REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: UsI-3678/2022-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perica, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja N. S. iz Z., OIB: …, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., OIB: …, radi mirovine, 22. svibnja 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/22- 01/03218724187, URBROJ: 341-99-05/3-22-3649 od 13. listopada 2022.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/22-01/03218724187, URBROJ: 341-99-05/3-22-3649 od 13. listopada 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog službe u Z., KLASA: UP/I 140-02/22- 01/03218724187, URBROJ: 341-25-05/3-22-54409 od 11. svibnja 2022.
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je priznato pravo na starosnu mirovinu od 14. travnja 2022. u iznosu navedenom u izreci. Istim rješenjem utvrđeno je da se s danom 13. travnja 2022. tužitelju obustavlja isplate invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad, a svote mirovine određene ovim rješenjem obračunat će se sa svotama mirovina isplaćenih na temelju rješenja Područne službe u Z., broj spisa: 457748 od 21. srpnja 2004.
3. Tužitelj osporava zakonitost odluke tuženika zbog pogrešne primjene materijalnog prava, u bitnome navodeći da je u konkretnom predmetu, budući da je prvi puta stekao pravo na mirovinu nakon navršene starosne dobi propisane za stjecanje prava na starosnu mirovinu trebalo priznati i pravo na povećanje polaznog faktora za određivanje starosne mirovine u skladu sa člankom 85. stavkom 1. i 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21, dalje: ZOMO), a koje pravo je stekao radeći pet godina više nego što je potrebno za stjecanje prava na starosnu mirovinu. Smatra da se posebno nagrađuje i stimulira upravo navedenom odredbom daljnji rad 5 godina nakon 65., odnosno do 70. godine. Navodi kako ga se na ovaj način diskriminira i dovodi u nejednakost kao osiguranika najosjetljivije i najugroženije skupine osiguranika koji je koristio invalidsku mirovinu u odnosu na druge osiguranike koji su stekli jednake uvjete za starosnu mirovinu u okviru kojih je i pravo na povećanje polaznog faktora u skladu s navedenim člankom. Predlaže da sud poništi rješenje i prizna pravo na starosnu mirovinu te istu izračuna sa određenim polaznim faktorom od 1,2040.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da su navodi i razlozi tužbe neosnovani, odnosno nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Tuženik se poziva na odredbe članka 79. stavka 1. i 2. te članka 81. do 88. ZOMO, navodeći da se polazni faktor određuje u visini polaznog faktora na temelju kojega je bila određena prijašnja mirovina. Stoga budući da je tužitelju ranija invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad bila određena primjenom polaznog faktora 1,0 isti polazni faktor primjenjuje se i kod određivanja nove starosne mirovine, bez obzira što je tužitelj podnio prvi puta zahtjev za starosnu mirovinu. Tuženik napominje da su izračuni na koje se poziva tužitelj informativnog karaktera i nisu obvezujući pri donošenju rješenja o pravu na mirovinu, jer se u postupku prije donošenja rješenja o priznanju prava na mirovinu kompletiraju podaci koji su relevantni za izračun mirovine, pa je u informativnim izračunima navedeno da temeljem istih osiguranik ne može ostvariti nikakva prava iz mirovinskog osiguranja.
Predlaže da sud tužbu odbije.
5. U skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS) strankama je dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.
6. Presuda u ovom sporu donosi se bez rasprave, sukladno ovlaštenju iz odredbe članka 36. točke 4. ZUS-a. Tim je člankom propisano da sud može presudom riješiti spor bez rasprave ako tužitelj osporava samo primjenu prava, činjenice su nesporne, a stranke u tužbi ili u odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave.
7. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis predmeta i te uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan.
8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko rješenje doneseno u postupu pokrenutom zahtjevom tužitelja za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu dana 14. ožujka 2022. godine. U obrazloženju rješenja navedene su nesporne činjenice od kojih ovisi primjena prava: ranije priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad od 1.1.2004., ostvarenje staža osiguranja nakon ostvarivanja prava na mirovinu, godine života, status branitelja iz Domovinskog rata, mirovinski staž za stjecanje prava na mirovinu koji iznosi do 13.04.2022. ukupno 55 godina, 07 mjeseci i 17 dana. Utvrđuje se da je tužitelj ispunio 14.04.2022. uvjete za priznavanje prava na starosnu mirovinu prema članku 33. ZOMO. Pozivom na mjerodavne odredbe ZOMO prvostupanjsko tijelo obrazlaže način i izračun visine mirovine, navodeći da se osobni bod za određivanje mirovine prema članku 86. ZOMO-a dobije tako da se prosječni vrijednosni bodovi (2,5973) pomnože s ukupnim mirovinskim stažem iskazanim u obliku decimalnog broja (55,6304) i s polaznim faktorom (1,000), dok osobni bod iznosi 144,4888, a mirovinski faktor za starosnu mirovinu prema članku 87. stavku 1. točki 1. ZOMO-a iznosi 1,000.
9. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja potvrđujući rješenje pravilnim i zakonitim, detaljno opisujući način izračuna visine mirovine pozivom na zakonske odredbe. Žalbene prigovore tužitelja tuženik je cijenio neosnovanima, a kako je tužitelj u žalbi iznosio iste navode koje sada ponavlja u tužbi, razlozi odbijanja žalbenih navoda sadržani su u ranije navedenom odgovoru na tužbu tuženika.
10. U ovom predmetu nije sporno da je tužitelju, djelatnoj vojnoj osobi, počevši od 1.1.2004. bila priznata invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad, rješenjem Područne službe u Z., KLASA: 140-18/04-01/OB: 03219824187, URBROJ: 341-25-01-18448 od 21. srpnja 2004. u skladu s odredbama članka 6.a Zakona o mirovinskom osiguranju djelatnih vojnih osoba, policijskih lsužbenika o ovlaštenih službenih osoba („Narodne novine“ broj: 128/99., 129/00., 16/02. i 22/02.), primjenom polaznog faktora za određivanje invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnost iza rad, prema članku 78. stavku 1. točki 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 102/98., 127/00., 59/01., 109/01. i 147/02.) od 1,000.
11. Sporno je da li je pravilno u postupku priznavanja prava na starosnu mirovinu visina starosne mirovine određena primjenom polaznog faktora 1,000, a temeljem odredbe članka 100. stavka 9. ZOMO.
Tužitelj smatra da je u konkretnom predmetu trebalo primijeniti odredbu članka 85. stavka 1. i 3. ZOMO i visinu mirovine utvrditi primjenom polaznog faktora 1,2040.
12. Člankom 100. ZOMO stavkom 9. ZOMO propisano je da se korisniku invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad ostvarene do stupanja na snagu ovoga Zakona, kao i korisniku invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti iz članka 39. stavka 3. ovoga Zakona, koji nastavi raditi na drugom poslu prema preostaloj, odnosno smanjenoj radnoj sposobnosti ili naknadno stupi u osiguranje i po toj osnovi navrši najmanje jednu godinu staža osiguranja, može priznati pravo na starosnu ili prijevremenu starosnu mirovinu, ako su ispunjeni uvjeti za stjecanje toga prava prema člancima 33., 34., 35., 180. ili 182. ovoga Zakona. Nova mirovina odredit će se prema članku 79. stavcima 1. i 2. i člancima 81.
- 88. ovoga Zakona prema ukupno navršenom mirovinskom stažu i ostvarenim vrijednosnim bodovima do dana stjecanja prava na starosnu ili prijevremenu starosnu mirovinu, a polazni faktor može iznositi najviše 1,0.
13. Člankom 85. stavkom 1. ZOMO propisano je da polazni faktor ovisi o dobi osiguranika na dan stjecanja prava na mirovinu. Polazni faktor određuje u kojem se opsegu uzimaju vrijednosni bodovi pri određivanju mirovine. Vrijednosni bodovi uzimaju se u punom opsegu (polazni faktor 1,0):
1. za invalidsku mirovinu
2. za privremenu invalidsku mirovinu
3. za obiteljsku mirovinu nakon smrti osiguranika
4. za starosnu mirovinu
5. za starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika iz članka 35. ovoga Zakona 6. za prijevremenu starosnu mirovinu iz članka 36. ovoga Zakona.
Prema stavku 3. članka 85. ZOMO polazni faktor za određivanje starosne mirovine osiguranika, koji prvi put stječe mirovinu nakon navršene starosne dobi propisane za stjecanje prava na starosnu mirovinu prema ovome Zakonu i ima 35 godina mirovinskog staža, utvrđuje se tako da se polazni faktor iz stavka 1. ovoga članka povećava za 0,34% po mjesecu za svaki mjesec nakon navršenih godina života osiguranika propisanih za stjecanje prava na starosnu mirovinu, a najviše za pet godina.
14. Člankom 100. ZOMO stavkom 9. ZOMO propisano je da se korisniku invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad ostvarene do stupanja na snagu ovoga Zakona, kao i korisniku invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti iz članka 39. stavka 3. ovoga Zakona, koji nastavi raditi na drugom poslu prema preostaloj, odnosno smanjenoj radnoj sposobnosti ili naknadno stupi u osiguranje i po toj osnovi navrši najmanje jednu godinu staža osiguranja, može priznati pravo na starosnu ili prijevremenu starosnu mirovinu, ako su ispunjeni uvjeti za stjecanje toga prava prema člancima 33., 34., 35., 180. ili 182. ovoga Zakona. Nova mirovina odredit će se prema članku 79. stavcima 1. i 2. i člancima 81.
- 88. ovoga Zakona prema ukupno navršenom mirovinskom stažu i ostvarenim vrijednosnim bodovima do dana stjecanja prava na starosnu ili prijevremenu starosnu mirovinu, a polazni faktor može iznositi najviše 1,0.
15. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja tuženika, polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, sud cijeni kako je osporeno rješenje doneseno na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja koje navodima tužbe i tijekom spora nije dovedeno u pitanje i uz pravilnu primjenu materijalnog prava.
16. Kao što je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija žalbu kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, pri čemu se valjano očitovao na žalbene prigovore, pa je u cijelosti postupio sukladno odredbi članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) kojom je propisano što sve obrazloženje rješenja mora sadržavati.
17. Stajalište tuženika izneseno u obrazloženju osporenog rješenja u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.
18. Imajući u vidu nesporno utvrđeno u postupku koji je prethodio ovom sporu da je tužitelj prije ostvarivanja prava na starosnu mirovinu bio u svojstvu korisnika invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad, prema ocjeni suda, pravilno su upravna tijela postupajući po zahtjevu tužitelja za ostvarivanjem prava na starosnu mirovinu primijenila citiranu odredbu članka 100. stavka 9. ZOMO te visinu mirovine izračunala primjenom polaznog faktora 1,0 jer je upravo tom odredbom propisana situacija ostvarivanja prava na starosnu mirovinu, a uvažavajući prethodno ostvareno pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad.
19. Navode tužbe stoga sud nije prihvatio osnovanima. Radi se o ponovljenim navodima žalbe na koje se na sudu prihvatljiv način očitovao tuženik u osporenom rješenju. Uz izričitu zakonsku odredbu koja propisuje upravo situaciju o kojoj je riječ u konkretnom slučaju, ne može se zanemariti činjenica da je tužitelj ostvario prethodno pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, pa nema osnove za primjenu odredbe članka 85. stavka 1. i 3. ZOMO, kako to zahtjeva tužitelj. Za primjenu odredbe stavka 3. članka 85. ZOMO nužno je ispunjenje uvjeta prvog stjecanja prva na mirovinu, a koji uvjet, uz nesporno utvrđeno da je tužitelj pravo na mirovinu, invalidsku zbog profesionalne nesposobnosti za rad ostvario 2004. godine, nije ispunjen.
Stoga, niti prigovor tužitelja da je diskriminiran u odnosu na druge osiguranike koji ostvaruju pravo na starosnu mirovinu u dobi od 70 godina, sud nije prihvatio osnovanima. Naime, diskriminacijom se u smislu članka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“ broj: 85/08. i 112/12.) smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama, kao i stavljanje neke osobe u nepovoljniji položaj na temelju pogrešne predodžbe o postojanju osnove za diskriminaciju (kako je prethodno navedenom). U predmetnom slučaju tužitelj nije stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na sve druge osobe koje su pravo na starosnu mirovinu ostvarile ispunjenjem uvjeta, a nakon navršenih godina života propisanih za stjecanje prava na starosnu mirovinu i kojima je pravo na starosnu mirovinu priznato, utvrđenjem polaznog faktora koji može iznositi najviše 1,0, odnosno koji ostvaruju pravo na starosnu mirovinu, nakon ostvarenog prava na invalidsku mirovinu. Osobe koje ostvaruju pravo na starosnu mirovinu nakon navršenih godina života osiguranika propisanih za stjecanje prava na starosnu mirovinu, a bez da su prethodno ostvarile pravo na mirovinu, nisu u usporedivoj situaciji.
20. U odnosu na informativne izračune napominje se da isti nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari. Radi se, kako i sam naziv govori o informativnom izračunu, temeljem kojeg se ne može ostvariti pravo iz mirovinskog osiguranja.
21. Slijedom navedenoga, tužitelj svojim prigovorima nije doveo u sumnju zakonitost osporenog rješenja, jer je prema ocjeni suda rješenje doneseno u zakonito provedenom postupku, na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Povrede odredaba postupka zbog kojih bi rješenje bilo nezakonito, sud nije našao.
22. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim.
23. Stoga je sud na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
U Zagrebu 22. svibnja 2023.
Sutkinja:
Mirjana Harapin, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. ZUS-a).
