temelju odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05 i 41/08) dalje: ZOO), tuženica dužna vratiti taj iznos tužitelju, a dužna je na temelju čl. 1115. ZOO platiti na taj iznos i zatezne kamate i to od dana stjecanja, budući da je znala da navedeno predstavlja njezinu obvezu, koristila je navedene komunalne usluge i za njih nije plaćala režijske troškove, što proizlazi iz iskaza same tuženice, odnosno na plaćane glavnice režijskih troškova tužitelj ima pravo na zakonske zatezne kamate od tuženice od dana kad je uplate izvršio. To stoga što je odredbom iz čl. 1115. ZOO-a propisano kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

11. Naime s obzirom na činjenicu da među strankama ne postoji sporazum o plaćanju režijskih troškova kuće u njihovu suvlasništvu i da se primjenjuje citirana odredba po kojoj je svaki u obvezi plaćati pola troškova razmjerno njihovom suvlasničkom udjelu, to nisu relevantne činjenice koje ističe tuženica da tužitelj u svom kućanstvu troši i nekoliko puta više električne i toplinske energije kao i da troši više vode nego ona, i radi kojih predlaže provesti dokaze očevidom na licu mjesta pa stoga sud nije provodio te predložene dokaze radi utvrđenja činjenice koje je ocijenio pravno irelevantnim za odluku u sporu.

12. Tuženica nije izrijekom osporila visinu tužbenog zahtjeva odnosno da je tužitelj na ime režija isplatio upravo iznos od 32.519,12 kn, kao niti datume izvršenih pojedinačnih isplata, a za što je tužitelj priložio i račune već ističe da nije u obvezi podmirivati trošak jer da ista nekretninu rijetko koristi dok je istovremeno u svome iskazu navela kako nije ništa platila s osnova režija premda je s dugovanjem bila upoznata. Navode o podmirivanju režija do travnja 2015. tužena u postupku ničime ne dokazuje, navodi kako je imala potvrde o plaćanju no da su ostali u kući, a slijedom čega sud nije poklonio vjeru iskazu u navedenom dijelu.

13. U odnosu na potraživanje tužitelja s osnove drugih troškova koje je imao za spornu nekretninu i to troškova održavanja okućnice, prvenstveno košenja trave za 2017. i za 2018., troškova rušenja pomoćnog objekta, troškove održavanja i bojenja stolarije, kupnje novih vrata i štokova te posteljine tužitelj primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 219. ZPP-a u postupku nije dokazao da je predmetni trošak imao dok je tuženica izričito osporila nastanak navedenih troškova. Naime tužitelj ne dostavlja račune kojima bi dokazao osnovanost i visinu predmetnih troškova te nije predlagao druge adekvatne dokaze na iste okolnosti pa je u tom pogledu sud primijenio pravilo o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a) i zaključio da tužitelj na kojemu je teret dokaza nije dokazao osnovanost i visinu, slijedom čega je ovako postavljeni tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

14. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154 st. 4. ZPP te s obzirom na to da je tužitelj ostvario djelomičan uspjeh u sporu od 47% dok je tužena ostvarila uspjeh u sporu od 53% te bi stoga tužitelj bio u obvezi naknaditi tuženici trošak postupka u omjeru od 6%. Slijedom navedenog, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka te je odlučeno kao u točki III. izreke

U Sesvetama, 23. svibnja 2023.

Sudac:

Iva Raos, v. r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

1. Tužitelju po pun

2. Tuženiku po pun.