Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split,Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-466/2022-7

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća te Nevena Cambija i Ivone Rupić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Duje Karamana, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika GE, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 , - dalje u tekstu: KZ/11), u vezi s člankom 52. KZ/11, odlučujući o žalbi okrivljenika GE, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovnog broja K-1041/2016 od 08. travnja 2022., u sjednici održanoj 23. svibnja 2023.,

r i j e š i o  j e

Prihvaćajući žalbu okrivljenika GE, a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti, ukida se presuda suda prvog stupnja i predmet upućuje tom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjenim vijećem.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu proglasio je krivim okrivljenika GE, zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11 te ga je, na temelju te odredbe, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

2. Na temelju članka 54. KZ/11, okrivljeniku GE je u kaznu zatvora uračunato vrijeme oduzimanja slobode u vezi s kaznenim djelom te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, od 29. prosinca 2015. do 19. siječnja 2016.

3. Na temelju članka 79. KZ/11, od okrivljenika GE trajno je oduzeta jedna "lula" sastavljena od dva plastična dijela sa staklenim spremnikom, oduzeta od okrivljenika po potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta broj 762793 od 29. prosinca 2015., koji predmet će se nakon pravomoćnosti presude uništiti.

4. Na temelju odredbe članka 77. stavka 1. KZ/11, u vezi s člankom 560. stavkom 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08), od okrivljenika GE trajno je oduzeta imovinska korist ostvarena kaznenim djelom opisanim u izreci presude u iznosu od 9.510,00 kuna (slovima:devettisućapetstodeset kuna) te je utvrđeno da je novčani iznos od 9.510,00 kuna imovina Republike Hrvatske, a koji iznos je naloženo okrivljeniku GE platiti u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude.

5. Na temelju članka 189. ZKP/08 okrivljeniku GE će se po pravomoćnosti presude vratiti 1 (jedan) mobitel marke Iphone IMEI broja [IMEI broj], s pripadajućom T mobile SIM karticom i baterijom, pozivnog broja [broj telefona] a koji je od istog oduzet po djelatnicima PUSD SSKOK po potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] od 29. prosinca 2015.

6. Na temelju članka 148. stavka 1., u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08, naloženo je okrivljeniku GE u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude podmiriti troškove kaznenog postupka, u ukupnom iznosu od 10.000,00 kuna (slovima: desettisućakuna).

7. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik GE, po svom branitelju Branku Čuturi, odvjetniku u Odvjetničkom društvu "Lubina i Čutura" j.t.d. u Splitu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se "optužba u cijelosti odbije kao neosnovana i optuženik oslobodi krivnje", a u žalbi je zatraženo da se o sjednici vijeća suda drugog stupnja izvijeste okrivljenik i njegov branitelj.

8. Odgovor na žalbu okrivljenika nije podnesen.

9. Spis je, u suglasju s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je, nakon uvida, vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

10. Sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti uredno pozvanog državnog odvjetnika, sukladno članku 475. stavku 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 , 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 dalje u tekstu: ZKP/08). Branitelj okrivljenika je na sjednici vijeća iznio najvažnije dijelove svoje žalbe te je ostao kod svih navoda i prijedloga iz iste, s čim se suglasio i okrivljenik.

11. Žalba okrivljenika GE je osnovana.

12. Žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka okrivljenik, u svojoj žalbi, nije pravno označio, međutim iz sadržaja iste proizlazi da okrivljenik ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Naime, u žalbi se navodi da u pobijanoj presudi nedostaje pravni opis i zakonska oznaka produljenog kaznenog djela koje se okrivljeniku stavlja na teret, što je bitan nedostatak, budući da iz izreke i obrazloženja iste proizlazi da se okrivljenik tereti da je s namjerom izvršio više inkriminiranih radnji kojima se ostvaruju bića kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11, a koje radnje, s obzirom na njihovu prostornu i vremensku povezanost, čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu. Taj pravni opis i pravnu oznaku produljenog kaznenog djela da je prvostupanjski sud bio dužan navesti u pobijanoj presudi pa, s obzirom da je isti to propustio napraviti, da je počinjena bitna povreda odredaba ZKP-a.

12.1. U pravu je okrivljenik kada ističe da je prvostupanjski sud u svojoj presudi propustio i u pravnom opisu i u pravnoj oznaci kaznenog djela navesti da se radi o kaznenom djelu iz članka 190. stavka 2. KZ/11, koje bi bilo počinjeno u vezi s člankom 52. KZ/11, odnosno da se radi o produljenom kaznenom djelu. Kod ovoga je za istaknuti kako je u pravnom opisu kaznenog djela koje se okrivljeniku stavlja na teret i u samoj optužnici propušteno navesti da bi se radilo o produljenom kaznenom djelu protiv zdravlja ljudi, neovlaštene proizvodnje i prometa drogama, međutim u pravnoj oznaci tog djela u optužnici ipak je navedeno da se radi o kaznenom djelu iz članka 190. stavka 2., u vezi sa stavkom 1. te i u vezi s člankom 52. KZ/11 pa je iz takve pravne oznake nedvojbeno da je postupanje okrivljenika ispravno pravno kvalificirano kao produljeno kazneno djelo.

12.2. Prvostupanjski sud je, međutim, u svojoj presudi propustio navesti da je okrivljenik proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2., koje bi bilo počinjeno u vezi s člankom 52. KZ/11 (dakle da se radi o produljenom kaznenom djelu) pa je stoga izreka pobijane presude nerazumljiva te se zbog navedenog propusta presuda ne može ispitati. Naime, iz činjeničnog opisa kaznenog djela iz izreke presude proizlazi da je okrivljenik proglašen krivim zbog počinjenja četiri pojedinačna učina kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. KZ/11, međutim, s obzirom na pravni opis kaznenog djela (koji je doduše pogrešno naveden i u samoj optužnici) te pravnu oznaku kaznenog djela (u kojoj nije navedena odredba članka 52. KZ/11, za razliku od pravne kvalifikacije iz optužnice), nije jasno radi li se o četiri kaznena djela počinjena u stjecaju ili jednom produljenom kaznenom djelu iz članka 190. stavka 2. KZ/11. S obzirom da je okrivljenik osuđen na samo jednu kaznu, moglo bi se zaključiti da prvostupanjski sud drži da se radi o produljenom kaznenom djelu, ali iz pravne kvalifikacije izreke tako ne proizlazi, a ovu dvojbu prvostupanjski sud nije otklonio niti u obrazloženju presude jer nije dao nikakve razloge u pogledu konstrukcije produljenog kaznenog djela, što je u svakom slučaju bio dužan učiniti.

12.3. Na opisani način izreka je nerazumljiva, radi čega se presuda ne može ispitati, a izostali su i razlozi o odlučnim činjenicama, vezano za konstrukciju produljenog kaznenog djela te je pravilno okrivljenik u svojoj žalbi istakao da bi time bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, na koju ovaj drugostupanjski sud pazi i po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08. Kako zbog navedene povrede pobijanu presudu nije moguće ispitati, to ju je valjalo ukinuti, u skladu s odredbom članka 483. stavka 1. ZKP/08, i predmet uputiti na ponovno suđenje i odluku prvostupanjskom sudu pred potpuno izmijenjenim vijećem.

13. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će ponovno izvesti sve do sada izvedene dokaze, a po potrebi i druge za kojima se ukaže potreba, pri čemu se posebna pozornost sudu skreće na činjenicu da, vezano za događaj od 4. rujna 2015., nitko od policijskih službenika koji su ispitani tijekom postupka nije potvrdio da je vidio primopredaju droge između okrivljenog GE i KE, što je odlučna činjenica, pogotovo u situaciji kad okrivljeni GE u svojoj obrani ističe kako on kritične prigode KE nije prodao nikakvu drogu, što potvrđuje i sama KE, ispitana u svojstvu svjedoka. Stoga, da bi se otklonila svaka sumnja u pogledu okolnosti je li KE kupila drogu od okrivljenika, ukazuje se nužnim točno utvrditi tko je od policajaca vršio opservaciju njihovog susreta kritične prigode 4. rujna 2015. i ispitivanjem svih policijskih službenika koji su u tome sudjelovali utvrditi je li itko od njih vidio primopredaju droge, odnosno novca.

13.1 Nadalje se skreće pozornost prvostupanjskom sudu da je sadržaj snimljenih razgovora s nadziranih telefona okrivljenika i KE, potrebno svestrano analizirati i dovesti u vezu s dokazima koji su tijekom postupka izvedeni te na taj način utvrditi je li neka odlučna činjenica dokazana ili ne. Prvostupanjski sud se, u svojoj presudi, u dijelu kada navodi sadržaj snimljenih razgovora nadzirane telefonske komunikacije između okrivljenika i KE, služi terminologijom potpuno jednakom onoj koja je navedena u kaznenoj prijavi te na temelju sadržaja razgovora sa sigurnošću zaključuje kako je u postupku nedvojbeno dokazano da je okrivljenik u tri prethodna navrata 14. svibnja 2015., 21. svibnja 2015. i 23. srpnja 2015., doista prodao kokain KE, da se radilo o istoj količini kokaina i cijeni kao i kod učina od 4. rujna 2015., premda sadržaj razgovora nije doveo u vezu s ostalim dokazima koji su tijekom postupka izvedeni, pri čemu potpuno gubi iz vida da se radi o „šifriranim“ razgovorima iz kojih bi se eventualno moglo zaključivati o nekakvom dogovoru za kupoprodaju droge, pod uvjetom da uporabljeni izrazi doista imaju ono značenje kako to tumači prvostupanjski sud.

13.2. Dogovor oko kupoprodaje droge, bez da je došlo barem do pokušaja realizacije tj. primopredaje droge za novac, još uvijek nije kažnjiv pa stoga sadržaj „šifriranih“ razgovora ni u kojem slučaju sam za sebe ne može biti nesumnjivi i pouzdani dokaz o počinjenju kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11, već samo određena indicija u tom pravcu. Prema sadašnjem stanju u spisu, vezano za navedene događaje od 14. svibnja 2015., 21. svibnja 2015. i 23. srpnja 2015., nitko nikakvu prodaju droge nije vidio niti su oduzeti, ni droga od kupca, niti novac od navodnog prodavatelja pa je za sada preuranjen zaključak prvostupanjskog suda da je nedvojbeno dokazano kako je u tim prigodama okrivljeni GE za iznose od po 2. 377,50 kuna KE prodao najmanje po 3,17 grama droge kokain. Ako, međutim, prvostupanjski sud drži da je sadržaj snimljenih razgovora s nadziranih telefona dovoljan dokaz da je okrivljenik i u opisana tri navrata doista prodao KE kokain, tada je dužan o takvim utvrđenjima dati jasne i valjano argumentirane razloge, kako u pogledu utvrđenja vezano za primopredaje droge, a isto tako i u pogledu načina na koji je utvrdio točnu cijenu, kao i količinu kokaina u svakom od tih navrata, a osobito je u obvezi obrazložiti iz kojih navoda u razgovorima izvlači zaključak o realiziranoj kupoprodaji droge.

13.3. U tom kontekstu prvostupanjskom sudu se skreće pozornost i na odredbu članka 3. stavka 2. ZKP/08 da je teret dokaza u postupku utvrđivanje krivnje okrivljenika na tužitelju, a da je sukladno članku 3. stavku 3. ZKP/08 dvojbu o postojanju činjenice koje tvore obilježja kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena kaznenog zakona sud dužan riješiti presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika. Dakle, u kaznenom postupku je nužno nedvojbeno i izvan svake razumne sumnje dokazati da je kazneno djelo počinjeno i da ga je počinio upravo okrivljenik protiv kojeg se vodi kazneni postupak, a ukoliko sumnja u počinjenje kaznenog djela postoji i nakon što se izvedu svi dokazi koje su stranke predložile ili koje je sud odlučio izvesti po službenoj dužnosti, tada je sud dužan postupiti prema odredbi članka 3. stavka 3. ZKP/08 te iz činjeničnog opisa kaznenog djela ispustiti sve ono što u postupku nije na nedvojben i pouzdan način dokazano, a ako smatra da ni jedno od kaznenih djela nije u potpunosti pouzdano dokazano, tada je dužan donijeti oslobađajuću presudu. Nakon što prvostupanjski sud provede dokazni postupak pred potpuno izmijenjenim vijećem, u skladu s uputama ovog suda, savjesno će ocijeniti sve dokaze kako pojedinačno, a isto tako i u međusobnoj vezi, nakon čega će donijeti novu, zakonitu presudu, koju će potom valjalo i potpuno obrazložiti u skladu s člankom 459. ZKP/08.

14. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci, po članku 483. stavku 1. ZKP/08.

Split, 23. svibnja 2023.

Predsjednica vijeća

Maria Majić