Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-188/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića predsjednika vijeća, te Sanje Katušić-Jergović, Marije Balenović, Sande Janković i Snježane Hrupek-Šabijan članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Buge Mrzljak Stenzel, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. D. zbog kaznenog djela iz članka 111. točka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog I. D. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 20. veljače 2023. broj K-2/2022-90, u sjednici održanoj dana 23. svibnja 2023.,
p r e s u d i o j e
I Povodom žalbi državnog odvjetnika i optuženog I. D., a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o sigurnosnoj mjeri na način da se na temelju članka 68. stavak 1. i 3. KZ/11. izriče sigurnosna mjera obveznog može trajati do prestanka izvršenja kazne.
psihijatrijskog liječenja koja
II Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog I. D. kao neosnovane te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom optuženi I. D. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv života i tijela, teškog ubojstva iz članka 111. točka 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u izreci, pa je na temelju tog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četrnaest godina u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 29. travnja 2021. nadalje.
1.1. Na temelju članka 68. stavak 1. i 3. KZ/11. optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja u okviru zatvorskog sustava do prestanka izvršenja kazne zatvora.
1.2. Na temelju članka 79. KZ/11. od optuženog I. D. je oduzeta metalna poluga – pajser duljine 51 cm, privremeno oduzeta uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 0012123 od 30. travnja 2021.
1.3. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) optuženik je u cijelosti oslobođen obveze da podmiri troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08.
2. Protiv te presude žalbe su podnijeli Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru i optuženi I. D.
2.1. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni i predlaže pobijanu presudu preinačiti i optuženika osuditi na kaznu zatvora u duljem trajanju.
2.2. Optuženi I. D. žali se po branitelju S. Š., odvjetniku iz V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog povrede kaznenog zakona s prijedlogom da se "pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje".
3. Odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.
3.1. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik po branitelju S. Š. uz prijedlog da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.
4. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na razgledanje.
5. Žalbe nisu osnovane.
6. Optuženik navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 11. ZKP/08., nalazeći da se "presuda ne može ispitati jer u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama". Konkretizirajući o kojim činjenicama nedostaju razlozi žalitelj navodi da sud prvog stupnja nije cijenio sve olakotne okolnosti koje su postojale na strani optuženika, čime je ujedno po njegovom mišljenju povrijeđen i kazneni zakon.
7. Međutim, ne odgovara istini navod optuženika kako sud prvog stupnja nije naveo olakotne okolnosti, jer je to učinjeno u točki 7. obrazloženja pobijane presude, gdje je ujedno konstatirano kako nije nađeno otegotnih okolnosti. Druga je stvar što optuženik smatra da je prvostupanjski sud trebao u obzir uzete još neke okolnosti, koje smatra olakotnima, no time se ne ostvaruje naznačena bitna postupovna povreda, nego je riječ o žalbenoj osnovi zbog odluke o kazni. Također nema govora o tome da bi neuzimanjem u obzir svih po ocjeni optuženika opstojećih olakotnih okolnosti bio povrijeđen kazneni zakon, već se također radi o žalbenoj osnovi zbog odluke o kazni. Ispitivanjem, pak, pobijane presude na temelju članka 476. stavak 1. točke 1. ZKP/08. ovaj drugostupanjski sud utvrdio je da sud prvog stupnja nije počinio ni jednu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na čije postojanje pazi po službenoj dužnosti.
8. No, ispitivanjem pobijane presude povodom podnesenih žalbi, a u skladu s obvezom iz članka 476. stavak 1. točke 2. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud utvrdio je da je prvostupanjskom presudom povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika i to u odluci o sigurnosnoj mjeri. Naime, prvostupanjskom presudom optuženiku je na temelju članka 68. stavak 1. i 3. KZ/11. izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja u okviru zatvorskog sustava do prestanka izvršenja kazne zatvora, iako je odredbom članka 68. stavak 3. KZ/11. propisano da ta mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne ili rada za opće dobro, proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, odnosno do isteka vremena kazne zatvora koja odgovara izrečenoj novčanoj kazni. Dakle, određivanjem da izrečena sigurnosna mjera traje do prestanka izvršenja kazne zatvora prvostupanjski je sud počinio povredu kaznenog zakona iz članka 469. točka 5. ZKP/08. jer je time prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu, pa je stoga trebalo prvostupanjsku presudu u tom dijelu preinačiti u odluci o sigurnosnoj mjeri i odrediti trajanje izrečene sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja u skladu s odredbom članka 68. stavak 3. KZ/11., kako je to i učinjeno pod točkom I izreke, na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08.
9. Obje stranke žale se zbog odluke o kazni.
9.1. Državni odvjetnik smatra da je sud prvog stupnja precijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti, a da istodobno nije u obzir uzeo niz otegotnih okolnosti, i to sredstvo izvršenja kaznenog djela (metalna poluga – pajser duljine 51 cm), broj udaraca kojim joj je nanio brojne ozljede u području glave koje su dovele do trenutačne smrti oštećenice koja je nakon prvog udarca pala na pod i bila potpuno bespomoćna. Osim toga, naglašava da je kazneno djelo optuženik počinio prema vlastitoj majci i da je prilikom izvršenja djela pokazao bešćutnost, bezobzirnost i upornost.
9.2. Optuženi I. D. drži da je, s obzirom na to da nisu utvrđene otegotne okolnosti, trebalo primijeniti odredbu članka 47. KZ/11., odnosno ublažiti kaznu ispod posebnog zakonskog minimuma, a da i nisu uzete u obzir sve olakotne okolnosti, i to bitno smanjena ubrojivost optuženika.
9.3. Ovaj drugostupanjski sud razmotrio je po prvostupanjskom sudu izrečenu kaznu zatvora u svjetlu ovako suprotstavljenih stanovišta stranaka i utvrdio da je izrečena kazna zatvora i trajanju od četrnaest godina adekvatna težini i okolnostima počinjenog djela, te ispravno utvrđenim olakotnim okolnostima. Prilikom odmjeravanja kazne zatvora prvostupanjski sud je ispravno olakotnim cijenio da je kazneno djelo optuženik priznao, da je djelo počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti i da ranije nije osuđivan. Drugih olakotnih okolnosti opravdano sud prvog stupnja nije našao jer iste ne postoje. Neosnovano državni odvjetnik navodi da je trebalo otegotnim cijeniti uporabljeno sredstvo izvršenja, budući da se ne radi o neuobičajenom sredstvu koje počinitelji koriste prilikom izvršenja ovakvih kaznenih djela. Točno je, međutim, da brojnost udaraca koje je optuženik nastavio zadavati nakon što je žrtva pala na pod ukazuje na upornost optuženika u nakani da usmrti žrtvu, no ta okolnost, iako je nesumnjivo otegotna, kao i činjenica što je djelo počinjeno na štetu majke, dakle osobe koja je rodbinski i emotivno najbliža optuženiku, ne opravdava odmjeravanje kazne zatvora u duljem trajanju i to prvenstveno zbog toga što je optuženik tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv, zbog čega mu je izrečena i sigurnosna mjera iz članka 68. KZ/11. Spomenuta bitno smanjena ubrojivost koja je uzrokovana nespecifičnim akutnim psihotičnim poremećajem, pri čemu to nije prva takva epizoda u optuženikovom životu, jer je on prema postojećoj medicinskoj dokumentaciji već psihijatrijski obrađivan i liječen i ranije, predstavlja po ocjeni ovog drugostupanjskog suda značajnu olakotnu okolnost, zbog koje nije opravdano optuženika osuditi na dulju kaznu zatvora. Bešćutnost spomenuta u žalbi državnog odvjetnika prateća je i uobičajena pojava pri izvršenju kaznenih djela ubojstva, a posebice kaznenih djela teškog ubojstva, pa nije prihvatljivo tretirati je kao otegotnu okolnost. Iz iznesenih razloga kazna zatvora u trajanju od četrnaest godina odgovara svim utvrđenim okolnostima i težini kaznenog djela te je u povezanosti sa izrečenom sigurnosnom mjerom obveznog psihijatrijskog liječenja koja će otkloniti uzroke agresivnosti optuženika podobna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.
9.4. Iako optuženik izrijekom ne osporava izrečenu sigurnosnu mjeru, ovaj drugostupanjski sud ispitao je u skladu s odredbom članka 478. ZKP/08. prvostupanjsku presudu i u tom dijelu i zaključio da su se za izricanje te mjere stekle sve činjenične i zakonske pretpostavke.
10. Slijedom iznesenog, trebalo je, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučiti kao u točki II, izreke ove presude.
U Zagrebu, 23. svibnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović, v.r.
