Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: 32 UsI-3481/2022-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu tužitelja K. K., OIB:…, iz Đ., protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja, Z., OIB:…, radi priznavanja svojstva člana obitelji žrtve fašističkog terora i prava na novčanu pomoć, 22. svibnja 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja, klasa: UP/II-562-04/22-08/1, ur. broj: 522-4/1-1-2-22-2 od 11. listopada 2022.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika klasa: UP/II-562-04/22-08/1, ur. broj: 522- 4/1-1-2-22-2 od 11. listopada 2022., odbačen je prijedlog tužitelja za obnovu postupka, u predmetu priznavanja svojstva člana obitelji žrtve fašističkog terora i prava na novčanu pomoć, okončanog rješenjem Republičkog komiteta za boračka i invalidska pitanja, Odjela za upravno-pravne poslove, KLASA: UP-II-563-02/89- 01/07, URBROJ: 522-03-89-2 od 21. ožujka 1989.
2. Tužitelj je u pravodobno podnesenoj tužbi osporio zakonitost rješenja tuženika te iz tužbe proizlazi da zahtijeva poništavanje rješenja tuženika.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev, pri čemu je ostao kod argumenata iznesenih u drugostupanjskom rješenju.
4. Sud je riješio spor bez rasprave na temelju članka 36. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21., dalje ZUS), budući da tužitelj osporava samo primjenu prava, činjenice su nesporne, a stranke u tužbi ili u odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave.
5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je pročitao isprave u spisu i spis tuženika.
6. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
7. Odredbom članka 123. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/2009, 110/2021, dalje ZUP) propisano je:
(1) Obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može se pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci:
1. ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku,
2. ako je rješenje povoljno za stranku doneseno na temelju neistinitih navoda stranke kojima je službena osoba dovedena u zabludu,
3. ako je rješenje donijela osoba koja nije bila ovlaštena za njegovo donošenje ili osoba koja je morala biti izuzeta,
4. ako kolegijalno tijelo koje je donijelo rješenje nije rješavalo u propisanom sastavu ili ako za rješenje nije glasovala propisana većina,
5. ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku,
6. ako stranku nije zastupao zakonski zastupnik,
7. ako osobi koja je sudjelovala u postupku nije bila dana mogućnost da se služi svojim jezikom ili pismom.
(2) Obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može se pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti bez vremenskog ograničenja:
1. ako je rješenje doneseno na temelju lažne isprave ili lažnog iskaza svjedoka ili vještaka ili je posljedica kakvog kaznenog djela,
2. ako se rješenje temelji na presudi donesenoj u sudskom postupku, a ta je presuda pravomoćno ukinuta,
3. ako se rješenje temelji na prethodnom pitanju, a nadležni sud ili javnopravno tijelo o tom je pitanju kasnije odlučilo u bitnim točkama drukčije.
(3) Stranka može tražiti obnovu postupka u roku od 30 dana od dana saznanja za razloge obnove ili od kad je stekla mogućnost upotrebe novih dokaza.
8. Iz osporavanog i prvostupanjskog rješenja te iz spisa tuženika proizlazi da je Rješenjem Republičkog komiteta za boračka i invalidska pitanja, Odjela za upravno- pravne poslove, KLASA: UP-II-563-02/89-01/07, URBROJ: 522-03-89-2, od 21. ožujka 1989., odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Komiteta za društvene djelatnosti, Općine Đ., KLASA: 563-02/88-1/33, URBROJ: UPI-15- 88-02, od 13. veljače 1989., te je isto poništeno i odbačen je zahtjev imenovane za priznavanje svojstva člana porodice žrtve fašističkog terora i prava na novčanu pomoć po Zakonu o zaštiti žrtava fašističkog terora i građanskih žrtava rata, a uz obrazloženje da nije pisanim dokazima dokazala da ispunjava uvjete propisane navedenim Zakonom za ostvarivanje zatraženog prava.
Tužiteljica je 11. rujna 2015. podnijela prijedlog za pokretanje obnove postupka okončanog rješenjem Republičkog komiteta za boračka i invalidska pitanja, Odjela za upravno-pravne poslove, KLASA: UP-II-563-02/89-01/07, URBROJ: 522- 03-89-2, od 21. ožujka 1989. godine, jer smatra da ispunjava uvjete za priznavanje svojstva člana porodice žrtve fašističkog terora i prava na novčanu naknadu po Zakonu o zaštiti žrtava fašističkog terora i građanskih žrtava rata. Postupajući po navedenom prijedlogu za obnovu postupka Ministarstvo branitelja svojim rješenjem, KLASA: UP/II-563-03/15-0002/3, URBROJ: 522-04/1-1-2-15-2, od 12. listopada 2015. godine odbacilo je navedeni prijedlog za obnovu postupka jer isti nije podnesen u roku propisanom člankom 123. Zakona o općem upravnom postupku. Protiv navedenog drugostupanjskog rješenja tužiteljica je pokrenula upravni spor, ali je Upravni sud u Zagrebu svojom presudom Poslovni broj: Usl-3765/15-9 od 20. rujna 2017. godine odbio tužbeni zahtjev stranke, a presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Poslovni broj: Usž-3992/17-2 od 13. prosinca 2017. odbijena je žalba tužiteljice na navedenu prvostupanjsku presudu.
Tužiteljica je 17. travnja 2019. podnijela drugi put prijedlog za obnovu postupka okončanog rješenjem Republičkog komiteta za boračka i invalidska pitanja, Odjela za upravno-pravne poslove, KLASA: UP-II-563-02/89-01/07, URBROJ: 522- 03-89-2, od 21. ožujka 1989., a Ministarstvo hrvatskih branitelja svojim rješenjem KLASA: UP/II-563-03/15-0002/3, URBROJ: 522-05/1-1-2-19-5, od 19. srpnja 2019. godine ponovno je odbacilo navedeni prijedlog za obnovu postupka jer isti nije podnesen u roku propisanom člankom 123. Zakona o općem upravnom postupku. Protiv navedenog drugostupanjskog rješenja stranka je pokrenula upravni spor, ali je Upravni sud u Zagrebu svojom presudom Poslovni broj: 25 Usl-2639/19-7 od 20. travnja 2020. odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, a presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Poslovni broj: Usž-3080/20-2 od 4. svibnja 2021. odbijena je žalba tužiteljice na navedenu prvostupanjsku presudu.
Tužiteljica je treći puta 24. studenog 2021. podnijela prijedlog za obnovu postupka okončanog rješenjem Republičkog komiteta za boračka i invalidska pitanja, Odjela za upravno-pravne poslove, KLASA: UP-II-563-02/89-01/07, URBROJ: 522- 03-89-2, od 21. ožujka 1989. godine, a Ministarstvo hrvatskih branitelja svojim rješenjem, KLASA: UP/II-563-03/15-0002/3, URBROJ: 522-4/1-1-2-22-7, od 25. svibnja 2022. godine po treći puta je odbacilo navedeni prijedlog za obnovu postupka jer isti nije podnesen u roku propisanom člankom 123. Zakona o općem upravnom postupku.
9. Konačno, tužiteljica je četvrti put 19. srpnja 2022. godine podnijela novi prijedlog za obnovu postupka okončanog rješenjem Republičkog komiteta za boračka i invalidska pitanja, Odjela za upravno-pravne poslove, KLASA: UP-II-563- 02/89-01/07, URBROJ: 522-03-89-2, od 21. ožujka 1989., u kojem kao i u ranijim postupcima pokrenutim po prijedlogu stranke za obnovu postupka ponovno u bitnome navodi da joj zbog nepravilnosti rada nadležnih tijela tijekom 77 godina (kriminalnih radnji prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela, te Upravnog suda) nije omogućeno ostvarivanje statusa člana obitelji žrtve fašističkog terora, te da nema nikakva prava u Republici Hrvatskoj, da je njezina maćeha F. K. imala pravo na porodičnu invalidninu iza pogibije supruga tj, oca K. K. pa smatra da je i ona kao dijete trebala ostvariti prava temeljem ranije važećeg Zakona o zaštiti žrtava fašističkog terora i građanskih žrtava rata (pravo na novčanu pomoć). Tužiteljica stoga nadalje u bitnome navodi da smatra kako je rješenje Republičkog komiteta za boračka i invalidska pitanja, Odjela za upravno-pravne poslove, KLASA: UP-II-563- 02/89-01/07, URBROJ: 522-03-89-2, od 21. ožujka 1989. donijete zloupotrebom položaja i ovlasti, tj. da je posljedica kaznenog djela, a prema mišljenju stranke kazneno djelo počinilo je i Ministarstvo hrvatskih branitelja i Upravni sud u Zagrebu jer su ranije podneseni prijedlozi za obnovu postupka u predmetu priznavanja svojstva člana obitelji žrtve fašističkog terora i prava na novčanu pomoć, okončanog rješenjem Republičkog komiteta za boračka i invalidska pitanja, Odjela za upravno- pravne poslove, KLASA: UP-II-563-02/89-01/07, URBROJ: 522-03-89-2, od 21. ožujka 1989. godine odbačeni zbog proteka zakonom propisanog roka za podnošenje prijedloga za obnovu postupka. S obzirom na navedeno tužiteljica traži obnovu postupka sukladno odredbi članka 123. stavka 2. ZUP-a, a koji je okončan rješenjem Republičkog komiteta za boračka i invalidska pitanja, Odjela za upravno- pravne poslove, KLASA: UP-II- 563-02/89-01/07, URBROJ: 522-03-89-2, od 21. ožujka 1989. godine i smatra da bi joj trebalo priznati status člana porodice žrtve fašističkog terora i pravo na novčanu naknadu po Zakonu o zaštiti žrtava fašističkog terora i građanskih žrtava rata. Također stranka u prijedlogu za obnovu postupka u bitnome ponovo navodi probleme koje je kako tvrdi imala sa vlastima bivše države, te ponovno navodi činjenicu svoga zatočenja u logoru u II. svjetskom ratu za koje prema njezinom mišljenju nije obeštećena.
10. Tuženik je u osporavanoj odluci obrazložio da tužiteljica prijedlog za obnovu postupka nije podnijela u roku propisanom člankom 123. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku, to je u konkretnom slučaju prijedlog za obnovu postupka valjalo odbaciti.
Nadalje je obrazložio da se tužiteljica u bitnome u svom novom prijedlogu za obnovu postupka poziva na razlog za obnovu postupka iz članka 123. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, a zbog kojeg se obnova može pokrenuti bez vremenskog ograničenja (tvrdnje stranke iznesene u novom prijedlogu za obnovu postupka stranka je u bitnome iznijela i prilikom svog prijedloga za obnovu postupka od 11. rujna 2015., od 17. travnja 2019.), kao i od 24. studenog 2021., ali prema ocjeni ovog drugostupanjskog tijela u svom prijedlogu nije učinila vjerojatnim da je rješenje Republičkog komiteta za boračka i invalidska pitanja, Odjela za upravno- pravne poslove, KLASA: UP-II-563-02/89-01/07, URBROJ: 522-03-89-2, od 21. ožujka 1989. posljedica kakvog kaznenog djela. Naime čak i da se utvrdi kako službena osoba u okončanom postupku nije po službenoj dužnosti pribavila podatke o činjenicama iz službene evidencije, to samo po sebi ne znači da je službena osoba počinila kazneno djelo zloupotrebe položaja ili ovlasti.
Tuženik je obrazložio da prema dokazima u predmetu tužiteljica protiv rješenja Republičkog komiteta za boračka i invalidska pitanja, Odjela za upravno-pravne poslove, KLASA: UP-II-563-02/89-01/07; URBROJ: 522-03-89-2 od 21. ožujka 1989. nije vodila upravni spor iako je u istom nadležno tijelo dalo uputu o mogućnosti podnošenja tužbe nadležnom upravnom sudu, što znači daje tužiteljica još 1989. godine mogla pred nadležnim upravnim sudom osporavati navedeno drugostupanjsko rješenje ukoliko je smatrala da isto nije donijeto u skladu sa tada važećim propisima.
11. Vezano za navode tužiteljice koji se odnose na njezino zatočenje u logoru u II. svjetskom ratu, odnosno ostvarivanje prava na osobnu invalidninu, tuženik je naveo da je u posebnom postupku rješenjem Ureda državne uprave u K.- k. županiji, Ispostave u Đ., KLASA: UP/I-563-02/15-01/01, URBROJ: 2137-06/6-15-16, od 20. ožujka 2015. odbijen zahtjev stranke od 29. siječnja 2015. za priznavanje prava na osobnu invalidninu, a rješenjem Ministarstva branitelja, KLASA: UP/II-563-02/15-0001/2, URBROJ: 522-04/1-2-15-2, od 10. travnja 2015. odbijena je žalba stranke na navedeno prvostupanjsko rješenje, a presudom Upravnog suda u Zagrebu Poslovni broj: Usl- 1793/15-10 od 8. lipnja 2017. Odbijena je tužba stranke protiv navedenog drugostupanjskog rješenja, a presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Poslovni broj: Usž- 2822/17-2 od 20. rujna 2017. odbijena je žalba stranke na navedenu presudu Upravnog suda u Zagrebu.
12. Nadalje rješenjem Ministarstva hrvatskih branitelja, KLASA: UP/II-563-02/19- 01/3, URBROJ: 522-05/1-1-2-19-2, od 29. studenog 2019. godine odbačen je prijedlog za obnovu postupka okončanog rješenjem Ministarstva branitelja, KLASA: UP/II- 563-02/15-0001/2, URBROJ: 522-04/1-2-15-2, od 10. travnja 2015.
13. Tuženik je obrazložio i da je tužiteljica po odredbama Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata zatražila ostvarivanje prava na obiteljsku invalidninu te je u posebnom postupku rješenjem Ureda državne uprave u K.-k. županiji, Ispostave u Đ., KLASA: UP/I- 563-01/15-01/01, URBROJ: 2137- 06/6-15-18, od 20. ožujka 2015. odbačen zahtjev stranke od 29. siječnja 2015. za priznavanje prava na obiteljsku invalidninu, a rješenjem Ministarstva branitelja, KLASA:
UP/II-562-04/15-0004/8, URBROJ: 522-04/1-2-15-2, od 17 svibnja 2015.
odbijena je žalba stranke na navedeno prvostupanjsko rješenje.
14. Sud u cijelosti prihvaća obrazloženje tuženika kao osnovano i zakonito. Naime, tužitelj prijedlog za obnovu postupka temelji na navodima o nepravilnom i „kriminalnom“ postupanju nadležnih javnopravnih tijela, Upravnog suda u Zagrebu i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, odnosno smatra da je rješenje doneseno na temelju lažne isprave ili lažnog iskaza svjedoka ili vještaka ili je posljedica kakvog kaznenog djela.
Prvotno se ističe da kaznena djela krivotvorenja isprave, davanje lažnog iskaza i drug kaznena djela, da bi bila valjani osnov za obnovu upravnog postupka, moraju biti utvrđena pravomoćnom kaznenom presudom nadležnog suda. Tužiteljica tijekom upravnog postupka i ovog spora nije dostavila nikakve dokaze u tom smislu.
Nadalje, iako je izrijekom propisano da u slučajevima propisanima odredbom 123. stavka 2. ZUP-a ne postoji objektivni rok za pokretanje obnove postupka, i nadalje je tužitelj dužan poštivati subjektivni rok za pokretanje obnove postupka od 30 dana od dana saznanja za razloge obnove ili od kad je stekla mogućnost upotrebe novih dokaza. Tužiteljica nije dostavila nikakve dokaze niti u ovom smislu.
15. Radi navedenog, sud utvrđuje da je tuženik pravilno proveo postupak, da je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio materijalno pravo, radi čega sud osporavano rješenje ne može ocijeniti nezakonitim, te navodi iz tužbe nisu odlučni za drugačije rješavanje ove upravne stvari, slijedom čega je sud na temelju odredbe čl. 57. st. 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.
Zagreb, 22. svibnja 2023.
Sudac:
Janja Topol, vr.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. i članak 70. ZUS-a).
