REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 32 Pž-2673/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davora Pustijanca, predsjednika vijeća, dr. sc. Srđana Šimca, suca izvjestitelja i Nikoline Mišković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽUPANIJSKO DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO U BJELOVARU, Bjelovar, Šetalište dr. Ivše Labovića 40, OIB 86821435474 i 1. tuženika OPĆINA KALNIK, Kalnik, Trg. S. Radića, OIB 82550572500, 2. tuženika CONSULTING PROJECT PLUS d.o.o., Kalnik, Trg S. Radića 15, OIB 94048987879 i 3. tuženika DANKA CEROVEČKOG, vl. Građevinsko poljoprivrednog obrta CEROVEČKI, iz Kutine, Antuna Gustava Matoša 127, OIB 95528836505, kojeg zastupa punomoćnik Bojan Grahek, odvjetniku u Kutini, Kneza Trpimira 4/I, radi utvrđenja ništetnosti pravnog posla, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-156/2020-13 od 16. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-156/2020-13 od 16. travnja 2021.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zatražio da se utvrde ništetnim Ugovori o ustupanju potraživanja (ugovor o cesiji) od 31. svibnja 2017. i od 1. lipnja 2017., u kojima je pored svih tuženika i potpis prvotuženikovog zastupnika po zakonu, Mladena Kešera koji je ujedno i osnivač drugotuženika. Tužitelj temelji zahtjev na ocjeni da je sklapanje ovih ugovora izvršeno protivno odredbama čl. 17. st. 1. i 5. Zakona o sprječavanju sukoba interesa („Narodne novine“ broj: 26/11, 12/12, 124/12, 48/13, 57/15 i 98/19; dalje: ZSSI). Prvostupanjski sud je utvrdio sasvim suprotno.

2. Tužitelj je protiv presude podnio žalbu navodeći u njoj kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan. Tužitelj nije trebao dokazivati postojanje poslovnog odnosa između prvotuženika i drugotuženika kada je u ovoj pravnoj stvari riječ o preusmjeravanju iznosa prvotuženikovog duga na drugotuženikov račun i to po odluci prvotuženikovog načelnika koji je ujedno jedini član i osnivač drugotuženika. Na ovaj način prvotuženik je, odnosno njegov načelnik, postupio protivno odredbama čl. 17. st. 1. i 5. ZSSI-a. Kod pogrešne odluke o tužbenom zahtjevu, pogrešna je i odluka o troškovima parničnog postupka. Zato je tužitelj predložio drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu u njegovu korist.

3. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

4. Nakon što je pobijana presuda ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.

5. Među strankama nije sporno sklapanje dvaju ugovora o cesiji (st. 29. do 32. spisa). Među strankama nije sporno postojanje prvotuženikovog duga prema trećetuženiku, kao niti postojanje drugotuženikovog duga prema trećetuženiku. Među strankama nije sporno da je ovim ugovorima o ustupu prvotuženik umjesto podmirenja novčanog duga trećetuženiku taj isti iznos isplatio drugotuženiku. I konačno, među strankama nije sporno da je prvotuženikov načelnik jedini član i osnivač drugotuženika.

6. Među strankama je sporno je li ovakvo postupanje prvotuženikovog načelnika protivno odredbi čl. 17. st. 1. ZSSI-a. Takvim ga je ocijenilo i Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa (str. 5. do 22. spisa) i tužitelj.

7. Odredbom čl. 17. st. 1. ZSSI-a je propisano da poslovni subjekt u kojem dužnosnik ima 0,5% ili više udjela u vlasništvu (kapitalu trgovačkog društva) ne može stupiti u poslovni odnos s tijelom javne vlasti u kojem dužnosnik obnaša dužnost niti smije biti član zajednice ponuditelja ili podisporučitelj u tom poslovnom odnosu.

8. Odredbom čl. 17. st. 5. ZSSI-a je propisano da pravni poslovi, odnosno pravni akti koji su sklopljeni, odnosno doneseni protivno odredbama stavka 1. i 2. ovog članka su ništetni. Povjerenstvo će bez odgađanja dostaviti predmet nadležnom državnom odvjetništvu na daljnje postupanje radi utvrđenja ništetnosti pravnog posla, odnosno pravnog akta.

9. Ocjenom utvrđenih činjenica i izvedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti (čl. 8. ZPP-a), a posebno oslanjajući se na dokumentaciju priloženu u spisu ovaj sud u cijelosti prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, kao i njegove detaljne razloge za takvu odluku.

10. U traženju odgovora na pitanje o tome zašto je tužbeni zahtjev neosnovan, po ocjeni ovog suda treba poći prije svega od pravne prirode i značaja ugovora o ustupu tražbine (cesija; čl. 80. Zakon o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO).

11. Predmetnim ugovorima o cesiji u ovoj pravnoj stvari je trećetuženik kao vjerovnik (ovdje cedent) prema prvotuženiku kao dužniku (cesus), prenio svoje novčano potraživanje prema prvotuženiku na njegovog vjerovnika iz njihovo poslovnog odnosa, odnosno na drugotuženika (cesionar).

12. Za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika (ovdje prvotuženika), već ga je ustupitelj (trećetuženik) o ustupanju samo trebao obavijestiti (čl. 82. st. 1. ZOO-a).

13. Drugim riječima, za realizaciju ovih ugovora o ustupanju nije bio potreban prvotuženik niti se za ovo ustupanje trebala tražiti njegova suglasnost. Kako je prvotuženik ipak pristupio formalnom obliku ovih ugovora, njihovim potpisivanjem od njegovog načelnika, njegovo sudjelovanje u ovim ugovorima ima se smatrati isključivo notifikacijom (obavješćivanjem o ustupanju tražbine). Dakle, suglasnost dužnika na ugovor o ustupu nije ni uvjet niti pretpostavka za njegovu valjanost. Sklapanje i realizacija ovih ugovora bi se dogodila neovisno o volji prvotuženika i njegovog načelnika.

14. Na opisani način predmetni ugovori su se dogodili bez utjecaja i volje prvotuženikovog načelnika. On je svojim potpisom samo potvrdio da je primio obavijest o ustupu kako bi prvotuženik mogao znati gdje usmjeriti dužni iznos. Također, na opisani način prvotuženik i njegov načelnik nisu preusmjerili bilo kakav iznos u drugotuženikovu korist, kao to tužitelj tvrdi u žalbi, već je po zajedničkom nalogu njegovog starog vjerovnika (trećetuženika) i njegovog novog vjerovnika (drugotuženika), postojeći prvotuženikov iznos duga prema trećetuženiku, preusmjeren na račun drugotuženika kao novog vjerovnika. Drugim riječima, ovdje nije u pitanju plaćanje neduga ili o oštećenju prvotuženika, već o plaćanju postojećeg duga novom vjerovnika na čiju promjenu prvotuženik i njegov načelnik nisu imali utjecaja.

15. I konačno, opisano postupanje jasno potvrđuje da prvotuženik i drugotuženik nisu bili u bilo kakvom poslovnom odnosu kako to propisuje odredba čl. 17. st. 1. ZSSI-a. Potpisivanjem dvaju ugovora o ustupu, neovisno o njihovom sadržaju, prvotuženik nije postao jedna od ugovornih strana tih ugovora i nije s drugotuženikom stupio u poslovni odnos, već je samo potvrdio da je primio obavijest o izvršenom ustupanju (promjeni na strani vjerovnika).

16. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 19. svibnja 2023.

Predsjednik vijeća

Davor Pustijanac