Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Ex vojarna Sv.Križ, Dračevac
Pn-215/2021
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Anušić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja pod 1) A. K., O.: …, iz S., i pod 2) M. K., O.: …, iz S., oboje zastupani po punomoćnici D. J., odvjetnici u S., protiv tuženika R. H., O.: … zastupana po O. u S., radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne i glavne
rasprave dana 13. travnja 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika, dana 19. svibnja 2023.
p r e s u d i o j e
I. Dužna je tužena R. H. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime naknade štete isplatiti tužitelju pod 1) iznos od 9.521,34 eura / 71.738,54 kune zajedno sa zateznim kamatama određenim uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, na iznose kako slijedi:
- 82,48 eur / 621,48 kn počevši od 15. veljače 2018.
- 82,48 eur / 621,48 kn počevši od 15. ožujka 2018.
- 82,48 eur / 621,48 kn počevši od 15. travnja 2018.
- 82,48 eur / 621,48 kn počevši od 15. svibnja 2018.
- 82,48 eur / 621,48 kn počevši od 15. lipnja 2018.
- 82,48 eur / 621,48 kn počevši od 15. srpnja 2018.
- 82,48 eur / 621,48 kn počevši od 15. kolovoza 2018.
- 76,65 eur / 577,57 kn počevši od 15. rujna 2018.
- 76,65 eur / 577,57 kn počevši od 15. listopada 2018.
- 76,65 eur / 577,57 kn počevši od 15. studenog 2018.
- 76,65 eur / 577,57 kn počevši od 15. prosinca 2018.
- 76,65 eur / 577,57 kn počevši od 15. siječnja 2019.
- 76,65 eur / 577,57 kn počevši od 15. veljače 2019.
- 76,65 eur / 577,57 kn počevši od 15. ožujka 2019.
- 76,65 eur / 577,57 kn počevši od 15. travnja 2019.
- 76,65 eur / 577,57 kn počevši od 15. svibnja 2019.
- 76,65 eur / 577,57 kn počevši od 15. lipnja 2019.
- 76,65 eur / 577,57 kn počevši od 15. srpnja 2019.
- 76,65 eur / 577,57 kn počevši od 15. kolovoza 2019.
- 70,83 eur / 533,66 kn počevši od 15. rujna 2019.
- 70,83 eur / 533,66 kn počevši od 15. listopada 2019.
- 70,83 eur / 533,66 kn počevši od 15. studenog 2019.
- 70,83 eur / 533,66 kn počevši od 15. prosinca 2019.
- 70,83 eur / 533,66 kn počevši od 15. siječnja 2020.
- 70,83 eur / 533,66 kn počevši od 15. veljače 2020.
- 70,83 eur / 533,66 kn počevši od 15. ožujka 2020.
- 70,83 eur / 533,66 kn počevši od 15. travnja 2020.
- 70,83 eur / 533,66 kn počevši od 15. svibnja 2020.
- 70,83 eur / 533,66 kn počevši od 15. lipnja 2020.;
- 70,83 eur / 533,66 kn počevši od 15. srpnja 2020.;
- 70,83 eur / 533,66 kn počevši od 15. kolovoza 2020.
- 65,00 eur / 489,75 kn počevši od 15. rujna 2020.;
- 82,48 eur / 621,48 kn počevši od 15. listopada 2020.
- 82,48 eur / 621,48 kn počevši od 15. studenog 2020.
- 82,48 eur / 621,48 kn počevši od 15. prosinca 2020.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. siječnja 2021.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. veljače 2021.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. ožujka 2021.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. travnja 2021.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. svibnja 2021.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. lipnja 2021.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. srpnja 2021.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. kolovoza 2021.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. rujna 2021.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. listopada 2021.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. studenog 2021.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. prosinca 2021.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. siječnja 2022.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. veljače 2022.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. ožujka 2022.,
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. travnja 2022.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. svibnja 2022.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. lipnja 2022.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. srpnja 2022.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. kolovoza 2022.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. rujna 2022.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. listopada 2022.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. studenog 2022.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. prosinca 2022.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. siječnja 2023.
II. Dužna je tužena R. H. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime naknade štete isplatiti tužitelju pod 2) iznos od 8.713,98 eura / 65.655,47 kune zajedno sa zateznim kamatama određenim uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, na iznose kako slijedi:
- 76,65 eur / 577,57 kn počevši od 15. prosinca 2018.
- 76,65 eur / 577,57 kn počevši od 15. siječnja 2019.
- 76,65 eur / 577,57 kn počevši od 15. veljače 2019.
- 76,65 eur / 577,57 kn počevši od 15. ožujka 2019.
- 76,65 eur / 577,57 kn počevši od 15. travnja 2019.
- 76,65 eur / 577,57 kn počevši od 15. svibnja 2019.
- 76,65 eur / 577,57 kn počevši od 15. lipnja 2019.
- 76,65 eur / 577,57 kn počevši od 15. srpnja 2019.
- 76,65 eur / 577,57 kn počevši od 15. kolovoza 2019.
- 70,83 eur / 533,66 kn počevši od 15. rujna 2019.
- 70,83 eur / 533,66 kn počevši od 15. listopada 2019.
- 70,83 eur / 533,66 kn počevši od 15. studenog 2019.
- 70,83 eur / 533,66 kn počevši od 15. prosinca 2019.
- 70,83 eur / 533,66 kn počevši od 15. siječnja 2020.
- 70,83 eur / 533,66 kn počevši od 15. veljače 2020.
- 70,83 eur / 533,66 kn počevši od 15. ožujka 2020.
- 70,83 eur / 533,66 kn počevši od 15. travnja 2020.
- 70,83 eur / 533,66 kn počevši od 15. svibnja 2020.
- 70,83 eur / 533,66 kn počevši od 15. lipnja 2020.;
- 70,83 eur / 533,66 kn počevši od 15. srpnja 2020.;
- 70,83 eur / 533,66 kn počevši od 15. kolovoza 2020.
- 65,00 eur / 489,75 kn počevši od 15. rujna 2020.;
- 82,48 eur / 621,48 kn počevši od 15. listopada 2020.
- 82,48 eur / 621,48 kn počevši od 15. studenog 2020.
- 82,48 eur / 621,48 kn počevši od 15. prosinca 2020.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. siječnja 2021.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. veljače 2021.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. ožujka 2021.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. travnja 2021.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. svibnja 2021.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. lipnja 2021.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. srpnja 2021.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. kolovoza 2021.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. rujna 2021.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. listopada 2021.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. studenog 2021.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. prosinca 2021.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. siječnja 2022.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. veljače 2022.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. ožujka 2022.,
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. travnja 2022.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. svibnja 2022.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. lipnja 2022.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. srpnja 2022.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. kolovoza 2022.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. rujna 2022.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. listopada 2022. - 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. studenog 2022. -
84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. prosinca 2022.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. siječnja 2023. dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja pod 2) odbija kao neosnovan.
2. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljima troškove ovog postupka u iznosu od 2.882,08 eura / 21.715,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila
na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi i tijekom postupka navode da su suvlasnici stana u zgradi oznake čest.zgr. 4276, Z.U. 9087, K.O. S., anagrafske oznake …, i to stana u potkrovlju sjevernog dijela zgrade, ukupne površine 74,61 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, hodnika, dvije izbe i kupatila sa wc-om, svaki za po 1/3 dijela.
2. Nadalje, da u predmetnom stanu živi zaštićeni najmoprimac V. M. i to na temelju presude ovog suda poslovni broj IP -1530/98 od 14. srpnja 1999. koja je zamijenila Ugovor o najmu stana u postupku koji se vodio protiv tužitelja pod 1) i prednika, oca tužitelja pod 2) te da zaštićena najamnina iznosi 219,55 kuna mjesečno.
3. Nadalje, da je presudom S. protiv H. utvrđeno da službeno određeni iznos zaštićene najamnine ne predstavlja realnu mjesečnu naknadu za korištenje stana vlasnika čiji stanovi se nalaze u takvom režimu jer spomenuta naknada ne omogućava prihod njegovim vlasnicima. Nadalje, da prema citiranoj presudi odgovornost za neisplatu punog iznosa najamnine je na strani zakonodavca.
3.1. Nadalje, da mjesečna najamnina za isti iznosi najmanje cca 3.600,00 kuna, slijedom čega podnose tužbu kojom potražuju iznos od po 40.521,30 kuna svaki. Podneskom od 2. veljače 2023. uređen je tužbeni zahtjev tako da sada tužitelji potražuju iznos od 9.521,34 eura / 71.738,54 kuna svaki za razdoblje od 15.veljače 2018. do 15.siječnja 2023.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava istu u cijelosti.
5. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem izvatka iz zemljišne knjige, presude IP-1530/97,izračun mjesečne najamnine za stan, karticu vlasnika prostora, zahtjeva za mirno rješenje spora od 12.veljače 2021.,dopisa MF – PU, PU S, I. S. od 13. rujna 2022., te je temeljem tako
provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („NN“ broj 53/91,
91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11,148/11,25/13,89/14; dalje ZPP) sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja pod 1) osnovan, a tužitelja pod 2) djelomično osnovan.
6. Čitanjem izvatka iz zemljišne knjige utvrđeno je da su tužitelji upisani kao suvlasnici stana u zgradi izgrađenoj na čest.zgr. 4276, Z.U. 9087, K.O. S..
7. Uvidom u presudu IP-1530/97 utvrđeno je da je tamo donijeta presuda koja zamjenjuje ugovor o najmu stana te da je ugovorena zaštićena najamnina u iznosu u od 124,41 kuna za 1998. te 1999. odnosno prema izračunu zaštićene najamnine za predmetni stan sukladno Uredbi o uvjetima i mjerilima za utvrđenje zaštićene najamnine.
8. Uvidom u dopis PU utvrđeno je da je tržišna najamnina za stan na lokaciji u S., površine 67 m[2] , mjesečno iznosi 3.000,00 kn,
odnosno 44,78 kn / m2, dok za stan površine 42 m[2] mjesečna najamnina iznosi 3.040,00 kn, odnosno 72,38 kn / m[2] .
10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu štete kao razlike između tržišne i zaštićene najamnine za stan u vlasništvu tužiteljice, koji je u najmu zaštićene stanarke temeljem ugovora o najmu stana (sa zaštićenom najamninom) iz što nije niti sporno.
11. U ovom postupku mjerodavna je odredba čl. 1045 Zakona o obveznim odnosima („NN“ br. 35/05, 41/08 i 125/11, dalje: ZOO), sukladno kojoj tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, te da se predmnijeva obična nepažnja, te da za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost od štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju, te da za štetu bez obzira na krivnju odgovara se i u drugim slučajevima predviđenim zakonom.
11. 1. Nadalje, navodi se da je Zakonom o najmu stanova ( „NN“ broj 91/96,48/98,66/98,22/06 ; dalje ZNS) koji je stupio na snagu 5.studenog 1996. reguliran pravni odnos između najmodavaca i najmoprimaca vezano uz najam stanova, nadalje, da je odredbom čl. 7 ZNS propisana zaštićena najamnina te je stavkom 1) istog članka određeno da se zaštićena najamnina određuje na temelju uvjeta i mjerila koja utvrđuje Vlada R. H., a koja mjerila se sukladno stavku 2) utvrđuju ovisno o opremljenosti stana, iskoristivosti stana, troškovima održavanja zajedničkih dijelova i uređaja zgrade kao i o platnim mogućnostima obiteljskog domaćinstva najmoprimca. Nadalje, odredbom čl. 13. ZNS propisana je obveza najmodavca da održava stan koji se daje u najam u stanju pogodnom za stanovanje, sukladno ugovoru o najmu.
12. Nadalje, sukladno odredbi čl. 89.st.1 i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("NN" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, nadalje: ZV), propisano je da troškove održavanja i sanacije zajedničkog dijela nekretnine snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima.
13. Dakle, Zakonom o najmu stanova vlasnicima je isključeno pravo na posjed stana i nemaju nikakav utjecaj na bitne sastojke ugovora o najmu kako u pogledu izbora najmoprimca tako niti u pogledu trajanja ugovora i visine najamnine, a značajno je ograničeno njihovo pravo na otkaz ugovora o najmu, a iz svega navedenog jasno proizlazi da tužitelji nisu dobrovoljno u predmetnom odnosu najma.
14. Osim toga, vlasnici stanova dužni su održavati stan u stanju koje je prikladno za stanovanje te u skladu s citiranim odredbama ZV plaćati doprinos za zajedničku pričuvu, pa je pored ograničenog prava vlasnika na ostvarivanje zarade od najma evidentno da predmetna zaštićena najamnina niti ne pokriva troškove pričuve za predmetni stan.
15. Dakle, iz navedenog jasno proizlazi da je tužena, propisujući Zakonom o najmu stanova niz zaštitnih mjera u korist zaštićenog najmoprimca, uvela ograničenja za vlasnike stanova te time nametnula prekomjerni individualni teret istima te da pozitivnim propisima nije ostvarila pravednu raspodjelu socijalnog i financijskog tereta jer je taj teret prebačen samo na jednu skupinu- najmodavce stanova sa zaštićenim najmoprimcem (najmodavac je isključen iz posjeda stana, nema utjecaj na izbor najmoprimca ni bitne sastojke ugovora, ograničeno mu je pravo na otkaz najma, vjerojatnost da zaštićeni najmoprimac dobrovoljno napusti stan je u pravilu neznatna, dodatno najmodavac mora plaćati pričuvu, u obvezi je održavati stan, te konačno izračun mjesečne zaštićene najamnine u izravnoj opreci sa tržišnoj najamninom) čime je povrijeđeno njihovo pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno Ustavom R. H. i KZLJP i to čl. 1. Protokola 1. uz
Konvenciju koja je u odnosu na tuženu stupila na snagu 5.studenog 1997. ( Tako i VS RH Rev-1104/2018)
16. S tim u vezi navodi se kako je u predmetu S. protiv R. H.
utvrđeno da je temeljni problem zbog kojeg je utvrđena povreda Konvencije tiče samog zakonodavstva i to stoga što je R. H. trebala poduzeti odgovarajuće mjere kojima bi osigurala relativno osjetljivu ravnotežu između interesa najmodavaca uključujući njihovo pravo na ostvarivanje dobiti od svoje imovine, te općeg interesa zajednice uključujući dostupnost zadovoljavajućeg smještaja građana u lošijem položaju.
17. Osim toga, u ovom predmetu je utvrđeno da je zaštićena najamnina mnogostruko manja od utvrđene tržišne najamnine za slične nekretnine.
18. Dakle, u ovom predmetu utvrđena je uzročno posljedična veza između propusta države da unutar zakonodavstva uredi predmetne odnose najmodavca i najmoprimca, te neosporno nastale štete na strani tužitelja u vidu umanjenja imovine, slijedom čega je osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice spram tužene radi naknade štete u visini najamnine koju bi ostvarivala da nema predmetnih ograničenja i to u visini naknade tržišne vrijednosti najamnine za predmetnu nekretninu budući nije utvrđeno da je tužiteljica u okviru restriktivnih propisa tužene dodatno doprinijela nastanku štete izuzev predmetne.
19. O tome se uostalom izjasnila sudska praksa prvostupanjskih i drugostupanjskih sudova u brojnim postupcima koji su inicirani nakon odluke ESLJP-a u predmetu S., M. – A. i dr. Dakle, postoji suglasan stav sudova da je tužena
RH svojom pasivnošću da uredi pitanje najamnine na način da postigne potrebnu ravnotežu između općih interesa zajednice i zaštite vlasničkih prava prouzrokovala štetu u vidu izmakle koristi na strani vlasnika te da je u obvezi nadoknaditi je u iznosima koje utvrdi primjerenima. Tako je i u konkretnom slučaju dužna tužiteljici naknaditi štetu u vidu izmakle koristi u presuđenom iznosu.
20. Nadalje, neosnovano tužena navodi da je cjelokupno potraživanje tužiteljice zastarjelo.
21. Naime, zastara prema odredbi članka 215. stavak 1. ZOO-a počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom nije propisano što drugo.
22. Predmetna tražbina tužiteljice odnosi se na naknadu štete, izmaklu dobit od najamnine, a ona dospijeva mjesečno. Stoga se radi o trogodišnjem zastarnom roku iz članka 230. stavka 1. ZOO-a.
23. Zatezna kamata na novčanu obvezu teče od dana kada je dužnik zakasnio s ispunjenjem novčane obveze (članak 29. stavak 1. ZOO-a), a obveza naknade štete smatra se dospjelom u trenutku nastanka štete (članak 1086. ZOO-a). Stoga se ovdje dan početka zastare poklapa s danom dolaska u zakašnjenje.
24. Tužitelji su se obratili tuženoj u mirnom postupku 2021.
25. Ovaj sud je ocijenio neosnovanim prigovor zastare primjenom odredbi članka 215. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („NN“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21- dalje u tekstu: ZOO) koja određuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom nije propisano što drugo i odredbe članka 230. stavka 1. istog Zakona kojom je određeno da naknada štete - gubitak zarade od najamnine zastarijeva u trogodišnjem zastarnom roku. Rukovodeći se činjenicom da se tužitelj sa zahtjevom za mirno rješenje spora ODO obratio
12.veljače 2021. s kojim datumom je došlo do zastoja zastare u smislu članka 186.a stavka 3. ZPP, zaključuje da nije protekao zastarni rok u odnosu na utuženo potraživanje koje se odnosi na razdoblje od veljače 2018. do siječnja 2023. Ujedno utvrđuje da nije došlo niti do zastare samog prava jer se suprotno navodima tuženice ne radi o tražbini iz članka 227. ZOO.
26. Zakon o najmu stanova donesen je 2006., a Konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na RH stupila je na snagu 5. studenoga 1997. Tuženica se obvezala istu primjenjivati te se obvezala i postojeće propise uskladiti s preuzetim međunarodnim obvezama. US RH u rješenju U-I-762/1996
od 31. ožujka 1998. nije našao da bi odredbe članaka 6. – 8. ZNS bile protivne Ustavu RH i citiranoj Konvenciji i Protokolima 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju. To ne znači da vlasnici stanova, nakon što su se mogli pozvati na Konvencijsko pravo već 1997., nisu imali pravnu osnovu za utuženje tražbine kao što je predmetna. Iz navedenog nije odlučno kada je donesena odluka u predmetu S., niti je ta odluka bitna za pitanje početka tijeka zastare tražbine jer su vlasnici i prije donošenja te odluke pozivom na konvencijsko pravo mogli nakon 5. studenoga 1997., u sudskom postupku zahtijevati ostvarenje svoje tražbine, kao što su to učinili tužitelji iz citiranih odluka EU suda. Pitanjem zastare u odlukama S. i dr. EU sud nije se bavio. Osim toga ni jednim posebnim ni specijalnim propisom za tražbine kao što je predmetna nije propisan izuzetak vezano za početak tijeka zastare niti neki drugi zastarni rok. Zato nema razloga predmetnu štetu drugačije tretirati od bilo koje druge štete i početak zastare vezati za neke druge okolnosti. Tužiteljica kao i svi ostali vlasnici mogli su i pored iznesenog shvaćanja US RH o ustavnosti ZNS,
nakon stupanja na snagu Konvencije, osnovano, pozivom na konvencijsko pravo pokretati tužbe za naknadu štete (o ovome se izjasnilo VSRH u odluci Rev- 1104/2018. od 22. siječnja 2019.).
27. Dakle, iz svega naprijed navedenog proizlazi da tražbina tužitelja nije zastarjela, računajući rok od kada je podnesen prijedlog za mirno rješenje spora 12.veljače 2021. slijedom čega proizlazi da niti najstarije potraživanje dospjelo 15.veljače 2018. nije u zastari odnosno da je prigovor zastare u cijelosti neosnovan.
28. U odnosu na prigovor tuženika da nema uzročno posljedične veze između štetne radnje i štete zbog toga što je tuženik pod 2) stekao predmetnu nekretninu naknadno i to ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenim sa M. K., navodi
se da je u odluci US RH broj U-I-3242/2018 od 14.rujna 2020. navedeno
da "odredbe ZoNS-a štite vlasništvo kao takvo i nositelje prava vlasništva ma tko god oni bili, pa u tom smislu nije relevantno je li tužitelj izvorni vlasnik ili je naknadni stjecatelj odnosno "nakupac" pri čemu se naziv "nakupac" odnosi na pravnu ili fizičku osobu koja je vlasništvo stekla na spekulativan način, zlouporabom okolnosti u kojima pojedini vlasnici stanova "opterećeni" stanarskim pravima odnosno zaštićenim najmoprimcima nisu imali izbora osim stanove prodati ispod njihove tržišne vrijednosti, o čemu u konkretnom slučaju nije riječ.
29. Naime, ovdje se radi o tome da je tužitelj pod 2) stekao predmetnu nekretninu od svog oca kao izvornog vlasnika Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju iz 2018., dakle, valjanim naplatnim pravnim poslom temeljem kojeg se prenosi pravo vlasništva sa primatelja uzdržavanja na davatelja odmah, odnosno trenutak stjecanja nije vezan uz smrt primatelja uzdržavanja, pa sukladno tome tužitelj pod 2) kao vlasnik trpi štetu uslijed činjenice da je u utuženom razdoblju bio spriječen naplatiti najamninu za svoj stan u visini slobodno ugovorene, tržišne vrijednosti najamnine, pri čemu tužitelj nije dužan dokazati da bi predmetnu nekretninu iznajmio jer bi se na taj način tražilo od vlasnika da dokaže nemoguće obzirom da zbog nametnutih ograničenja prava vlasništva nije ni mogao iznajmljivati predmetni stan. Stoga je neodlučno za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva da je tužitelj pod 2) predmetnu nekretninu stekao naknadno jer navedena okolnost ne mijenja činjenicu da je on vlasnik kojemu su kao takvome nametnuta naprijed navedena ograničenja prava vlasništva i zbog čega ima pravo na naknadu imovinske štete u visini razlike između tržišne najamnine i zaštićene najamnine.
30. U pogledu visine naknade, sud je na prijedlog tužitelja pribavio podatke o tržišnoj cijeni najamnine za utuženo razdoblje, za stan slične površine i pozicije, kako je naprijed u obrazloženju presude i navedeno. Sud je utvrdio PU i to podatke o visini najma stanova koji se nalaze u istoj ulici odnosno na području istog kvarta. Iznos ugovorene mjesečne najamnine za svaki od stanova koji su navedeni u podacima PU sud je podijelio sa površinom navedenih stanova i na
takav način utvrdio prosječnu cijenu najma za svaki od dostavljenih stanova. Tako dobivena prosječna cijena najma stana po m2 pomnožena je sa površinom predmetnog stana kako bi sud utvrdio tržišnu cijenu najma predmetnog stana te ista iznosi 58,58 kuna / m2 mjesečno.
30.1. Nadalje, osnovano tuženik prigovara pomanjkanju aktivne legitimacije na strani tužitelja pod 2) za razdoblje do 16.studenog 2018. budući u tom periodu nije bio vlasnik stana te istome ne pripada niti pravo na naknadu štete zbog nemogućnosti korištenja nekretnine.
31. U konkretnom slučaju, tužitelj potražuje tržišnu najamninu umanjenu za poreze na dohodak od imovine te poreze i prireze te umanjeno za zaštićenu najamninu, te sukladno suvlasničkom udjelu tužitelja od po 1/3 svaki proizlazi da tužitelju pod 1) pripada u cijelosti iznos od 71.738,54 kune dok tužitelju pod 2) pripada iznos umanjen za najamnine izgubljene u razdoblju od 15.veljače 2018. do 15. studenog 2018. odnosno pripada mu u konačnici iznos od 8.713,98 eura odnosno 65.655,47 kune ( umanjeno je za razdoblje od 15.veljače 2018. pa do 15.studenog 2018.)
32. Na dosuđeni iznos tužitelju pripada pravo na zatezne kamate temeljem odredbe članka 29. ZOO-a od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.
33. U odnosu na prigovor tužene da ne bi trebalo uzeti u obzir razdoblje koje nije obuhvaćeno zahtjevom za mirno rješenja spora navodi se da se ovdje radi o potraživanju koje proizlazi iz iste činjenične i pravne osnove te je po mišljenju suda zahtjev bio dovoljno određen u pogledu osnova i visine, pa kako je svrha podnošenja istog eventualno sklapanje nagodbe prije podnošenja tužbe, do koje nije došlo to tužitelj osnovano potražuje sve što mu temeljem istovjetnog tužbenog zahtjeva pripada.
34.Slijedom svega navedenog, sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, te je odlučeno kao u izreci.
35. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 i čl.155. ZPP-a, odnosi se na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“ broj 142/12, 103/14) slijedom čega je priznat sastava
tužbe 100 bodova, sastava podneska od 8.studenog 2021. 100 bodova, zastupanje na ročištu od 22.ožujka 2022. 100 bodova, sastav podneska od 7.travnja 2022. 25 bodova, zastupanje na ročištu od 30.lipnja 2022. 100 bodova, sastav podneska 15.rujna 2022. 250 bodova, te zastupanje na ročištu od 24.siječnja 2023. 250 bodova, sastav podneska od 2.veljače 2023. 62 boda, te zastupanje na ročištu od 13.travnja 2023. 250 bodova, odnosno sveukupno 1237 bodova, umnoženo sa vrijednosti boda ( Tbr 50 OT) 18.555,00 kuna uvećano za pristojbu tužbe 1.160,00 kuna te presude 2.000,00 kuna sveukupno iznosi 21.715,00 kuna odnosno sveukupno 2.882,08 eura. Budući tužitelji nisu uspjeli u razmjerno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva odnosno uspjeli su sa 98,96 % tužbenog zahtjeva to je istima priznat parnični trošak u cijelosti kao što je zatraženo.
36. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.
Split, 19. svibnja 2023.
Sutkinja
Maja Anušić
v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude.
Dna:
– pun. tužitelja
– zz. tuženika
– u spis
