REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3318/2019-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB 84397956623, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, Zagreb, V. Jagića 33, radi isplate iznosa od 61.160,30 kn, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3902/18-2 od 12. lipnja 2019., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1282/16 od 26. ožujka 2018., u sjednici održanoj 23. svibnja 2023.,
r i j e š i o j e :
Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3902/18-2 od 12. lipnja 2019. te se predmet vraća istome sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 61.160,30 kn s pripadajućim zateznim kamatama.
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnio tužitelj na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) ističući da odluka u ovom postupku ovisi o rješenju pitanja važnih za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže preinačiti pobijanu odluku podredno ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovni postupak.
4. Tuženik nije odgovorio na reviziju.
5. Revizija tužitelja je osnovana.
6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.
6.1. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.
7. U reviziji tužitelj postavlja sljedeća pitanja:
„1. Da li Zavod kao tužitelj ima pravo potraživati naknadu štete uslijed isplaćene mirovine sve dok traje isplata tih davanja u smislu odredbi članka 160. Zakona o mirovinskom osiguranju te da li se ista smatra stvarnom štetom u smislu članka 1045. Zakona o obveznim odnosima?
2. Da li navršavanjem uvjeta i godina života potrebnih za starosnu mirovinu prestaje pravo tužitelja da potražuje štetu od odgovorne osobe u smislu članaka 160., 161. i 163. Zakona o mirovinskom osiguranju?“.
8. Kao razloge važnosti tužitelj navodi odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-8613/16-2 od 25. travnja 2018., Pž-6106/17-3 od 20. veljače 2019., Pž-9547/13-4 od 1. ožujka 2016., Pž-4813/13-3 od 14. travnja 2016., te Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1836/18-2 od 18. prosinca 2018.
9. U odnosu na postavljena pitanja ovaj sud ocjenjuje da se radi o pitanjima koja ispunjavaju pretpostavke iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a.
10. Revizija je osnovana.
11. Kada je protiv presude suda drugog stupnja podnesena revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a revizijski sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
12. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 61.160,30 kn na ime isplaćene invalidske mirovine osiguranici tužitelja za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. siječnja 2018.
13. Tužitelj svoj zahtjev temelji na činjeničnim tvrdnjama da je njegova osiguranica stradala u prometnoj nesreći 8. prosinca 1986. koju je skrivio osiguranik tuženika. Osiguranik tuženika je proglašen krivim presudom Općinskog suda u Zaboku, broj K- 52/87. Rješenjem tužitelja broj IN-613302 od 08.07.1991. priznato je osiguranici tužitelja pravo na invalidsku mirovinu 50% zbog bolesti i 50% zbog ozljede na radu (navedena prometna nezgoda).
14. Iz ovako utvrđenog činjeničnog stanja za sada se ne može prihvatiti stav nižestupanjskih sudova da tužitelj nije dokazao visinu štete.
15. Pravilno nižestupanjski sudovi navode da tužitelj ima pravo na naknadu štete prema onom zakonu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, a koja šteta je za tužitelja nastala prilikom isplate svake invalidske mirovine. Zbog toga su za naknadu štete tužitelju u utuženom razdoblju 01. siječnja 2014. pa nadalje mjerodavne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'' br. 157/13 - dalje ZOMO).
16. Odredba čl. 161. ZOMO propisuje da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju te da naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i tako novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu. Zavod može zahtijevati plaćanje naknade štete u ukupnom iznosu i neposredno od društva za osiguranje (čl. 161. st. 3. i 4. ZOMO). Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (čl. 164. st. 1. ZOMO).
17. Tužitelj je ovim postupkom utužio naknadu štete koja predstavlja svote isplaćene invalidske mirovine u ovom slučaju 50% od ukupno isplaćene invalidske mirovine budući da je predmetna prometna nesreća uzrok invalidnosti u navedenom omjeru. Tužitelj je u postupku naveo iznos koji potražuje, te naveo način na koji je utuženi iznos izračunat te dostavio dokaze za navedeno (rješenje, isplatne naloge). Tuženik je međutim osporio kako osnov tako i visinu utuženja smatrajući pritom da bi tužitelj imao pravo samo na naknadu razlike starosne i invalidske mirovine i to u slučaju kada bi starosna mirovina bila manja od invalidske.
18. Prema shvaćanju revizijskog suda u slučaju kada tuženik tvrdi da bi osiguranica tužitelja ostvarila uvjete za stjecanje prava na starosnu mirovinu i da zbog toga šteta predstavlja razliku u visini između starosne i invalidske mirovine, teret dokaza je na tuženiku, a ne na tužitelju, kako to pogrešno smatraju nižestupanjski sudovi.
19. Slijedom navedenog, kako je zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje ostalo nedovoljno i nepotpuno utvrđeno, valjalo je presude sudova nižeg stupnja ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje u smislu odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a.
Zagreb, 23. svibnja 2023.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
