REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1718/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Renate Šantek članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice R. R., iz F., OIB ..., koju zastupa punomoćnik I. H. odvjetnik u R., protiv tuženice L. B., iz R., M. K. 12, OIB ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-239/16-5 od 3. prosinca 2018. kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Puli- Pola broj P-1410/14-35 od 13. studenoga 2015., u sjednici održanoj 23. svibnja 2023.

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja odlučeno je:

„Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Dužna je tuženica L. B. nadoknaditi štetu tužiteljici R. R. za gubitak nekretnine od 9.486.625,61 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 17. listopada 2013. do isplate. Dužna je tuženica nadoknaditi štetu i za uništene pokretnine u iznosu od 1.800.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 17. listopada 2013. do isplate.

II. Dužna je tuženica nadoknaditi štetu tužiteljici za izmaklu dobit od 213.000,00 kn.

III. Dužna je tuženica nadoknaditi štetu tužiteljici za isplaćenu pozajmicu od 25.611,50 EUR-a u protuvrijednosti kuna i 20.552,50 kn parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od 26. listopad 2005. do isplate i troškova ovrhe od 5.345,00 kn sa zateznom kamatom od 25. listopada 2012. do isplate.

IV. Dužna je tuženica nadoknaditi štetu tužiteljici za primljenu kaparu u dvostrukom iznosu od 3.000,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 17. listopada 2013. do isplate."

Rješenjem je utvrđeno da je tužba tužiteljice djelomično povučena i to za iznos od 1.787.000,00 kn na ime izmakle dobiti.

2. Drugostupanjskom presudom i rješenjem odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda i rješenje.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14– dalje: ZPP), s prijedlogom da se ista ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje podredno preinači.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz st. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Tužiteljica revizijom pobija presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava međutim u obrazloženju tog revizijskog razloga tužiteljica opširno osporava činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova. Iz tih navoda slijedi da tužiteljica pobija drugostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. ZPP, pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu odluku.

8. Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

9. Predmet spora u ovoj pravoj stvari je zahtjev tužiteljice za naknadom štete uzrokovane propustima tuženice kao odvjetnice prilikom zastupanja tužiteljice u parničnim i ovršnim postupcima pokrenutim kod Općinskog suda u Rijeci i Opatiji.

10. Tužiteljica potražuje iznos štete koja joj je nastala u visini od ukupno 11.286.625,61 kn, a koji iznos predstavlja iznos od 9.486.625,61 kn koji odgovara vrijednosti nekretnine označene kao kč.br. 1368/1 kuća, dva peradarnika, tri spremišta, dvorište i šuma, ukupne površine 7.039 m2, koja je nekretnina prodana u ovršnom postupku poslovni broj Ovr-387/04 te iznosa od 1.800.000,00 kn koji odgovora vrijednosti pokretnine i to kombinirane kavezne baterije tipa "Casagrande" Italia s četiri i pet katova, ukupnog kapaciteta 150.000 1/D pilića godišnje, koji je tužiteljica kao vlasnica prodala trećoj osobi. Nadalje, tužiteljica potražuje izmaklu dobit u visini od 213.000,00 kn a koja predstavlja vrijednost šumskih plodova na nekretnini od 5.100 m2 i neubranih kestena od 1. siječnja 2008. te neubranih plodova pokretnih stvari u procesu tehnologije za proizvodnju pilića i jaja u količini od 150.000 komada godišnje, računajući od dana pravomoćnosti rješenja o ovrsi 15. lipnja 2011. Tužiteljica zahtijeva i vrijednosti isplaćene pozajmice u iznosu od 25.611,50 Eura u protuvrijednosti u kunama, štetu u iznosu od 20.552,50 kn na ime parničnog troška sa zateznom kamatom tekućom od 26. listopada 2005., štetu u iznosu od 5.345,00 kn na ime ovršnog troška sa zateznom kamatom tekućom od 25. listopada 2012. te iznos od 3.000,00 Eura u protuvrijednosti u kunama koji predstavlja primljenu kaparu u dvostrukom iznosu sa zateznom kamatom tekućom od 17. listopada 2013.

11. Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužiteljice, nižestupanjski sudovi su isti u cijelosti odbili kao neosnovan, uz obrazloženje da tužiteljica tijekom postupka predloženim i provedenim dokazima nije dokazala pretpostavke za odgovornost tuženice za predmetnu štetu sukladno odredbama čl. 1045. i 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) s obzirom da nije dokazala da je na strani tuženice bilo propusta prilikom poduzimanja radnji u zastupanju tužiteljice u ovršnim i parničnom predmetu Općinskog suda u Opatiji koji su se vodili pod poslovnim brojevima Ovr-387/04, Ovr-119/10 i P-741/04, te da je tuženica tužiteljicu zastupala sukladno dobivenim uputama i pravilima struke, sve do opoziva punomoći 2008. (čl. 765. ZOO-a). Tužbeni zahtjev tužiteljice pobliže opisan pod toč. III izreke, sud je odbio i zbog nastupa zastare potraživanja odnosno proteka trogodišnjeg zastarnog roka sukladno odredbi čl. 230. ZOO, u kojem roku tužiteljica može isticati svoj zahtjev za štetom s osnova isplaćene pozajmice i parničnog troška, dok je zahtjev koji se odnosi na naknadu štete s osnova ovršnog troška u iznosu od 5.345,00 kn određen rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-191/10, sud odbio uz obrazloženje da se radi o zahtjevu koji još nije dospio. Zahtjev tužiteljice za isplatom primljene kapare u dvostrukom iznosu od 3.000,00 EUR-a odbijen je također sa obrazloženjem da se radi o zahtjevu u odnosu na koji protekao petogodišnji zastarni rok.

12. Nižestupanjski sudovi su utvrdili da je tuženica zastupala tužiteljicu prema iskazanoj punomoći u predmetnima poslovni broj Ovr-387/04, Ovr-119/10, P-741/04 dok je nije zastupala u predmetu poslovni broj P-2177/13 obzirom je isti predmet pokrenut tek 2013. Tuženica je tužiteljicu zastupala u gore navedenim predmetima sve do 2008. nakon čega je svaki ugovorni odnosu između tužiteljice i tuženice prestao opozivom punomoći. U razdoblju od 2004. do opoziva punomoći 2008. stranke bile u dobrim odnosima i odnosima međusobnog povjerenja, kada je došlo do nesuglasica i gubitka povjerenja obzirom da tužiteljica nije uspjela u postupcima u kojima ju je tuženica zastupala. U predmetima poslovni broj Ovr-387/04, Ovr-119/10 i P-741/04 tuženica je pravovremeno izjavila prigovor na rješenje o ovrsi koje je u predmetu poslovni broj Ovr-387/04 donijeto 14. travnja 2005. pozivajući se pri tome na odredbe tada važećeg Ovršnog zakona i to čl. 46. i 48. te je tužiteljica obaviještena da sukladno istaknutim prigovorima na rješenje o ovrsi može pokrenuti parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Iz stanja predmeta ne proizlazi da je tužiteljica tuženici izdala punomoć u pravcu poduzimanja sporne pravne radnje. Tužiteljica je svom bivšem suprugu H. P. izdala specijalnu punomoć na temelju koje je isti u njeno ime i za njen račun poduzeo sve pravne radnje u vezi poslovnog odnosa sa C. b. d. d. S. pa tako i potpisao Sporazum o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine i pokretnina broj OU-974/2002 s klauzulom ovršnosti na koji način su nekretnine i pokretnine tužiteljice opterećene fiducijarnim pravom vlasništva u korist banke. Tužiteljica je u cijelosti bila upoznata s postojanjem Sporazuma i njegovim posljedicama. Presuda u predmetu poslovni broj P-741/04 većim dijelom se temeljila na iskazu tužiteljice u kome je izričito navela da je znala za primitak novca i u tom pravcu da je potpisala potvrdu o primitku na kome je potpis ovjerila kod javnog bilježnika, dok činjenica da tuženica u tom predmetu nije zahtijevala preotvaranje glavne rasprave i protivila se promjeni pravne osnove tužbe ne predstavlja propust u zastupanju jer sud nije vezan pravnim osnovom tužbenog zahtjeva, te je sud drugoga stupnja postupajući u žalbenom postupku u tom predmetu utvrdio da je među strankama bio sklopljen ugovor o zajmu, a ne ugovor o posudbi, a ovršni postupak poslovni broj Ovr-119/10 pokrenut po proteku paricijskog roka u predmetu poslovni broj P-741/04.

13. Pravilno drugostupanjski sud navodi da tuženica nije postupala suprotno odredbi čl. 10. st 2. ZOO koja propisuje da je sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima kao niti suprotno odredbi čl. 765. ZOO koja glasi:

„(1) Nalogoprimac je dužan izvršiti nalog prema primljenim uputama, s pažnjom dobrog gospodarstvenika, odnosno dobrog domaćina, ostajući u njegovim granicama i u svemu skrbiti o interesima nalogodavca i njima se rukovoditi. (2) Kad nalogoprimac smatra da bi izvršenje naloga po dobivenim uputama bilo od štete za nalogodavca, dužan je skrenuti na to njegovu pozornost i tražiti nove upute.

(3) Ako nalogodavac nije dao određene upute o poslu koji treba obaviti, nalogoprimac je dužan, rukovodeći se interesima nalogodavca, postupiti kao dobar gospodarstvenik, odnosno dobar domaćin, a ako je nalog bez naknade, kako bi u istim okolnostima postupio u vlastitoj stvari.“

14. Obzirom da u postupanju tuženice prilikom zastupanja tužiteljice nije bilo propusta te tužiteljica nije dokazala da je tuženica postupala suprotno gore citiranim zakonskim odredbama, pravilno drugostupanjski sud navodi da nisu ispunjene pretpostavke za odgovornost tuženice za predmetnu štetu sukladno odredbi čl. 1046. i 1045. st. 1. ZOO koje odredbe propisuju da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta), te da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

15. Obzirom da nisu ostvareni revizijski razlozi valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 23. svibnja 2023.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Jadranko Jug, v.r.