REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 621/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz S., OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Lj.-V. & P. d.o.o., S., protiv tuženika P. d.o.o., Z., OIB …, kojeg zastupa zakonski zastupnik član uprave B. A., a on po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu B. & G. B., Z., radi utvrđenja odluke o nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-556/2019-2 od 9. siječnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-28/18 od 23. listopada 2019., u sjednici održanoj 23. svibnja 2023.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje da nije dopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu te da radni odnos nije prestao i da ga se vrati na posao u skladu s ugovorom o radu (toč. I izreke). Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak od 2.500,00 kn (toč. II izreke).
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj na temelju odredbe čl. 382.a ZPP zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti pobijane presude i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija nije osnovana.
6. Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1., Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP), Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Tužitelj ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka (ne navodi koja bitna povreda) jer da je prvostupanjski sud svoj zaključak o povredi obveze iz radnog odnosa koje je tužitelj počinio temeljio na iskazima svjedoka koji su svoja saznanja crpili iz pregleda video nadzora dok je sud istovremeno naznačio da svrha postavljanja video nadzora nije bila kontrola ispravnosti radnika i da poslodavac snimljene materijale ne smije koristiti u svrhe koje nisu propisane člankom 43. stavkom 7. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 74/14 i 118/14 – dalje: ZZNR).
8. Navedeni prigovor nije osnovan jer u postupku saslušani svjedoci svoja saznanja o počinjenoj povredi imali isključivo iz pregleda video snimke, već i iz pregledane dokumentacije, maloprodajne aplikacije u sustavu eP i maloprodajnih računa (a što se potpada pod izvanredni nadzor na koji se poziva drugostupanjski sud u svojoj presudi). Stoga nije osnovan da bi time bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a niti da bi tužitelju bila onemogućena jednaka procesna pozicija jer nije pregledao predmetne snimke.
9. Prigovor da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka jer da postoji proturječnost obzirom da iz iskaza svjedoka S. proizlazi da tužitelj samo kod prve povrede nije izdao račun a dok preostalih pogrešaka je izdavao račune, iznosi prvi put u reviziji pa ga stoga taj prigovor nije dopušten. Osim toga, iz iskaza navedenog svjedoka ne proizlazi to na jasan i nedvojben način kako to prezentira tužitelj, već je svjedok iskazao da je provedenim nadzorom utvrđeno da je tužitelj počinio zlouporabe kako je to opisane u odluci o otkazu. Uostalom, težina preostalih povreda koje je tužitelj počinio ionako opravdavala otkazivanje njegovog ugovora o radu.
10. U odnosu na iskaz svjedokinje M. B., sudovi su dali jasno i logično obrazloženje zašto njen iskaz nije smatrao mjerodavnim. Upravo zbog činjenice da je i ona zbog nepravilnosti prilikom prodaje K. a. dobila pisano upozorenje pred otkaz ugovora o radu. U odnosu na prigovor tužitelja da se te nepravilnosti lako događaju zbog nenamjerne pogreške, za istaknuti je da su samo on i navedena svjedokinja to počinili, a da ostali radnici nisu bili skloni tim nenamjernim pogreškama.
11. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.
12. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je da je tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu jer je 23. studenoga 2017. od strane O. K. n. p. i. i. proveden izvanredni pregled poslovanja B. M. A. - j. (T.) pri čemu je utvrđeno da je 27. kolovoza 2017. U razdoblju između 6:05 i 6:10 h kupcu koji je gotovinom platio artikl voda izvorska K. 1 komad, nije uručio odgovarajući račun nego je tijekom prodajnog postupka pomoću tipke "poništi" izbrisao navedenu stavku iz maloprodajne aplikacije; dana 1. rujna 2017. u periodu između 10:43 i 10:45 h za kupca koji je gotovinom plati artikl sendvič M. trokut klasik 160 g u Maloprodajnu aplikaciju je umjesto navedenog evidentirao K. M. plus C. i izdao račun … unatoč tome što stranka nije uzela artikl C. O. naranča, a tužitelj nije kupcu uručio račun; 8. rujna 2017. u razdoblju između 8:09 i 8:11 h za kupca koji je gotovinom plati artikl časopis S. n. 1 komad, S. D. i sendvič M. u Maloprodajnu aplikaciju je evidentirao 1 komad K. M. plus C. umjesto 1 komad sendviča M. trokut klasik 160 g izdao takav račun unatoč tome što stranka nije uzela artikla C. O. naranča 345 ml, tužitelj kupcu naposljetku nije uručio račun; dana 9. rujna 2017. u periodu između 8:07 i 8:09 h za kupca koji je gotovinom platio jedan komad artikl sendvič M. trokut klasik 160 g u Maloprodajnu aplikaciju je umjesto navedenog evidentirao K. M. plus C. i izdao takav račun unatoč tome što stranka nije uzela artikl C. O. naranča 345 ml, tužitelj naposljetku nije uručio račun.
13. Stoga se tužitelju stavlja na teret neuručivanje fiskalnog računa kupcu, brisanje i zamjena artikla, manipulacije kod izrade računa i obavljanje blagajničkih poslova suprotno uputama i važećim propisima u Republici Hrvatskoj, a koje povrede su kao teške povrede iz radnog odnosa utvrđene i važećim Pravilnikom o radu te posebno uputama za poslovanje benzinskih postaja i drugim internim aktima poslodavca kao i zakonskim propisima koji reguliraju područje fiskalizacije zbog čega je povjerenje između radnika i poslodavca trajno narušeno.
14. S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje sudovi su zaključili da su ispunjene pretpostavke iz članka 116. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 – dalje: ZR) jer je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć.
15. Prema ocjeni ovog suda pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da je tuženik imao opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz. Pri tome, sama činjenica da tuženik nije tužitelja teretio da je navedene povrede obveze iz radnog odnosa radio s namjerom zlorabe nema utjecaj na zakonitost predmetnog otkaza. U tom smislu nije osnovan navod tužitelja da se ne može raditi o teškoj povredi obveze iz radnog odnosa ako nije bilo namjere zloupotrebe. Ako radnik grubo krši obveze iz radnog odnosa, tad poslodavac ima opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu neovisno je li se tužitelj okoristio ili nije i neovisno je li poslodavcu nastala šteta (a u ovom slučaju je mogla nastati šteta da je te nepravilnosti uočila financijska inspekcija).
16. U odnosu na revizijske navode tužitelja da pozivanje suda na upozorenja, okružnice i e-mail poruke koji su generički poslane svima i u kojima se radnike tuženika upozorava na namjerno pogrešno prodavanje "k. proizvoda" nema utjecaj na predmetni slučaj – za istaknuti je da su se sudovi kao olakotnu okolnost ispravno pozvali na navedena upozorenja jer je upravo zbog tih upozorenja tužitelj trebao uložiti pojačanu pažnju kod prodaje "k. proizvoda", što očito nije učinio.
17. Nije osnovan ni prigovor tužitelja da mu nije omogućeno pravo na obranu sukladno članku 119. stavak 2. ZR, budući da je tužitelju pročitan zapisnik u kojem je precizno opisano za što se tužitelj tereti te mu je omogućeno davanje očitovanja. To što tužitelj nije dao očitovanje, nema utjecaj na zakonitost odluke o otkazu ugovora o radu.
18. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.
Zagreb, 23. svibnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
