REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 47 Pž-3965/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Veljak, predsjednika vijeća, Kristine Saganić, suca izvjestitelja i Lenke Ćorić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BRANKE KOKALOVIĆ, OIB 58694516733, Grabarić 20, Vrbovec koju zastupa punomoćnik Mato Krmek, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Primorac i Partneri d.o.o., Split, trg Hrvatske bratske zajednice 2.b, pisarnica Zagreb, Kennedyev trg 6b, protiv tuženika UNIQA OSIGURANJE d.d., OIB 75665455333, Planinska 13 A, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Marko Rašica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rašica & Partneri d.o.o., Zagreb, Đorđićeva 24., radi isplate iznosa od 11.758,00 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-748/2020 od 13. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 22. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-748/2020 od 13. lipnja 2022.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 208,63 EUR / 1.571,93 kn.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 11.758,00 EUR s kamatama i troškovima postupka, te je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 10.625,00 kn.

2. Tužiteljica kao vlasnik i osiguranik plovila, ujedno i ugovaratelj osiguranja, potražuje osigurninu od tuženika kao osiguratelja, radi štete koju je u pomorskoj nezgodi pretrpjela motorna jahta „Crowline“. Ocjenom izvedenih dokaza, poglavito prihvaćanjem nalaza i mišljenja sudskog vještaka, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev i presudu donio primjenom ugovorenih uvjeta osiguranja, odredbe čl. 719. Pomorskog zakonika („Narodne novine“ broj: 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15 i 17/19; dalje: PZ), te pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. i 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19). Zaključak je prvostupanjskog suda da tužiteljica nije dokazala uzrok havarije motora - zaplitanje najlon vrećice u propeler motora, niti je otklonila suprotne tuženikove navode o kronologiji njenog postupanja te zakašnjeloj i neodgovarajućoj brizi o plovilu nakon havarije.

3. Protiv navedene presude tužiteljica je izjavila žalbu, smatrajući da se osim izrazito pozitivnog dojma o vještačenju prvostupanjski sud ne osvrće na meritum i sadržaj vještačenja niti pokušava razumnom argumentacijom otkloniti tužiteljičine prigovore. Stoga smatra da je pobijana presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka i uslijed nedostataka ne može se ispitati. Tužiteljica smatra da sudski vještak nije odgovorio na sve njene prigovore niti obrazložio izmijenjeno stajalište o uzroku štete. U prvom nalazu sudski vještak je naveo da ni dotrajalost ni potreba za zamjenom elemenata ispušnog motornog sustava nisu mogli biti uzrokom kvara, te da je zaključak tuženikovog vještaka o potrebi izmjene ispušnih kolektora nakon pet godina neuobičajen i nije riječ o elementu koji bi se usprkos mogućoj koroziji mogao u toj mjeri iskvariti da ga treba mijenjati svakih pet godina. Dakle, vještak je odlučno otklonio tuženikovu tvrdnju da je uzrok štete propuštanje koljena zbog dotrajalosti i nepravovremene izmjene, što je tuženik po odštetnom zahtjevu tvrdio. Međutim u dopunskom očitovanju vještak zaključuje suprotno, da je kvar posljedica nedinamike održavanja motora, ali da je servis motora učinjen dvije godine prije osiguranog slučaja te da je samo preporuka a ne zahtjev proizvođača motora da se svakih pet godina izvrši izmjena ispušnog sustava. Dakle, vještak je utvrdio da je servis ispušnog sustava izvršen dvije godine prije osiguranog slučaja pa je neodlučna njegova tvrdnja da nema dokaza o tome da je servisiranje izvršeno svake dvije godine, jer bi nedostaci na koje upire kao mogućnost, sigurno bili otklonjeni u servisu. Zato tužiteljica tvrdi da je sud trebao utvrditi da su proturječja dovoljna za prihvaćanje njenog prijedloga da se vještačenje povjeri drugom vještaku.

3.1. Daljnjim žalbenim navodima tužiteljica upućuje na to da je sudski vještak na osnovi činjenice što spisu ne prileži dokaz o servisiranju motora mogao zaključiti samo o toj činjenici, a ne i o tome da motor nije održavan. Sudski vještak nije ni pokušao tražiti podatke o razdobljima održavanja motora, a okolnost je li motor uredno servisiran moguće je utvrditi (osim ispravama) pravilnom defektažom motora nakon prijave osiguranog slučaja, što je izostalo. Budući da je tuženik angažirao vještaka pri očevidu, tada je vještak trebao tražiti i organizirati defektažu, odnosno kompletno rastavljanje motora uz dokumentiranje njegovog održavanja. To znači da tuženik nije postupio s pažnjom dobrog stručnjaka i takvi njegovi propusti ne mogu ići na tužiteljičinu štetu. Dakle, tužiteljica je stava da je osiguratelj trebao dokazati razloge isključenja njegove odgovornosti, zatim da je tuženik plaćanjem osigurnine u iznosu od 28.800,00 kn priznao svoju odgovornost, a svjedoke Nena Kuvačića i Deana Kuvačića tužiteljica je pravovremeno predložila što znači da ih je sud trebao uzeti u obzir. Stajalištem da tužiteljica nije dokazala uzrok havarije motora, uz istovremeno odbijanje izvođenja dokaza novim vještačenjem i neizvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka, sud je tužiteljicu onemogućio u raspravljanju i donio proturječnu odluku čime joj je povrijeđeno i ustavno pravo na pravično suđenje. Protivi se i odluci o trošku, jer sud nije vodio računa o tome da priznaje samo troškove potrebne radi vođenja parnice.

4. Tuženik je u odgovoru na žalbu osporio njenu osnovanost.

5. Tužiteljičina žalba nije osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Suprotno tužiteljičinim žalbenim navodima stranaka, ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud na osnovi valjane ocjene izvedenih dokaza o tužbenom zahtjevu donio pravilnu i zakonitu odluku. Pobijana presuda je razumljiva, zaključci prvostupanjskog suda utemeljeni su na rezultatima izvedenih dokaza, što je sud jasno i detaljno obrazložio; presuda nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka kako se u žalbi neosnovano ukazuje (čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a). Tužiteljica u žalbi ustraje u tvrdnjama koje je isticala tijekom prvostupanjskog postupka, iznoseći nezadovoljstvo utvrđenim činjenicama i ukazivanjem na navodne povrede u postupanju prvostupanjskog suda pri ocjeni dokaza, kojih ovaj sud ne nalazi. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da ne postoji sporna tuženikova obveza iz ugovora o osiguranju, s obzirom na to da rezultati dokaznog postupka ne daju uporišta za prihvaćanje tužbenog zahtjeva.

8. U ovoj parnici iz pomorskog osiguranja (čl. 684. - 747. PZ-a) tužiteljica postavlja odštetni zahtjev protiv osiguratelja smatrajući da ima pravo na isplatu osigurnine uslijed štete iz kasko osiguranja, nastale kvarom motora motorne jahte, čime je po njenoj tvrdnji nastupio osigurani slučaj u vrijeme trajanja osiguranja. Tužiteljica tvrdi da je do nezgode došlo 30. srpnja 2017. kada je došlo do samostalnog gašenja motora i zaustavljanja jahte u navigaciji, uslijed zapetljavanja najlonske vrećice u propeleru motora; tvrdi da je ona bez odgode odmah po nezgodi poduzela sve radnje u cilju smanjenja štete, kontaktirala ovlaštenog servisera, organizirano je tegljenje i vađenje plovila iz mora u najkraćem roku. S druge strane, tuženik je otklanjao postojanje sporne obveze pozivajući se u bitnome na nalaz i mišljenje vještaka Gorana Tenžere kojeg je tuženik angažirao prije parnice radi procjene štete; vještak je sačinio izvid plovila te dao mišljenje o uzrocima štete i propustima u tužiteljičinom postupanju koji otklanjaju tuženikovu spornu obvezu.

9. Inače, sama nesporna činjenica da je tuženik prije ove parnice tužiteljici isplatio iznos od 28.880,00 kn s osnove pogonske štete, ne znači da je priznao odgovornost na što ona žalbom neosnovano upućuje. Na temelju ugovorene Klauzule o sudjelovanju osiguratelja u pogonskoj šteti uz kasko osiguranje brodica i jahti POG 02/2015, predmetna šteta na motoru je isplaćena kao pogonska šteta, prema limitu sukladno Ugovoru o osiguranju.

10. Ugovorom o osiguranju isključene su štete nastale zbog istrošenosti, zapuštenosti i dotrajalosti pogonskog uređaja, osovine, vijaka i drugih uređaja (čl. 6. Klauzule o sudjelovanju osiguratelja u pogonskoj šteti uz kasko osiguranje brodica i jahti, str. 45. – 46. spisa) i u slučaju nastupa štete uslijed navedenih uzroka, tuženikova obveza iz ugovora o osiguranju ne postoji.

11. Radi donošenja pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu prvostupanjski je sud trebao ispitati sporne i pravno odlučne činjenice, poglavito one koje se tiču uzroka havarije motora, kao i tvrdnje o održavanju motora. Uvažavajući rezultate izvedenih dokaza, naročito nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. sc. Rajka Grubišića te nalaz i mišljenje Gorana Tenžere kojeg je osiguratelj angažirao prije ove parnice tijekom postupanja po tužiteljičinom odštetnom zahtjevu - ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda o ocjeni tih dokaza kao i zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

11.1 Tužiteljica prije svega nije dokazala njenu odlučnu činjeničnu tvrdnju o tome da je do samostalnog gašenja motora i zaustavljanja jahte došlo zbog zaplitaja najlon vrećice u propeler. Upravo je na toj tvrdnji temeljila svoj zahtjev, a tu tvrdnji nije dokazala do potrebne razine izvjesnosti. Tomu valja dodati i cijeniti druge moguće uzroke havarije motora na koje upućuje vještačenje. Upravo to dovodi u razumnu sumnju tužiteljičine tvrdnje o uzroku havarije kako je to zaključio prvostupanjski sud, a niti je ona s uspjehom otklonila osnovanost tuženikovih tvrdnji o neodgovarajućoj brizi za plovilo. Nastavno slijedi očitovanje o žalbenim navodima upravo glede uzroka havarije, tužiteljičine odgovarajuće brige o motoru i postupanja po nastupu slučaja, te o servisiranju motora.

12. Iz nalaza i mišljenja Gorana Tenžere, vještaka kojeg je tuženik angažirao po primitku odštetnog zahtjeva prije ove parnice, proizlazi kako slijedi:

- što se tiče uzroka havarije iznio je mišljenje o nevjerodostojnosti tužiteljičine tvrdnje iz prijave štete da se prilikom plovidbe „velika najlonska vrećica zapetljala o propeler motora te je došlo do kvara/loma istog“, budući da nema tragova najlonske kese oko propelera niti bi kesa mogla prouzrokovati takvu havariju motora. Pregledom motora vještak je zaključio o mogućnosti prodora mora u cilindre zbog propuštanja brtve ili pukotine na ispušnom kolektoru, s time što je 17 dana nakon ulaska mora u motor teško napraviti realan očevid s pouzdanim uzrokom havarije.

- vezano uz postupanje tužiteljice po nastupu slučaja, vještak je mišljenja da ona nije poduzela mjere da spriječi još i veću štetu, jer je odmah trebalo obaviti par ispiranja č motora i šteta bi bila minimalna. On je dobio nalog za izvid 4. kolovoza 2018., serviser je izjavio da ne može početi s demontažom i defektacijom prije drugog tjedna, on je pregledao brod i motor 7. kolovoza, serviser je došao po motor 10. kolovoza a rastavio ga je 14. kolovoza kada je vještak nastavio izvid. - vezano uz održavanje motora, vještak je zaključio da nisu dostavljeni podaci o održavanju motora u ovlaštenom servisu, zatim da motor navodno održava servis AIC d.o.o. iz Trogira i da je sanaciju preuzeo servis Leo nautika d.o.o. tek 17 dana nakon havarije. Njegovo je mišljenje da se ispušni kolektori po preporukama proizvođača trebaju mijenjati nakon pet godina, što ovdje nije slučaj

13. Rezultati izvođenja dokaza vještačenjem po sudskom vještaku dr. sc. Rajku Grubišiću, potvrđuju ove bitne činjenice:

- u pogledu uzroka havarije sudski vještak je mišljenja da se havarija motora sastojala u prodoru rashladnog mora u cilindre motora. U izostanku neophodne defektaže motora na osnovi koje bi se mogli odrediti uzroci havarije i stvarna šteta, sudski vještak je iznio svoje očitovanje o mogućim uzrocima štete i zaključio da zapetljavanje najlonske vrećice nije moglo izazvati tu havariju, kao ni naglo zaustavljanje brodice i stvaranje krmenog vala. Nema indicija ni dokaza o dotrajalosti ili potrebi zamjene elemenata ispušnog sustava motora pa niti to nije mogao biti uzrok kvara. Slijedom toga, sukladno tehničkoj logici stvari vezano uz izvršenu tlačnu probu, sudski vještak je zaključio da se prodor rashladne morske vode u motor najvjerojatnije desio kroz elemente ispušnog sustava motora (kolektor ili koljeno) i da u tome treba tražiti uzroke havarije.

- u pogledu zamjene i dotrajalosti elemenata ispušnog sustava, sudski vještak nije prihvatio navod vještaka Tenžere o preporuci proizvođača za promjenu kolektora nakon pet godina pa smatra da ni dotrajalost ni potreba za zamjenu elemenata ispušnog sustava nisu mogli biti uzrok kvara.

14. Dakle, havarija motora se sastojala u prodoru rashladnog mora u cilindre motora. Oba vještaka (sudski vještak iz parnice i vještak koji je prije parnice za potrebe postupka pred osigurateljem sačinio nalaz i dao mišljenje) suglasna su da uzrok havarije nije zapetljavanje najlonske vrećice oko propelera. Upravo je to tužiteljičina odlučna tvrdnja (u tužbi, kao i u prijavi štete) o tome kako je nastupila šteta i zašto se plovilo zaustavilo. Oba vještaka su suglasna i u pogledu toga da uzrok havarije treba tražiti u prodoru mora u motor, najvjerojatnije kroz elemente ispušnog sustava (kolektor ili koljeno). Što se tiče održavanja motora, sudski vještak smatra da dotrajalost nije uzrok kvara, ali to kao mogući uzrok ne navodi niti vještak Tenžera koji se na to poziva kada obrazlaže preporuku proizvođača o izmjeni kolektora nakon pet godina.

15. Uz navedeno, sudski vještak je pisanim dopunskim očitovanjem na primjedbe stranaka, kao i usmenim saslušanjem pred sudom, odgovorio na upite i primjedbe te potvrdio: da zapetljavanje najlonske vrećice oko propelera nije moglo izazvati havariju; da je serviser Leo nautica d.o.o. izvršio tlačnu probu i pokazalo se da ispušno koljeno propušta vodu. Izjavio je i to da je dvije godine prije štetnog događaja izvršeno servisiranje motora, zatim da uputstvo proizvođača savjetuje zamjenu ispušnog kolektora svakih pet godina ali ga ne propisuje, uz mogućnost korištenja duže od pet godina u slanoj vodi uz odgovarajuće održavanje i vlastitu odgovornost. Dodatnim očitovanjem na ročištu usmenim obrazlaganjem ispušnog sustava motora, sudski vještak je iznio mogućnost da je sukladno raspoloživim ispravama, u trenutku havarije motor bio star deset godina, da je jedini servis izvršen dvije godine prije havarije, da izmjena ispušnog sustava nije izvršena, da je do stvaranja pukotine došlo u unutarnjoj stijenci i nesavijenom dijelu ispušnog koljena neposredno nakon spoja, i da je kroz tu pukotinu ulazila morska voda te smatra da tu postoji uzročno-posljedična veza. Sudski vještak je u pogledu servisa ispušnog sustava obrazložio da proizvođač zahtijeva da se svake dvije godine ne izvrši servis ispušnog sustava što znači obaveznu izmjenu brtvi i čišćenja površine, te da preporuča (ne zahtijeva) izmjenu ispušnog sustava. Konačno, sudski vještak je obrazložio da u izvornom nalazu isključuje dotrajalost i neodržavanje ispušnog sustava, a u dodatnom očitovanju taj uzrok ne isključuje i to je detaljno obrazložio (str. 171. spisa) uvažavajući pritom da u spisu nema dokaza da je servisiranje ispušnog sustava izvršeno dvije godine prije havarije niti je dokumentirano je li svake dvije godine to ponovljeno.

16. Uvažavajući sve iznijeto, to ni ovaj sud ne nalazi osnove za izvođenje novog vještačenja po drugom sudskom vještaku. Naime, rezultati dokaznog postupka potvrđuju neosnovanost tužiteljičine tvrdnje o uzroku havarije zaplitajem pvc vrećice u propeler motora. Pokraj suglasnih iskaza vještaka o tome da tužiteljičina tvrdnja o uzroku havarije nije vjerodostojna i da do havarije nije moglo doći zaplitajem pvc vrećice u propeler, izvođenje novog vještačenja ne bi u tom smislu doprinijelo potpunom ili pravilnom utvrđivanju činjeničnog stanja o tom vanjskom uzroku havarije, kako to tužiteljica tvrdi.

16.1. Naime, uz isticanje zahtjeva za pružanje pravne zaštite određenog sadržaja, tužitelj je dužan navesti činjenice na kojima zasniva svoju tvrdnju da mu pripada pravo na određenu pravnu zaštitu, kao i dokaze na temelju kojih se može provjeriti istinitost njegovih činjeničnih navoda (čl. 186. i 106. ZPP-a). Postavljanjem tužbenog zahtjeva, tužitelj određuje granice raspravljanja i odlučivanja i ujedno vrstu i granice u kojima se može kretati pravosudna zaštita. Osnova za donošenje odluke o osnovanosti pravne zaštite koju tužitelj traži, ukupni su rezultati raspravljanja u parnici. Iz tih je razloga zakonom propisana obveza tužitelja u parničnom postupku iznijeti činjenice na kojima temelji svoj zahtjev. Taj pravno relevantni činjenični supstrat za kojeg tužitelj smatra da mu pruža osnovu isticati određeni zahtjev, predstavlja stvarnu činjeničnu osnovu zahtjeva. Te bi okolnosti trebale pokazati odnosno, njihovim bi se ispitivanjem trebalo moći zaključiti, postoji li podudarnost između stvarnog stanja (činjenica koje sud utvrdi) s jedne strane te onog što zakon predviđa kao osnovu za pružanje zahtijevane pravne zaštite, s druge strane. Izbor činjenica koje će istaći kao osnovu zahtjeva, ovisi o tužitelju. U konkretnom slučaju, osnovanost tužiteljičinih tvrdnji o činjenicama uslijed kojih je došlo do havarije motora, je rezultatima izvedenih dokaza otklonjena.

16.2. Uz navedeno, tužiteljičina obveza redovnog servisiranja motora (neovisno o tome je li redovan servis učinjen samo dvije godine prije štetnog događaja ili je učinjen i prije toga) ne mijenja istinitost njene činjenične osnove na kojoj gradi tužbeni zahtjev, a to je nastup osiguranog slučaja havarijom motora uslijed zaplitaja pvc vrećice, za što nema osnove u rezultatima izvedenih dokaza.

17. Činjenicu ostvarenja osiguranog slučaja dužan je dokazati osiguranik. Teret dokazivanja te odlučne činjenice nalazi se na tužiteljičinoj strani, jer ona upravo na toj osnovi gradi pretendirano pravo na isplatu osigurnine. Ona nije dokazala nastup osiguranog slučaja kako to tvrdi u postupku niti je dokazala da je poduzela sve razumne mjere da se izbjegne ili smanji šteta (čl. 719. st. 2. PZ-a), odnosno da je vodila brigu o osiguranom predmetu, uvažavajući sve okolnosti slučaja. Tuženik neosnovano u žalbi pokušava ukazati na navodno nepravilno postupanje prvostupanjskog suda ne samo u ocjeni dokaza nego i u primjeni pravila o teretu dokazivanja (čl. 219. i 221.a ZPP-a), prebacivanjem tereta ne samo na tuženika nego čak i na osobu koju je tuženik angažirao kako bi izvršio uvid motora i havarije.

18. Zaključno, što se tiče izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka, ističe se kako je njihova primarna zakonska obveza svjedočiti o neposrednim zapažanjima. Svjedok je fizička osoba koja nije stranka u postupku, koja se u njemu saslušava radi pribavljanja obavijesti o sadržaju njezinih opažanja o činjenicama koje se utvrđuju, do kojih nije došla kao stručna osoba po nalogu suda. Svjedoci pružaju sudu informacije samo o činjenicama ne i o pravilima iskustva ili pravnim pravilima. Osobe koje sudu priopćuju svoje znanje o pravilima iskustva (struke) su vještaci. Činjenice o kojima svjedoci iskazuju u pravilu su nastale (i postojale) u prošlosti; oni mogu davati obavijesti i o činjenicama koje postoje u sadašnjosti ako se njihovo znanje o njima temelji na njihovim osjetilnim opažanjima, no ne i tumačenjem činjenica. Zato je prvostupanjski sud pravilno ocijenio iskaze svjedoka Lea Fuseka i Ivana Krmeka, pa tako i u dijelu kojim oni daju mišljenje o činjenicama o kojima bi trebali svjedočiti (pretpostavke i analize mogućih uzroka havarije), a ne o neposrednim opažanjima. Što se tiče svjedoka Nena Kuvačića i Deane Kuvačić, tužiteljica nije predložila njihova saslušanja do zaključenja prethodnog postupka (čl. 299. ZPP-a).

19. Pravilna je i zakonita i odluka o parničnim troškovima kojoj tužiteljica općenito prigovara, budući da je prvostupanjski sud i tu odluku valjano obrazložio i tuženiku priznao opravdani trošak za poduzete parnične radnje.

20. Slijedom navedenog, odbijanjem neosnovane žalbe pobijana je presuda potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

21. Tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu ne predstavlja trošak nužan za vođenje parnice koji bi trebala snositi suprotna strana u sporu. Zato je taj trošak odbijen kao neosnovan (čl. 155. i 166. ZPP-a).

Zagreb, 22. svibnja 2023.

Predsjednik vijeća

Marina Veljak