1              Poslovni broj: II Kž-Us-10/2024-5

Poslovni broj: II Kž-Us-10/2024-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te mr. sc. Marijana Bitange i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog K. A. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 329. stavkom 1. točkom 4. u vezi članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Kv I-Us-20/2023. od 24. studenog 2023. o ukidanju istražnog zatvora i određivanju mjera opreza, u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 1. veljače 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Kv I-Us-20/2023. od 24. studenog 2023. o ukidanju istražnog zatvora i određivanju mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog K. A. B. i drugih, zbog kaznenih djela nedozvoljene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 190. stavak 2. u vezi članka 329. stavak 1. točka 4. KZ/11. i drugih, pod točkom I izreke rješenja, na temelju članka 125. stavak 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.) ukinut je istražni zatvor protiv optuženog K. A. B., optuženog B. R., optuženog M. F., optuženog A. R. i optuženog H. J., dok su im pod točkom II izreke na temelju članka 98. stavak 1. i 2. točke 3. ZKP/08. u svezi članka 125. stavka 1. točke 3. ZKP/08. određene mjere opreza obveze redovitog javljanja dva puta tjedno, odnosno svakog ponedjeljka i srijede i to: optuženicima K. A. B., B. R. i A. R. načelniku I Policijske postaje Split ili policijskom službeniku kojeg on odredi, s time da će se o javljanju optuženika voditi pisana evidencija, a optuženicima M. F. i H. J. načelniku II Policijske postaje Split ili policijskom službeniku kojeg on odredi, s time da će se o javljanju optuženika voditi pisana evidencija. Pod točkom III izreke određeno je da će mjera opreza trajati sve dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti presude.

2. Protiv pobijanog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, ne navodeći konkretnu žalbenu osnovu, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se protiv optuženog K. A. B., optuženog B. R., optuženog M. F., optuženog A. R. i optuženog H. J. odredi odnosno produlji istražni zatvor na temelju zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

3. Na temelju članka 474. stavak 1. u vezi članka 495. ZKP/08. spis je, prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud za svoju odluku sud dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje opće pretpostavke za postojanje istražnog zatvora, odnosno primjenu mjera opreza protiv optuženog K. A. B., optuženog B. R., optuženog M. F., optuženog A. R. i optuženog H. J., tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. kao i razloga zašto se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju može uspješno ostvariti izrečenom mjerom opreza.

6. Tako je prvostupanjski sud pravilno vrednovao sve okolnosti u vidu težine i način počinjenja inkriminiranih kaznenih djela, kao i njihovu društvenu opasnost, te okolnost višestruke osuđivanosti optuženih K. A. B., M. F. i H. J., kao i činjenicu da su optuženici u istražnom zatvoru proveli od 30. srpnja 2020. do donošenja pobijanog rješenja, dakle preko 3 godine, a čime je ostvaren određeni preventivni učinak na njih, pa je ispravno zaključio kako se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju može postići blažom mjerom. Dakle, kada se uzme u obzir da je do maksimalnog roka trajanja istražnog zatvora od 4 godine ostalo još svega 2 mjeseca te da su optuženici pokazali spremnost da se pridržavaju izrečene mjere opreza, uz do sada provedeno vrijeme u istražnom zatvoru, uistinu se ukazuje pravilnim zaključak prvostupanjskog suda kako se realna i predvidiva opasnost od ponavljanja kaznenih djela koja egzistira na strani optuženika može uspješno prevenirati mjerom opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. za koju se očekuje da će ju isti poštivati te će se njezinim izvršavanjem vršiti svojevrstan nadzor nad aktivnostima i funkcioniranjem optuženika, i za koju se opravdano može očekivati da će je se optuženici pridržavati i ubuduće se više neće pojavljivati kao počinitelj ovakvog ili sličnog kaznenog djela.

7. Stoga i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske doista ne postoje razlozi koji bi zahtijevali da se postojeća opasnost od ponavljanja kaznenih djela prevenira mjerom istražnog zatvora umjesto naloženim mjerama opreza.

8. Pravilnost pobijanog rješenja nije s uspjehom dovedena u pitanje niti žalbenim navodima državnog odvjetnika u kojima se ne navode kvalitativno značajne okolnosti, već se traži preispitivanje onih okolnosti zbog kojih je optuženicima ranije bila prethodno određena i produljena mjera istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., i to isticanjem načina i okolnosti počinjenja inkriminiranih im kaznenih djela, kao i dosadašnje osuđivanosti optuženih K. A. B., M. F. i H. J..

8.1. Pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u pitanje niti isticanjem žalbenog navoda državnog odvjetnika o "pravomoćno otvorenoj istrazi" protiv optuženog B. R., kao i stegovnom kažnjavanju optuženih B. R. i A. R. tijekom njihovog boravka u istražnom zatvoru, imajući u vidu okolnosti zbog kojih je prvostupanjski sud odnosno istražni zatvor optuženicima i zamijenio ga mjerom opreza.

9. Posebice, treba imati u vidu da je istražni zatvor krajnja mjera koju treba primjenjivati restriktivno tek onda kada se ista svrha ne može postići blažim mjerama opreza iz članka 98. ZKP/08., što u konkretnom postupku, nije slučaj.

10. Budući da žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a niti ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., valjalo odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb,1. veljače 2024.