Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž R-90/2023-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Rep kao predsjednice vijeća, Miloša Lojena kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja A. B., OIB …, S., zastupanog po punomoćnici T. M., odvjetnici u S., protiv tuženika O. d.o.o., Z., OIB …, zastupanog po punomoćnici M. V., odvjetnici u Z., radi utvrđenja ništetnosti odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-415/2019-48 od 8. ožujka 2023., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 23. svibnja 2023.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-415/2019-48 od 8. ožujka 2023.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

"I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev, a koji glasi:

"I Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog između stranaka dana 15.07.2016.g. s ponudom izmijenjenog Ugovora o radu, a koju Odluku je tuženik donio dana 16.04.2019.g.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati bruto naknadu mjesečnih plaća za period od 01. srpnja 2019. do 18. kolovoza 2019.godine, u visini prosječne plaće isplaćene tužitelju u posljednja tri mjeseca prije otkazivanja ugovora o radu, i to:

- za srpanj 2019., iznos od 2.240,36 EUR (16.880,00 kuna) uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 15.08.2019. do isplate,

- za kolovoz 2019., na iznos od 1.222,01 EUR (9.207,27 kuna) uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 15.09.2019. do isplate,

po stopi koja se do 31.12.2022. obračunava po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III Određuje se sudski raskid ugovora o radu između radnika A. B., OIB …, iz S. i poslodavca O. d.o.o. Z., OIB …, s danom 18. kolovoza 2019.g. te se na ime naknade štete tužitelju dosuđuje iznos od 6 prosječnih neto plaća isplaćenih tužitelju u posljednja 3 mjeseca koja je tužitelj radio kod tuženika u ukupnom iznosu od 9.005,53 EUR (67.852,20 kuna) uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena. IV Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju bruto razliku plaće u ukupnom bruto iznosu od 7.697,92 EUR (58.000,00 kuna) uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče na svaki pojedini mjesečni iznos razlike plaće, odnosno razlike naknade plaće od 15-og u tekućem mjesecu za obveze iz prethodnog mjeseca i to:

- iznos od 265,45 EUR (2.000,00 kn) teče od 15.05.2017. do isplate;

- iznos od 265,45 EUR (2.000,00 kn) teče od 15.06.2017. do isplate;

- iznos od 265,45 EUR (2.000,00 kn) teče od 15.07.2017. do isplate;

- iznos od 265,45 EUR (2.000,00 kn) teče od 15.08.2017. do isplate;

- iznos od 265,45 EUR (2.000,00 kn) teče od 15.09.2017. do isplate;

- iznos od 265,45 EUR (2.000,00 kn) teče od 15.10.2017. do isplate;

- iznos od 265,45 EUR (2.000,00 kn) teče od 15.11.2017. do isplate;

- iznos od 265,45 EUR (2.000,00 kn) teče od 15.12.2017. do isplate;

- iznos od 265,45 EUR (2.000,00 kn) teče od 15.01.2018. do isplate;

- iznos od 265,45 EUR (2.000,00 kn) teče od 15.02.2018. do isplate;

- iznos od 265,45 EUR (2.000,00 kn) teče od 15.03.2018. do isplate;

- iznos od 265,45 EUR (2.000,00 kn) teče od 15.04.2018. do isplate;

- iznos od 265,45 EUR (2.000,00 kn) teče od 15.05.2018. do isplate;

- iznos od 265,45 EUR (2.000,00 kn) teče od 15.06.2018. do isplate;

- iznos od 265,45 EUR (2.000,00 kn) teče od 15.07.2018. do isplate;

- iznos od 265,45 EUR (2.000,00 kn) teče od 15.08.2018. do isplate;

- iznos od 265,45 EUR (2.000,00 kn) teče od 15.09.2018. do isplate;

- iznos od 265,45 EUR (2.000,00 kn) teče od 15.10.2018. do isplate;

- iznos od 265,45 EUR (2.000,00 kn) teče od 15.11.2018. do isplate;

- iznos od 265,45 EUR (2.000,00 kn) teče od 15.12.2018. do isplate;

- iznos od 265,45 EUR (2.000,00 kn) teče od 15.01.2019. do isplate;

- iznos od 265,45 EUR (2.000,00 kn) teče od 15.02.2019. do isplate;

- iznos od 265,45 EUR (2.000,00 kn) teče od 15.03.2019. do isplate;

- iznos od 265,45 EUR (2.000,00 kn) teče od 15.04.2019. do isplate;

- iznos od 265,45 EUR (2.000,00 kn) teče od 15.05.2019. do isplate;

- iznos od 265,45 EUR (2.000,00 kn) teče od 15.06.2019. do isplate;

- iznos od 265,45 EUR (2.000,00 kn) teče od 15.07.2019. do isplate;

- iznos od 265,45 EUR (2.000,00 kn) teče od 15.08.2019. do isplate;

- iznos od 265,45 EUR (2.000,00 kn) teče od 15.09.2019. do isplate;

V Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“

II. Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 5.005,16 eura/37.711,40 kn."

2. Protiv navedene presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj po opunomoćenici odvjetnici zbog svih razloga navedenih u članku 353. stavak 1. točke 1. – 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP) i predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu, ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje, a podredno preinači istu usvajanjem tužbenog zahtjeva uz dosudu parničnih troškova tužitelju sve kako je to pobliže navedeno u žalbi i žalbenom prijedlogu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. U ovom radnom statusnom sporu prvostupanjski sud je odlučivao o tužbenom zahtjevu tužitelja koji se sastoji od zahtjeva za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme s ponudom izmijenjenog Ugovora o radu od 16. travnja 2019. (list 6 i 7 spisa predmeta), zahtjeva za isplatu plaće, zahtjeva za sudski raskid Ugovora i naknadu štete zbog tog raskida te novčani zahtjev za isplatu bruto razlike plaće (točke I. – IV. prvostupanjske presude).

6. Nakon ocjene provedenih dokaza koji su navedeni pod točkom 3. obrazloženja prvostupanjske presude sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da je tužitelj bio radnik tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 15. srpnja 2016. na radnom mjestu Voditelj ključnih kupaca, s mjestom obavljanja poslova na području poslovnice S., kao i na drugim mjestima na području Republike Hrvatske koja odredi poslodavac;

- da je odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 16. travnja 2019., a koju je tužitelj zaprimio 16. travnja 2019., tužitelju otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 15. srpnja 2016. na poslovima "Voditelj ključnih kupaca" ,

- da kod tuženika ne djeluje radničko vijeće ni sindikat

- da je tužitelj dana 29. travnja 2019. podnio zahtjev za zaštitu prava radnika protiv odluke o poslovno uvjetovanom otkazu, kojeg je tuženik zaprimio 2.svibnja 2019., a na koji tuženik nije odgovorio,

- da je tužba od 30. svibnja 2019. podnesena u zakonskom roku i navedene činjenice su nesporne.

6.1. Sporna je između parničnih stranaka osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, odnosno je li tuženik kao poslodavac imao opravdan razlog za donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu.

7. Prema pravnom pristupu prvostupanjskog suda opravdan razlog (organizacijski razlozi) za poslovno uvjetovani otkaz Ugovora o radu u smislu odredbe članka 115. stavak 1. točka 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., 127/17. i 98/19.; dalje: ZR) postoji u slučaju kada poslodavac radi ekonomičnijeg i racionalnijeg poslovanja izvrši reorganizaciju rada tako da smanji broj radnika na radnim mjestima na kojima je po tuženiku prestala potreba za istima, a sve to jer je pravo poslodavca da samostalno organizira proces rada ili organizaciju poslovanja prema svojim potrebama ili mogućnostima, pri čemu mišljenja radnika o drugačijoj organizaciji poslovanja nisu odlučna.

7.1. Konkretno, tuženik je utvrdio da u poslovnici S. postoje uvjeti za smanjenje jednog izvršitelja radnog mjesta voditelj ključnih kupaca, zbog čega je bilo nužno ukinuti to jedno radno mjesto a što je autonomno pravo poslodavca. Prema daljnjim razlozima prvostupanjske presude Odluka o smanjenju broja radnika za radno mjesto voditelj ključnih kupaca na području poslovnice S. donesena je 4. travnja 2019. godinu dana poslije Odluke tuženika o području poslovnice rada i lokaciji poslovnice rada kupca za voditelje ključnih kupaca od 1. ožujka 2018., a ta odluka nema utjecaja na pravilnost i zakonitost Odluke o otkazu tužitelja. Konačno, tuženik je htio zadržati tužitelja u tvrtki ponudivši mu isto radno mjesto – voditelj ključnih kupaca u poslovnici u Z. ponudom izmijenjenog ugovora o radu uz iste uvjete i istu plaću, što ne osporava ni sam tužitelj, ali je isti to odbio.

7.2. Prema utvrđenjima prvostupanjskog suda tuženik je prije odluke o otkazu ugovora o radu tužitelja vodio računa o kriterijima kako iz odredbe članka 115. stavak 1. ZR-a, tako i Pravilnika tuženika. Temeljem članka 113. (list 103 – 124 spisa predmeta), provedeno je bodovanje usporednih radnika M. B., V. M., te V. G. i tužitelja, te je tužitelj ostvario po svim kriterijima 20,1 bod a svi ostali uspoređeni više. O navedenom bodovanju iskazuje i svjedokinja M. L. voditeljica Odjela ljudskih resursa kod tuženika koja je prezentirala upravi društva, rezultate ocjenjivanja i bodovanja zaposlenika na radnim mjestima voditelja ključnih kupaca u poslovnici S., a sve zbog razloga većeg broja izvršitelja u poslovnici S., i nedostatka izvršitelja u Z..

7.3. Prvostupanjski sud je nadalje raspravljao i prigovore tuženika u pravcu identiteta radnih mjesta i nomenklature radnih mjesta. Zaključuje da nije točna tvrdnja da kod tuženika postoji podjela na voditelje nacionalnih ključnih kupaca i voditelje regionalnih ključnih kupaca već se isključivo radi o radnom mjestu voditelja ključnih kupaca, jer to proizlazi iz iskaza svjedoka A. K. H. (radno mjesto voditelja divizije i direktno nadređene tužitelju) i iskaza svjedoka T. B., A. F. i Z. P.. Prvostupanjski sud nadalje utvrđuje da je odluka o otkazu Ugovora o radu sukladna članku 120. ZR-a (oblik, obrazloženje i dostava otkaza) i da je tužiteljev ugovor odnosno radni odnos prestao s danom 30. lipnja 2019., da je Odluka pravilno dostavljena, te da je određen i otkazni rok, tužitelj nije dužan dolaziti na posao za vrijeme trajanja otkaznog roka da uz sve naknade, što isključuje pravo tužitelja na razmjerni dio godišnjeg odmora. Činjenica je da je otkazni rok tužitelju bio dva mjeseca i dva tjedna sa svim pravima iz radnog odnosa što uključuje i pravo na godišnji odmor. U ovom dijelu prvostupanjski sud se poziva i na odredbu članka 121. stavak 5. ZR-a po kojem otkazni rok teče i za vrijeme godišnjeg odmora, plaćenog dopusta te razdoblja privremene nesposobnosti za rad.

7.4. Konačno da činjenica što u odluci o otkazu nije naveden iznos otpremnine (a utvrđeno je pravo na otpremninu na temelju članka 126. ZR-a i članka 116. Pravilnika tuženika) ne čini odluku o otkazu nezakonitom. Sud je u ovom sporu temeljno utvrdio da je tuženik dokazao postojanje opravdanih (organizacijskih) razloga za poslovno uvjetovani otkaz, tužitelju je ponuđen izmijenjeni Ugovor o radu za isto radno mjesto no s mjestom rada u Z., što je tužitelj odbio. Tužitelj nije dokazao nepravilnost i nezakonitost postupka prije otkazivanja te time i nezakonitost navedene odluke i zbog toga su tužbeni zahtjevi odbijeni.

8. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje i primjenu materijalnog prava od strane drugostupanjskog suda.

9. U svojoj žalbi u okviru razloga pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja a time i pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj prije svega osporava postupak bodovanja rezultata rada i tvrdi da sud prvog stupnja nije analizirao provedene dokaze u tom pravcu valjano i potpuno je zanemario činjenicu da tuženik nije ničime dokazao na temelju čega je dao tako loše ocjene tužitelju. Zbog toga tužitelj u žalbi osporava i postupak bodovanja koje je provedeno, jer da bi on ostvario pravilnim bodovanjem 28,1 bod što bi bilo više od zaposlenika M. B. i V. M.. Napominje da nisu uzeti u obzir godišnji prodajni rezultati za tužitelja u 2016., 2017. i 2018. iz kojih jasno slijedi da je tužitelj ostvarivao sve zadane planove za prodaju, rezultati su bili više nego uspješni, nije bilo prigovora od strane tuženika te da bi tužitelj imao osrednju kvalitetu rada koja bi opravdavala ocjenu tri. U žalbi osporavajući pravni pristup prvostupanjskog suda u pravcu da je autonomno pravo poslodavca da organizira proces rada u skladu sa svojim potrebama i uvjetima tržišta, tužitelj kao uostalom u samom sporu tvrdi da je dokazao činjenicu da je tuženik najprije odlučio kako želi dati otkaz ugovora o radu baš tužitelju ako ne prihvati posao obavljati u poslovnici u Z., iz čega je proizašlo nakon odbijanja tužitelja ponuđenog ugovora o radu da tužitelj ima najmanji broj bodova.

10. Prema pravnom shvaćanju i ocjeni ovog suda nije u pravu tužitelj osporavajući utvrđeno činjenično stanje i pravni pristup prvostupanjskog suda. Autonomno je pravo tuženika bilo organizirati svoje poslovanje i racionalizirati ga i ukidanjem određenih radnih mjesta, kao što je to učinjeno i prije postupka otkazivanja tužitelja. Kroz cijeli postupak tužitelj prije svega osporava i postupak bodovanja koji da je bio nepravilan i nezakonit, no s druge strane u spisu predmeta (podnesak list 416 – 426) tuženik između ostaloga navodi da ocjene kvalitete rada, inicijative i proaktivnosti te ponašanja prema kolegama nisu bile odlučne za otkaz, već i ostali kriteriji, a to su godine života, datum početka rada u O., stažu u O. te obveze uzdržavanja, pri čemu je tužitelj ostvario najmanje bodova pa da tuženik maliciozno prikazuje "naštimavanje" ocjena za planirani otkaz. Kriteriji prema članku 113. Pravilnika o radu tuženika (list 121 spisa), a prilikom odlučivanja o poslovno uvjetovanom otkazu u slučaju kad je utvrđen višak izvršitelja u odnosu na potreban broj izvršitelja na određenom radnom mjestu su: kvaliteta rada (točnost, pravovremenost i brzina obavljanja radnih zadataka), inicijativa, proaktivan pristup, kreativnost i predlaganje unapređenja poslovnih procesa, ranija kršenja obveza iz radnog odnosa, ponašanje radnika prema strankama, kolegama i poslovnim partnerima, te zalaganje radnika, obveze uzdržavanja radnika, starost radnika i ukupno trajanje radnog odnosa. Tuženik je u sporu dokazao da je bodovanje vršeno upravo na način predviđen Pravilnikom. I prema recentnoj važećoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske u više odluka (Revr-781/2012-2 od 5. prosinca 2012., Revr-905/2012-2 od 21. studenoga 2012., Revr-664/2013 od 16. rujna 2014.) opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu predstavlja ukidanje određenih radnih mjesta a prema odluci poslodavca zbog ekonomski uspješnijeg poslovanja, ušteda i reorganizacija rada, i isto predstavlja autonomno pravo poslodavca, pa i tuženika pri čemu se mišljenje i stav radnika, ovdje tužitelja ne uzima u obzir.

10.1. Jednako tako, i sam tužitelj iznosi u svom iskazu da je posao kod tuženika dobio 2015. kao stanovnik Z., dovodio je nacionalne kupce u Z., nakon toga zbog obiteljske situacije molio je šefove i direktoricu ljudskih resursa M. L. za premještaj u S. čemu je udovoljeno za isto radno mjesto, pa po ocjeni ovog suda tužitelj sasvim neutemeljeno iznosi tvrdnje da je prema njemu prije otkazivanja i za vrijeme otkazivanja postupano sa unaprijed stvorenom namjerom da mu se da otkaz i svi navodi tužitelja u tom pravcu ostali su na razini tvrdnje.

10.2. U ostalom dijelu tužitelj neosnovano osporava pravilnost prvostupanjske presude kojom su odbijeni novčani zahtjevi tužitelja te i zahtjevi za sudski raskid ugovora o radu. Odlukom o otkazu tužitelju je priznato pravo na otpremninu na temelju članka 126. ZOR-a te članka 116. Pravilnika o radu. Prema članku 116. Pravilnika o radu tuženika koji je u skladu s odredbom članka 125. ZR-a, radnik u situaciji otkaza kao što je to tužitelj, ima pravo na otpremninu u iznosu od 1/3 prosječne mjesečne plaće koju je ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu za svaku navršenu godinu rada u društvu. Iz dikcije odluke o otkazu koja se pobija nesporno proizlazi to pravo priznatim tužitelju. Sudski raskid ugovora o radu može se zatražiti jedino ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a u smislu članka 125. ZR-a, a glede novčanog zahtjeva za isplatu 7.697,92 EUR/58.000,00 kn (naknada za odvojeni život), sud je pravilno utvrdio taj zahtjev neosnovanim, jer je na vlastiti zahtjev 15. srpnja 2016. ugovorom o radu premješten na radno mjesto voditelja ključnih kupaca na području poslovnice Split u Splitu te ga ne pripadaju ova novčana davanja. U ovom pravcu ovaj drugostupanjski sud prihvaća u cijelosti pravilna utvrđenja prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava, a e-mail korespondencija koju spominje tužitelj u ovom pravcu nije odlučna za ispitivanje pravilnosti i zakonitosti odluke prvostupanjskog suda o ovom novčanom zahtjevu tužitelja. Iako se u žalbi ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a (ne navodi se konkretno koja povreda) prvostupanjska presuda je ispitana po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, no utvrđeno je da nije opterećena nekom od navedenih povreda, i ima jasne i neproturječne razloge.

11. Ovo su razlozi zbog kojih je valjalo prvostupanjsku presudu potvrditi a žalbu tužitelja odbiti primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Koprivnica, 23. svibnja 2023.

Predsjednica vijeća

Vesna Rep v. r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte