Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-190/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća, te Željka Horvatovića i Marije Balenović, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Buge Mrzljak Stenzel, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. I., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi stavka 1. točke 3. i 6. i članka 153. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. 126/19. i 84/2021. – dalje: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 15. ožujka 2022., broj K- 76/2022., u sjednici vijeća održanoj 23. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog K. I. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom Županijskog suda u Zagrebu optuženi K. I. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv spolne slobode - silovanje iz članaka 154. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 3. i 6. i članka 153. stavka 2. KZ/11., za koje djelo mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od trinaest godina, i kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja iz članka 139. stavka 2. KZ/11., za koje djelo mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, a na temelju članka 51. KZ/11. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četrnaest godina, u koju kaznu, na temelju članka 54. KZ/11., mu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 27. siječnja 2022. pa nadalje.

1.1.Na temelju članka 69. KZ/11., optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o drogama koja može trajati do isteka kazne, a najdulje tri godine.

1.2. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.), oštećene S. K. s imovinskopravnim zahtjevom upućena je u parnicu.

1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi članka 145. stavka 2. toče. 1., 6., 7 i 8. ZKP/08., optuženik je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka, i to: na ime psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 734,48 eura/5.534,00 kune, na ime biološkog vještačenja u iznosu od 6.474,75 eura/48.784,00 kune, na ime daktiloskopskog vještačenja u iznosu od 1.334,79 eura/10.057,00 kune, na ime podvoznih troškova žrtve u iznosu do 180,47 eura/1.359,72 kuna, i na ime paušalne svote u iznosu od 500,00 eura/3.767,25 kuna.

2. Protiv ove presude žalbu je pravodobno podnio optuženi K. I. po branitelju B. H., odvjetniku u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni te je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, a podredno da se preinači na način da mu se izrekne blaža kazna.

3. Odgovor na žalbu nije podnijet.

4. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., prije sjednice vijeća bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba nije osnovana.

6. Nije u pravu optuženik kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. jer se presuda temelji na nezakonitom dokazu odnosno Zapisniku o pretrazi doma i drugih prostorija s obzirom na to da njegov branitelj nije bio pozvan da prisustvuje toj dokaznoj radnji, pa je izostala mogućnost da komunicira s njim, zbog čega smatra da se Zapisnik o pretrazi stana trebao izuzeti kao nezakoniti dokaz.

6.1. Suprotno prethodno iznesenom, iz Zapisnika o pretrazi doma i drugih prostorija (list 63. do 67.), proizlazi da su policijsko službenici 27. siječnja 2022. poduzeli pretragu stana kojeg je koristio optuženik na adresi u Z., A. M. D. …, a osim optuženika i vlasnika stana N. M., pretrazi su kao svjedoci bili prisutni i dvojica punoljetnih građana - N. S. i L. J.. Također, iz Zapisnika o pretrazi stana je razvidno da je optuženik prije pretrage bio upozoren da ima pravo izvijestiti branitelja koji može biti prisutan pretrazi, što je isti odbio, s tim da je Zapisnik o pretrazi potpisao te nije stavio primjedbe na postupanje policijskih službenika tijekom izvršene pretrage.

6.2. Prema tome, prije poduzete pretrage, u skladu s odredbom članka 253. ZKP/08., policijski su službenici poučili optuženika o pravu da o pretrazi stana izvijesti branitelja, pa je isti, shodno tome, slobodno disponirao tim pravom, a s obzirom na to da se izričito odrekao mogućnosti da branitelj bude prisutan pretrazi stana, njegova žalba u kojoj to problematizira nije osnovana. S tim u vezi treba navesti da je pretraga izvršena na temelju pisanog naloga suca istrage, a kako su pretrazi bile prisutne sve osobe koje su prema odredbi članka 254. stavku 2. ZKP/08., morale biti prisutne, zapisnik o pretrazi doma i dokazi pribavljeni pretragom se mogu upotrijebiti kao dokaz u postupku, pa suprotno iznesenim žalbenim navodima to nije nezakoniti dokaz u smislu članka 250. ZKP/08., zbog čega je žalba optuženika neosnovana.

7. Nije u pravu optuženik ni kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon budući da kazneno djelo prijetnje, za koje je proglašen krivim da ga je počinio u stjecaju s kaznenim djelom silovanja, ne predstavlja samostalno kazneno djelo jer je konzumirano kaznenim djelom silovanja, pa se radi o prividnom stjecaju.

7.1. Naime, optuženiku se stavlja na teret da je kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. počinio nakon izvršenja kaznenog djela silovanja iz članka 154. stavka 2. u vezi stavka 1. točka 3. i 6. i članka 153. stavka 2. KZ/11., a inkriminacija u kojoj optuženik prijeti žrtvi da će je usmrtiti ako ga prijavi policiji, kako to i proizlazi iz činjeničnog opisa djela, sadrži zasebnu kriminalnu količinu i novi protupravni napad optuženika na žrtvu, usmjeren na njezinu osobnu slobodu. Prema tome, radi se o realnom stjecaju dva kaznena djela, koja imaju različite zaštitne objekte, pa stoga prvostupanjski sud nije povrijedio kazneni zakon kad je optuženika proglasio krivim za oba kaznena djela. Stoga je žalba optuženika zbog povrede kaznenog zakona iz članka 469. točka 1. ZKP/08., neosnovana.

7.2. Također, u okviru žalbene osnove povrede kaznenog zakona optuženiku je sporno treba li „u radnje izjednačene sa spolnim odnošajem“ ubrojiti i penetraciju predmetima u spolne organe ako takve radnje nisu poduzete u namjeri zadovoljenja spolnog nagona te je prvostupanjski sud, kako navodi u žalbi, pogrešno njegovo postupanje okvalificirao kao osobito okrutan način silovanja.

7.3. Naprijed izneseni žalbeni navodi optuženika ne predstavljaju povredu kaznenog zakona budući da optuženik dovodi u pitanje pravilno utvrđeno činjenično stanje vezano uz njegovo postupanje kritične zgode prema žrtvi i pravnu kvalifikaciju njegovih radnji koje je prvostupanjski sud podveo pod kazneno djelo iz članka 154. stavak 2. u vezi stavka 1. točke 3. KZ/11., utvrdivši da se radi o teškom kaznenom djelu protiv spolne slobode počinjeno na osobito okrutan način. Dakle, radi se o tzv. posredno povredi kaznenog zakona, a u stvari iznesenim žalbenim navodima žalitelj osporava pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja, koju žalbenu osnovu će ovaj drugostupanjski sud ispitati u nastavku.

8. Nije u pravu optuženik kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud, na temelju izvedenih dokaza, pogrešno utvrdio da je on osoba koja je kritične zgode u caffe baru C. I. počinila inkriminirana kaznena djela.

8.1. Naime, optuženik se očitovao da se ne smatra krivim za kaznena djela koja su mu u optužnici stavljena na teret, a u svojoj obrani je iskazao da se kritične zgode nije nalazio u ugostiteljskom lokalu „C. I.“ u Z., G. …, u kojem je kao konobarica radila žrtva S. K., već u stanu svog prijatelja N. M., u Z., A. M. D. ….

8.2. Ovakvu obranu optuženika prvostupanjski je sud ispravno ocijenio kao neuvjerljivu i neistinitu, dok je iskaz žrtve, koja je prilikom prepoznavanja odmah sa sigurnošću prepoznala optuženika kao osobu koja je počinila inkriminirana kaznena djela, ispravno cijenio kao istinit.

8.3. Naime, u svom svjedočkom iskazu žrtva S. K. je vrlo detaljno opisala ponašanje optuženika za vrijeme dok se 20./21. siječnja 2022. nalazio u cafe baru C. i. u Z., G. …, u kojem je radila kao konobarica, i način kako je isti prijetnjom – prislonivši joj oštricu skalpela uz vratnu žilu, prisilio na izvršenje sa spolnim odnošajem izjednačene spolne radnje, a nakon toga joj je i ozbiljno prijetio usmrćenjem.

8.4. Iz zapisnika o prepoznavanju od 27. siječnja 2022. (list 56. do 59. spisa) je razvidno da je žrtva S. K., između više osoba koje su joj pokazane, na poziciji broj 3, s apsolutnom sigurnošću prepoznala optuženog K. I. kao osobu koji ju je kritične zgode silovao.

8.5. Da je iskaz žrtve S. K. vjerodostojan, nedvojbeno proizlazi iz iskaza svjedoka T. S. i M. K. s kojima je žrtva neposredno nakon počinjenja inkriminiranih kaznenih djela komunicirala, kao i materijalnih tragova pronađenih na predmetima i odjeći koja je izuzeta prilikom pretrage stana.

8.6. U svom svjedočkom iskazu T. S. (list 186. do 187. spisa) je iskazala da joj je žrtva polusestra, a neposredno nakon počinjenih kaznenih djela žrtva ju je nazvala i rekla joj da je neki čovjek silovao. Nakon toga je došla u stan od žrtve koja je djelovala prestrašeno te joj je žrtva tada ispričala sve okolnosti događaja i način na koji je od strane nepoznate muške osoba silovana u cafe baru C. i. Svjedok M. K., suvlasnik cefe bara C. i., je iskazao da ga je 21. siječnja 2022. oko tri sata ujutro nazvao žrtvin dečko koji mu je rekao da je žrtvu netko silovao u lokalu. Nakon toga je nazvao žrtvu te je otišao do nje u stan, a tom prilikom mu je žrtva ispričala kako ju je u cafe baru silovala nepoznata muška osoba.

8.7. Iskaze naprijed navedenih svjedoka prvostupanjski je sud ispravno cijenio kao istinite jer se njihovi iskazi, gotovo u potpunosti, podudaraju s iskazom žrtve, a svjedoci nisu imali razloga neistinito iskazivati o tome što im je ista ispričala u svezi inkriminiranih kaznenih djela.

8.8. Nadalje, vještakinja za biološke tragove u C. za forenzička ispitivanja „I. V.“, u svom pisanom nalazu i mišljenju od 22. srpnja 2022. (list 262. do 272.), DNA analizom uzoraka spornih tragova krvi s drške četke za čišćenje WC-a, koju je optuženik kritične zgode ugurao u vaginu žrtve, je utvrdila da se pronađeni DNA profil ženske osobe podudara s DNA profilom žrtve. Nadalje, DNA analizom uzorka brisa s ruba patenta hlača koje je koristio optuženik, utvrđen je miješani DNA profil dvije osobe u kojem dominira DNA profil ženske osobe koji se podudara s DNA profilom žrtve, dok su preostali aleali podudarni alealima DNA profila utvrđenog iz nespornog uzorka optuženika. Također, DNA analizom uzoraka epitelne i spermalne frakcije spornih tragova izuzetih s gornje lijeve strane na podstavi majice uz patent zatvarač su utvrđeni DNA profili osobe ženskog spola koji su podudarni DNA Profilu nespornog uzorka žrtve Sanje Kos.

8.9. I mišljenje vještakinje za biološke tragove prvostupanjski je sud ispravno cijenio kao vjerodostojno jer je utemeljeno na znanstvenoj analizi izuzetih spornih i nespornih tragova i uzoraka, a vještačenje je provedeno u skladu s pravilima struke.

8.10. Slijedom naprijed navedenih personalnih i materijalnih dokaza, u koje sud nije imao razloga posumnjati, tim više jer nalaz i mišljenje vještakinje za biološka vještačenja na egzaktan način potvrđuje kao istinit iskaz žrtve da ju je silovao optuženi K. I., ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da je optuženik osoba koja je počinila inkriminirana kaznena djela.

8.11. U kontekstu naprijed iznesenog, za ovaj drugostupanjski sud nije prihvatljiv žalbeni navod optuženika da odjeća koja je pronađena prilikom pretrage stana na adresi A. M. D. …, nije bila njegova, jer je s tim u vezi svjedok N. M. naveo razloge zbog kojih je u svoj stan primio optuženika, koji se k njemu doselio nakon potresa u Z. u kojem je oštećena njegova kuća, te mu je dao na korištenje i svoju odjeću, na koji iskaz optuženik, a ni njegov branitelj, nisu imali primjedbi.

8.12. Također, nije prihvatljiv niti navod optuženika da snimke nadzornih kamera i fotografije sačinjene na temelju tih snimki, na kojima se vidi kretanje žrtve uz navodnog počinitelja djela, sud nije doveo u vezu s njegovim iskazom i iskazom svjedoka N. M., iz kojih proizlazi da optuženik nije vidljiv na tim snimkama, budući da opis kretanja žrtve i optuženika nakon izlaska iz caffe bara do vozila žrtve kojim je ista, kako je to i navela, optuženika odvezla do križanja A. M. D. s F. naseljem, prema snimkama vremena i mjesta kretanja žrtve i optuženika, posve odgovara onom što je s tim u vezi žrtva navela u svom svjedočkom iskazu.

8.13. Za opstojnost kaznenog djela silovanja, a s obzirom na zakonski opis tog djela iz članka 153. KZ/11., nije bitno da do spolnog odnošaja, ili s njim izjednačene spolne radnje, dođe u cilju „zadovoljenja spolnog nagona“ počinitelja, pa je teza optuženika, koju potkrjepljuje i iskazom psihijatrijskog vještaka dr. Ž. M., da penetracija drškom u vaginu ne predstavlja zadovoljenje spolnog nagona, bespredmetna.

8.14. U svezi naprijed iznesenog, treba navesti da guranje drške četke za čišćenje wc-a u žensko spolovilo, koju je radnju kritične zgode poduzeo optuženik prema žrtvi S. K., nedvojbeno predstavlja spolnu radnju koja je izjednačena sa spolnim odnošajem, a budući da je žrtva trpjela bolove koji nadilaze uobičajene patnje kod silovanja, pri čemu je optuženik manifestirao krajnju bezosjećajnost, radi se o silovanju počinjenom na osobito okrutan način, a imajući u vidu karakteristike uporabljenog predmeta, i ponižavajući način.

8.15. Nadalje, a s obzirom na sve naprijed izvedene dokaze prvostupanjski je sud, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sve relevantne činjenice u ovom kaznenom predmetu u dovoljnoj mjeri utvrdio, pa stoga nije u pravu optuženik ni kad u žalbi ističe da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno jer je sud, kao nevažan, odbio njegov dokazni prijedlog da se pribave podataka o izdanim računima u lokalu C. i. iz kojeg bi se utvrdilo koliko se osoba u vrijeme počinjenja djela nalazilo u lokalu, budući da se tim dokazom činjenično stanje ne bi bolje i potpunije utvrdilo.

8.16. Slijedom svega onog što je naprijed izneseno, a kako optuženik svojom žalbom nije doveo u pitanje pravilnost i potpunost utvrđenja činjeničnog stanja, pravilno je prvostupanjski sud, ocjenom svakog dokaza posebno i u njihovoj međusobnoj vezi, utvrdio da se u ponašanju optuženika stječu sva bitna zakonska obilježja teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točke 3. i 6. i člankom 153. stavkom 2 KZ/11., i kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11., pa je žalba optuženika u tom dijelu također neosnovana.

9. Nije u pravu optuženik kad u žalbi zbog odluke o kazni, ističe da prvostupanjski sud mu prilikom odmjeravanja kazne nije dovoljno kao olakotno cijenio smanjenu ubrojivost te je, utvrdivši mu za kazneno djelo iz članka 154. stavka 2. KZ/11. kaznu zatvora u trajanju od trinaest godina, a za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. KZ/11. kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, i osudivši ga, na temelju članka 51. KZ/11., na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četrnaest godina, izrekao prestrogu kaznu.

9.1. Pri izboru vrste i mjere kazne prvostupanjski sud je kao olakotno optuženiku cijenio da je u vrijeme počinjenja djela bio smanjeno ubrojiv, a kao otegotno mu je cijenio to što je prema podacima iz kaznene evidencije koji se nalaze na listu 257. do 260. spisa, isti dvanaest puta pravomoćno osuđen, između ostalog i za kaznena djela silovanja, razbojništva, krađe, zlouporabe opojnih droga, bludnih radnji itd. Osim toga mu je kao otegotno cijenio upornost i izrazitu kriminalnu volju koju je ispoljio počinjenjem terećenih kaznenih djela .

9.2. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno je prvostupanjski sud prilikom utvrđenja kazni za svako pojedino kazneno djelo i pri odmjeravanju jedinstvene kazne zatvora ispravno utvrdio sve otegotne i olakotne okolnosti na strani optuženika te je, suprotno žalbenim navodima optuženika, tim okolnostima dao primjeren značaj.

9.3. Imajući u vidu činjenicu da je optuženik specijalni povratnik te da do sada izrečene kazne zatvora na njega nisu pozitivno djelovale, okolnost da je prilikom počinjenja djela bio smanjeno ubrojiv, koju mu je prvostupanjski sud cijenio kao olakotno, nema onaj značaj koji joj pridaje optuženik, da bi bitno utjecala na to da izrečena kazna bude manja. Osim toga, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud optuženiku nije kao otegotno vrednovao i da je inkriminiranim kaznenim djelima za koja ga je proglasio krivim, ostvario obilježja dva kvalificirana kaznena djela, te mu tako tu okolnost dvostruko vrednovao, već je sud u kontekstu tih djela, optuženiku kao otegotno cijenio izuzetnu upornost i ustrajnost koju je očitovao pri počinjenju djela.

9.4. Slijedom navedenog, kazne zatvora koje je prvostupanjski sud izrekao optuženiku za svako pojedino kazneno djelo, kao i jedinstvena kazna zatvora, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, adekvatne su težini počinjenih kaznenih djela, ličnosti optuženika i okolnostima djela pa će se izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od četrnaest godina ostvariti sve one svrhe kažnjavanja koje su predviđene u članku 41. KZ/11., a koje se sastoje u tome da ta kazna u dovoljnoj mjeri utječe na optuženika kroz jačanje njegove svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i ponovno uključivanje u društvo, ali i da se tom kaznom izrazi jasna društvena osuda činjenja teških kaznenih djela protiv spolne slobode, ali i djela protiv osobne slobode, na koji način će se jačati i povjerenja građana u pravni sustav i pravednost kažnjavanja.

9.5. Prema tome, žalba optuženika zbog odluke o kazni, nije osnovana.

10. Zbog razloga koji su izneseni u prethodnim točkama, a kako ovaj drugostupanjski sud povodom izjavljene žalbe optuženika, nije utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08., kao i da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, na koje povrede pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 23. svibnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Sanja Katušić-Jergović,v.r.