Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-Us-128/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća, te Marije Balenović i Sanje Katušić-Jergović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Buge Mrzljak Stenzel, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. B., zbog kaznenog djela iz članka 298. stavak 3. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 125/11. i 143/12. – dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK) podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci, broj K-Us-21/2021-42 od 24. kolovoza 2022., u sjednici vijeća održanoj 23. svibnja 2023.,
p r e s u d i o j e
Žalba USKOK-a odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom, na temelju članka 452. točka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda - 143/12., 56/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.), odbijena je optužba protiv optuženog M. B., zbog kaznenog djela iz članka 298. stavak 3. i 4. KZ/97.
1.1. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude žali se USKOK zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje ga je u roku vratilo.
4. Žalba USKOK-a nije osnovana.
5. Uvodno treba reći da je optuženi M. B. bio osuđen presudom Županijskog suda u Rijeci broj K-Us-11/2013. od 4. ožujka 2020., zbog kaznenog djela iz članka 298. stavak 4. KZ/97. i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, a koja presuda je ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-Us-25/2021. od 15. prosinca 2021., budući je optuženik u žalbi ukazao na procesnu zapreku za vođenje kaznenog postupka, odnosno, navedenim prigovorima s uspjehom je doveo u pitanje potpunost, a stoga i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, pa je predmet upućen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
5.1. U ponovljenom suđenju, prvostupanjski sud je otklonio nedostatke na koje mu je ukazano prethodno citiranim ukidnim rješenjem te je potom na temelju članka 452. točka 6. ZKP/08. protiv optuženog M. B. odbijena optužba zbog kaznenog djela iz članka 298. stavak 3. i 4. KZ/97.
6. Iako se u uvodu žalbe USKOK-a paušalno navodi da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., žalitelj u nastavku žalbe ističe žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te ga obrazlaže.
6.1. Stoga je žalbena osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka ispitana tek po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/08., a ispitivanjem iste, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu na koju ukazuje žalba, a nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08. na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Nije u pravu žalitelj ni kada tvrdi da se odbijajuća presuda protiv optuženika temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju.
7.1. USKOK, naime, tvrdi da bez obzira što je optuženi M. B. iz Republike Grčke izručen zbog kaznenih djela nezakonitog posjedovanja oružja i eksplozivnih tvari te krivotvorenja službene isprave, a za koja kaznena djela je presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-Us-12/2013. od 20. studenog 2013. protiv optuženog M. B. odbijena optužba zbog činjenice da je 21. listopada 2012. nastupila apsolutna zastara kaznenog progona za kaznena djela iz članka 335. stavak 2. KZ/97. i iz članka 312. stavak 2. KZ/97., te bez obzira što optuženi M. B. nije izručen iz Grčke i zbog kaznenog djela izbjegavanja carinskog nadzora iz članka 298. stavka 3. i 4., da je prvostupanjski sud pogriješio kada je odbio prijedlog USKOK-a, da se od "nadležnog pravosudnog tijela Helenske Republike" ponovno zatraži izručenje optuženog M. B. Republici Hrvatskoj i to radi vođenja postupka zbog kaznenog djela iz članka 298. stavka 3. i 4. KZ/97., odnosno da prvostupanjski sud izda Europski uhidbeni nalog u svrhu kaznenog progona pokrenutog protiv optuženog M. B.. Osim toga, žalitelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i izveo pogrešan zaključak, kako optuženi M. B., od trenutka kada je izručen Republici Hrvatskoj 15. srpnja 2010. više ne boravi u Republici Grčkoj, već da nakon ukidanja istražnog zatvora živi u Republici Crnoj Gori, jer da ta okolnost nije adekvatno provjerena putem međunarodne pravne pomoći, kojom bi se po mišljenju žalitelja od nadležnih tijela Crne Gore ta okolnost nesporno utvrdila, a zbog tako pogrešno (očito i nepotpuno!) utvrđenog činjeničnog stanja da u prvostupanjskoj presudi "nedostaju razlozi, odnosno nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama", zbog čega nije prihvaćen prijedlog USKOK-a da se ustupi kazneni progon protiv optuženog M. B., zbog kaznenog djela iz članka 298. stavka 3. i 4. KZ/97., nadležnom tijelu Crne Gore.
8. Nasuprot tome, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ocjenjuje da je prvostupanjski sud, u ponovljenom postupku, a nakon što je ponovno proveo sve već ranije izvedene dokaze, a potom sukladno danoj uputi Vrhovnog suda Republike Hrvatske pribavio dokumentaciju iz Republike Grčke, na temelju tako zakonito provedenog dokaznog postupka sve činjenice potpuno i pravilno utvrdio te izveo pravilan zaključak da postoji okolnost koja isključuje kazneni progon protiv optuženog M. B. u Republici Hrvatskoj, zbog kaznenog djela iz članka 298. stavka 3. i 4. KZ/97.
8.1. Naime, iz pribavljene dokumentacije od Republike Grčke i to rješenja Ministra pravosuđa broj 35781 FEA 1268 od 3. lipnja 2010., odluke vijeća Apelacijskog suda u Ateni broj 95/2009 sjednice od 26. studenog 2009., 3. prosinca 2009. i 17. prosinca 2009. i odluke Vrhovnog suda Republike Grčke, Kazneni odjel broj 415/2010 od 23. veljače 2010., proizlazi da je konačna odluka Republike Grčke bila da se optuženi M. B. iz Republike Grčke izručuje Republici Hrvatskoj zbog kaznenih djela nezakonitog posjedovanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 335. stavak 2. KZ/97. te krivotvorenja službene isprave iz članka 312. stavka 2. KZ/97., ali da se odbija izručenje zbog kaznenog djela izbjegavanja carinskog nadzora iz članka 298. stavak 3. i 4. KZ/97.
8.2. Stoga je pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da postoji zapreka za kazneni progon u smislu povrede načela specijaliteta iz članka 40. stavak 2. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima ("Narodne novine" broj 178/04.
- dalje: ZOMPO) koji propisuje da ako tražena osoba bude izručena kazneno će se progoniti, odnosno prema njoj će se moći izvršiti sankcija samo za kazneno djelo za koje je izručenje odobreno, osim ako se toga prava odrekla, a država koja izručuje nije postavila takav uvjet. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud imao u vidu i članak 14. Europske konvencije o izručenju od 13. prosinca 1957. koji propisuje da se protiv osobe koja se izruči neće voditi postupak, ona neće biti osuđena niti pritvorena s ciljem izvršenja kazne ili sigurnosne mjere za kazneno djelo počinjeno prije njezinog izručenja, osim u odnosu na ono djelo zbog kojeg je ta osoba izručena.
8.3. Elaboriranje USKOK-a i izražene teze u žalbi, kako je prvostupanjski sud trebao ponovno zatražiti izručenje optuženog M. B. iz Republike Grčke, Republici Hrvatskoj i to radi vođenja postupka zbog kaznenog djela iz članka 298. stavka 3. i 4. KZ/97., odnosno da je prvostupanjski sud trebao izdati Europski uhidbeni nalog u svrhu kaznenog progona pokrenutog protiv optuženog M. B., jer je Republika Hrvatska u međuvremenu od kada je odbijeno izručenje ušla u EU, odnosno da je trebalo od Republike Crne Gore pribaviti podatke je li optuženi M. B. na njihovom teritoriju i ako je, potom njima ustupiti kazneni progon za optuženog M. B. zbog kaznenog djela iz članka 298. stavka 3. i 4. KZ/97., posve je neutemeljeno i promašeno, budući je u suprotnosti sa člankom 40. stavkom 2. ZOMPO-a i članak 14. Europske konvencije o izručenju od 13. prosinca 1957., jer je neprijeporno, a na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda, da je kazneno djelo iz članka 298. stavka 3. i 4. KZ/97., počinjeno prije izručenja optuženog M. B. te da je za to kazneno djelo izručenje iz Republike Grčke odbijeno.
9. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da postoji okolnost koja isključuje kazneni progon optuženog M. B. u Republici Hrvatskoj zbog kaznenog djela iz članka 298. stavka 3. i 4. KZ/97., a zbog čega je zakonito i pravilno na temelju odredbe članka 452. točke 6. ZKP/08. (postoje druge okolnosti koje isključuju kazneni progon), donesena presuda kojom je odbijena optužba protiv optuženog M. B., zbog kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja, izbjegavanjem carinskog nadzora iz članka 298. stavka 3. i 4. KZ/97.
10. Zbog navedenog, temeljem članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 23. svibnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
