REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 81 Pž-1242/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Veljak, predsjednice vijeća, Kamelije Parać, sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Zubović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB 84397956623, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi isplate iznosa od 9.024,57 EUR / 67.995,65 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-92/2022-51 od 15. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 23. svibnja 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-92/2022-51 od 15. veljače 2023.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao isplatu iznosa od 67.995,65 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da se tužiteljevo potraživanje odnosi na zahtjev za naknadu štete na ime isplaćenih obiteljskih mirovina obitelji osiguranika tužitelja, za razdoblje od 1. veljače 2016. do 31. svibnja 2018. u iznosu od 67.995,65 kn. Tužiteljev osiguranik je smrtno stradao u prometnoj nezgodi 17. studenog 1981. Prvostupanjski sud je ocijenio da iz priloženih dokaza ne proizlazi osnova i visina tužiteljeva potraživanja, pa je na temelju odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13 i 151/14; dalje: ZOMO) odbio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 67.995,65 kn.
3. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Istaknuo je da je donošenjem pobijane odluke pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz odredbe čl. 161. ZOMO-a koja na imperativan način propisuje da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranja. Prvostupanjski sud je pogrešno odbio tužbeni zahtjev navodeći da štetu predstavlja razlika između obiteljske mirovine koja se isplaćuje i starosne mirovine koja bi se isplaćivala da nije bilo štetnog događaja. Financijsko vještačenje se ne temelji na egzaktnim, točnim podacima da bi se takva visina mogla utvrditi zbog čega taj dokaz nije vjerodostojan. Prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku. Predložio je uvažiti žalbu, preinačiti pobijanu odluku i prihvatiti tužbeni zahtjev.
4. Tužiteljeva žalba nije osnovana.
5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude ni u pobijanoj presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Pobijana presuda ima valjano obrazloženje u kojem je sud izložio koje je činjenice i na temelju kojih dokaza utvrdio.
7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete koji predstavlja iznose obiteljske mirovine koju je tužitelj isplatio članu obitelji osiguranika tužitelja u razdoblju od 1. veljače 2016. do 31. svibnja 2018., a koji je smrtno stradao u prometnoj nesreći u kojoj je sudjelovao tuženikov osiguranik.
8. Prethodno je u ovome predmetu donesena prvostupanjska odluka poslovni broj P-557/2018 od 4. veljače 2019. kojom je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 67.995,65 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Navedena presuda je potvrđena u drugostupanjskom postupku presudom poslovni broj Pž-1718/2019 od 1. listopada 2020. U revizijskom postupku, rješenjem poslovni broj Rev 1235/2021 od 22. veljače 2022. ukinute su presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1718/2019 od 1. listopada 2020 i presuda Trgovačkog suda u Osijeku P-557/2018 od 4. veljače 2019. i predmet je vraćen na ponovno suđenje. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u revizijskoj odluci iznio stav prema kojem stvarnu štetu, koju trpi tužitelj isplatama obiteljske mirovine nakon pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu njegovog osiguranika, predstavlja razlika između isplaćene obiteljske mirovine i razmjernog dijela starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvarivao osiguranik tužitelja, a koji razmjer ovisi o duljini staža osiguranja do smrti osiguranika tužitelja i duljini razdoblja u kojem je do pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu uplata doprinosa izostala.
9. Prvostupanjski sud je u ponovnom suđenju odbio tužbeni zahtjev utvrdivši da su iznosi obiteljske mirovine koji su isplaćivani obitelji poginulog tužiteljeva osiguranika u utuženom razdoblju manji od iznosa pretpostavljenih starosnih mirovina koje bi bile isplaćivane tužiteljevu osiguraniku nakon navršenja 65 godina života, uslijed čega tužitelj više ne trpi štetu. Takvi zaključci i utvrđenja prvostupanjskog suda su pravilni i u skladu s dokazima u spisu.
10. Tuženikova odgovornost se temelji na odredbi čl. 161. st. 1. ZOMO-a prema kojoj Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju.
11. Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz tog Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to:
1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu
2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja
3. troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava.
12. Prema odredbi čl. 162. st. 1. ZMO-a, Zavod ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe, kao i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (čl. 164. st. 1. ZMO-a).
13. Slijedom navedenog, tužitelj za razdoblje od 1. veljače 2016. do 31. svibnja 2018. ima pravo na naknadu štete koja odgovara punom iznosu isplaćene obiteljske mirovine. Međutim, tužiteljev osiguranik bi nesporno s navršenih 65 godina života (1. kolovoza 2000.) ostvario pravo na starosnu mirovinu, pa slijedom toga opseg štete koja je tužitelju nastala nakon što je tužiteljev osiguranik navršio 65 godina života (i time stekao pravo na punu starosnu mirovinu) predstavlja razliku između obiteljske i starosne mirovine. Dakle, tek u slučaju da je iznos starosne mirovine koji bi tužitelj isplaćivao svojem osiguraniku da nije bilo štetnog događaja, manji od iznosa obiteljske mirovine koju isti isplaćuje, tek tada bi tužitelj trpio štetu, ali samo za iznos za koji je obiteljska mirovina veća od starosne. Navedeno je u skladu s pravnim shvaćanjem prihvaćenim na 26. sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održanoj 15. prosinca 2016. prema kojem HZMO ima pravo na naknadu stvarne štete od društava za osiguranje na osnovi isplaćene invalidske mirovine samo ako je iznos invalidske mirovine veći od iznosa starosne mirovine koji bi isplaćivao svom osiguraniku da nije bilo štetnog događaja i to za iznos razlike između invalidske i starosne mirovine.
14. U skladu s takvim izraženim stavom prvostupanjski sud je u ponovnom suđenju na prijedlog tuženika izveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem radi utvrđivanja postojanja štete, odnosno eventualne razlike u iznosu koji je tužitelj isplatio osiguraniku na temelju obračuna obiteljske mirovine za razdoblje od 1. veljače 2016. do 31. svibnja 2018. i iznosa starosne mirovine koju bi isplaćivao da nije bilo štetnog događaja. Stalni sudski vještak za knjigovodstvo i reviziju Dajana Vuković je u nalazu i mišljenju navela da je na temelju dostupnih podataka, te pretpostavljenih vrijednosti bodova utvrdila da je IK na dan smrti imao 22 godine 0 mjeseci i 19 dana radnog staža, odnosno 22,005 godina. Vještak Dajana Vuković je izračunala da razmjerni iznos isplaćene obiteljske mirovine koji odgovara preostalom vremenu mirovinskog staža i godina života do stjecanja prava na starosnu mirovinu iznosi 30.598,04 kn za razdoblje od 1. veljače 2016. do 31. svibnja 2018. Nadalje, starosna mirovina za 2016. iznosi 30.890,05 kn, starosna mirovina za 2017. iznosi 34.475,86 kn, te za 2018. iznosi 14.649,25 kn, odnosno u tom razdoblju starosna mirovina IK iznosila bi 80.115,06 kn. Budući da je tužitelj obitelji pokojnog osiguranika za sporno razdoblje isplatio iznos od 67.995,65 kn, vještak Dajana Vuković je zaključila da je tužitelj svom osiguraniku za sporno razdoblje uplatio manje za iznos od 12.019,41 kn.
15. Prvostupanjski je sud pravilno prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je objektivan i argumentiran, izrađen od strane ovlaštene osobe po pravilima struke.
16. S obzirom na to da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da bi pretpostavljena starosna mirovina bila veća od obiteljske, to tužitelj nema pravo na naknadu štete kako je to zahtijevao tužbenim zahtjevom, odnosno tužitelj nema pravo na iznos za koji je obiteljska mirovina veća od starosne jer to u ovome predmetu nije slučaj budući da bi pretpostavljena starosna mirovina bila veća od obiteljske mirovine. Drugim riječima, u konkretnom slučaju tužitelju nije nastala šteta jer je iznos starosne mirovine koji bi tužitelj isplaćivao svojem osiguraniku da nije bilo štetnog događaja veći od iznosa obiteljske mirovine koju tužitelj isplaćuje.
17. Stoga, pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredaba čl. 161. i 164. ZMO-a prvostupanjski sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev.
18. Slijedom navedenog tužiteljeva žalba je odbijena kao neosnovana i pobijana odluka potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 23. svibnja 2023.
Predsjednica vijeća
Marina Veljak
