Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-676/2022-2

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sucu toga suda Borisu Mimice kao suca pojedinca, u pravnoj stvari tužitelja S. T., K., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica M. P., odvj. iz Z., protiv tuženika V. Š., K., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica N. Đ. T., odvj. iz Z., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj 10 Psp-11/2021-30 od 4. travnja 2022., dana 22. svibnja 2023.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj 10 Psp-11/2021-30 od 4. travnja 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem prvostupanjski sud se oglasio apsolutno nenadležnim, odbacio tužbu tužitelja te ujedno obvezao tužitelja da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna.

2. Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22 i 114/22 dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se isto rješenje preinači u skladu s žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja usmjeren na zaštitu suposjeda puta koji se nalazi na kč. br. 121/2, u površini od 85m² i na kč. br. 119/4, u površini od 15 m[2] , kč. br. 104/1 sve k.o. K., prikazano na skici očevida od 11. ožujka 2019. obilježen plavom bojom i slovima A-B-C-D u dužini od 5m površine 113 m² na način da je postavljanjem željezne ograde preko puta prikazano na skici očevida u pravcu A i B, u dužini od 3,86 metara tuženik onemogućuje tužitelju u daljnje način izvršavanja faktičke vlasti te mu se nalaže uspostava ranije posjedovnog stanja na način da tuženik makne postavljenu željeznu ogradu obilježenu na skici očevida točkom A-B u dužini od 3,86 metara sa puta te da se kani ubuduće takvih radnji.

6. Prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku odbio tužitelju pružiti posjedovnu zaštitu, te odbacio tužbu tužitelja, nakon što je smatrao utvrđenim da se na dijelu predmetne nekretnine označene kao kat. čest. 104/1 kao i dijelu kat. čest. 121/2, 119/4 ne može stjecati pravo vlasništva obzirom da se radi o javnoj i ne razvrstanoj cesti, pa samim time da se na toj nekretnini ne može stjecati ni posjed zbog čega je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

7. Naime, odredbom članka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima(„Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 dalje: ZV) reguliran je pravni institut općeg dobra, dok je odredbom članka 35. stavak 4. ZV-a propisano da se na javna dobra u općoj uporabi na odgovarajući način primjenjuju pravila koja vrijede za opća dobra.

8. Dakle, kada se radi o zemljištu koje ima status javnog dobra u općoj uporabi, takvo zemljište ne može biti predmet posjedovanja iz prostog razloga što u svako doba je to zemljište dopušteno svim ljudima, i što ih svi mogu slobodno koristiti, bez traženja ičijeg dopuštenja za to. Kako takvo zemljište nije u ničijem posjedu jer nitko nad njim nema faktičnu vlast to se u vezi s tim ne može tužbom tražiti posjedovna zaštita.

9. Prvostupanjski sud je s obzirom da je utvrdio kako predmetne nekretnine predstavljaju javno dobro - u naravi put, zaključio je kako se sukladno odredbi članka 16. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17– dalje u tekstu: ZV), a sukladno odredbi članka 35. stavak 4. i 8. ZV-a, ne može na javnom dobru teći pravo služnosti odnosno niti pružiti posebna zaštita.

10. Tijekom postupka prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da je očevidom na licu mjesta utvrđeno da mjesto spora u naravi predstavlja pošljunčani put koji se proteže u smjeru SI-JZ. Sjeveroistočno put vodi do kuća stranaka, (tuženikova kuća nalazi se desno od spornog puta), a s jugoistočne strane isti se spaja i nastavlja na asfaltirani put. Na navedeni put tužitelj je postavio pomičnu željeznu lesu, koja je na skici očevida označena točkama A-B,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je sporni put širine od 3.15 m do 3.86 m, dužine 35 m i površine 113 m[2] . Nalazi se na čk. br. 121/2 (u površini od 85 m[2] ), čk. br. 119/4 (u površini od 15 m ) i na čk. br. 104/1 (u površini od 13 m ). Željezna ograda obilježena je na skici očevida slovima A i B i njezina dužina iznosi 3.86 m. Ista se nalazi na čk. br. 104/1 k.o. K. Uz željeznu ogradu (točku A) nalazi se stari drveni stup i on je na skici očevida prikazan slovom A1 i crvenom bojom. Stup se nalazi sa sjevero-zapadne strane željezne ograde na udaljenosti od 0.35 m od točke A.

- da u naravi se po čkbr.104/1 proteže put koji je djelom asfaltiran i djelom pošljunčani, a na pošljunčanom djelu puta tuženik je postavio pomičnu ogradu odnosno lesu, put se dalje nastavlja po čk. br. 121/2 (u površini od 85 m[2] ) i čk. br. 119/4 (u površini od 15 m[2] ), a koje čestice u zemljišnim knjigama glase na tuženika.

-da iz iskaza saslušanih svjedoka H. S., C. I., T. M., H. D. i M. J., utvrđeno je da je da je sporna lesa postavljena na dio zemljišta koji se koristi kao put već više od trideset godina, to je bilo vidljivo i na samom očevidu gdje se jasno vidi da je lesa postavljena na pošljunčanom putu, da se taj put nadovezuje na asfaltirani put, za kojeg su svjedoci C. I., T. M., H. D. potvrdili da ga je dala asfaltirati općina, ali ne do kraja jer to tuženik nije dozvolio.,

-da je tuženiku u svom iskazu naveo cit." Put do moje lese je općinski…točno je da nisam dozvolio Općini da asfaltira put kroz moje dvorište, jer to nije javni put, to je moje dvorište…"

-da iskaze saslušanih svjedoka H. S., C. I., T. M., H. D. i M. J., u djelu u kojem se odnose na sporno pitanje je li lesa postavljena na zemljištu koje je u naravi put, sud prihvaća, budući iste u tom djelu ocjenjuje logičnim i uvjerljivim.,

-da je nedvojbeno da je predmet spora lesa postavljena na putu koji se već više od trideset godina koristi za pješački promet i promet vozilima, da se isti proteže na čkbr.104/1 te da je isti djelom asfaltiran i djelom pošljunčani, a na pošljunčanom djelu puta na čkbr. 104/1 tuženik je postavio pomičnu ogradu odnosno lesu.,

-da neovisno o tome što je nekretnina u katastru čkbr. 104/1 opisana kao pašnjak, po istoj se u naravi proteže put, koji je po podacima iz katastra upisan na Općinu K., zbog čega prvostupanjski sud smatra da je sporna lesa postavljena na put koji predstavlja javnu ili nerazvrstanu cestu, bez obzira što isti u katastru nije upisan kao javni put.,

11. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je odbacio tužbu tužitelja smatrajući da se na javnom dobru ne može pružiti posjedovna zaštita, obzirom da je riječ o nekretnini koja se preko trideset godina koristi za pješački promet i za promet vozilima, koja je u smislu odredbe članka 131. stavak 1. Zakona o cestama ("Narodne novine",broj 84/11), na dan stupanja na snagu ZC-a (28. srpnja 2011. godine), a pod pretpostavkom da nije razvrstana kao javna cesta u smislu ZC- a, po sili zakona stekla status nerazvrstane ceste.

12. Zaključak prvostupanjskog suda je pravilan.

13. Naime, kako je određeni put javno dobro ne može se na njemu ostvariti zaštita posjeda prava služnosti, odnosno pružiti posjedovna zaštita, a budući da sporovi u vezi s načinom uporabe i korištenja javnog puta nisu u sudskoj nadležnosti, to je tužbu trebalo odbaciti.

14. Ovakva utvrđenja i zaključak suda prvog stupnja a time i njegovu odluku prihvaća ovaj žalbeni sud, a žalbenim navodima isti nisu dovedeni u sumnju. Naime, nesporno je da je nekretnina označena kao kč. br. 104/1 na kojoj je izvršen čin smetanja posjeda postavljanjem željezne ograde i prikazano na skici vještaka mjernika u pravcu točaka A-B, da ista u naravi predstavlja nerazvrstanu cestu na koju sud ne pruža posjedovnu zaštitu, obzirom da se radi o javnom dobru u općoj uporabi, pa u smislu žalbenih navoda žalitelja ukazati je da status ostalih nekretnina označenih kao kč. br. 121/2 i kč. br. 119/4 k.o. K., nije od odlučnog značenja za razrješenje ovog spora, budući se iste protežu u nastavku nekretnine označene kao kč. br. 104/1 koja u naravi predstavlja nerazvrstanu cestu - javno dobro.

15. Naime, upis javnih i nerazvrstanih cesta izgrađenih do stupanja na snagu ZC –a, a koje kao takve nisu upisane u zemljišne knjige ili nisu evidentirane u katastarskom operatu, reguliran je prijelaznim i završnim odredbama članka 123.- 126- te članka 131. tog Zakona, odnosno bez obzira na postojeće upise prava vlasništva. Takva nerazvrstana cesta ima u skladu s odredbom članka 101. stavak 1. ZC-a status javnog dobra u općoj uporabi u vlasništvu tuženika kao jedinice lokalne samouprave.

16. Jedino ako je javni put izgubio svojstva, način ili svrhu javnog dobra, tada se može pružiti posjedovna zaštita u parnici za smetanje posjeda, no u ovom konkretnom slučaju, to nije slučaj.

17. Kako odluka o troškovima postupka pravilna jer je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a u svezi odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a valjalo je na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovano i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda.

U Splitu 22. svibnja 2023.

Sudac:

Boris Mimica, v. r.