REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. Vojarna „Sv. Križ“ Dračevac

Split

Poslovni broj: P-2634/2022-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z. A., M. B., L. Č., G. S.,

S. G., L. K., R. K., B. L., D. M.,

P. S., Z. T., J. U., D. i A. Z., i V.

Z., kao Suvlasnika stambene zgrade…, S., zastupani po

upravitelju S.-u. d.o.o., OIB: …, S., a on po

punomoćnici A. Č., odvjetnici u S., protiv tuženika

G. d.d., OIB:…, S., zastupanog po

odvjetnicima iz O.u. M., B. i V. d.o.o. u S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14.travnja 2023. u

prisutnosti punomoćnice tužitelja A. Č., odvjetnice u S., i zamjenice punomoćnika tuženika B. B., odvjetnice u O. M., B. i V. d.o.o. u S., na ročištu za objavu i uručenje presude dana 19.svibnja 2023.,

p r e s u d i o j e:

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. B. iz S. posl. br. Ovrv-625/2007

od 22.veljače 2007. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 4.023,99 EUR/30.318,75 kn na ime glavnog duga zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućim na iznos od

- 114,97 EUR / 866,25 kn od 16.09.2004. do isplate -

114,97 EUR / 866,25 kn od 16.10.2004. do isplate -

114,97 EUR / 866,25 kn od 16.11.2004. do isplate -

114,97 EUR / 866,25 kn od 16.12.2004. do isplate -

114,97 EUR / 866,25 kn od 16.01.2005. do isplate

- 804,80 EUR / 6.063,75 kn od 10.02.2005. do isplate

- 114,97 EUR / 866,25 kn od 16.02.2005. do isplate

- 114,97 EUR / 866,25 kn od 16.03.2005. do isplate

- 114,97 EUR / 866,25 kn od 16.04.2005. do isplate

- 114,97 EUR / 866,25 kn od 16.05.2005. do isplate

- 114,97 EUR / 866,25 kn od 16.06.2005. do isplate

- 114,97 EUR / 866,25 kn od 16.07.2005. do isplate

- 114,97 EUR / 866,25 kn od 16.08.2005. do isplate

- 114,97 EUR / 866,25 kn od 16.09.2005. do isplate

- 114,97 EUR / 866,25 kn od 16.10.2005. do isplate

- 114,97 EUR / 866,25 kn od 16.11.2005. do isplate

- 114,97 EUR / 866,25 kn od 16.12.2005. do isplate

- 114,97 EUR / 866,25 kn od 16.01.2006. do isplate

- 114,97 EUR / 866,25 kn od 16.02.2006. do isplate

- 114,97 EUR / 866,25 kn od 16.03.2006. do isplate

- 114,97 EUR / 866,25 kn od 16.04.2006. do isplate

- 114,97 EUR / 866,25 kn od 16.05.2006. do isplate

- 114,97 EUR / 866,25 kn od 16.06.2006. do isplate

- 114,97 EUR / 866,25 kn od 16.07.2006. do isplate

- 114,97 EUR / 866,25 kn od 16.08.2006. do isplate

- 114,97 EUR / 866,25 kn od 16.09.2006. do isplate

- 114,97 EUR / 866,25 kn od 16.10.2006. do isplate

- 114,97 EUR / 866,25 kn od 16.11.2006. do isplate

- 114,97 EUR / 866,25 kn od 16.12.2006. do isplate, kao i u dijelu kojim je tužitelju priznat trošak ovršnog postupka u iznosu od 150,55 EUR/1.134,30 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od podnošenja prijedloga za ovrhu do isplate, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju da u roku 15 dana naknadi tuženiku trošak cjelokupnog postupka u iznosu od 5.774,53 EUR/43.508,20 HRK, dok se za više zatraženi trošak preko dosuđenog iznosa zahtjev tuženika odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. B. iz S. posl. broj Ovrv-625/07 od 22. veljače 2007. određena je ovrha kojom je naloženo ovršeniku, sada tuženiku, da ovrhovoditelju, sada tužitelju, namiri novčanu tražbinu u iznosu od 6.898,23 EUR/51.974,68 kn na ime glavnog duga sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedinačni mjesečni iznos teče od dospijeća do isplate, te su tužitelju priznati troškovi u iznosu od 150,55 EUR/1.134,30 kn sa zateznom kamatom od podnošenja prijedloga za ovrhu do konačne isplate.

Predmetno dugovanje tužitelj temelji na vjerodostojnoj ispravi i to izvatku iz poslovnih knjiga-izvod otvorenih stavaka za dugovanje zajedničke pričuve za stambeni prostor u zgradi …S., za razdoblje od 30. lipnja 2004. do 31. prosinca 2006.

2. Protiv navedenoga rješenja tuženik je izjavio prigovor (sada odgovor na tužbu), kojim pobija citirano rješenje u cijelosti te osporava postojanje bilo kakvog dugovanja ili obveze prema tužitelju. Također prigovara prijedlogu za ovrhu, sada tužbi, u kojoj nije vidljivo na čemu zasniva svoje potraživanje obzirom ovršenik ima registrirano sjedište na adresi…, S.. Nadalje, ovršenik ističe da

nema s ovrhovoditeljem sklopljen nikakav ugovor iz kojeg bi proizlazila nekakva ovršenikova obveza, kao ni drugi eventualno zaključeni ugovor koji bi se automatizmom mogao proširiti na ovršenika. Stoga predlaže da sud ukine pobijano rješenje o ovrsi i sve provedene radnje.

3.Rješenjem Trgovačkog suda u Splitu posl. broj Ovrv-269/07 od 23. svibnja 2007. stavljeno je izvan snage pobijano rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su sve provedene radnje te odlučeno da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

4. Rješenjem Trgovačkog suda u Splitu posl. broj P-1129/07 od 31. prosinca 2008., navedeni sud se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, te je po pravomoćnosti odlučeno spis dostaviti Općinskom sudu u Splitu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu.

5. U nastavku postupka tužitelj navodi da se tuženikov poslovni prostor nalazi u gabaritima zgrade…, a to što nije dobio posebnu anagrafsku

oznaku ne oslobađa ga obveze plaćanja zajedničke pričuve, te tvrdnja da nije potpisao Međuvlasnički ugovor nije od utjecaja na meritum spora jer kada takav ugovor potpiše većina suvlasnika prema veličini suvlasničkih udjela, on obvezuje sve ostale suvlasnike. U odnosu na visinu potraživanja navodi kako se do mjesečnog iznosa pričuve dolazi na način da se pomnoži kvadratura predmetnog prostora sa koeficijentom pričuve, koji za stambeni prostor iznosi 0,20 EUR/1,54 kn, dok se koeficijent za poslovni prostor obračunava tako da se koeficijent za stambeni prostor uvećava za 25% pa je u konkretnom slučaju do mjesečnog iznosa pričuve od 114,97

EUR/866,25 kn došlo na način da se pomnožila kvadratura poslovnog prostora tuženika od 450 m2 s koeficijentom pričuve od 0,29 EUR/1,93 kn. Nadalje, tužitelj je s obzirom na istaknuti prigovor zastare na ročištu održanom 11. rujna 2014. povukao tužbeni zahtjev za iznos od 2.874,24 EUR/21.655,93 kn s datumom dospijeća 9. veljače 2005., koji se odnosi na neplaćeni iznos pričuve u razdoblju od siječnja 2002. do kolovoza 2004.

5.1. U nastavku postupka tuženik je ustrajao u prigovoru promašene pasivne legitimacije kao i nedostatcima u pogledu aktivne legitimacije na strani tužitelja, navodeći da nije sporno da je tuženik suvlasnik zgrade sagrađene na nekretnini označenoj kao čest. zem.6585, Z.U.15050, K.O. S., niti spori tužiteljima da su isti suvlasnici na istoj nekretnini u odgovarajućim omjerima. Tuženik pojašnjava da se u konkretnom slučaju na jednoj nekretnini i to čest.zem.6585, K.O. S. na kojoj postoji jedna jedina zgrada, za koju postoji 5 ulaza i to…, ali

nije jasno temeljem čega bi po stajalištu suda u presudama koje su ukinute u ovom postupku zauzeo stav da jedan ulaz ima pravnu osobnost, u ovom slučaju … dok drugi ulaz nema – u ovom slučaju…. Tuženik

navodi da je nesporno da ulaz …kao ni ostali ulazi broj …nisu

nikada platili ni lipu na ime zajedničke pričuve…, niti je to tuženik od

njih ikada tražio, već je sam održavao svoj ulaz ulažući u zajedničke dijelove ulaza …. Dalje navodi da su dva neovisna sudska vještaka za graditeljstvo

koje je angažirao tuženik i to N. K. O. i R. M. u svojim

vještvima naveli da samostalan ulaz anagrafske oznake … predstavlja

samostalnu funkcionalnu cjelinu, a iz samih vještva je razvidno da je i visina iznosa tužbenog zahtjeva upitna. Naime, tužitelj nikada nije pružio dokaz na okolnost da bi najmanji iznos pričuve za poslovni prostor bio 0,25 EUR/1,91 kn pa tuženik osporava taj iznos. Koliko je tuženiku poznato iznos zajedničke pričuve pri izračunu za ostale tužitelje ne ulazi ni kvadratura stubišta, hodnika, prostora za lift i sl., ali je sve to tuženiku uračunato u njegov iznos pričuve, jer se iznos kvadrata upisan u zemljišniku jednostavno pomnožio odgovarajućim koeficijentom. Iz navedenog proizlazi da je i aktivna legitimacija u pogledu navedene nekretnine sporna jer iz dostavljenog Međuvlasničkog ugovora i Ugovora o upravljanju…, oba od 26.

veljače 2007., nije razvidna površina koju zaprima ulaz…, niti razvidna površina koju bi imao poslovni prostor tuženika unutar istog ulaza odnosno uopće površina u vlasništvu tuženika. Isto prigovara valjanosti Međuvlasničkog ugovora iz razloga što tužitelj nije dokazao da bi ga potpisalo više od 50% suvlasnika. Tuženik navodi da je faktički nemoguće utvrditi koju površinu zauzima jedan ulaz zgrade naspram drugog ulaza, obzirom da etažiranje na nekretnini nije provedeno pa tužitelj nije priložio u spisu ikakav geodetski elaborat na okolnost površine, odnosno gabarita koje zauzimaju pojedini ulazi pa je zbog toga i visina tužbenog zahtjeva neodređena.

6. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Izvoda otvorenih stavaka- izvadak iz poslovnih knjiga za razdoblje od 30. lipnja 2004.-31. prosinca 2006., Ugovora o upravljanju zgradom u S., … od 26. veljače 2007.,

Međuvlasničkog ugovora koji su 26. veljače 2007. sklopili suvlasnici stambeno poslovne zgrade … u S., uz privitku potpisa suvlasnika, pregledom

prijedloga predlagatelja G. d.d. protiv predloženika-suvlasnika zgrade označene kao … pod poslovnim brojem IR-142/08, Izvatka

iz zemljišne knjige Z.U.15050, K.O. S. od 4. siječnja 2010., Izvatka iz knjige položenih ugovora, poduložak 2286, 12221, 2287, K.O. S. od 28. listopada 2013.,

Izvatka iz zemljišne knjige Z.U. 15050, K.O. S. od 28. listopada 2013.,

Međuvlasničkog ugovora sklopljenog od strane suvlasnika stambene zgrade … S., sagrađene na čest.zem. 6585/2, K.O. S. od 10. siječnja 2002. uz privitak 1-popis suvlasnika, Elaborata sudskog vještaka za graditeljstvo N. K. izrađenog na zahtjev tuženika za položaj funkcionalnosti poslovnih prostora u odnosu na stambeni prostor u gornjim etažama zgrade, Elaborata sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina R. M. od 2. veljače 2012., Uvjerenja G. S., Odsjeka za geodeziju, Klasa: 930-01/15-01/0545,

Urbroj: 2181/01-16-03/04-15-2 od 19. prosinca 2015., Potvrde G. S.,

Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odsjek za graditeljstvo, Klasa: 361-08/15-01/00255, Urbroj: 2181/1-03-02/10-16-0003 od 13. siječnja 2016., Rješenja G. S., Službe za imovinskopravne poslove, izgradnju i geodeziju,

Odsjek za geodeziju, Klasa: 930-01/15-01/545, Urbroj: 2181/01-16-03/03-15-2 od 9. prosinca 2015., Obavijesti Zavoda za izgradnju S. od 25. rujna 1981. naslovljenog na tuženika, Obavijesti o kućnim brojevima Zavoda za izgradnju – S., Sektor za gospodarenje građevinskim zemljištima od 5. kolovoza 1981., vještačenja sudskog vještaka i procjenitelja za graditeljstvo J. Š. izrađenog na zahtjev Općinskog suda u Splitu u predmetu posl. broj Povrv-2966/18, Ugovora o upravljanju zgradom u S., od 11. prosinca 2014. uz suglasnost u prilogu, Popisa

suvlasnika sa utvrđenim suvlasničkim udjelima na adresi … . u S.,

Presude Županijskog suda u Bjelovaru posl. broj Gž-311/2020 od 4. lipnja 2020., presude Općinskog suda u Splitu posl. broj Povrv-975/19 od 15. studenog 2019., Presude Županijskog suda u Bjelovaru posl. broj Gž-318/2020 od 13. siječnja 2021., Presude Trgovačkog suda u Splitu posl. broj Povrv-366/2019 od 1. travnja 2021., Presude Općinskog suda u Splitu posl. broj Povrv-345/19 od 21. siječnja 2021., Presude Trgovačkog suda u Splitu posl. broj Povrv-364/19 od 4. veljače 2021., Presude Općinskog suda u Splitu posl. broj Pi-732/12 od 23. studenog 2012. uz potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti, Presude Županijskog suda u Zadru posl. broj Gž- 940/22 od 11. listopada 2022., Presude Visokog trgovačkog suda RH posl. broj Pž- 2705/2021 od 14. srpnja 2022., Presude Trgovačkog suda u Splitu posl. broj Povrv- 366/2019 od 1. travnja 2021., Presude Trgovačkog suda u Splitu posl. broj Povrv- 363/2019 od 10. veljače 2022. i Presude Trgovačkog suda u Splitu posl. broj Povrv- 372/2020 od 24. lipnja 2022.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Predmet ovog spora je isplata zajedničke pričuve koja je odredbom čl. 90. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06,146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, nadalje: ZV) definirana kao namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Tužitelj od tuženika potražuje isplatu iznosa od 4.023,99 EUR/30.318,75 kn na ime zajedničke pričuve za razdoblje od rujna 2004. do prosinca 2006.

9. Između parničnih stranka sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, pasivna legitimacija tuženika i aktivna legitimacija tužitelja, te istaknuti prigovor zastare.

10. U ovom postupku donesena je presuda posl.broj P1-4372/09 od 13. listopada 2009. kojom je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. B. iz S. posl. broj Ovrv-625/07 od 22. veljače 2007. kojim je naloženo tuženiku da u roku od 8 dana namiri tužitelju tražbinu u iznosu od 6.898,23 EUR /51.974,68 kn na ime glavnice sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate, kao i dijelu kojim su tužitelju priznati troškovi postupka u iznosu od 150,55 EUR/1.134,30 kn sa zateznom kamatom od podnošenja prijedloga za ovrhu do konačne isplate, te je naloženo tužiteljima da naknade tuženiku troškove parničnog postupka.

10.1. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj, povodom koje je rješenjem poslovni broj Gžo-79/10 od 26. svibnja 2011. ukinuta presuda Općinskog suda u Splitu posl. broj P1-4372/09 od 13. listopada 2009. te je predmet vraćen na ponovno suđenje. Iz obrazloženja ukidne odluke navodi se da ako je tuženik vlasnik poslovnog prostora kao posebnog dijela poslovno stambene zgrade koja je u suvlasništvu tužitelja, onda je tuženik kao suvlasnik te nekretnine u obvezi plaćati zajedničku pričuvu namijenjenu za održavanje nekretnine, a zbog pogrešnog stava prvostupanjskog suda da tuženik nije dužan plaćati zajedničku pričuvu izostalo je utvrđenje drugih relevantnih činjenica o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva.

11. Ovaj sud je o osnovanosti tužbenog zahtjeva po drugi put odlučio presudom i rješenjem posl. broj Pi-741/11 od 27. listopada 2014., na način da je presudom ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. B. iz S. posl. broj Ovrv-625/07 od 22. veljače 2007. kojim je naloženo tuženiku da u roku od 8 dana namiri tužitelju tražbinu u iznosu od 4.023,99 EUR/30.318,75 kn na ime glavnice sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate, kao i dijelu kojim su tužitelju priznati troškovi postupka u iznosu od 150,55 EUR/1.134,30 kn sa zateznom kamatom od podnošenja prijedloga za ovrhu do konačne isplate, te je tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu odbijen. Rješenjem istog poslovnog broja utvrđeno je da je tužba povučena u dijelu koji se odnosi na potraživanje tužitelja za isplatom iznosa od 2.874,24 EUR/21.655,93 kn, te je u tom dijelu ukinuto rješenje o ovrsi javnog bilježnika I. B. iz S. posl. broj Ovrv-625/07 od 22. veljače 2007. koji se odnosi na isplatu navedenog iznosa sa zateznom kamatom od 9. veljače 2005. do isplate. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da se u konkretnom slučaju više ulaza suvlasničkih nekretnina nalazi na jednoj čestici, ali je svaki ulaz zgrade …. sklopio svoj Međuvlasnički ugovor o upravljanju

nekretninom kojim određuje upravitelja, predstavnika suvlasnika, veličinu pričuve i sl., a što su tužitelji kao suvlasnici nekretnine –ulaza…, sklopili svoj

Međuvlasnički ugovor, ali isti nije sklopljen na nivou cijele nekretnine koja obuhvaća sve ulaze kojim bi se odredilo da će upravljanje biti

zajedničko ili odvojeno, ali se iz Međuvlasničkog ugovora za suvlasnike ulaza …. vidi da se isti ne odnosi na tuženika pa je prigovor promašene aktivne legitimacije tuženika u cijelosti osnovan.

11.1. Povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv citirane presude, rješenjem Županijskog suda u Splitu posl. broj Gžp-134/2015 od 26. kolovoza 2016. ukinuta je presuda Općinskog suda posl. broj Pi-741/14 od 27. listopada 2014. i rješenje istog poslovnog broja pod točkom III. izreke kojom je tužiteljima naloženo da tuženiku naknade parnični trošak i u tom dijelu je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Iz obrazloženja drugostupanjskog rješenja proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o stambenoj zgradi sagrađenoj na čest.zem.6585, Z.U.15050, K.O. S., koja zgrada ima više ulaza (5) s istim nazivom ulice, ali različitim kućnim brojevima. Nadalje, zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva nije pravilan iz razloga što prvostupanjski sud gubi iz vida načelo pravnog jedinstva nekretnine propisanog odredbom čl. 9. ZV koji vrijedi za posebne dijelove nekretnine kao što su stanovi ili poslovni prostori, prema kojoj i posebnu nekretninu ne bi predstavljao poslovni prostor u zgradi bez obzira kako je funkcionalno objedinjen. Kako je tuženik u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik posebnog dijela predmetne nekretnine, i to baš poslovnog prostora, koji upis se sukladno zakonskoj presumpciji iz čl. 370. st. 2. ZV-a smatra upisom vlasništva posebnog dijela nekretnine neodvojivo povezanog s određenim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine odredbama stavka 3. i 4. istog članka, po ocjeni drugostupanjskog suda tuženik je u obvezi plaćati pričuvu. Prvostupanjski sud nije utvrdio točnu površinu posebnog dijela nekretnine za koji je tuženik u obvezi plaćati pričuvu pa ni visina potraživanja tužitelja nije utvrđena, slijedom čega pobijanu presudu nije moguće preinačiti, pa je ista ukinuta i vraćena na ponovno suđenje.

12. Rješenjem ovog suda posl. broj P-4236/2021 od 28. travnja 2022. utvrđeno je da je tužba u ovoj stvari povučena te je tužitelj obvezan da isplati tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.143,21 EUR/23.682,50 kn, koja odluka je donesena nakon što tužitelj nije pristupio na ročište za glavnu raspravu zakazanu za dan 28. travnja 2022., iako uredno obaviješten.

12.1.Povodom prijedloga tužitelja od 6. svibnja 2022. za povratom u prijašnje stanje zbog propuštanja pristupa na ročište, sud je na ročištu za glavnu raspravu održanom 5. srpnja 2022. dopustio prijedlog za povrat u prijašnje stanje.

13. Odredbom članka 85. stavak 2. ZV-a propisano je da su suvlasnici dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom, odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkog upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu, dok je odredbom članka 89. stavak 1., istog zakona, propisano da troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drugačije određeno, dok je odredbom članka 2. istog članka propisano da doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije što drugo drukčije određeno

13.1. Prema odredbi čl. 380. ZV-a sredstva zajedničke pričuve suvlasnici su dužni uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu, a sredstva zajedničke pričuve suvlasnici su dužni uplaćivati, prema st. 2 iste odredbe, najmanje u visini koja odgovara 0,54% vrijednosti njihovog posebnog dijela, godišnje, koja sredstva su suvlasnici, prema st. 4 iste odredbe, dužni uplaćivati mjesečno.

13.2. Nadalje, odredbom članka 90. stavak 2. ZV-a propisano je da zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekoga suvlasnika donio sud s obzirom na predviđene troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika, a stavkom 3. istog članka propisano da zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg suvlasnika, uloženom na način da donese plodove.

13.3. Prema odredbi članka 93. stavak 1. i 2. istog Zakona upravitelj, bio postavljen od suvlasnika ili od suda, upravlja nekretninom i zajedničkom pričuvom kao zastupnik svih suvlasnika, i to umjesto njih, pri čemu u odnosu prema trećima ne djeluju ograničenja koja bi mu bila postavljena pravnim poslom. Nadalje, u upravljanju nekretninom upravitelj je ovlašten voditi u ime svih suvlasnika nekretnine postupke pred sudom ili drugim tijelima vlasti, što uključuje ovlasti da opunomoćuje stručne zastupnike za vođenje tih postupaka.

14. Prije odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva potrebno je odlučiti o materijalnopravnom prigovoru zastare, čija osnovanost ima za posljedicu odbijanje tužbenog zahtjeva.

14.1. Naime, odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ( („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, nadalje: ZOO) propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Odredbom čl. 226. st. 1. ZOO je za zastaru tražbine isplate zajedničke pričuve propisan drugi rok zastare pa se stoga ne može primijeniti opći zastarni rok. Tražbina isplate zajedničke pričuve je tražbina povremenih davanja koja dospijeva godišnje ili u kraćim razdobljima te se stoga ima primijeniti zastarni rok od tri godine propisan odredbom čl. 226. st. 1. ZOO. Zastara počinje teći prvoga dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano (čl. 215. st. 1. ZOO). Dakle, zastarni rok od tri godine počeo je teći od slijedećeg dana od dana dospijeća svake pojedine obveze na isplatu zajedničke pričuve, a zastarni rok je tužitelj prekinuo sukladno odredbi čl. 241. ZOO podnošenjem prijedloga za ovrhu koji se sada smatra tužbom.

14.2. Kako konačno uređenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje isplatu mjesečne pričuve s najstarijim datumom dospijeća 15.rujna 2004. s tim da rok zastare teče od sljedećeg dana, to do podnošenja prijedloga za ovrhu javnom bilježniku dana 16.veljače 2007. nije protekao zastarni rok od tri godine niti za jedan utuženi iznos. Slijedom navedenoga, prigovor zastare za utuženo potraživanje prema konačno uređenom tužbenom zahtjevu u cijelosti je neosnovan. U vezi s prigovorom zastare valja napomenuti i da je tijekom postupka tužitelj povukao tužbu za isplatom iznosa od 2.874,24 EUR/21.655,93 kn, uvažavajući prigovor zastare istaknut od strane tuženika (točka 11.obrazloženja).

15. Uvidom u Međuvlasnički ugovor od 26.veljače 2007., dakle sklopljenog nakon utuženog razdoblja (stranica 24, prilog B spisa) razvidno je da je isti sklopljen između suvlasnika stambeno-poslovne zgrade … u S.. Odredbom

članka 6. predmetnog ugovora vidljivo je da su suvlasnici suglasni da upravljanje zgradom, na temelju posebnog ugovora, povjere upravitelju S.-u. d.o.o.,

S. koji je registriran za poslove upravljanja. Iz odredbe članka 7. vidljivo je da su suvlasnici ovlastili suvlasnika zgrade D. B. za predstavnika, te su je ujedno ovlastili da s upraviteljem sklopi ugovor o upravljanju zgradom, da zastupa suvlasnike pred upraviteljem i drugim osobama i dr. Predmetnom ugovoru priložen je popis od 14 vlasnika stambenog prostora zgrade … (stranica 24, prilog B) bez oznake njihovih suvlasničkih udjela (u površinama m2) i udjelima u troškovima održavanja, te potpisima svih 14 suvlasnika, među kojima kao suvlasnik nije naveden tuženik.

15.1. Iz Ugovora o upravljanju zgradom u S., od 26.veljače 2007. (stranica 24, prilog A spisa) proizlazi da je predstavnik stanara D. B., kao zastupnik stanara zgrade u S., sklopio

predmetni ugovor s S.-u.d.o.o., kao upraviteljem, dakle opet se radi o ugovoru koji je sklopljen nakon utuženog razdoblja.

15.2. Iz Izvoda otvorenih stavaka-Izvatka iz poslovnih knjiga za razdoblje od 30. lipnja 2004. -31. prosinca 2006. (stranica 5-6 spisa), vidljivo je da se predmetna pričuva odnosi na zgradu u S., i to za razdoblje od 30. lipnja 2004. -31. prosinca 2006.

16. Uvidom u Međuvlasnički ugovor od 11.12.2014. (stranica 344 spisa) razvidno je da je isti sklopljen između suvlasnika stambene zgrade …u

S. dana 11.prosinca 2014. Odredbom članka 6. predmetnog ugovora vidljivo je da su suvlasnici suglasni da upravljanje zgradom, na temelju posebnog ugovora, povjere upravitelju S.-u.d.o.o., S. koji je registriran za poslove upravljanja.

Iz odredbe članka 7. vidljivo je da su suvlasnici ovlastili suvlasnika zgrade H.

L. za predstavnika, te ga ujedno ovlastili da s upraviteljem sklopi ugovor o upravljanju zgradom, da zastupa suvlasnike pred upraviteljem i drugim osobama i dr. Predmetnom ugovoru priložen je popis od 13 vlasnika stambenog prostora zgrade

.. (stranica 345 spisa) bez suvlasničkih udjela (površinama u m2) i udjelima u troškovima održavanja, te potpisima 8 vlasnika, s tim da na popisu kao suvlasnik nije naveden tuženik.

16.1. Iz Ugovora o upravljanju zgradom u S. …od

11.12.2014. (stranica 342 spisa) proizlazi da je predstavnik zgrade H. L.,

kao zastupnik zgrade u S., … . sklopio predmetni ugovor sa S.-

u. d.o.o., S., kao upraviteljem zgrade, dakle opet se radi o ugovoru koji je sklopljen nakon utuženog razdoblja.

17. Uvidom u Međuvlasnički ugovor od 10.01.2002. (stranica 75-80 spisa) razvidno je da je isti sklopljen između suvlasnika stambene zgrade …u

S. dana 10.siječnja 2002. Odredbom članka 8. predmetnog ugovora vidljivo je da su suvlasnici suglasni da upravljanje zgradom, na temelju posebnog ugovora, povjere upravitelju S.-u. d.o.o., S. koji je registriran za poslove upravljanja.

Iz odredbe članka 9. vidljivo je da su suvlasnici ovlastili suvlasnika zgrade D.

M. za predstavnika, te ga ujedno ovlastili da s upraviteljem sklopi ugovor o upravljanju zgradom, da zastupa suvlasnike pred upraviteljem i drugim osobama i dr. Predmetnom ugovoru priložen je popis od 14 vlasnika stambenog prostora zgrade … (stranica 81 spisa), te potpisima 10 vlasnika, s tim da na popisu kao suvlasnik nije naveden tuženik, s tim da se ovaj međuvlasnički ugovor odnosio na utuženi period.

17.1. Uvidom u Uvjerenje G. S., Odsjeka za geodeziju, Klasa: 930-

01/15-01/0545, Urbroj: 2181/01-16-03/04-15-2 od 19. prosinca 2015., Potvrdu G.

S., Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odsjek za graditeljstvo,

Klasa: 361-08/15-01/00255, Urbroj: 2181/1-03-02/10-16-0003 od 13. siječnja 2016., Rješenje G. S., Službe za imovinskopravne poslove, izgradnju i geodeziju,

Odsjek za geodeziju, Klasa: 930-01/15-01/545, Urbroj: 2181/01-16-03/03-15-2 od 9. prosinca 2015., te Obavijest Zavoda za izgradnju S. od 25. rujna 1981. naslovljenog na tuženika (list 110-115), utvrđeno je da je zgrada…,

S., u kojoj se nalazi tuženikov poslovni prostor samostalna uporabna cjelina,

odnosno posebni dio stambeno-poslovne zgrade izgrađene na kat.čest.zem. 1771/2

(sud.č.zem. 6585/2) k.o. S., anagrafske oznake S., …, i da zajedno

s pripadajućim dijelovima predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu, te se određuje kućni broj zgradi u naselju S., izgrađenoj na kat. čest. 1771/2 (sud.č.zem. 6585/2)

k.o. S., i glasi:.... Dakle, iz dostavljene dokumentacije utvrđeno je da se poslovni prostor tuženika nalazi u objektu koji nosi anagrafsku oznaku …, u S., a na tu adresu glasi i adresa sjedišta tuženika, te je kao takva navedena već u prijedlog za ovrhu 2007.

18. Tužitelj s druge strane nije osporio navode tuženika niti pobio naprijed navedene dokaze tuženika, niti je u tijeku postupka dokazao da je u utuženim razdoblju sklopljen Međuvlasnički ugovor koji bi se odnosio na tuženika. Naime, u niti jednom međuvlasničkom ugovoru koji je dostavljen u spis, pa i onom od 10.01.2002. tuženik nije u priloženom popisu naveden kao suvlasnik, niti je tužitelj po nalogu suda u spis dostavio Međuvlasnički ugovor koji bi se odnosio na … u S.. Tužitelj nije ni na drugi način ničim dokazao obvezu tuženika kao

vlasnika posebnog (etažnog) dijela nekretnine na sudjelovanje u sredstvima pričuve sukladno veličini suvlasničkog dijela, pa tako niti visina utvrđene pričuve ničim nije dokazana, iako je sukladno odredbi članka 221.a ZPP-a tužitelj bio dužan dokazati da je tuženik pasivno legitimiran, što u konkretnom slučaju tužitelj nije učinio.

18.1. Kako je sud nedvojbeno utvrdio da je istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije na strani tuženika u cijelosti osnovan, pa je samim time osnovan i prigovor promašene aktivne legitimacije jer tužitelji nisu ovlašteni od tuženika zahtijevati naplatu zajedničke pričuve po bilo kojoj osnovi, na temelju naprijed citirane dokumentacije, to je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan, a ostale dokaze kao suvišne nije posebno obrazlagao.

19. Obzirom je ovaj postupak započeo prijedlogom za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave, te je temeljem prigovora ovršenika, sada tuženika rješenje o ovrsi ukinuto u dijelu kojim je određena ovrha, a postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, to je u skladu s odredbom čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, nadalje: ZPP) odlučeno da se ukida platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju u roku 8 dana namiri tražbinu u iznosu od 4.023,99 EUR/30.318,75 kn na ime glavnog duga zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća pa do isplate, i u dijelu kojim je tužitelju priznat trošak ovršnog postupka u iznosu od 150,55 EUR/1.134,30 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od podnošenja prijedloga za ovrhu do isplate, te je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I.

20. Svakako treba istaknuti da je pravomoćnim presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2705/2021 od 14.srpnja 2022., Županijskog suda u Bjelovaru posl.br.Gž-311/2020 od 4.lipnja 2020. i posl. broj Gž- 318/2020 od 13. siječnja 2021., te Županijskog suda u Zadru posl. broj Gž-940/22 od 11. listopada 2022., odlučeno o zahtjevima tužitelja protiv tuženika i to kao neosnovanim za isplatom zajedničke pričuve iz iste činjenične i pravne osnove na kojoj tužitelj temelji svoje potraživanje prema tuženiku u ovom predmetu, time da se radilo o drugim vremenskim razdobljima.

20.1. Presudama Općinskog suda u Splitu posl. broj Povrv-975/19 od 15. studenog 2019., Trgovačkog suda u Splitu posl. broj Povrv-366/2019 od 1. travnja 2021., Općinskog suda u Splitu posl. broj Povrv-345/19 od 21. siječnja 2021., Trgovačkog suda u Splitu posl. broj Povrv-364/19 od 4. veljače 2021., Općinskog suda u Splitu posl. broj Pi-732/12 od 23. studenog 2012. uz potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti, i Trgovačkog suda u Splitu posl. broj Povrv-366/2019 od 1. travnja 2021., posl. broj Povrv-363/2019 od 10. veljače 2022. i posl. broj Povrv-372/2020 od 24. lipnja 2022. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja spram tuženika za isplatom zajedničke pričuve iz iste činjenične i pravne osnove na kojoj tužitelj temelji svoje potraživanje prema tuženiku u ovom predmetu, time da se radilo o drugim vremenskim razdobljima.

20.2. Navedenim pravomoćnim presudama ocijenjeno je kako tužitelji ne mogu osnovano od tuženika zahtijevati isplatu traženih novčanih iznosa na ime zajedničke pričuve budući tuženik nije pasivno legitiman, te su tužbeni zahtjevi tužitelja odbijeni kao neosnovani.

20.3. U tom smislu, ukazuje se na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu B. protiv Hrvatske od 16. siječnja 2014. (Zahtjev br. 42009/10) prema kojoj se sklop postupka, i pod pretpostavkom da se ne radi o istovjetnom zahtjevu prema mjerodavnom domaćem pravu, a koji obuhvaća iste stranke i odnosi na iste pravne odnose i iste okolnosti, spada pod isti materijalni opseg te bi ponovno raspravljanje po navedenom ugrozilo načelo pravne sigurnosti svojstvene članku 6. stavku 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava s protokolima 1, 4, 6, 7, 11, 12, 13, 14(MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, tako i ŽS u Splitu u presudi posl.br.1501/2022 od 28.listopada 2022.).

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155., 156. st. 1. i 164. ZPP-a.

21.1.Tuženiku koja je zastupan po punomoćniku trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 103/14., 118/14., 107/15., 37/22, 126/22, dalje: Tarifa), Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/2018., dalje: ZSP), Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 53/2019., 92/2021., 37/23), i priloženom popisu parničnog troška, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora prema konačno uređenom zahtjevu (4.023,99 EUR/30.318,75 kn) za sljedeće radnje: za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi 100 bodova, za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari održanim 11.5.2009., 28.9.2009., 14.5.2012., 9.12.2013., 5.2.2014., 11.9.2014., 5.7.2022., 16.2.2023., 6.3.2023. i 14.4.2023. po 100 bodova za svako ročište, za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o procesnim pitanjima održanim 13.3.2014., 3.4.2014., 6.10.2022. i 17.11.2022. po 50 bodova za svako ročište, za zastupanje na ročištima koja su odgođena prije početka raspravljanja od 11.6.2011.,

30.1.2012., 3.9.2012., 17.12.2012., 11.3.2013., 17.6.2013., 28.10.2013., 14.5.2014.,

7.7.2014., 26.10.2016., 14.2.2018., 7.6.2021., 20.9.2021., 2.12.2021., 7.2.2022., 28.4.2022. po 25 bodova za svako ročište, za sastav obrazloženih podnesaka od

14.5.2012., 28.3.2014., 20.2.2018. i 4.6.2021. po 100 bodova za svaki podnesak, za pristup objavi presude od 27. 10. 2014. 50 bodova, te za sastav podneska od 15. 12. 2022. 25 bodova (obzirom tuženik nema pravo na nagradu za više od 4 obrazložena podneska tijekom postupka), odnosno ukupno zbrojeno 2275 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 15,00 kn/1,99 EUR daje iznos od 4.527,25 EUR/34.110,57 kn, što uvećano za 25% PDV-a ukupno iznosi 5.659,06 EUR/42.638,19 kn. Na taj iznos treba nadodati trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 115,47 EUR/870,00 kn (prema VPS-u u trenutku podnošenja prigovora od 51.974,68 kn/6.898,23 EUR), tako da je tuženiku priznat ukupan trošak u iznosu od 5.774,53 EUR/43.508,20 kn, pa je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II

Split, 19.svibnja 2023.

Sutkinja: Sanja Bikić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužiteljima putem punomoćnika,

- tuženiku putem punomoćnika,

-u spis.