Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž Ovr-59/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Goranu Stošiću, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja: P. d.o.o., V., K. H. 4, OIB: …, koga zastupaju po punomoći odvjetnici u OD V. &. V. iz V., protiv ovršenice: I. B., G., A. C. 33, OIB: …, koju zastupa punomoćnica I. D., odvjetnica u S.. I. Z., radi namirenja novčane tražbine, rješavajući o žalbi ovršenice protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu broj Ovr-365/2022 od 28. lipnja 2022. godine, dana 23. svibnja 2023. godine

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba ovršenice, ukida se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, broj Ovr-365/2022 od 28. lipnja 2022. godine i prijedlog za ovrhu odbacuje.

II. Nalaže se ovrhovoditelju da u roku od 8 dana nadoknadi ovršenici trošak

1.

žalbenog postupka u iznosu od 51,84 eura/390,62 kuna

Obrazloženje

1. Protiv prvostupanjskog rješenja kojim je radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja određena ovrha na novčanim sredstvima na računima ovršenice, te je obvezana ovršenica nadoknaditi ovrhovoditelju trošak ovrhe u iznosu od 362,00 kuna, žalbu je podnijela ovršenica, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i ovršni prijedlog odbaci.

2. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj je predložio da se žalba ovršenice kao neosnovana odbije, a prvostupanjsko rješenje o ovrsi potvrdi.

3. Žalba je osnovana.

4. U pravu je ovršenica kada u žalbi ističe da prvostupanjski sud nije pravilno i zakonito postupio kada je donio pobijano rješenje o ovrsi, jer da je pravilnom primjenom članka 211. Ovršnog zakona ("Narodne novine” broj 112/12 i dr., dalje: OZ), prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima na računu ovršenice kao nedopušten trebalo odbaciti.

5. Prema odredbi članka 211. OZ, sud će odbaciti kao nedopušten prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima na računu na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice te na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. OZ (između ostalih i ovršne odluke domaćeg suda), na temelju kojih se može od Financijske agencije (dalje: Agencija) zatražiti izravna naplata, osim ako se na temelju tih isprava nije mogla provesti naplata preko Agencije, o čemu će Agencija izdati potvrdu.

6. Iz podataka predmetnog spisa proizlazi da je prvostupanjski sud pobijano rješenje o ovrsi donio na temelju ovršnih isprava - rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Trgovačkog suda u Zagrebu broj Ovrv-7521/2002 od 26. veljače 2004. godine, rješenja o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu broj Ovrv- 7521/2002 od 28. veljače 2005. godine, rješenja o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu broj Ovr-3239/2010 od 16. srpnja 2010. godine i rješenja o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu broj Ovr-4850/2012 od 21. siječnja 2013. godine, dakle, na temelju sudskih odluka – isprava iz članka 209. stavka 1. OZ, kao i da ovrhovoditelj uz prijedlog za ovrhu nije podnio potvrdu Agencije u smislu članka 211. OZ - da se na temelju tih isprava nije mogla provesti naplata preko Agencije.

7. Stoga osnovano ovršenica u žalbi ističe da je prijedlog ovrhovoditelja za sudsku ovrhu nedopušten, zbog čega da je temeljem članka 211. OZ taj prijedlog trebalo odbaciti.

8. Ujedno, a jer ovrhovoditelj tvrdi da se zahtjevi za izravnu naplatu Agenciji mogu podnositi samo za ovršne isprave koje su postale ovršne nakon 15. listopada 2012. godine, valja navesti da se u konkretnom slučaju radi o ispravama na temelju kojih je moguće zatražiti izravnu naplatu od Agencije, obzirom da prema važećem Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 68/2018 i dr.), koji je stupio na snagu 4. kolovoza 2018. godine, a čijim je stupanjem na snagu prestao važiti Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 91/10 i 112/12; dalje: Zakon), ne postoji zapreka za podnošenje Agenciji na izravnu naplatu i ovršnih isprava - odluka domaćih sudova koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine, a koje su postale ovršne prije dana 15. listopada 2012. godine, što je ranije sprječavala odredba članka 12. Zakona u noveli iz 2012. godine.

9. Zbog navedenog je osnovanu žalbu ovršenice valjalo prihvatiti, ukinuti pobijano rješenje o ovrsi i odbaciti prijedlog za ovrhu, te temeljem članka 380. točka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u vezi članka 21. stavak 1. OZ riješiti kao u točki I. izreke.

10. Budući je ovršenica uspjela u žalbenom postupku, to joj je temeljem članka 166. stavka 2. ZPP u vezi članka 21. stavka 1. OZ i članka 14. stavka 5. OZ valjalo priznati odvjetnički trošak sastava žalbe na rješenje o ovrsi sa PDV-om u iznosu od 51,84 eura/390,62 kune, dok trošak sudske pristojbe na žalbu nije priznat budući nije određeno postavljen (članak 164. stavak 1. i 2. ZPP u vezi članka 21. stavka 1. OZ). Stoga je o zahtjevu ovršenice za naknadu troškova žalbenog postupka riješeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

U Šibeniku, 23. svibnja 2023. godine

S U D A C

Goran Stošić