REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-4052/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. K.R., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi okr. K.R. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 30. ožujka 2023., broj: 64. Pp-603/2023, u sjednici vijeća održanoj 23. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. K.R. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona okr. K.R. obvezan je naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka 50,00 eura (pedeset eura)/376,73 kuna (tristo sedamdeset šest kuna i sedamdeset tri lipe)[1] , u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 30. ožujka 2023., broj: 64. Pp-603/2023, proglašen je krivim okr. K.R. da je, na način činjenično opisan u izreci presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, izrečena novčana kazna 1.590,00 eura/11.979,86 kuna, u koju je uračunato vrijeme uhićenja po policiji od 10. veljače 2023. u 6.00 sati do 10. veljače u 10.00 sati kao 39,82 eura novčane kazne, tako da mu preostaje 1.550,18 eura/11.679,83 kuna novčane kazne, koju je dužan platiti u roku jednog mjeseca po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostale novčane kazne.

1.1. Na temelju čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja mlt. sina L.R., rođ. 5. rujna 2020., s prebivalištem u XX, na udaljenosti manjoj 50 metara, gdje god se nalazio, u trajanju 6 mjeseci, u koju će se uračunati određena mjera opreza zabrane približavanja žrtvi nasilja u obitelji, mlt. sinu L.R..

1.2. Na temelju čl. 15. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana 6 mjeseci.

1.3. Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi paušalne troškove prekršajnog postupka 100,00 eura/753,45 kuna.

2. Protiv te presude okr. K.R. po braniteljici odvjetnici I.M. podnio je žalbu zbog svih žalbenih osnova, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žalbena osnova bitne povrede odredaba prekršajnog postupka žalbom se samo uvodno naznačuje, bez navođenja ikakvih konkretnih okolnosti i razloga u čemu bi se ta povreda sastojala, pa se ova žalbena tvrdnja niti nije mogla ispitati i ovaj sud je smatra paušalno iznesenom, a time i neosnovanom.

6. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik navodi da presuda počiva isključivo samo na jednom dokazu i to iskazu djeteta 12 godina, sud nije iskaz djeteta doveo u vezu s materijalnim dokazima koji prileže spisu predmeta i nije kritički cijenio iskaz djeteta.

6.1. Žalbom se ističe kako nitko osim okrivljenika i oštećenika nije bio prisutan događaju koji se dogodio u kuhinji i u automobilu. Međutim, u slučajevima nasilja u obitelji često nema drugih personalnih dokaza, odnosno drugih svjedoka događaja, budući da su upravo i najčešće situacije u kojima se nasilje u intimnom okruženju, „unutar četiri zida“, kada su članovi obitelji sami i bez prisutnosti potencijalnih nezainteresiranih svjedoka-očevidaca. Stoga je prvostupanjski sud u ovoj situaciji, po mišljenju ovog suda, činjenično stanje dovoljno i pravilno utvrdio na temelju iscrpnog i okolnosnog iskaza same žrtve nasilja, za što je dao valjane razloge. Prvostupanjski sud nije našao da bi mlt. svjedok iskazivao neobjektivno s isključivom svrhom da lažno tereti i našteti okrivljeniku te istinitost njegovog iskaza nije u postupku dovedena u sumnju nikakvim činjenicama koje bi upućivale na razloge i motive radi kojih bi bezrazložno neistinito teretio okrivljenika. Mlt. svjedok je u potpunosti ispitan sukladno čl. 173. Prekršajnog zakona u vezi čl. 292. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/22. I 80/22.) odnosno sukladno odredbama čl. 115. st. 2. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19.) o ispitivanju svjedoka. Stručna suradnica obavila je pripremni razgovor s djetetom, isti je upozoren na svoja prava i obveze, sposoban je shvatiti značaj istih i po psihofizičkim sposobnostima sposoban je pristupiti ispitivanju, održava pažnju i sposoban je svjedočiti i iznijeti svoj iskaz.

6.2. Bit žalbe sastoji se u tome da se pokušava obezvrijediti iskaz mlt. svjedoka i time ukazuje na nepravilan zaključak suda o vjerodostojnosti istog. Međutim, načelo slobodne ocjene dokaza podrazumijeva da iskaze osoba sud mora cijeniti na samo sa stajališta zakona logike nego i psihološki te na temelju pravila općeg ljudskog iskustva, primjenjujući načelo neposrednosti koje omogućuje sudu utvrđivanje činjeničnog stanja. Stoga je prvostupanjski sud, slobodnom ocjenom iskaza mlt. svjedoka zaključio da je njegov iskaz istinit, uvjerljiv, dječje iskren, siguran i zreo, a takvu ocjenu dokaza u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Budući da je svjedok teretio okrivljenika za manji opseg inkriminacije od onog u optužbi (nije teretio oca da bi ga natjerao da sjedi na stolici u kutu), isto po stavu ovog suda ne dovodi u pitanje objektivnost njegovog iskazivanja te je prvostupanjski sud zbog navedenog pravilno u izreci smanjio opseg inkriminacije u korist okrivljenika. Suprotno žalbenim navodima, okolnost da se mlt. svjedok ne sjeća kojim se riječima otac „derao“ na njega uslijed proteka vremena i uslijed svih okolnosti događaja, konkretno uzimajući u obzir da se radilo o stresnoj situaciji za dijete, ukazuje upravo na istinitost i životnost njegovog iskaza, zbog čega nije bilo osnove za sumnju da se radi o „namještenom“ iskazu svjedoka, danom pod utjecajem majke, sa svrhom neistinitog terećenja okrivljenika. Po ocjeni ovog suda, stav prvostupanjskog suda o načinu na koje je dijete iskazivalo nije u suprotnosti sa stručnim mišljenjem posebne skrbnice T.B.U. od 24. listopada 2022., a u vezi sadržaja roditeljske skrbi u kojem navodi da je „dječak u dobi 12 godina, komunikativan, umiljat i vrlo promišljen“. Naime, posebna skrbnica zaključila je da je dječak imao razmišljanja vezano uz taj razgovor, da je upoznat s predmetom postupka te da sam ima promišljanja o rasporedu boravka s roditeljima koji bi njemu, ali i cijeloj obitelji najbolje pasao. Dakle, promišljenost dječaka odnosi se na prethodno razmišljanje o tome na koji način bi dijete najbolje ostvarivalo kontakte s roditeljima i ne može se projicirati na iskaz djeteta dan u prekršajnom postupku. Osim toga, iz navedenog podneska posebne skrbnice razvidno je kako je iz razgovora zaključila da je dječak privržen oboje roditelja i da ima pozitivne odnose prema oboje roditelja, pa je nejasno zašto bi dječak 5 mjeseci nakon toga neistinito teretio kao na ispitivanju pred prvostupanjskim sudom 28. ožujka 2023.

6.3. Iz navedenih razloga, nije osnovana žalba zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Žalbom se samo uvodno naznačuje i žalbena osnova pogrešne primjene materijalnog bez da se u žalbi ista i obrazlaže, iz čega se zaključuje da okrivljenik ističe tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz toga što je prvostupanjski sud materijalno prekršajno pravo primijenio na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, pa se dakle ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. st. 2. Prekršajnog zakona, jer žalitelj ne iznosi razloge zbog kojih smatra da bi bile počinjene povrede materijalnog prekršajnog prava. Stoga je ovaj drugostupanjski sud ovu žalbenu osnovu razmatrao samo po službenoj dužnosti, kako je već i navedeno.

8. Žaleći se zbog prekršajnopravne sankcije okrivljenik ukazuje da je neosuđivana osoba kako prekršajno tako i kazneno, protiv njega se ne vodi niti jedan drugi prekršajni niti kazneni postupak.

8.1. Međutim, ispitujući pobijanu presudu u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrečena primjerena novčana kazna, koja nije previsoka te je primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

8.2. Za prekršaj iz č. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kao kvalificirani oblik osnovnog prekršaja iz čl. 22. st. 1. istog Zakona, počinjenog na štetu djeteta, propisana je novčana kazna u iznosu od najmanje 1.590,00 eura (do zakonskog maksimuma do 6.630,00 eura) ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 70 dana, pa izrečena novčana kazna 1.590,00 eura predstavlja, prije svega, blažu vrstu propisane kazne, a osim toga i novčanu kaznu izrečenu u zakonom propisanom posebnom minimuma za predmetni prekršaj. Prvostupanjski je sud prilikom odmjere vrste i visine kazne cijenio olakotnu okolnosti na strani okrivljenika, dosadašnju prekršajnu neosuđivanost, koja se ističe i žalbom (očitom pogreškom u obrazloženju presude se navodi „osuđivanost“), dok otegotne okolnosti na strani okrivljenika nisu utvrđene. Dakle, u žalbi se ne navode nikakve nove okolnosti koje nisu bile poznate prvostupanjskom sudu prilikom odmjere kazne, a okolnost istaknutu u žalbi sud je već cijenio izričući okrivljeniku novčanu kaznu. Cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići još blažim kažnjavanjem.

9. U odnosu na izrečenu zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja mlt. sina L.R., žalbom se ističe da je CZSS Novi Zagreb 24. listopada 2022. u postupku Općinskog suda u Novom Zagrebu XX dao pozitivno mišljenje u odnosu na izmjenu odluke o viđanju s ocem na način da otac provodi s djetetom svaki drugi tjedan, a dijete je u parničnom postupku samostalno izrazilo želju da živi s ocem jedan tjedan, a ne da odlazi kod njega svaki drugi vikend.

9.1. Međutim, prema ocjeni ovog suda, pravilna je i zakonita odluka prvostupanjskog suda o izricanju zaštitne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja mlt. sina L.R., kako bi se spriječilo nasilje u obitelji, budući postoji opasnost da bi bez provođenja ove mjere mogao ponovno počiniti nasilje te da bi se otklonile okolnosti koje pogoduju počinjenju prekršaja koji je predmet ovog postupka i zaštitila žrtva nasilja u obitelji. Stoga, imajući u vidu načelo razmjernosti propisano odredbom čl. 51. a Prekršajnog zakona, duljina trajanja izrečene mjere od šest mjeseci, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, po ocjeni ovog suda, u razmjeru je s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti. Posebna skrbnica u podnesku 24. listopada 2022. smatra razumnom idejom mlt. dječaka da dječak prije konačne odluke suda o sadržajima roditeljske skrbi isproba varijantu stanovanja sa svakim od roditelja naizmjenično tjedan dana (dakle, po volji dječaka), međutim, nakon nasilničkog ponašanja oca prema djetetu 9. veljače 2023., dječak je, ispitan u svojstvu svjedoka, jasno naveo da je odnos s ocem bio dobar sve dok ga nije udario, od tada ga se boji, što mu je rekao pri slijedećem susretu kada je i plakao. Iz navedenih razloga i ovaj drugostupanjski sud, jednako kao prvostupanjski, smatra da je izricanje navedene zaštitne mjere primjereno i svrsishodno.

10. Jednako tako, zaštitna mjera obaveznog psihosocijalnog tretmana na zakonu je osnovana , sud je za primjenu zaštitne mjere dao valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud, budući je svrha provođenja zaštitne mjere obveznoga psihosocijalnog tretmana sprječavanje daljnjeg nasilničkog ponašanja postizanjem pozitivnih promjena u ponašanju počinitelja nasilja u obitelji, a cilj provođenja zaštitne mjere je potaknuti počinitelja nasilja u obitelji da postane svjestan svog nasilnog ponašanja, prepozna svoju odgovornost te usvoji obrasce nenasilnog ponašanja. Duljina trajanja izrečene mjere šest mjeseci, u okviru zakonom propisanog raspona od najmanje šest mjesecI (do dvije godine), dakle u minimalnom zakonom propisanom trajanju, također je, po ocjeni ovog suda, u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti.

11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 50,00 eura/376,73 kuna, dakle blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

12. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 23. svibnja 2023.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Robert Završki, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 6 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, braniteljicu, oštećenika i tužitelja.