REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex.vojarna Sv. Križ, Dračevac

Split

Pr-346/2020-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. J. iz I., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica A. Č., odvjetnica u

S., protiv tuženika R.T. C. d.o.o., K. N., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u S., radi utvrđenja nezakonitosti otkaza, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 6. travnja 2023.god. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dne 22. svibnja 2023. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu od 20. 1. 2020. godine i to otkazu ugovora o radu sklopljenog 15.10.2011. godine, Dodatka br. 1. ugovora o radu od 4.10.2012. godine, te Dodatka br. 2. Ugovoru o radu od 24. 9. 2013. godine, te da radni odnos nije prestao.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe vratiti tužitelja na rad na radno mjesto domar/vatrogasac.

III. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 497,50 eura/3.748,41 kn, uvećano za zatezne kamate tekuće od dana 22. svibnja 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dne 28. veljače 2020.god. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi utvrđenja nezakonitosti otkaza. U tužbi se navodi kako je tužitelj kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme obavljao poslove domara/vatrogasca. Kronološki, stranke su sklopile Ugovor o radu 15.10.2011. godine. Dodatak br. 1. ugovora o radu od 4.10-2012. godine, te Dodatak br. 2. od dana 24.9.2013. godine, međutim, Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu od 20. 1. 2020. tuženik je tužitelju redovito otkazao ugovor o radu otkazom radi skrivljenog ponašanja zahtjev za zaštitu prava kojeg je tuženik otklonio. Navodi se kako je pobijana odluka o otkazu sadržajno i formalno nezakonita, činjenični zaključci poslodavca su neosnovani i proizvoljni, a odluka o redovitom otkazu je donesena za trajanja privremene nesposobnosti za rad. Tuženik je iskonstruirao otkazne razloge jer radnik nije pristao potpisati sporazum o prestanku ugovora o radu (kojeg je poslodavac imperativno zatražio da radnik potpiše početkom rujna 2019.). U odnosu na prvi otkazni razlog – kršenje gotovo svih obveza iz ugovora o radu za čitavog trajanja radnog odnosa unatoč brojnim upozorenjima poslodavca – tužitelj navodi da je navedena konstatacija poslodavca sama po sebi nelogična, jer je teško zamisliti da postoji poslodavac koji bi tolerirao kršenje gotovo svih obveza iz ugovora o radu radniku tjedan dana, a kamoli godinu, pet ili osam godina, što je ovdje slučaj. Tužitelj nikada nije bio upozoravan na kršenje radnih obveza iz jednostavnog razloga što kršenja radnih obveza nije bilo, a čime u prilog govori i nepostojanje bilo kakvog pisanog upozorenja poslodavca. Isti je obavljao svoj posao stručno i savjesno, a o njegovim radnim kvalitetama mogu posvjedočiti brojni zaposlenici trgovačkog centra s kojima je isti imao svakodnevni kontakt u obavljanju vlastitih dužnosti. U odnosu na drugi otkazni razlog – navodno neobavještavanje poslodavca o razlozima izostanka s posla – tužitelj navodi da se također radi o konstrukciji tuženika. Tuženik je kod HZZO-a pokrenuo postupak kontrole opravdanosti privremene nesposobnosti za rad tužitelja odmah nakon otvaranja bolovanja, a u postupku stručno-medicinske ocjene privremene nesposobnosti za rad utvrđena je medicinska opravdanost bolovanja, a tužitelj je redovito obavještavao poslodavca o tijeku bolovanja te je istom dostavljao izviješća o bolovanju. Temeljem prednjeg, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi nezakonitom i nedopuštenom odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu od 20. 1. 2020. i to otkazu ugovora o radu sklopljenog 15.10.2011., Dodatka br. 1. ugovora o radu od 4.10.2012., te Dodatka br. 2. Ugovoru o radu od 24.09.2013. i da radni odnos nije prestao, te obvezati tuženika vratiti tužitelja na rad na radno mjesto domar/vatrogasac, sve uz potraživanje troškova postupka da zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 25. ožujka 2020. tuženik se protivi podnesenoj tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe prigovore postupovne prirode i to prigovor aktivne legitimacije u postupku (legitimatio ad processum), jer tužitelj nije dokazao ni učinio vjerojatnim postojanje pravnog odnosa, status ovlaštenika ni pravni interes za pokretanje ove parnice prema tuženiku, te prigovor pasivne legitimacije u postupku (legitimatio ad processum), jer tužitelj nije dokazao ni učinio vjerojatnim da je upravo tuženik povrijedio obveze iz radnog odnosa. Nadalje, prigovara nerazumljivosti i nepotpunosti tužbe kao podneska, u činjeničnom i pravnom aspektu (exceptio legis), jer ista ne sadrži sve bitne sastojke propisane odredbom članka 106. ZPP-a, prigovara utvrđenju identiteta tužitelja i tuženika (exceptio identificationis), jer su prikazani podaci nepotpuni i nedovoljno označavaju imenovane kao fizičke i pravne osobe i stranke u ovom postupku, a dijelom su netočni i nedostatni prema članku 106. Zakona o parničnom postupku. Također ističe prigovore materijalnopravne prirode i to prigovor aktivne građanskopravne legitimacije (legitimatio ad causam), jer tužitelj nije ovlaštenik pravnog odnosa prema navodima iz tužbe, prigovor pasivne građanskopravne legitimacije (legitimatio ad causam), jer tuženik nije dužnik iz pravnog odnosa opisanog u tužbi, prigovor nepostojanja pretpostavki za podnošenjem tužbe. Navodi se kako je točno da se tužitelj obratio tuženiku sa zahtjevom za zaštitu prava radnika, a na koji zahtjev je tuženik dopisom od dana 10. veljače 2020. i odgovorio, ali tužitelj tim zahtjevom nije zatražio ono što traži predmetnom tužbom pa predlaže tužbu odbaciti primjenom odredbe čl. 133. st. (3) Zakona o radu. Tuženik je tužitelju dana 24. listopada 2020. uputio pisano upozorenje pred mogućnost otkazivanja ugovora o radu, a koje upozorenje je radnik zaprimio dana 29. listopada 2019., a tužitelj se na upozorenje oglušio i nije iznio svoju obranu. Nadalje, navodi kako je tužitelj kao radnik za čitavog trajanja radnog odnosa i unatoč brojnim upozorenjima poslodavca kršio gotovo sve svoje obveze preuzete odredbom čl. 2. ugovora o radu, a što je za posljedicu imalo da suštinski dio njegovih radnih zadataka koje je obavljao u trgovačkom centru P.&S." u I. uopće nije bio obavljen, neopravdano je kasnio u dolascima na posao i s posla neopravdano odlazio ranije, a za radnog vremena nije obavljao svoje radne zadatke i većinu je vremena provodio u kafiću u sklopu trgovačkog centra. Navodi kako je tužitelj od početka trajanja bolovanja dostavljao poslodavcu izvješće o bolovanju, ali je nakon isteka trajanja bolovanja dvaput propuštao obavijestiti poslodavca o produljenju bolovanja pa poslodavac kojem su naknadno dostavljanja izvješća o bolovanju određeni period uopće nije znao status svoga radnika, jer je dana 9. listopada 2019. poslodavcu dostavio liječničku Potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad s naznakom trajanja do 19. listopada 2019. te po proteku tog roka nije ga obavijestio o razlozima izostanka s posla na dane 21., 22., 23. i 24. listopada 2019., već je naknadno dostavio Izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad u kojem je bilo navedeno da je radnik bio privremeno nesposoban za rad i do 31. listopada 2019., međutim tužitelj ponovno nije bio na svom radnom mjestu nakon 31. listopada 2019., te poslodavca opet nije obavijestio o razlozima izostanka s posla, čime je postupio protivno odredbi čl. 37. st. (1) Zakona o radu. Također navodi kako Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu nema formalnopravnih nedostataka, ista je utemeljena na odredbama zakona o radu i na stvarnom činjeničnom stanju slijedom čega tužba nije pravno niti činjenično osnovana. Tuženik od početka radnog odnosa bio je nezadovoljan s radom tužitelja te ga je konstantno upozoravao na kršenje ugovora da bi mu konačno ponudio da sporazumno okončaju radni odnos uz priznavanje svih zakonom propisanih prava, a nakon čega je tužitelj otvorio bolovanje te je tuženik bio prisiljen pokrenuti postupak kontrole opravdanosti bolovanja jer je isto uslijedilo odmah nakon ponuđenog sporazuma o prestanku radnog odnosa. Tuženik je temeljem odredbe čl. 119. st. (2) Zakona o radu omogućio radniku da iznese svoju obranu, te mu je potom temeljem odredbe čl. 114. i čl. 115. istog zakona otkazao ugovor uz poštivanje otkaznog roka koji tako nije tekao za vrijeme privremene nesposobnosti za rad bez obzira što je ista odluka donesena za to vrijeme. Predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti i u svemu odbaciti ili odbiti, a tužitelja obvezati na plaćanje parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom ugovora o radu 15. 10. 2011., odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od 20. 1. 2020., zahtjeva za zaštitu prava od 5. 2. 2020., odgovora tuženika na tužiteljev zahtjev za zaštitu prava od 10. 2. 2020., izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad (list 20-24 spisa), stručno- medicinske ocjene privremene nesposobnosti za rad osiguranika od 31. 10. 2019., upozorenja pred mogućnost otkazivanja ugovora o radu od 24. listopada 2019., fotografija iz trgovačkog centra (list 41-63 spisa), izvoda iz Pravilnika o razvrstavanju građevina, građevinskih dijelova i prostora u kategorije ugroženosti požara, rješenja MUP-a od 1. 12. 2012., saslušanjem svjedoka V. T., B. Š., D.

J., M. M., M. P., saslušanjem tužitelja i zz tužene kao

parničnih stranaka, dok je tuženik odustao od prijedloga za izvođenje dokaza saslušanjem svjedokinje A. L. pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

4. Neprijeporno je između parbenih stranaka:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu domar/vatrogasac temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 15. 10. 2011., uz dodatke ugovora broj 1. od 4. 10. 2012. i broj 2. od 24. 9. 2013.,

- da je tužitelju odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu od 20. 1. 2020., otkazan ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja,

- da je protiv odluke o redovitom otkazu ugovora o radu, tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava dne 5. 2. 2020, a na koji zahtjev je tuženik odgovorio dne 10. 2. 2020.,

- da je tužba podnesena u zakonskom roku.

5. Prijeporno je između parbenih stranaka je li tuženik kao poslodavac imao opravdan razlog za donošenje odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužitelja.

6. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim.

7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nezakonitosti i nedopuštenosti odluke o redovitom otkazu ugovora o radu i radi vraćanja tužitelja na radno mjesto domar/vatrogasac, a koji otkaz je tuženik dao tužitelju zbog skrivljenog ponašanja.

8. Tuženik je istakao prigovore postupovne prirode i to prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, prigovor promašene pasivne legitimacije, prigovor nerazumljivosti i nepotpunosti tužbe, prigovor utvrđenja identiteta tužitelja i tuženika, te prigovore materijalnopravne prirode i to prigovor aktivne građanskopravne legitimacije, prigovor pasivne građanskopravne legitimacije, te prigovor nepostojanja pretpostavki za podnošenje tužbe, međutim, gore navedeni prigovori tuženika su neutemeljeni.

8.1. Naime, u postupku utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu aktivno legitimiran je radnik kojem je otkazan ugovor, u ovom slučaju tužitelj, a pasivno legitimiran poslodavac kod kojeg je radnik radio u trenutku otkazivanja, u ovom slučaju tuženik, tako da su prigovori nedostatka aktivne i promašene pasivne legitimacije u potpunosti neosnovani. Predmetna tužba sadrži sve ono što je potrebno da bi se u vezi s njom moglo postupati, a u smislu odredbi čl. 106. st.2. ZPP-a, tako da je i prigovor nerazumljivosti i nepotpunosti tužbe neosnovan. Također i prigovor utvrđenja identiteta tužitelja i tuženika je neosnovan, jer podaci o tužitelju i tuženiku sadrže ime i prezime, odnosno naziv tvrtke, adresu prebivališta, odnosno sjedišta tvrtke, te osobni identifikacijski broj. Tužitelj, kao radnik kojemu su odlukom tuženika, kao poslodavca povrijeđena prava ima pravo na podnošenje tužbe za zaštitu tih svojih prava.

9. Odredbom članka 115. stavka 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14,127/17, 98/19; dalje - ZR-a) određeno je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

10. Odredbom čl. 119. st.1. ZR-a određeno je kako prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. St. 2. citiranog članka određeno je kako prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

11. U konkretnom slučaju, tužitelj je bio radnik tuženika na radnom mjestu domar/vatrogasac temeljem ugovora o radu od 15. 10. 2011., međutim, tuženik je zbog skrivljenog ponašanja otkazao tužitelju ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 15. 10. 2011. Iz obrazloženja odluke o redovitom otkazu ugovora o radu proizlazi kako je radnik za čitavog trajanja radnog odnosa unatoč brojnim upozorenjima poslodavca kršio gotovo sve obveze preuzete čl. 2. ugovora o radu, što je imalo za posljedicu da suštinski dio njegovih radnih zadataka koje je obavljao u trgovačkom centru P.&S." u I. uopće nije bio obavljen zbog čega mu je poslodavac ponudio sklapanje sporazuma o prestanku radnog odnosa, kojeg nije prihvatio. Nadalje, navodi se kako je dana 9. listopada 2019. radnik dostavio poslodavcu liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad s naznakom trajanja do 19.listopada 2019. te po proteku tog roka radnik poslodavca nije obavijestio o razlozima izostanka s posla na dane 21., 22., 23. i 24. listopada 2019. zbog čega je poslodavac isto smatrao neopravdanim izostankom s posla. Poslodavac je od HZZO zatražio provedbu postupka kontrole opravdanosti privremene nesposobnosti za rad radnika, koji je naknadno dostavio izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad u kojem je navedeno kako je radnik bio privremeno nesposoban za rad do 31. listopada 2019., međutim ni nakon 31. listopada 2019. radnik nije bio na svom radnom mjestu, a poslodavca nije obavijestio o razlozima izostanka s posla.

11.1. Dakle, tuženik je redoviti otkaz ugovora o radu tužitelju obrazložio ponašanjem radnika koji je kršio preuzete radne obveze i koji je propustio poslodavca obavijestiti o razlozima izostanka s posla na dane 21., 22., 23. i 24. listopada 2019., a nije opravdao ni nedolazak na posao nakon 31. listopada 2019.

12. Imajući u vidu sve provedene dokaze, materijalne dokaze, kao i iskaze svjedokinja, te samih parničnih stranaka, ovaj sud smatra da tuženik nije dokazao, a u smislu odredbe čl. 115. st.1. ZR da je zbog skrivljenog ponašanja postojao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu tužitelju.

13. Naime, iz sadržaja ugovora o radu sklopljenog između parničnih stranaka proizlazi da je tužitelj obavljao poslove domara/vatrogasca, a što obuhvaća poslove provedbe i koordinacije svih radova održavanja i poslova popravaka, tekuće i stalne informacije poslodavcu, kod većih popravaka obavijestiti poslodavca, nazočnost i pregled svih održavanja koje se sprovode od stručne radne snage, kontaktna osoba za najmoprimce i radne snage, potpomagati pri održavanju, njezi i čišćenju kompletnog centra i vanjskog prostora i zelene površine, provedba redovnog kontrolnog ophođenja, stalna kontrola funkcije tehničke opremljenosti uređaja (klima, zračenja, grijanja, vrata, sanitarnih čvorova itd.), sve druge djelatnosti koje se propisuju održavanju i tehničkom zbrinjavanju, dok iz obrazloženja Odluke o otkazu ugovora o radu od 20. 1. 2020. proizlazi kako se tužitelju stavlja na teret kršenje obveza iz radnog odnosa, odnosno da je tužitelj za čitavog trajanja radnog odnosa (a tužitelj je u radnom odnosu kod tuženika od 15. 10. 2011.) unatoč brojnim upozorenjima tuženika kao poslodavca (tuženik u spis dostavlja pisano upozorenje pred mogućnost otkazivanja ugovora o radu datirano s 24. listopada 2019. zbog kršenja obveza iz radnog odnosa) kršio gotovo sve svoje obveze preuzete odredbom čl. 2. ugovora o radu, što je za posljedicu imalo da suštinski dio njegovih radnih zadataka koje je obavljao u trgovačkom centru P.&S." u I. uopće nije bio obavljen.

14. Da tužitelj nije obavljao svoje radne zadatke proizlazi iz iskaza zz tuženika (koja je iskazala kako je tužitelj određene stvari u Centru radio na svoju ruku, a one poslove koje je trebao obavljati nije obavljao, da nije održavao Centar onako kako treba da se održava /klime i odvodnja se nisu održavali, puknuće na parkingu je trebalo zakrpati, što nije učinjeno, jumbo plakati nisu se obojali/ pa su ga i usmeno i pisano upozoravali na kršenje radnih obveza i neobavljanje svoga posla, a zbog toga što su nezadovoljni neobavljenim radovima s njegove strane, ponudili su mu sporazumni raskid ugovora o radu, ali je tužitelj otvorio bolovanje), kao i iz iskaza svjedokinje B. Š., kod tuženika radi kao asistent direktorici (koja je iskazala da tužitelj svoje obveze nije uredno izvršavao, da je "visio" non stop u kafiću, često bio bezobrazan oprema njoj i konobarima, ponekad bio u alkoholiziranom stanju, dolazio i odlazio s posla kada je god htio, našto je bio upozoravan s njene strane i od strane direktorice).

14.1. Međutim, iskaz zz tuženika sud nije mogao prihvatiti kao iskren, objektivan i vjerodostojan, jer po ocjeni ovog suda nije prihvatljivo da bi tuženik kao poslodavac tolerirao ne višekratno, već uopće nesavjesno obavljanje radnih zadataka od strane tužitelja kao radnika za vrijeme čitavog trajanja radnog odnosa, dakle još od 2011. pa sve do otkaza 2020., da unatoč upozorenjima od strane tuženika tužitelj nije popravio svoj odnos prema radu, odnosno da ne bi izvršavao svoje radne zadatke (čišćenje, tehničko održavanje i popravci) unatoč brojnim upozorenjima od strane tuženika, kao i njegov netolerantan odnos prema radnim kolegama ili pak dolaženje ili odlaženje s posla kada se njemu prohtije, kao i dolaženje na posao u alkoholiziranom stanju. Da tužitelj nije obavljao svoje radne zadatke koje je preuzeo sklopljenim ugovorom o radu, kako to ističe zz tuženika, tuženik bi zasigurno davno prije tužitelju otkazao ugovor o radu, a ne ga zadržao na poslu od 2011. i "trpio" njegovo neobavljanje radnih zadataka sve do 2020. i još k tome radi toga mu predlaže sporazumni raskid ugovora o radu.

14.2. Također ni iskaz svjedokinje B. Š. sud nije mogao prihvatiti kao objektivan, iskren i vjerodostojan jer je očito da će svjedokinja Š., koja je asistentica direktorice tuženika, iskazivati u prilog tuženika i tužitelja prikazati kao osobu koja nije obavljala svoj posao, unatoč danim upozorenjima bilo od strane direktora tuženika bilo s njezine strane, a osim toga sasvim suprotno proizlazi iz iskaza svjedokinje V. T., koja nije zaposlenica tuženika, ali radi u Centru kao voditeljica poslovnice "s.O." i za tužitelja zna da je uvijek bio na usluzi, da im je pomagao, ne samo njoj već i drugim djelatnicima dolazio u ispomoć (vezano za struju, građevinske radove i dr.), dakle pored svojih poslova pomagao bi i njima drugima, da je tu bio takoreći 24 h, posebice u vrijeme sanacije poslije požara kada su nastale velike štete, da je uređivao okoliš, prao čaše u kafiću, te da je dolazio i izvan radnog vremena za popravke WC-a i dr. Da je tužitelj dolazio na posao svakodnevno pa i izvan radnog vremena radi odštopavanja kanalizacije potvrđuje i svjedokinja D. J., supruga tužitelja pa iako je ista zasigurno zainteresirana za ishod postupka, sud njezin iskaz prihvaća jer se u bitnim činjenicama podudara s iskazom svjedokinje T. vezano za obavljanje poslova i izvan radnog vremena. Također iz iskaza svjedokinja V. T., M. M. te M. P.

nesumnjivo proizlazi kako tužitelja na poslu nikada nisu vidjeli u alkoholiziranom stanju, dok je njegovu alkoholiziranost vidjela samo svjedokinja Š..

14.3. Dakle, tuženik tijekom postupka nije dokazao da tužitelj nije obavljao redovne poslove i izvršavao radne zadatke u skladu s naravi posla i nalozima poslodavca (a što bi bio razlog za redovni otkaz ugovora o radu), a u spis priložene fotografije navodno neobavljenih poslova od strane tužitelja, ne precizirajući točno kada su te fotografije snimljene, nisu relevantan dokaz koji bi upućivao na neizvršavanje radnih zadataka od strane tužitelja.

15. Nadalje, glede drugog otkaznog razloga kako je tužitelj nakon isteka trajanja bolovanja (19. listopada 2019.) dvaput propustio obavijestiti tuženika o produljenju bolovanja, odnosno nije opravdao dane 21., 22., 23. i 24. listopada 2019., a za koje je naknadno dostavio izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad u kojem je navedeno da je privremeno nesposoban za rad do 31. listopada 2019., te nakon 31. listopada 2019. nije obavijestio poslodavca o razlozima izostanka, za navesti kako je tužitelj obavijestio poslodavca da je na bolovanju i istome donosio doznake, kako proizlazi ne samo iz iskaza tužitelja saslušanog kao parničnu stranku, već i iz iskaza svjedokinje Š., koja zna da je tužitelj otvorio bolovanje kada mu je tuženik htio dati sporazumni otkaz ugovora o radu.

15.1. Navodi tuženika kako je tužitelj tuženiku dostavio neposredno nakon ponude sporazumnog prestanka radnog odnosa potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad u trajanju do 19. listopada 2019., te nije obavijestio poslodavca o produljenju bolovanja pa u vremenu od 21, 22., 23. i 24. listopada 2019. nije znao status svog radnika su neutemeljeni i to ne samo iz razloga što tuženik tijekom postupka nije dostavio to izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad u trajanju do 19. listopada 2019. koje mu je navodno dostavio tužitelj (u podnesku od 13. 10. 2021. tuženik ističe da mu je tužitelj dostavio potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad u trajanju do 19. listopada 2019.), već i iz razloga što liječnik obiteljske medicine kod kojeg je tužitelj nije mogao izdati potvrdu-izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad u trajanju do 19. listopada 2019. pa nakon toga ponovno potvrdu-izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad u trajanju do 31. listopada 2019. (koju je tužitelj dostavio u spis), dakle, dva izvješća s različitim trajanjem privremene spriječenosti za rad, tako da nema govora da tuženik nije znao da je tužitelj na bolovanju od dana kada je isto otvoreno (9. listopada 2019.) pa nadalje, što znači da je na bolovanju i na dane 21., 22., 23. i 24. listopada 2019. Također, iz izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad od 31. listopada 2019. proizlazi kako je privremena nesposobnost za rad počela 9. listopada 2019. i trajanje privremene nesposobnosti za tekući mjesec je do 31. listopada 2019., dakle radi se o izvješću za tekući mjesec, a ne o zaključenju bolovanja, što znači da je tužitelj nakon otvaranja bolovanja 9. listopada 2019. bio na bolovanju sve do 20. siječnja 2020., kada je bolovanje zaključeno, što proizlazi i iz izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad od 15. siječnja 2020.

16. U odnosu na navode tužitelja kako je otkaz ugovora o radu donesen kada je bio na bolovanju (tužitelj se od 9. listopada 2019. nalazio na bolovanju) za istaknuti je kako navedeni razlog ne utječe na dopuštenost, odnosno nedopuštenost odluke o otkazu ugovora o radu, jer zakon ne priječi poslodavcu mogućnost otkazivanja za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, kao što je i u ovom slučaju tuženik.

16.1. Naime, odredbom čl. 38. ZR uređena je zabrana otkazivanja ugovora o radu samo za slučaj privremene nesposobnosti za rad („bolovanja“) koja je prouzročena ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću, što znači da poslodavac ne može (ni redovno ni izvanredno) otkazati ugovor o radu onom radniku koji je pretrpio ozljedu na radu ili je obolio od profesionalne bolesti, za vrijeme privremene nesposobnosti za rad tijekom liječenja ili oporavka od ozljede na radu ili profesionalne bolesti, međutim, poslodavac može donijeti odluku o otkazu ugovora o radu ako je radnik privremeno nesposoban za rad („na bolovanju“) zbog drugih razloga odnosno drugih okolnosti, a ne zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti, kao što je ovdje slučaj, dakako sve uz pretpostavku da za donošenje odluke o otkazu postoji zakonom opravdani razlog. 17. S obzirom na to da tuženik nije dokazao da postoji skrivljeno ponašanje tužitelja, a time i opravdani razlozi za redoviti otkaz ugovora o radu, to je valjalo tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenom tuženikove odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od 20. siječnja 2020. i da radni odnos nije prestao, a time i zahtjev za vraćanje na rad na radno mjesto domara/vatrogasca prihvatiti i odlučiti kao u točkama I. i II. izreke presude.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), a u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje Tarifa) te popisu troška pa je tužitelju priznata jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 398,00 eura uvećano za PDV u iznosu od 99,50 eura, sveukupno 497,50 eura. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 22. svibnja 2023., kao dana presuđenja, do isplate (točka III. izreke presude).

U Splitu, 22. svibnja 2023.

S u t k i n j a

Katica Bojčić Vidović, v. r.

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika