REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1939/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić, članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Branko Čutura, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Hrvatske kontrole zračne plovidbe d.o.o. iz Velike Gorice, Rudolfa Fizira 2, OIB 33052761319, koga zastupa punomoćnik Tomislav Kos, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlozima tužiteljice i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž R-41/2023-2 od 2. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu poslovni broj Pr-63/18-55 od 2. prosinca 2022., u sjednici održanoj 23. svibnja 2023.,
r i j e š i o j e :
Prijedlozi za dopuštenje revizije se odbijaju.
Obrazloženje
1. Tužiteljica i tuženik su podnijeli prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-41/2023-2 od 2. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu poslovni broj Pr-63/18-55 od 2. prosinca 2022.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) revizijski sud je utvrdio da je tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačila sedam pravnih pitanja i naznačila razloge važnosti dok je tuženik u prijedlogu naznačio četiri pravna pitanja i naznačio razloge važnosti zbog čega smatraju da su pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
3. Tužiteljica prvim naznačenim pitanjem je li dopušteno osobno uvjetovani otkaz obrazlagati skrivljenim ponašanjem radnika polazi od pogrešne pretpostavke. Naime u postupku koji je prethodio podnošenju prijedloga utvrđeno je da je zbog osobno uvjetovanih razloga odnosno osobina i (ne)sposobnosti tužiteljice, a koje su manjak organizatorskih komunikacijskih sposobnosti došlo do niza propusta u radu tužiteljice koji propusti su isključivo rezultati tužiteljičinih osobina odnosno nedostataka (manjak organizatorskih i komunikacijskih sposobnosti). Stoga o prvom naznačenom pitanju u kojem se polazi od pogrešne pretpostavke ne ovisi odluka u sporu i pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
3.2. U drugom naznačenom pitanju tužiteljica polazi od netočnog navoda da se drugostupanjski sud nije pozvao na odredbe materijalnog prava. Sud je u pobijanoj presudi jasno ocijenio da su ispunjene pretpostavke iz čl. 115. st. 1. toč. 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/167, 118/18 - dalje: ZR) stoga drugo naznačeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
3.3. U trećem naznačenom pitanju tužiteljica preispituje je li dopušteno proširivati obrazloženje odluke o otkazu na način da se ističu i drugi razlozi otkazivanja i tu ističe da je tijekom postupka saslušana svjedokinja DĐ na iskaz koje da se tuženik nije pozvao u odluci u otkazu već je naknado predložio saslušanje iste. Međutim o naznačenom pitanju ne ovisi odluka u sporu, jer sud svoju odluku nije temeljio na iskazu navedene svjedokinje, osim toga ista nije iskazivala ništa novo ili drugačije od onog što proizlazi iz odluke o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu.
3.4. Četvrtim pitanjem predlagateljica preispituje je li počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka jer da sud nije obrazložio zašto pojedini dokazi nisu izvedeni. Međutim sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP). Osim toga sud je obrazložio da je odbio saslušanje nekih svjedoka koje je tužiteljica predložila jer su isti predloženi radi okolnosti koje nisu odlučne za odluku u sporu (primjerice suprug tužiteljice). Stoga niti o četvrtom pitanju ne ovisi odluka u sporu i pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
3.5. Petim pitanjem tužiteljica preispituje je li počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka kada je sud svoje uvjerenje o osnovanosti odnosno neosnovanosti tužbenog zahtjeva temeljio isključivo na iskazu svjedoka. Međutim predlagateljica polazi od netočne procesne pretpostavke jer je sud ocijenio sve provedene dokaze, znači i odluku o otkazu kao i iskaze saslušanih svjedoka te korespondenciju koja je u spisu te je sukladno čl. 8. ZPP ocijenio dokaze i odlučio o tužbenom zahtjevu. Stoga niti peto pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih njegovoj primjeni.
3.6. Šestim pitanjem tužiteljica preispituje je li dopuštena odluka o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu bez da je dokazana trajna promjena u osobnosti ili sposobnosti radnika. Međutim sudovi su utvrdili da tužiteljica zbog trajnih osobina i sposobnosti nije u mogućnosti uredno izvršavati poslove svog radnog mjesta stoga ovakvo preispitivanje šestim naznačenim pitanjem spada u osporavanje činjeničnih utvrđenja što nije dopušteno u ovom stadiju postupka.
3.7. Sedmim pitanjem predlagateljica preispituje može li se odluka o otkazu temeljiti na činjenicama i dokazima koji nisu iznijeti u odluci u otkazu. Međutim ponovo tužiteljica polazi od netočne pretpostavke jer iz odluke o otkazu proizlazi da tužiteljica zbog trajnih osobina i sposobnosti (manjka organizacijskih i komunikacijskih sposobnosti) nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa te je nabrojeno koji sve propusti u radu su nastali zbog (ne)sposobnosti tužiteljice da organizira posao i komunicira sa suradnicima. Stoga i ovim pitanjem predlagateljica polazi od netočne pretpostavke i naznačeno pitanje nije važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
4. U odnosu na prijedlog tuženika sva naznačena pitanja svode se na pitanje može li se pravo na naknadu troškova parničnog postupka u radnom sporu, u slučaju kada tužitelj pored zahtjeva za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu, traži da se utvrdi sudski raskid ugovora o radu i da mu se isplati naknada štete zbog sudskog raskida ugovora o radu, procijeniti prema visini postavljenog zahtjeva za naknadu štete radi sudskog raskida bez obzira o tome je li se o tom zahtjevu (radi naknade štete zbog sudskog raskida) raspravljalo. U pobijanoj presudi drugostupanjski je sud zaključio da se raspravljalo samo o zahtjevu za nedopuštenost otkaza ugovora o radu koji je odbijen i svi troškovi nastali su samo po toj osnovi tužbenog zahtjeva stoga tuženiku pripada jednokratna naknada za cijeli prvostupanjski postupak. Tuženik se pozvao na odluke drugostupanjski sudova, kao i na odluke ovog suda u kojima su prihvaćeni i zahtjev za utvrđenje otkaza nedopuštenim kao i zahtjev za sudski raskid i naknadu štete (ili je djelomično prihvaćen zahtjev za naknadu štete) odnosno, tuženik se pozvao na odluke koje ne korespondiraju sa situacijom u ovom sporu. Naime u ovom sporu odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje otkaza nedopušteni, kao i zahtjev za sudski raskid i naknadu štete te je sud utvrdio da se raspravljalo samo o zahtjevu za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu zbog čega tuženiku pripada samo jednokratna naknada. Budući da u odlukama naznačenim kao razlog važnosti nije izraženo shvaćanje suprotno shvaćanju u pobijanoj presudi, naznačena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
5. Slijedom iznesenog valjalo je odbiti prijedloge za dopuštenje revizije sukladno čl. 389.b st. 1. ZPP jer je ovaj sud ocijenio da nije riječ o važnim pitanjima u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.
Zagreb, 23. svibnja 2023.
Predsjednica vijeća:
Jasenka Žabčić
