REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

Dugo Selo, Ul. biskupa Augustina Kažotića 13

Poslovni broj: 32 Pn-50/2022-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sucu toga suda Lovri Tomičić, u pravnoj stvari tužiteljice Lj. G. OIB . . . , iz D. S. P. , koju zastupa punomoćnik T. Š., odvjetnik u I.g. , protiv tuženice V. M., OIB . . . iz B. , radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 5. travnja 2023. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice odvjetnika I.Š., tužiteljice osobno i tuženice osobno, s danom objave 19. svibnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici da u roku od 15 (petnaest) dana naknadi tužiteljici štetu u iznosu od 1.592,67 eur/12.000,00 kn[1] sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe 30. listopada 2018. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženici da u roku od 15 (petnaest) dana naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 3,406,78 eur/25.668,38 kn[1] .

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 248,88 eur/1.875,19 kn[1] .

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 30. listopada 2018. podnijela tužbu u kojoj je u bitnome navela kako je u srpnju 2017. pozvana u P.P. u D. S radi sumnje da je fizički i psihički zlostavljala svoju djecu mlt. L. J., rođenu . . . . i mlt. L. J., rođenog . . . . Ističe da je nakon toga narednih nekoliko mjeseci nad njom vršena kriminalistička obrada, morala se odazvati pozivima Centra u D. S, gdje je također ispitivana o svim okolnostima. Potom je i upućena na obradu u Polikliniku za zaštitu djece i mladeži Grada Z.. Ističe kako je uslijed ove za nju monstruozne optužbe kako fizički i psihički zlostavlja svoju djecu, pretrpjela psihički šok u trenutku kada je dobila poziv policije. Nakon toga bila je izložena teškom psihičkom pritisku tijekom borbe radi dokazivanja kako se radi o podloj laži i izmišljotini samo kako bi joj se naudilo iz njoj nepoznatih razloga. Navodi, kako je svakodnevno razmišljala tko je mogao tako nešto učiniti i iz kojeg razloga, no do odgovora nije mogla doći sve dok nije uspjela dokazati da ništa od prijavljenog nije bila istina. Ističe, kako je nemoguće izreći koliku je patnju proživljavala u susretima s drugim ljudima, u školi, na poslu u mjestu gdje živi. Svi su je gledali podozrivo i sa sumnjom, da je možda sve to ipak istina. Navodi, kako joj je bilo neugodno doći u školu njene djece jer je upravo škola S. R. u B. prva dobila anonimnu prijavu o zlostavljanju djece. Nadalje, je navela kako je doživjela veliku sramotu na rođendanu kada ju je pred svim roditeljima i djecom verbalno napala S. Č. da je zlostavljačica, da će joj oduzeti djecu i da će u zatvor. Ističe, kako je stres koji je proživljavala ublažen utvrđenjem multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladeži Grada Z. izraženim u nalazu i mišljenju od 22. studenog 2017. da nikakvog zlostavljanja nije bilo. Navodi, kako je nakon toga uspjela saznati da ju je lažno prijavila tuženica. Navodi, kako je uslijed svega toga tužiteljica pretrpjela povredu prava osobnosti na duševno zdravlje, bila je izložena teškoj sramoti pred mještanima, učiteljima i djecom, a i još uvijek povremeno opaža suzdržanost drugih ljudi u ophođenju s njom. Nadalje, posebno ističe kako je došlo do narušenja bračnih odnosa tužiteljice. Bila je utučena i bezvoljna, što je dovodilo do napetosti između nje i supruga. Navodi, kako je u tom stresu praktički bila sama, bez ičije pomoći, jer je suprug bio stalno odsutan, radio je u A. Ističe, kako se bojala obratiti liječniku da je ne proglase ludom ili psihički labilnom i nesposobnom da se brine o djeci. Slijedom navedenoga, tužiteljica želi da tuženica barem na neki način odgovara za štetu koju joj je nanijela.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu u bitnome čini nespornim da je ona prijavila tužiteljicu i da su ona i njezin izvanbračni suprug S. J. bili dugogodišnji kućni prijatelji sa tužiteljicom i njezinim suprugom B. J. Navela je da su ona i njezin suprug nakon što je suprug tužiteljice otišao raditi u A. njoj mnogo pomagali. Ističe da se ponašanje tužiteljice u mnogo čemu promijenilo nakon odlaska njezinog supruga na rad u A.. Istaknula je kako je tužiteljica počela učestalo boraviti u ugostiteljskom objektu koji se nalazi u sklopu benzinske postaje u B. i to bez svoje maloljetne djece L. i L. J. koji su u to vrijeme bili sami kod kuće. Nakon podnesene prijave počela je i sa djecom dolaziti u spomenuti ugostiteljski objekt, a djeca su bila odvojeno od nje u separeu, dok je tužiteljica sjedila za šankom. Nadalje, je navela kako su ona i suprug bili u kućnoj posjeti kod M. i A. Š. i da je tužiteljica tamo konzumirala veće količine alkohola i da su ju ona i suprug odveli kući i stavili njenu djecu na spavanje, jer

tužiteljica nije bila u stanju to učiniti. Istaknula je, kako je tužiteljica dok je ona bila u posjeti kod nje više puta tukla djecu i to šibom i da je ona tu i sprječavala. Navela, je kako je S. Č. reagirala na zlostavljanje djece tužiteljice i da ju je iz tog razloga verbalno napala, što je tužiteljica propustila navesti u tužbi. Istaknula je kako je sa tužiteljicom pokušala razgovarati prije podnošenja prijave da ista korigira svoje ponašanje, ali isto nije urodilo plodom. Istaknula je da kada je saznala za fizičko zlostavljanje sina L. Jod strane tužiteljica kao njegove majke da je njena zakonska, moralna i građanska dužnost bila to prijaviti nadležnim institucijama. U odnose na navode tužiteljice da su uslijed prijave narušeni njezini bračni odnosi istaknula je kako to nije točno, jer joj se tužiteljica jednom prigodom požalila da ju je suprug fizički zlostavljao, dok su bili u svom rodnom kraju u BiH.

3. U ovoj pravnoj stvari donesena je 4. siječnja 2022. prvostupanjska presuda poslovni broj . . . kojom je odbijen predmetni tužbeni zahtjev.

4. Protiv te presude žalbu je podnijela tužiteljice iz svih zakonom dopuštenih razloga.

5. Potom, je Županijski sud u V.g.svojim Rješenjem poslovni broj Gž- 233/2022- 2 od 13. travnja 2022. ukinuo prethodno navedenu prvostupanjsku presudui vratio je predmet ovome sudu na ponovno suđenje.

6. U bitnome drugostupanjski sud utvrđuje kako je žaliteljica u pravu kada u svojoj žalbi tvrdi da prvostupanjski sud u svojoj odluci nije dao nikakve razloge o tome zašto je ocijenio kako se u predmetnom slučaju nije radilo o intenzitetu povreda prava osobnosti tužiteljice koji bi opravdavao dosuđivanje pravične novčane naknade iz odredbe čl. 1100 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO). Drugostupanjski sud utvrđuje da ako prvostupanjski sud smatra da u predmetnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za dosuđivanje pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti da onda to mora valjano obrazložiti.

7. Posljedično, drugostupanjski sud dao je uputu ovome sudu da u ponovnom postupku otkloni počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka i da vodeći računa o proturječnostima na koje mu je ukazano drugostupanjskom odlukom ocijeni povedene dokaze i da nakon što postupi po uputi donese novu i na zakonu utemeljenu odluku.

8. Tijekom ponovljenog postupka tužiteljica je svojim podneskom od 6. ožujka 2023. uskladila svoj tužbeni zahtjev sa činjenicom da je u RH uveden euro kao službena valuta.

9. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (str. 3 spisa), Potvrdu o MUP-a PU Z. PP D. S broj od 26. lipnja 2018. (str. 3 spisa), izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice K.J. (str. 18 i 19 spisa), izveden je dokaz saslušanjem tuženice V. M., (str. 19 i 20 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje S. Č. (str. 21 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka I. K. (str. 21 i 22 spisa), Nalaz i mišljenje Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Z. (str. 23 – 25 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka M. Z. (str. 32 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka I. Z. (str. 34 i 35 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje M. Š. (str. 35 i 36 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka Z. T. (str. 36 i 37 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka B. J. (str. 39 i 40 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje S. B. (str. 40 i 41 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje J. R. N. (str. 41 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka Z. K. (str. 42 spisa), nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje, specijalistice psihijatrije prof. dr. sc. B. V. (str. 80 i 81 spisa), pisano očitovanje vještakinje prof. dr. sc. B. V od 11. siječnja 2023. (str. 88 spisa) i izveden je dokaz usmenim saslušanjem vještakinje prof. dr. sc.B. V (str. 100 spisa).

10. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

11. Predmet spora je tužiteljičin odštetni zahtjev, kojim traži naknadu neimovinske štete na ime povrede prava osobnosti u ukupnom iznosu od 1.592,67 eur/12.000,00 kn.

12. Tužiteljica svoj odštetni zahtjev temelji na tvrdnji da ju je tuženica lažno prijavila za fizičko i psihičko maltretiranje svoje maloljetne djece L. J i L. J i da joj je uslijed te lažne prijave nastala neimovinska šteta povredom prava osobnosti.

13. Između stranaka nije sporno da je tuženica prijavila tužiteljicu za fizičko i psihičko zlostavljanje djece, budući da je to tuženica učinila nespornim u odgovoru na tužbu.

14. Odlučno je u ovoj pravnoj stvari bilo utvrditi da li se radi o osnovanoj ili neosnovanoj prijavi.

15. Iz Nalaza i mišljenja multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Z. (str. 23 do 25 spisa) proizlazi kako kod kćeri tužiteljice mlt. L. J. nisu utvrđeni nikakvi znakovi koji bi upućivali na izloženost djevojčice zlostavljanju.

16. Prethodno navedeno utvrđenje, suglasno je i sa iskazom svjedokinje S. B., koja je bila razrednica mlt. L. J koja je u svom iskazu sa ročišta za glavnu raspravu 1. prosinca 2021. izjavila da kod kćeri tužiteljice nije zamijetila nikakve promjene u ponašanju i da se radilo o socijalno aktivnom djetetu, koje je obavljalo sve svoje zadatke.

17. Svjedokinja J.R.N. , koja je u vrijeme kada je zaprimila prijavu tuženice obavljala funkciju socijalnog pedagoga u školi S. R. u B., a koju školu su pohađala djeca tužiteljice, je u svom iskazu

sa ročišta od 1. prosinca 2021. u bitnome izjavila kako nije bilo nikakvih indikacija u ponašanju L. koji bi ukazivali na zlostavljanje, a nadalje je izjavila da je i suradnja sa tužiteljicom kao majkom djece bila korektna, jer je ista dolazila u školu na informativne razgovore i to samoinicijativno ili po potrebi.

18. Dakle, iz iskaza svjedokinje S. B., kao tadašnje razrednice tužiteljičine maloljetne kćeri i svjedokinje J. R. N., kao tadašnje socijalne pedagoginje u š koli koju su pohađala maloljetna djeca tužiteljice, proizlazi da kod djece nije bilo nikakvih znakova koji bi upućivali na nasilje.

19. Prethodno opisani iskazi prvo su spomenuti, jer se radi o svjedokinjama koje su djelatnice škole i koje direktno u svom poslu rade sa djecom i zasigurno bi iste primijetile da je bilo znakova bilo kakvog obiteljskog nasilja prema maloljetnoj djeci tužiteljice .

20. Od svih saslušanih svjedoka, jedino su svjedokinje S. Č. i M. Š. u svom iskazu izjavile kako je tužiteljica fizički kažnjavala svog maloljetnog sina L. Nadalje, je svjedokinja M.Š. izjavila kako tužiteljica i nije neka majka i da je znala vikati na djecu, tući ih i ostavljati ih same ili da ih je dala na čuvanje svekru za kojeg je tužiteljica izjavila da je pijanac.

21. U odnosu na iskaz svjedokinje S. Č., ovdje treba istaknuti kako ovaj sud ocjenjuje vjerodostojnim njen navod da je jednom svjedočila situacija da je tužiteljica vikala na svog sina L. i to kada su bile na proslavi rođendana i da ga je tom prilikom udarila. Međutim, radilo se isključivo o toj jednoj situaciji kojoj je prisustvovala svjedokinja, te se iz toga ne može zaključiti da je tužiteljica zlostavljala svoju djecu, budući da iz prethodno istaknutih iskaza svjedokinja koje su zaposlenice škole i iz opisanog nalaza i mišljenja ne proizlazi da bi kod L. i L. bilo znakova koji bi upućivali na izloženost bilo kakvom obiteljskom nasilju.

22. U odnosu na iskaz M. Š., koja tužiteljicu poznaje dugi niz godina, jer su im muževi bratići, treba istaknuti kako ovaj sud isti ocjenjuje nevjerodostojnim. Naime, ista je na poseban upit punomoćnika tužiteljice da li konkretno može opisati jedan slučaj da tužiteljica tuče svog sina ili djecu izjavila kako je toga bilo tako puno te se ne može konkretno sjetiti, ali da je to vidjela kada je došla u posjet svom svekru, koji je susjed tužiteljice.

23. Potpuno je životno nelogično, da je svjedokinja vidjela mnoge situacije u kojima je tužiteljica tukla svoju djecu, a da se niti jedne ne može konkretno sjetiti. Naime, da je takvih slučajeva zaista bilo mnogo ona bi ih zasigurno mogla opisati jer bi joj isti sigurno ostali u sjećanju.

24. Cijeli iskaz svjedokinje M. Š., po ocjeni ovog suda bio je usmjeren ka tome da tužiteljicu prikaže kao lošu majku, bez navođenja bilo kakvih konkretnih dokaza. Naime, ista je izjavila da ne zna od koga je čula da je tužiteljica kaznila svog sina na način da ga je stavila u prtljažnik.

25. Temeljna pretpostavka da bi se mogla provjeriti vjerodostojnost tog navoda bila bi da svjedokinja zna od koga je to saznala, a ovako paušalno navesti da je to čula, ali da ne zna od koga, očigledno je usmjereno ka tome da se tužiteljicu prikaže kao lošu majku.

26. Nadalje, je izjavila da se tužiteljica nije ništa promijenila nakon podnesene prijave, jer se njeno vozilo u kasnim satima moglo vidjeti ispred kafića. Dakle, ona nije vidjela tužiteljicu nego isključivo njeno vozilo bez da je pojasnila koliko često je to bilo i koji su to točno bili kasni sati.

27. Slijedom navedenoga, po ocjeni ovog suda iskazi svjedokinja S. Č. i M. Š. ne mogu biti dovoljan dokaz da je tužiteljica fizički i psihički maltretirala svoju maloljetnu djecu, budući da su isti kao što je to ranije opisano sami po sebi nevjerodostojni, a pored toga su u izravnoj suprotnosti sa ostalim izvedenim dokazima u ovoj pravnoj stvari.

28. Naime, iz iskaza svjedoka I. K., supruga vlasnice kafića u kojeg je dolazila tužiteljica, proizlazi da isti nikada nije bio u situaciji niti je vidio da bi se tužiteljica prema svojoj djeci ponašala na način da ih psihički i fizički maltretira.

29. Nadalje, je svjedok M. Z., susjed tužiteljice, u svom iskazu izjavio kako nije primijetio da bi tužiteljica zlostavljala svoju djecu.

30. Svjedok I. Z, otac tužiteljice, izjavio je da nema nikakvih saznanja da bi njegovi unuci bili zlostavljani.

31. Svjedok Z. T., koji poznaje tužiteljicu iz kafića u koji je dolazila je izjavio da nikada nije svjedočio situacijama da bi tužiteljica tukla svoju djecu.

32. Svjedok B. J., suprug tužiteljice izjavio je da nije primijetio da bi njegova supruga zlostavljala djecu.

33. Iz iskaza svjedoka Z. K., koji poznaje tužiteljicu preko svojih rođaka, proizlazi da on od nikoga nije čuo da se tužiteljica loše ponaša prema svojoj djeci.

34. Slijedom navedenoga, isključivo tuženica te svjedokinje Č. i Š. su tijekom postupka tvrdile da je tužiteljica zlostavljala svoju maloljetnu djecu, dok nitko od drugih saslušanih svjedoka to nije tvrdio, a isto je i u suprotnosti sa prethodno opisanim Nalazom i mišljenjem multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Z. (str. 23 do 25 spisa).

35. Posljedično, ovaj sud zaključuje, kako tuženica tijekom postupka ničime nije dokazala da je tužiteljica psihički i fizički maltretirala svoju djecu. Dakle, po ocjeni ovog suda radilo se o neosnovanoj prijavi koju je tuženica podnijela protiv tužiteljice.

36. Vezano uz prethodno navedeno, ovdje treba ukazati na odredbu čl. 1100. st. 1. ZOO-a u kojoj je propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

37. Radi utvrđivanja težina povrede prava osobnosti tužiteljica, ovaj sud je u ponovljenom postupku odredio da se izvede dokaz medicinskim vještačenjem i to po vještaku specijalistu psihijatrije, a što je tužiteljica predložila još u predmetnoj tužbi.

38. Stalna sudska vještakinja specijalistica psihijatrije prof. dr. sc. B. V je u svom nalazu i mišljenju od 13. prosinca 2022., temeljem izvršenog psihijatrijskog pregleda tužiteljice zaključila, kako je tužiteljica zbog navedenih zbivanja trpjela primarni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan u trenutku kada je saznala da je protiv nje podnesena prijava. Sekundarni strah jakog intenziteta trpjela je tri dana, srednjeg intenziteta 10 dana te blažeg do pet mjeseci po štetnom događaju (do trenutka Nalaza i mišljenja multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Z.). Utvrđuje da uslijed predmetnog događaja kod tužiteljice nije zaostalo trajnih posljedica po njeno duševno zdravlje. Nadalje, utvrđuje kako je tužiteljica u predmetnoj situaciji reagirala na primjeren način, onako kako bi reagirao prosječan čovjek da se nađe u istoj ili sličnoj situaciji. Konačno, je pojasnila kako je uzela u obzir sve iskaze svjedoka, no da oni nisu bili presudni u donošenju mišljenja i zaključka, jer se ne radi o tzv. nepristranim svjedocima, već o osobama koje su davale oprečne iskaze ovisno o svojim subjektivnim stavovima.

39. Tuženica je u svom podnesku od 30. prosinca 2022. u bitnome izjavila, kako iz nalaza i mišljenja vještakinje evidentno proizlazi da tužiteljica nema nikakvu medicinsku koja bi potvrdila bilo kakve duševne boli ili narušeno zdravstveno stanje. Ističe, kako je intenzitet pretrpljenog straha tužiteljice procijenjen u postupku vještačenja isključivo temeljem usmenog iskaza tužiteljice, bez bilo kakve valjane liječničke dokumentacije pretrpljenih boli uslijed predmetnog događaja.

40. Vještakinja prof. dr. sc. B. V očitovala se svojim pisanim podneskom od 11. siječnja 2023. na prigovore tuženice. Vještakinja je u bitnome istaknula, kako je ona u svom nalazu i mišljenju utvrdila da tužiteljica ne raspolaže medicinskom dokumentacijom, jer je iz osobnih razloga zazirala otići kod liječnika, kako ne bi došlo do stigmatizacije u sredini u kojoj živi, za što je vještakinja navela da se radi o učestaloj pojavi da ljudi tako postupaju. U odnosu na prigovore koji se odnose na ocjenu straha, vještakinja je istaknula da je procjenu napravila temeljem svog dugogodišnjeg kliničkog iskustva te činjenice da je tužiteljica u predmetnoj situaciji reagirala na primjeren način. Nadalje, je ponovila da kod tužiteljice nisu zaostale posljedice predmetnog događaja.

41. Tužiteljica je u svom podnesku od 20. siječnja 2023. istaknula da nema prigovora na nalaz i mišljenje vještakinje.

42. Na ročištu za glavnu raspravu 5. travnja 2023. vještakinja prof. dr. sc. B. V ostala je kod svog nalaza i mišljenja od 13. prosinca 2022. i kod svog pisanog očitovanja od 11. siječnja 2023.

43. Daljnjih pitanja za vještakinju nije bilo.

44. Ovaj sud ocjenjuje kako je pisani nalaz i mišljenje, pisano očitovanje i usmeno izlaganje vještakinje prof. dr. sc. B. V vjerodostojno i sukladno svim pravilima struke te ocjenjuje kako je vještakinja svojim dodatnim očitovanjem uspješno otklonila sve istaknute prigovore tuženice na svoj nalaz i mišljenje.

45. Naime, od početka ovog postupka jasno je kako tužiteljica ne raspolaže medicinskom dokumentacijom o svom psihičkom stanju u vrijeme predmetnog događaja, što je nedvojbeno u svom nalazu i mišljenju utvrdila i vještakinja V. Međutim, vještakinja je nedvojbeno temeljem izvršenog psihijatrijskog pregleda tužiteljice i sukladno svom dugogodišnjem kliničkom iskustvu utvrdila da su kod tužiteljice u vrijeme predmetnog događaja nastale posljedice po njezino psihičko stanje u vidu pretrpljenog straha.

46. Potpuno je životno logično ponašanje tužiteljice, da se ista na određeni način bojala u vrijeme predmetnog događaja potražiti stručnu medicinsku pomoć, jer bi uslijed toga na neki način mogla biti stigmatizirana u sredini u kojoj živi. U odnosu na takvo postupanje tužiteljice, vještakinja V. je razložno pojasnila da je to učestalo ponašanje ljudi u situacijama koje su slične predmetnoj situaciji u kakvoj se našla tužiteljica.

47. Slijedom navedenoga, ovaj sud temeljem provedenog vještačenja, ocjenjuje kako je kod tužiteljice uslijed predmetne neosnovane prijave od strane tuženice, došlo do povrede njenih prava osobnosti, a koja prava su zaštićena odredbom čl. 19. ZOO-a i ocjenjuje kako se radi o takvom intenzitetu povrede prava osobnosti koja opravdava dosuđivanje pravične novčane naknade tužiteljici.

48. Naime, temeljem provedenog postupka, ovaj sud ocjenjuje kako je u pravu tužiteljica kada u tužbi navodi, kako tuženica barem na neki način mora odgovarati za štetu koju je nanijela tužiteljici. Naime, tuženica je podnijela prijavu protiv tužiteljica kako ista psihički i fizički zlostavlja svoju maloljetnu djecu, što je vrlo ozbiljna optužba, za koju se kasnije ispostavilo kako je ista neosnovana te su upravo uslijed te prijave kod tužiteljice u to vrijeme, nastale psihičke posljedice koje svakako u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade.

49. U odnosu na visinu tražene neimovinske štete, ovaj sud uzevši u obzir težinu pretrpljenog straha tužiteljice, primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a, ocjenjuje pravičnom i sukladnom svim okolnostima slučaja upravo traženu pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 1.592,67eur/12.000,00 kn.

50. Naime, tužiteljica je trpjela intenzivan primaran strah u trenutku kada je saznala da je protiv nje podnesena prijava, sekundarni strah jakog intenziteta trpjela je tri dana, srednjeg intenziteta deset dana blažeg intenziteta do pet mjeseci po štetnom događaju.

51. Dakle, kod tužiteljice je u dužem razdoblju postojao određeni strah izazvan upravo predmetnom prijavom koju je protiv nje podnijela tuženica, tako da po ocjeni ovog suda tužiteljica ima pravo na pravičnu novčanu naknadu i to upravo u utuženom iznosu od.

52. Nadalje, tužiteljica sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a ima pravo na zatezne kamate po stopi propisanoj u odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose i to od dana podnošenja tužbe 30. listopada 2018. do isplate.

53. Slijedom navedenoga, prihvaćen je tužbeni zahtjev iz tužiteljičinog podneska od 6. ožujka 2023., kojim je isti uskladila sa činjenicom da je u RH uveden euro kao službena valuta (točka I. izreke presude).

54. Tužiteljica s obzirom na to da je u cijelosti uspjela u ovom sporu u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a, ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka i to sastava tužbe od 30. listopada 2018. u iznosu od 199,08 eur prema Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 dalje: OT), pristupa na pripremno ročište 12. veljače 2019. koje je odgođeno prije početka raspravljanja u iznosu od 49,77 eur (Tbr. 9. t. 5. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 11. rujna 2019. u iznosu od 199,08 eur (Tbr. 8. t. 1 OT-a), pristupa na pripremno ročište 11. prosinca 2019. koje je odgođeno prije početka raspravljanja u iznosu od 49,77 eur (Tbr. 9. t. 5. OT-a), zastupanja na pripremnom ročištu 29. listopada 2020. u iznosu od 199,08 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu za glavnu raspravu 28. siječnja 2021. u iznosu od 199,08 eur (Tbr. 9. t. 1. OT- a), pristupa na ročište za glavnu raspravu 14. travnja 2021. koje je odgođeno prije početka raspravljanja u iznosu od 49,77 eur (Tbr. 9. t. 5. OT-a), zastupanja na ročištu za glavnu raspravu 10. lipnja 2021. u iznosu od 199,08 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu za glavnu raspravu 15. rujna 2021. u iznosu od 199,08 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), pristupa na ročište za glavnu raspravu 4. studenog 2021. koje je odgođeno prije početka raspravljanja u iznosu od 49,77 eur (Tbr. 9. t. 5. OT-a), zastupanja na ročištu za glavnu raspravu 1. prosinca 2021. u iznosu od 199,08 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), za sastav žalbe od 18. siječnja 2022. protiv ranije prvostupanjske presude u iznosu od 248,85 eur (Tbr. 10. t. 1. OT-a), zastupanja na pripremnom ročištu 13. listopada 2022. u iznosu od 199,08 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 20. siječnja 2023. u iznosu od 199,08 eur (Tbr. 8. t. 1 OT- a), sastava podneska od 6. ožujka 2023. u iznosu od 99,54 eur (Tbr. 8. t. 1 OT-a) i zastupanja na ročištu za glavnu raspravu 5. travnja 2023. u iznosu od 199,08 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a). Dakle, tužiteljica ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.438,74 eur pa kada se tome doda pripadajući PDV po stopi od 25% tužiteljica ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 3.048,43 eur. Nadalje, tužiteljica ima pravo na naknadu troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eur, na raniju prvostupanjsku presudu u iznosu od 53,09 eur, na žalbu protiv ranije prvostupanjske presude u iznosu od 53,09 eur i ima pravo na naknadu troška predujma za medicinsko vještačenje u iznosu od 199,08 eur. Slijedom navedenoga, tužiteljica ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 3,406,78 eur/25.668,38 kn (točka III. izreke presude).

55. Naprotiv, tužiteljica nema pravo na naknadu troškova pristupa na četiri ročišta koja su odgođena prije početka raspravljanja u iznosu od polovine pune nagrade, odnosno u iznosu od 124,43 eur sa uključenim PDV-om, već ima pravo na četvrtinu pune nagrade sukladno Tbr. 9. t. 5 OT-a, odnosno ima pravo na nagradu od 62,21 eur sa uključenim PDV-om za svako od ta četiri ročišta. Dakle, tužiteljica nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 248,88 eur/1.875,19 kn (točka III. izreke presude).

56. Sukladno odredbi čl. 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne Novine", broj 57/22) u vezi s čl. 43. istog Zakona, u izreci presude dvojno su iskazani ukupan iznos glavnice i dosuđeni troškovi parničnog postupka, odnosno iznosi u eurima iskazani su i u kunama uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450.

U Dugom Selu 19. svibnja 2023.

Sudac

Lovro Tomičić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

- tužiteljici po odvjetniku T. Š.

- tuženici