REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 67 Pž-704/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Davora Pustijanca, suca izvjestitelja i Nikoline Mišković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EXPERTA GRUPA d.o.o., OIB 76603559319, Požega, Industrijska 30, kojeg zastupa punomoćnik Frane Dobrović, odvjetnik iz Rijeke, Ivana Grahovca 2, protiv tuženice REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, Zagreb, Visoka 15, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja osnovanosti osporavanja tražbine, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-279/2019-46 od 23. studenoga 2021., u sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-279/2019-46 od 23. studenoga 2021. u dijelu točke I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje osnovanosti osporavanja tuženičine tražbine u predmetu Općinskog suda u Požegi poslovni broj Ovr-1140/2014 za iznos od 319.433,18 kn, kao i u točki II. izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-279/2019-46 od 23. studenoga 2021. u dijelu točke I. izreke u odnosu na iznos od 741,78 kn i sudi:

Utvrđuje se osnovanim osporavanje tražbine tuženice prema ovršeniku Petru Majetiću iz Kutjeva u predmetu Općinskog suda u Požegi poslovni broj Ovr-1140/2014 u iznosu od 741,78 kn, a koja tražbina je osigurana založnim pravom upisanim pod broj Z-5423/10 na temelju rješenja o ovrsi Općinskog suda u Požegi poslovni broj Ovr-1793/10 od 1. prosinca 2010. na nekretnini upisanoj u zk. ul. 276 k.o. Venje.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužiteljeva žalba kao nedopuštena u odnosu na točku III. izreke presude Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-279/2019-46 od 23. studenoga 2021.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-279/2019-46 od 23. studenoga 2021. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje osnovanim tužiteljevog osporavanja visine reda namirenja tražbine tuženice u ovršnom postupku koji se kod Općinskog suda u Požegi vodi pod poslovnim brojem Ovr-1140/2014 u odnosu na ovršenika Petra Majetića iz Kutjeva, u visini tražbine u iznosu od 320.174,96 kn sa zakonskim zateznom kamatom na pojedinačne iznose glavnog duga tekućom od dana dospijeća pojedinog iznosa pa do isplate kao i troškova ovršnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja rješenja, a koja tražbina je osigurana založnim pravom upisanim pod broj Z-5423/10 na temelju rješenja o ovrsi Općinskog suda u Požegi poslovni broj Ovr-1793/10 od 1. prosinca 2010. na nekretnini upisanoj u zk. ul. 276 k.o. Venje (točka I. izreke), naloženo je tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka od 3.750,00 kn / 497,71 EUR (točka II. izreke) te je odbijen kao neosnovan tuženikov zahtjev za daljnji trošak od 750,00 kn.

2. U obrazloženju navedene presude prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj u skladu s rješenjem u predmetu Općinskog suda u Požegi poslovni broj

Ovr-1140/14 pravovremeno podnio tužbu, kao i

- da je na temelju pravomoćnog rješenja o osiguranju Općinskog suda u Požegi poslovni broj Ovr-1793/10 od 1. prosinca 2010. tuženica uknjižila ovršno pravo zaloga na nekretnini upisanoj u zk. ul. 276 k.o. Venje i to kč.br. 375 Oranica u mjestu sa 1613 m2, vlasništva Petra Majetića, radi osiguranja novčane tražbine koju ima prema njemu kao dužniku s osnova poreznog duga od 320.174,96 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka,

- da je nekretnina na kojoj je osigurana tražbina tuženika prodana u ovršnom postupku koji se vodi po prijedlogu tužitelja kao ovrhovoditelja kod Općinskog suda u Požegi pod poslovnim brojem Ovr-1140/2014 i da je tužitelj u tom postupku rješenjem poslovni broj Ovr-1140/14-77 od 17. prosinca 2018. upućen na ovu parnicu, a radi osporavanja postojanja tuženičine tražbine.

2.1. Osim toga, prvostupanjski sud je utvrdio da je za poreznog obveznika Petra Majetića nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga koji je otpisan i to po osnovi glavnice za porezne obveze koja je nastala u 2011. godini, kao i za iznos zateznih kamata na glavnicu koje su obračunate za obveze nastale u 2009. i 2010. godine osiguranih navedenim založnim pravom.

2.2. Stoga je prvostupanjski sud zaključio da se otpisani dug ne odnosi na potraživanje tuženika koje je osigurano založnim pravom i da su predmet ovog spora samo ona dugovanja poreznog obveznika Petra Majetića koja su sadržana u rješenju o osiguranju od 19. travnja 2018., a koja su utvrđena u 2006., 2007., 2008., 2009. i 2010. godini u ukupnom iznosu od 320.174,96 kn.

2.3. Budući da zastara prava na naplatu tražbine po osnovi poreza, kamata i troškova ne nastupa ako je tražbina osigurana založnim pravom ili hipotekom koji su upisani u javnu knjigu, prvostupanjski sud je ocijenio da za tražbinu tuženice za koju je upis založnog prava na nekretnini izvršen 3. prosinca 2010. nije proteklo 6 godina od kada je zastara počela teći do upisa, pa je odbio tužiteljev prigovor apsolutne zastare kao neosnovan.

2.4. Tužiteljev prijedlog da se od FINA-e zatraži specifikacija svih prisilnih naplata između tuženice kao ovrhovoditelja i Petra Majetića kao ovršenika od 2006. godine pa nadalje, prvostupanjski sud nije prihvatio ocijenivši takav prijedlog suvišnim i nepotrebnim s obzirom na to da je Porezna uprava u obvezi knjižiti sve uplate poreznog obveznika bilo da se radi o dobrovoljnoj, prisilnoj ili drugoj naplati te da je vještakinja imala na raspolaganju cjelokupnu računovodstvenu evidenciju Porezne uprave i sve analitičke kartice knjigovodstvenih računa za svaku pojedinu tražbinu iz kojih je bilo vidljivo zaduženje i naplata po svim obračunskim razdobljima.

2.5. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je, utvrdivši da je tražbina tuženice osigurana založnim pravom upisanim u zemljišnoj knjizi koje je po svojoj prirodi jače od zastare, ocijenio da u konkretnom slučaju tražbina tuženice u visini iznosa glavnog duga od 319.433,18 kn, nije prestala niti je nastupila zastara i odbio je tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Protiv ove presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev. Potražuje i naknadu troška sastava žalbe u iznosu od ukupno 2.062,50 kn.

4. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi kako je nerazumljivo shvaćanje prvostupanjskog suda da je založno pravo po svojoj prirodi jače od zastare i upućuje na sudsku praksu vrhovnog suda u predmetu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-339/2017.

4.1. Tužitelj ističe da nije sporna činjenica da je tuženica u upravnim postupcima donijela rješenje kojim je utvrdila da su zastarjele i otpisane obveze Petra Majetića dospjele 2011. godine i nakon toga, pa se analogijom može zaključiti da su zastarjele i obveze iz 2010. godine i ranijih godina, a nastupom zastare tražbine obveza je prestala te se prestankom glavne obveze gasi i zalog.

4.2. Tužitelj nadalje ističe da je radi utvrđenja činjenice koliko je točno novčanih sredstava naplaćeno od Petra Majetića, predloženo pribaviti izvješće FINA-e, koji je dokazni prijedlog odbijen kao navodno suvišan i nepotreban, pa je prvostupanjski sud činjenicu plaćanja utvrđivao na osnovu isprava jedne od stranaka u sporu.

4.3. Također, tužitelj navodi da nakon nastupa zastare glavne obveze, nije bilo ispravno zatvarati potraživanje po osnovi zakonske zatezne kamate, kao i, čak i da tuženica ima pravo namiriti osiguranu glavnicu, nema pravo namiriti zakonske zatezne kamate pa je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti u dijelu, tj. za iznos preko 319.433,18 kn.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba je djelomično osnovana, a djelomično nije dopuštena.

7. Ispitavši pobijanu presudu na temelju članka 365. stavka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19., 80/22 i 114/22) u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda pravilna i na zakonu osnovana u dijelu pod točkom I. izreke ove presude, a u dijelu pod točkom II. izreke je donesena uz pogrešnu primjenu materijalnog prava.

8. Tužiteljeva žalba u odnosu na točku III. izreke pobijane presude nije dopuštena, jer je u tom dijelu odbijen zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška.

9. Prema odredbi članka 358. stavka 3. Zakona o parničnom postupku žalba je nedopuštena ako je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe, ili osoba koja se odrekla ili odustala od žalbe, ili ako osoba koja je podnijela žalbu nema pravnog interesa za podnošenje žalbe.

10. U konkretnom slučaju, tužitelj nema pravnog interesa za podnošenje žalbe u odnosu na onaj dio odluke kojim je odbijen zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška.

11. Zbog toga je valjalo, s obzirom na to da je tužiteljeva žalba u odnosu na točku III. izreke pobijane presude ocijenjena nedopuštenom u smislu citiranog članka 358. stavka 3. Zakona o parničnom postupku, na temelju članka 367. Zakona o parničnom postupku takvu nedopuštenu žalbu odbaciti.

12. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za utvrđenje osnovnosti osporavanja tuženičine tražbine u iznosu od 320.174,96 kn i namirenja u ovršnom postupku koji se vodi kod Općinskog suda u Požegi u predmetu poslovni

13. Odredbom članka 109. stavka 10. Općeg poreznog zakona („Narodne novine broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20 i 114/22) koji se primjenjuje u ovom predmetu na temelju odredbe članka 197. stavka 2. Općeg poreznog zakona propisano je da kad protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može se namiriti ni iz opterećene stvari.

14. Dakle, iz navedene odredbe proizlazi da porezno tijelo tražbinu osiguranu hipotekom upisanom u javnoj knjizi može ostvariti iz opterećene stvari i nakon što protekne vrijeme zastare. Navedena odredbe je lex specialis u odnosu odredbe o prestanku zahtjeva za ostvarenje prava zbog zastare i kao takva ima prednost u primjeni. Zbog toga neosnovano tužitelj u žalbi navodi kako je nejasno obrazloženje prvostupanjskog suda da tuženica ima pravo prisilnim putem ostvariti tražbinu osiguranu hipotekom i nakon što je proteklo vrijeme zastare. Isto tako neosnovan je tužiteljev navod da je nastupom zastare obveza, jer zastarom ne prestaje (subjektivno) pravo nego samo zahtjev za ispunjenje obveze (članak 214. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima – „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22).

15. Odluka u predmetu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-339/2017 (i predmetu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1261/2017) odnosila se na drugačije činjenično stanje u kojem je Porezna uprava otpisala tražbinu (dug) osiguranu založnim pravom, što u konkretnom predmetu nije slučaj. Također, utvrđenje prvostupanjskog suda da je u ovom predmetu otpisan porezni dug samo u dijelu koji se odnosi na obveze nastale u 2011. godini i zatezne kamate na glavnice za obveze nastale u 2009. i 2010. godini, ali ne druge obveze, nije proturječan privijenim ispravama – rješenju Ministarstva financija Porezne uprave PU Požega, Klasa: UP/I-416-02/17-01/1, Urbroj: 513-07-11/18-06 od 19. travnja 2018. ni nalazu i mišljenju sudskog vještaka te ni žalbenim navodima nije doveden u sumnju.

16. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe članka 220. stavka 2. Zakona o parničnom postupku odlučio da neće izvoditi dokaz pribavljanjem izvješće FINA-e o tome koliko je točno novčanih sredstava naplaćeno od Petra Majetića. Tu činjenicu prvostupanjski sud je utvrdio na temelju provedenog vještačenja, a tužitelj, ako je smatrao da je uplaćeno više sredstava od utvrđenih 88.665,47 kn bio je dužan o tome spisu priviti isprave koje je mogao i sam pribaviti (članak 232. stavak 1. i 3. Zakona o parničnom postupku).

17. Međutim, osnovano tužitelj ističe kako dug tužitelja po osnovi glavnice iznosi 319.433,18 kn, što je utvrdio i prvostupanjski sud i što proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka. Zbog toga je u preostalom dijelu od 741,78 kn, u kojem dijelu je ovršenik namirio tražbinu Republike Hrvatske, tužbeni zahtjev za utvrđenje osnovanosti osporavanja tražbine trebalo prihvatiti u smislu odredbe članka 117. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20., 114/22). Naime, obveza prestaje ispunjenjem (članak 160. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima).

18. Odluka prvostupanjskog suda o parničnom trošku je pravilna, obrazložena i u skladu s odredbama članka 155. Zakona o parničnom postupku i odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95 i 57/96, 137/02 i 26/03

– pročišćeni tekst), a tužitelj u žalbi posebno ni ne iznosi razloge zbog kojih osporava odluku o parničnom trošku sadržanu u pobijanoj presudi.

19. Tužitelj je u ovom sporu, kao i u žalbenom postupku uspio samo u neznatnom dijelu. Stoga je i odluku o trošku postupka trebalo donijeti, na način na koji je to učinio i prvostupanjski sud, primjenom odredbe članka 154. stavka 5. Zakona o parničnom postupku koji se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe članka 117. stavka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19) i kojom je propisano da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

20. Slijedom iznesenog, navodima žalbe tuženik nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane odluke u dijelu navedenom u točki I. izreke ove presude te je u tom dijelu valjalo na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

21. U dijelu pod točkom II. izreke ove presude, prvostupanjsku presudu valjalo je preinačiti primjenom odredbe članka 373. točke 3. Zakona o parničnom postupku.

Zagreb, 19. svibnja 2023.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Srđan Šimac

Broj zapisa: 9-30859-186b9

Kontrolni broj: 023c1-5023e-a6f30

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Srđan Šimac, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.