REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1900/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Renate Šantek članice vijeće, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika S. K. iz T., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva R. i k. j.t.d. iz Z., protiv tuženika- protutužitelja J. K. iz P., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku B. Z., odvjetniku u P., radi predaje u posjed i utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tuženika-protutužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku poslovnog broja Gž- 531/2020-10 od 27. veljače 2023., kojom je preinačeno rješenje Općinskog suda u Pazinu poslovnog broja Pu P-3484/2019 od 28. veljače 2020., u sjednici održanoj 23. svibnja 2023.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske.
Obrazloženje
1. Tuženik-protutužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja kojim je preinačeno prvostupanjsko rješenje, pa su tim, pobijanim rješenjem odbijeni prijedlozi tuženika za ponavljanje postupka.
1.1. U prijedlogu je postavio pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz praksu.
1.2. U prijedlogu je naveo i da mu je postupanjem suda u pobijanoj odluci došlo do povrede prava na pošteno suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 - dalje: Ustav).
2. U dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 1.1. ovoga obrazloženja ovaj ga je sud kvalificirao kao prijedlog za dopuštenje revizije u smislu st. 1. čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), dok ga je, u dijelu u kojem je podnesen u smislu toč. 1.2. ovoga obrazloženja, kvalificirao u smislu st. 2. toga članka te je prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. ZPP-a.
U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu st. 1. čl. 385.a ZPP-a
3. Prvenstveno je za navesti da se pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci o odbijanju prijedloga za ponavljanje postupka temelji na osnovnoj postavci da je nova činjenica na kojoj tuženik temelji prijedlog za ponavljanje postupka nastala nakon što iznošenje te činjenice više nije bilo moguće u postupku čije se ponavljanje traži, odnosno novi dokazi se ne odnose na činjenice koje su se mogle isticati u prijašnjem postupku, pa tako da ta nova činjenica ili dokaz ne predstavljaju novu činjenicu tj. novi dokaz u smislu čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP-a.
3.1. Međutim, podnositelj u postavljenim pitanjima ne problematizira adekvatno taj aspekt pravnog shvaćanja na kojima je utemeljena pobijana odluka pa se tako tim pitanjima to pravno shvaćanje niti ne može niti s uspjehom pobijati, čime ta pitanja nemaju utjecaja na odluku.
3.2. Osim toga čak i kada bi se zanemarilo navedeno u toč. 3.1., za primijetiti je da niti u odlukama na koje se tuženik poziva kao na razloge važnosti u smislu čl. 385.a ZPP-a, nije izraženo pravno shvaćanje koje bi u konkretnoj opisanoj činjeničnopravnoj postavci (opisanoj u toč. 3.) bilo nepodudano s onim prethodno izraženim. Tako, a ni na ikoji drugi način, nije dokazan razlog važnosti u smislu čl. 385.a ZPP-a kojim bi se opravdalo pristupanje (dopuštenjem revizije) preispitivanju navedenog bitnog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci.
4. Nadalje, sagledavajući prijedlog za ponavljanje postupka u svjetlu toč. 9. st. 1. čl. 421. ZPP-a (kojim se regulira ponavljanje postupka u slučaju da je nadležno tijelo naknadno pravomoćno riješilo prethodno pitanje), za obrazložiti je da se u odlukama na koje se tuženik poziva kao na razloge važnosti postavljenih pravnih pitanja u smislu čl. 385.a ZPP-a (također) nije razmatrala situacija koja bi u činjeničnopravnom kontekstu, a u pogledu problematike „prethodnog pitanja“, bila podudarna sa ovopredmetnom.
5. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a - zbog pravnih pitanja koje tuženik smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava - valjalo je, temeljem odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP-a, odlučiti kao u izreci, pod toč. I.
U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu st. 2. čl. 385.a ZPP-a
6. Navodi o povredi Ustavom zajamčenog prava na pošteno suđenje, koje tuženik obrazlaže time da bi pobijana odluka rezultirala time da istodobno egzistiraju dvije pravomoćne, a oprečne odluke (ona o predaji u posjed i ona o uređenju međa), a u kojoj problematici se iscrpljuju i pravna pitanja naznačena pod br. 3. i 4. - su neosnovani, jer se radi o postupcima u kojima su tužbeni zahtjevi različiti i u kojima se odlučivalo o različitim pravima.
7. I navodi o povredi istoga prava s obzirom na eventualnu pogrešnu pravnu kvalifikaciju zahtjeva (v. sadržano u pitanju br. 5.) su također neosnovani, jer sve da je tome tako, pobijana odluka bi i dalje opstala imajući na vidu obrazloženo (a, dakle, neuspjelo osporeno) u toč. 3. do 4. ovoga obrazloženja.
8. Prethodnom treba samo usputno nadodati da su i uz činjenicu odbijanja spornih prijedloga za ponavljanje postupka tuženiku i dalje ostala dostatna postupovnopravna sredstva za zaštitu prava koje (očito smatra da) ima u pogledu sporne nekretnine, s obzirom na to da činjenice na kojima on temelji prijedlog za ponavljanje postupka predstavljaju nove činjenice koje nisu mogle biti predmetom razmatranja u pravomoćno dovršenim postupcima, u okviru kojih, dakle, nije suđeno.
9. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a - u pogledu pozivanja na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom - valjalo, temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP-a i odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, pod toč. II.
Zagreb, 23. svibnja 2023.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
