REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

ex. Vojarna Sveti Križ

Dračevac, Split

P 948/21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužiteljice

L. I., OIB: …, iz Č.,

zastupane po pun. S. K., odvj. u S. protiv tuženika pod 1) M.

I., OIB: …., iz S., pod 2) A. I., OIB: …., iz K. Š., oboje zastupani po pun. iz odvj. društva

L. i partneri u S., radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 4. travnja 2023. g. u prisutnosti pun. tužiteljice i pun. tuženika pod 1) i 2), dana 19. svibnja 2023. g.,

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se da je nevaljan upis tereta doživotnog stanovanja u korist tužene pod 2) A. I., ranije K., rođ. K., OIB: …., na temelju Ugovora o

doživotnom uzdržavanju sklopljenog pred javnim bilježnikom J. D. S.

u K. S. pod poslovnim brojem OU-139/12 od 4. srpnja 2012. g., a proveden pod poslovnim brojem Z-2723/13, na nekretnini upisanoj kao 8. suvlasnički dio, 45/3609 etažno vlasništvo (E-8) 1. dijela kat. čest. 1846, D.I. 39, z.u. 2895, PU 8, k.o. 313513 K. Š.-novo, u naravi vlasništvo apartmana u prizemlju zgrade, ulaz C, označen kao apartman br. 5., a koji se sastoji od dnevnog boravka, blagovaonice, sobe i lođe, ukupne površine 45,42 m².

II.Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda K. L. temeljem ove presude izvršiti brisanje tereta doživotnog stanovanja u korist tužene pod 2), upisanog na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog pred javnim bilježnikom J. D. S. u K. S. pod poslovnim brojem OU-139/12 od 4. srpnja 2012.

g., a proveden pod poslovnim brojem Z-2723/13, na nekretnini upisanoj kao 8. suvlasnički dio, 45/3609 etažno vlasništvo (E-8) 1. dijela kat. čest. 1846, D.I. 39, z.u. 2895, PU 8, k.o. 313513 K. Š.-novo, u naravi vlasništvo apartmana u prizemlju zgrade, ulaz C, označen kao apartman br. 5., a koji se sastoji od dnevnog boravka, blagovaonice, sobe i lođe, ukupne površine 45,42 m², za cijelo.

III.Dužni su tuženici pod 1) i 2) u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici na ime troškova postupka iznos od 295,31 EUR/2.225,00 kn[1] sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 19. svibnja 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 10. ožujka 2021. g. tužiteljica je navela da su tužiteljica i tuženik pod 1) bili supružnici čiji je brak razveden pravomoćnom presudom ovog suda pod poslovnim brojem Pob 436/11 od 6. veljače 2014. g. Za vrijeme trajanja bračne zajednice stranke su stekle suvlasništvo na nekretninama upisanim u k.o. K. Š.-novo i k.o. S.. Vlasništvo na navedenim nekretninama, iako su predstavljale bračnu stečevinu, da je bilo upisano samo na ime tuženika pod 1) za cijelo. Kako tužiteljica i tuženik pod 1) nisu uspjeli dogovorno razriješiti imovinsko pravne odnose, tužiteljica je bila prisiljena podnijeti tužbu radi utvrđenja i predaje u suposjed. Tako je pravomoćnom i ovršnom presudom ovog suda pod poslovnim brojem Pobs 41/14 od 2. lipnja 2017. g. tužiteljica utvrđena suvlasnicom za po ½ dijela nekretnina upisanih u k.o. K. Š.-novo i k.o. S., temeljem koje presude je upisana i u zemljišnim knjigama. Iako je tuženiku pod 1) bilo poznato da nekretnina upisana kao 8. suvlasnički dio, 45/3609 etažno vlasništvo (E-8) 1. dijela kat. čest. 1846, D.I. 39, z.u. 2895, PU 8, k.o. 313513 K. Š.-novo, u naravi apartman u prizemlju zgrade, ulaz C, označen kao apartman br. 5., a koji se sastoji od dnevnog boravka, blagovaonice, sobe i lođe, ukupne površine 45,42 m², predstavlja bračnu stečevinu, da je bez znanja i suglasnosti tužiteljice samostalno raspolagao cijelom nekretninom na način da je zaključio Ugovor o doživotnom uzdržavanju s tuženom pod 2), koji je solemniziran pred javnim bilježnikom J. D. S. u K. S. pod poslovnim brojem OU-139/12 dana 4.

srpnja 2012. g. Navedenim Ugovorom tuženik pod 1) da je ugovorio pravo doživotnog stanovanja na navedenoj nekretnini u korist tužene pod 2). Ukazano je na odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima o tome da, kada je nekretnina u suvlasništvu više osoba, samo svi suvlasnici zajedno mogu odrediti da se nekretnina optereti služnošću. U konkretnom slučaju suvlasnici stana su bivši bračni drugovi od kojih je samo jedan suvlasnik opteretio nekretninu u cijelosti, ugovorivši pravo doživotnog stanovanja trećoj osobi. Treća osoba da ni u kojem slučaju nije bila u dobroj vjeri prilikom zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju, jer joj je bilo poznato da je predmetna nekretnina stečena u braku. Stoga je tužiteljica, čije je pravo suvlasništva ograničeno temeljem upisa Ugovora o doživotnom uzdržavanju, kojim Ugovorom je tuženik pod 1) samostalno i nedopušteno raspolagao nekretninom koja je u suvlasništvu, predložila donošenje presude kojom će se utvrditi da je upis tereta doživotnog stanovanja u korist tužene pod 2) na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 4. srpnja 2012. g., a proveden pod poslovnim brojem Z-2723/13 na nekretnini upisanoj kao 8. suvlasnički dio, 45/3609 etažno vlasništvo (E-8) 1. dijela kat. čest. 1846, D.I. 39, z.u. 2895, PU 8, k.o. 313513 K. Š.-novo, u naravi apartman u prizemlju zgrade, ulaz C, označen kao apartman br. 5., a koji se sastoji od dnevnog boravka, blagovaonice, sobe i lođe, ukupne površine 45,42 m², nevaljan upis te kojom će se naložiti Zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda u K. L. temeljem presude izvršiti brisanje tereta doživotnog stanovanja u korist tužene pod 2) upisanog na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 4. srpnja 2012. g., koji je proveden pod poslovnim brojem Z-2723/13 na nekretnini upisanoj kao 8. suvlasnički dio, 45/3609 etažno vlasništvo (E-8) 1. dijela kat. čest. 1846, D.I. 39, z.u. 2895, PU 8, k.o. 313513 K. Š.-novo, u naravi apartman u prizemlju zgrade, ulaz C, označen kao apartman br. 5., a koji se sastoji od dnevnog boravka, blagovaonice, sobe i lođe, ukupne površine 45,42 m², za cijelo. Ukoliko sud odbije kao neosnovan njen zahtjev pod točkom 2. tužiteljica je postavila i podredni tužbeni zahtjev pod točkom 2. kojim je zatražila naložiti Zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda u K. L. temeljem presude izvršiti brisanje tereta doživotnog stanovanja u korist tužene pod 2) upisanog na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 4. srpnja 2012. g., koji je proveden pod poslovnim brojem Z-2723/13 na nekretnini upisanoj kao 8. suvlasnički dio, 45/3609 etažno vlasništvo (E-8) 1. dijela kat. čest. 1846, D.I. 39, z.u. 2895, PU 8, k.o. 313513 K. Š.-novo, u naravi apartman u prizemlju zgrade, ulaz

C, označen kao apartman br. 5., a koji se sastoji od dnevnog boravka, blagovaonice, sobe i lođe, ukupne površine 45,42 m², za ½ suvlasničkog dijela.

U odgovoru na tužbu tuženici pod 1) i 2) usprotivili su se tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da je tužena pod 2) stekla valjani pravni temelj za stjecanje stvarnog prava plodouživanja. Navedeno je da se radi o brisovnoj tužbi za koju je propisano točno vrijeme kad se može podnijeti, nakon što se izvrši upis u zemljišnu knjigu.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom izvatka iz zemljišne knjige za z.u. 2895 k.o. K. Š.-novo, podataka o zemljišnoknjižnom predmetu Z-2723/13 i Z-1017/14¸i

predmeta ovog suda broj Pobs 41/14, Pob 436/11 i Z-33067/20 te predmeta Općinskog suda u R. broj Z-26889/20.

Stranke su popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan.

Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je upis tereta doživotnog stanovanja u korist tužene pod 2) na nekretnini koja predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika pod 1) nevaljan te nalaganje z.k. odjelu ovog suda u K. L. izvršiti brisanje tog tereta za cijelo, a riječ je o nekretnini u K. Š.

označenoj kao čest. zem. 1846, upisanoj kao 8. suvlasnički dio, 45/3609 etažno vlasništvo (E-8) 1. dijela kat. čest. 1846, D.I. 39, z.u. 2895, PU 8, k.o. 313513 K. Š.-novo, u naravi apartman u prizemlju zgrade, ulaz C, označen kao apartman br. 5.,

a koji se sastoji od dnevnog boravka, blagovaonice, sobe i lođe, ukupne površine 45,42 m².

Tužiteljica je u zemljišnim knjigama upisana kao suvlasnica ove nekretnine temeljem pravomoćne i ovršne presude ovog suda broj Pobs 41/14 od 2. lipnja 2017. g. koja je potvrđena presudom drugostupanjskog suda broj Gž Ob-873/17 od 26. svibnja 2020. g. U ovom je predmetu tužiteljica podnijela tužbu dana 19. svibnja 2014. g. nakon što je presudom ovog suda broj Pob 436/11 od 6. veljače 2014. g. razveden brak stranaka.

Ujedno je u zemljišnim knjigama, a na traženje tužiteljice zahtjevom od 28. studenog 21. svibnja 2014. g., pod brojem Z-1017/14, čemu je udovoljeno dana 21. svibnja 2015. g., evidentirana zabilježba spora na nekretnini tuženika pod 1), a temeljem tužbe broj Pobs 41/14 predane ovom sudu.

Nakon pravomoćnosti presude broj Pobs 41/14 od 2. lipnja 2017. g. tužiteljica je podnijela prijedlog od 20. listopada 2020. g. za uknjižbu svog prava vlasništva i brisanje zabilježbe spora u predmetu ovog suda Z-33067/20. Poseban zemljišnoknjižni odjel ovog suda u K. L. donio je nakon toga rješenje broj Z-33067/20 od 20. listopada 2020. g. te je dopustio na temelju presude i rješenja ovog suda broj Pobs 41/14 od 2. lipnja 2017. g. uknjižbu prava vlasništva čest. zem. 1846 u z.u. 2895 i to za ½ od 45/3609 dijela kat. čest. 1846 povezanog s pravom vlasništva apartmana u prizemlju zgrade, ulaz C, označen kao apartman broj 5., a koji se sastoji od dnevnog boravka, blagovaonice, sobe i lođe, ukupne površine 45,42 m² na ime tužiteljice za ½ dijela uz istodobno brisanje tog prava s imena i vlasništva tuženika pod 1) te uknjižbu brisanja zabilježbe spora upisane pod poslovnim brojem Z-1014/14 zabilježene na čest. zem. 1846 u z.u. 2895 i to na opisanom apartmanu.

Iako u spis nije dostavljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji su zaključili tuženici pod 1) i 2) iz navoda tužbe i iz pregledanog zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da je tuženik pod 1) tim Ugovorom u korist tužene pod 2) ugovorio pravo doživotnog stanovanja na opisanoj nekretnini upisanoj u z.u. 2895 k.o. K. Š.. Radi se o

Ugovoru koji je solemniziran pred javnim bilježnikom u K. S. J. D.

S. dana 4. srpnja 2012. pod brojem OU-139/12. U zemljišnoj knjizi u z.u.

zabilježeno je pod brojem Z-2723/13 dana 28. studenog 2013. g. postojanje Ugovora o doživotnom uzdržavanju na nekretnini tuženika pod 1), a u teretovnici-listu C pod istim brojem provedena je dana 16. svibnja 2014. g. uknjižba tereta doživotnog stanovanja na nekretnini tuženika pod 1) u korist tužene pod 2).

Prema odredbi čl. 217. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje ZV) pravo stanovanja je osobna služnost koja svojega nositelja (stanovatelja) ovlašćuje da se služi nečijom stambenom zgradom ili njezinim dijelom namijenjenim stanovanju (poslužna stvar) u skladu s tom namjenom, a čuvajući njezino sućanstvo.

Prema odredbi čl. 200. st. 1. ZV-a osobne služnosti mogu postojati na cijeloj poslužnoj stvari, a i na idealnom dijelu ako je to moguće s obzirom na sadržaj služnosti i narav predmeta.

Jasno je da tužiteljica nije mogla pokrenuti postupak utvrđenja bračne stečevine prije pravomoćnosti presude u predmetu Pob 436/11 od 6. veljače 2014. g. kojom je razveden brak tužiteljice i tuženika pod 1) pa tako ni postići upis zabilježbe spora Pobs 41/14. Stoga je argument tuženika pod 1) i 2) iznesen na ročištu od 4. travnja 2023. g. u ovom predmetu da je u trenutku podnošenja zabilježbe spora i upisa tužiteljice kao suvlasnice kao isključivi vlasnik bio upisan upravo tuženik pod 1) koji da je mogao u korist bilo koje osobe osnovati pravo stanovanja ovom sudu neprihvatljiv. Naime, tuženik pod 1) znao je i prije podnošenja tužbe radi utvrđenja bračne stečevine da je nekretnina u K. Š. bračna stečevina odnosno da je apartman u prizemlju, a kako proizlazi iz iskaza tužiteljice u predmetu Pobs 41/14 s ročišta od 4. travnja 2016. g., kupljen 2001. g. zajedničkim sredstvima bračnih drugova i nije to saznao tek podnošenjem tužbe u predmetu ovog suda Pobs 41/14.

Stoga je sud ocijenio da je prilikom osnivanja osobne služnosti u korist tužene pod 2) postupao nesavjesno, znajući da opterećuje nekretninu koja predstavlja bračnu stečevinu. Nesavjesnost postoji i na strani tužene pod 2), nove supruge tuženika pod 1), prema podacima iz sudu dostupnih evidencija MUP-a najkasnije od 25. studenog 2014. g. kad je uslijedila promjena prezimena tužene pod 2) iz K. u I.. U predmetu

Pobs 41/14 tužiteljica je u svom iskazu na ročištu od 4. travnja 2016. g., naime, navela da je još 2009. g. primijetila promjene u ponašanju kod tuženika pod 1) jer kad bi god bi sa sinom htjela doći na C., gdje je tada dio godine živio tuženik pod 1), da su uvijek postojala opravdanja da ne dolaze isto kao i u K., te je od rodbine tuženika pod 1) s kojima je bila u kontaktu saznala da tuženik pod 1) živi s drugom ženom u H. s kojom je tuženik pod 1) i danas (na dan kad je davala iskaz 2016. g.). Navela je i da je tuženik pod 1) stalno sve više i više pitao novca što joj nije bilo razumljivo ni logično jer je trebao imati dovoljno novaca od imovine i iznajmljivanja apartmana. Kasnije da je saznala da je tuženik pod 1) u stvari financirao djecu nove partnerice pa su joj postala jasna njegova konstantna potraživanja novca.

Na istom je ročištu tuženik pod 1) u svom iskazu priznao da se u međuvremenu oženio i zasnovao novu bračnu zajednicu ali da je potpuna laž da financira djecu od svoje sadašnje supruge jer su to odrasli ljudi s kojima nema kontakt. Dijelove iskaza tužiteljice i tuženika pod 1) iz predmeta Pobs 41/14 sud je interpretirao jer smatra da se iz ovih dijelova može zaključiti da su tuženici pod 1) i 2) zasnovali zajednicu života još 2009. g. i da je tužena pod 2), kao izvanbračna partnerica tuženika pod 1) znala i morala znati da su nekretnine koje su bile predmetom postupka utvrđenja bračne stečevine tužiteljice i tuženika pod 1), između kojih je i apartman u K., njihova bračna stečevina. Radi toga je sud i tuženu pod 2) smatrao nesavjesnom priliko zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju i osnivanja prava osobne služnosti stanovanja u stanu u K..

To znači da se na idealnom dijelu nekretnine od ½ na kojem je, temeljem pravomoćne presude ovog suda Pobs 41/14 od 2. lipnja 2017. g., tužiteljica postigla upis svog prava suvlasništva te brisanje tog prava s imena tuženika pod 1) nije moglo steći pravo osobne služnosti stanovanja jer je osnovano na idealnom dijelu za koji su i tuženik pod 1) i tužena pod 2) imali svijest i znanje da se radi o dijelu koji pripada tužiteljici jer je riječ o bračnoj stečevini.

Nadalje, osnovano je tužiteljica zatražila, osim utvrđenja da je upis osobnog prava služnosti doživotnog stanovanja u korist tužene pod 2) nevaljan i brisanje tog prava s cijele nekretnine, a ne samo s idealnog dijela koji joj je pripao temeljem pravomoćne presude o utvrđenju bračne stečevine broj Pobs 41/14 od 2. lipnja 2017. g. Naime, prema već citiranoj odredbi čl. 200. st. 1. ZV-a osobna služnost može postojati i na idealnom dijelu poslužne stvari ako je to moguće s obzirom na sadržaj služnosti i narav predmeta. Sadržaj osobne služnosti stanovanja je takav da nije moguće ostvariti pravo stanovanja na idealnom dijelu stana jer se u stanu može stanovati u cjelini, a nikako samo na idealnom dijelu stana.

Što se tiče navoda tuženika pod 1) i 2) iz odgovora na tužbu i s ročišta od 4. travnja 2023. g. da se radi o brisovnoj tužbi radi ispravka zemljišnoknjižnog stanja koja se može podnijeti u točno određenim rokovima, a da je tužiteljica je u trenutku podnošenja zahtjeva radi zabilježbe spora 2014. g. zasigurno bila upoznata s činjenicom kako postoji aktivna plomba na nekretnini kojom je već bilo upisano predmetno pravo osobne služnosti pa da je već 2014. g. znala za ovaj upis radi čega je tužbeni zahtjev u prekuluziji, treba navesti da se radi o primjeni odredbe čl. 150. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 63/19, dalje ZZK) prema kojoj je nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno.

Brisovnom tužbom, dakle, može ustati nositelj knjižnog prava koji smatra da je povrijeđen u nekom svom pravu uknjižbom neke osobe.

Prema st. 2. ove odredbe brisovnoj tužbi ne može se udovoljiti protiv osobe koja je, postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga, a u dobroj vjeri, uknjižila svoje pravo izvodeći ga iz uknjiženoga, ali neistinitoga (nevaljanoga) prava prednika, osim:

-ako je nositelj knjižnoga prava iz stavka 1. ovoga članka kojemu je bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe u roku za žalbu na taj upis zatražio zabilježbu da je sporan te podnio brisovnu tužbu u roku od šezdeset dana od isteka roka za tu žalbu odnosno

-ako je nositelj knjižnoga prava iz stavka 1. ovoga članka kojemu nije bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe podnio brisovnu tužbu u roku od tri godine otkad je ta uknjižba bila zatražena.

S obzirom da je tužiteljica postala nositeljica knjižnog prava upisom dozvoljenim rješenjem ovog suda broj Z-33067/20 od 20. listopada 2020. g., proizlazi da je tužba podnesena u roku iz odredbe čl. 150. st. 2. ZZK-a, računajući od kad je tužiteljica postala nositeljica knjižnog prava, pa da je i ovaj prigovor tuženika pod 1) i 2) neosnovan. Svaki drugačiji zaključak predstavljao bi zloupotrebu prava jer je tužiteljica postala nositeljica knjižnog prava nakon sporne uknjižbe osobne služnosti prava doživotnog stanovanja u korist tužene pod 2), pa bi stajalište da je prije toga, odnosno prije okončanja postupka razvoda braka i postupka utvrđenja bračne stečevine, trebala podnositi brisovnu tužbu, predstavljalo pogrešno tumačenje ove odredbe na štetu tužiteljice te otvaranje mogućnosti da tužiteljica svoje naknadno stečeno knjižno pravo ne može štititi kroz institut brisovne tužbe, što svakako nije bila intencija ZZK-a.

Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude pod točkama I. i II. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP), budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu.

Tužiteljici je, tako, trebalo priznati trošak sastava tužbe od 100 bodova i zastupanja na ročištima od 7. lipnja 2022. g. i 4. travnja 2023. g. po 25 bodova (ukupno 50 bodova).

Od ukupnog broja bodova (od 150) tužiteljica je za radnje iz 2021. i 2022. g. zatražila množenje s vrijednošću boda iz Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), a za radnju iz 2023. g. s vrijednošću boda iz Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika novelirane novelama iz 2022. g. (iz Narodnih novina broj 37/22 i 126/22), što je sud primijenio i tako dobio iznos od 1.625,00 kn koji je trebalo uvećati za zatraženi PDV i pristojbu tužbe (u zatraženom iznosu od 200,00 kn) i presude (400,00 kn) i tako dobiti iznos od 2.225,00 kn kako je trebala glasiti odluka o troškovima postupka iz točke III. izreke presude.

Tužiteljica je zatražila i isplatu zatezne kamate na dosuđeni parnični trošak, koja, u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a, tužiteljici pripada od dana donošenja odluke do isplate, kako je i presuđeno.

Iznos iz izreke presude izražen je i u valuti EUR s fiksnim tečajem konverzije 7,53450, a u skladu s odredbom čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22) i Odluke Vlade RH o objavi uvođenja eura kao službene valute u RH iz Narodnih novina broj 85/22, prema kojima razdoblje obveznog dvojnog iskazivanja traje do 31. prosinca 2023. g. Valuta EUR, a kao uvedeno službeno sredstvo plaćanja u RH od 1. siječnja 2023. g., navedena je prva u dvojnom iskazivanju.

U Splitu, 19. svibnja 2023. g.

S U D A C

SANDI PETRIČIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).