REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Pn-66/2022-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Ilki Leko, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice N. Š. iz T., OIB: … koju zastupa punomoćnik N. N., odvjetnik iz N. G. protiv tuženika R. d.o.o., O. G., OIB: … koga zastupa punomoćnik T. B., odvjetnik iz Z., radi naknade štete, nakon glavne rasprave održane 19. travnja 2023. u nazočnosti tužiteljice N. Š., zamjenika punomoćnika tužiteljice G. T., odvjetnika iz N. G. i punomoćnika tuženika T. B., odvjetnika iz Z. i presude objavljene 19. svibnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužiteljica s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženiku R. d.o.o., O. G., OIB: … da tužiteljici N. Š. iz T. , OIB: … plati na ime naknade neimovinske štete iznos od 6.503,42 eur / 49.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena počam od 15. prosinca 2020. do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do konačne isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe." II Nalaže se tužiteljici N. Š., OIB: … da tuženiku R. d.o.o., OIB: … naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 497,70 eura[1] / 3.749,92 kn u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

S preostalim zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka tuženik se kao s neosnovanim odbija.

Obrazloženje

1. Tužiteljica N. Š. podnijela je tužbu protiv tuženika R. d.o.o. radi naknade štete. U tužbi navodi kako tijekom 2018. godine u mjestu O. G., na parkingu nad kojim je tuženik imao ovlast isporuke komunalne usluge parkiranja, ovlaštena osoba tuženika koristeći se tehničkom opremom koja omogućuje evidentiranje mjesta i vremena parkiranja te marke, tipa i reg. oznaka vozila, potpuno nesvrhovito jer je već raspolagao dovoljnim brojem fotografija mjesta i automobila za potrebe izvršenja obveza iz svoje djelatnosti, nepotrebno i neovlašteno fotografirao tada maloljetnu tužiteljicu u kupaćem kostimu. Nakon opisane radnje tuženik je u cilju ispostavljanja računa obvezniku plaćanja in concreto tužiteljičinom ocu, bez odobrenja tužiteljice ili njezinog oca kao njezinog zakonskog zastupnika ujedno i potrošača u smislu Zakona o potrošačima, počevši od siječnja 2020.g. neovlašteno distribuirao odnosno činio dostupnima predmetne fotografije trećima, konkretno odvjetničkom uredu odnosno agenciji za naplatu potraživanja u S. čime su navedene fotografije neovlašteno dane na uvid većem broju osoba. Opisanim nezakonitim i neprofesionalnim postupanjem tuženika pod 1. i 2., a poglavito pod točkom 2. historijata tužbe tuženik je učinio štetnu radnju na štetu tužiteljice u smislu povrede prava osobnosti iz članka 19. ZOO- a. Tužiteljica je pretrpjela, a i sada trpi intenzivan strah i neugodu, a koji strah se je osobito očitovao kao strah od mogućeg i budućeg neovlaštenog slikanja njezinog lika u neprimjerenom trenutku te objektivizacije njezinog tijela uopće. Tužiteljici je smanjena životna aktivnost, a napose iz razloga gubitka samopouzdanja, uznemirenosti, nepovjerenja u druge ljude, napose osobe muškog spola te srama, povlačenja u sebe, anksioznosti i dr. Tužiteljica konstantno osjeća prazninu na emotivnom nivou poput bezvoljnosti i tuge, kao i bojazan od uspostavljanja međuljudskih odnosa što ju čini nesretnom i disfunkcionalnom, a posebice s obzirom na njenu dob. Zbog svega navedenoga tužiteljici je u svakom slučaju smanjena životna aktivnost, a napose uvažavajući simptome psihotraumatizacije te poteškoće prilagodbe na svakodnevne uobičajene životne aktivnosti. Nadalje, konkretnim činidbama tuženika učinjena je povreda ugleda i časti tužiteljice, te je obilježena i determinirana ovim predmetnim događajem (neovlaštenim i nedozvoljenim distribuiranjem fotografija s tada maloljetnom tužiteljicom u kupaćem kostimu), zbog čega tužiteljica trpi duševne boli, uslijed čega joj nedvojbeno pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu. Slijedom navedenoga, tužiteljica potražuje pravičnu novčanu naknadu na ime povrede prava osobnosti i naknadu štete i to: prava na duševno zdravlje 25.000,00 kn, prava na ugled, čast i dostojanstvo te privatnost 13.000,00 kn, za pretrpljeni strah 5.000,00 kn te na ime umanjenja životne i radne aktivnosti 6.000,00 kn, ukupno 49.000,00 kn. Tužiteljica se obratila tuženiku odštetnim zahtjevom od 15. prosinca 2020. radi pokušaja mirnog rješenja spora, no isti je ostao bezuspješan. Kako tuženik odbija tužiteljici isplatiti naknadu štete to tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom se nalaže tuženiku R. d.o.o., O. G. (O. O.), OIB: … tužiteljici N. Š. iz T. 72, OIB: … platiti na ime naknade neimovinske štete iznos od 49.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počam od dana 15. prosinca 2020. godine do konačne isplate, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. Tuženik je dužan tužiteljici nadoknaditi parnični trošak ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počam od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Tuženik R. d.o.o. u odgovoru na tužbu naveo je da osporava navode iz tužbe u cijelosti, po osnovi i visini. Tuženik ističe kako je točan navod tužitelja iz točke 1 tužbe, a u kojem isti navodi kako tužitelj ima ovlast isporuke komunalne usluge parkiranja na parkingu u mjestu O. G.. Naime, predmet ovoga spora, kako to proizlazi iz predmetne tužbe je zahtjev za naknadu štete koju je tužiteljica pretrpjela uslijed obavljanja poslova iz djelatnosti tuženika, tj. fotografiranja vozila na parkingu koje nadgleda tuženik. Tuženik je u svrhu ispostavljanja računa obvezniku plaćanja načinio više fotografija vozila registracije … na predmetnom javnom parkingu uz plažu, dok se na nekim od navedenih fotografija nalazi i tužiteljica u kupaćem kostimu, što je i logično s obzirom da se radi o prostoru plaže ispred mora. Da bi tužiteljica imala pravo na naknadu štete ista je dužna dokazati sve pretpostavke odgovornosti za štetu koje su propisane Zakonom o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje: ZOO). Šteta je sukladno odredbi članka 1046. ZOO-a umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete i ako postoji uzročno posljedična veza između štetne radnje i štete kao posljedice. Sve navedene pretpostavke moraju se kumulativno ispuniti, te ukoliko jedna pretpostavka izostane, nema odgovornosti za štetu. Između štetne radnje kao uzroka i štete kao posljedice mora postojati uzročna veza, a štetna radnja mora biti protupravna, odnosno protupravnost je povreda neke pravne norme, a može se odnositi bilo na štetnu radnju, štetu ili obje. Na strani tuženika u predmetnom slučaju nema protupravnosti s obzirom da je predmetna fotografija nastala prilikom obavljanja njegove djelatnosti, a što ni sama tužiteljica ne spori u predmetnoj tužbi. Također, valja reći da je stvar procjene samog djelatnika tuženika koliko će mu fotografija biti potrebno prilikom obavljanja posla iz njegove nadležnosti te da je fotografija snimljena na javnom mjestu koje se nalazi uz plažu gdje je uobičajeno zateći osobe u kupaćim kostimima. Podredno, valja reći i to da je odredbom članka 19. stavak 1. i 2. ZOO propisano da svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a pod pravima osobnosti u smislu ZOO-a razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo. Prema odredbi članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Tuženik u cijelosti osporava navode tužiteljice iz točke 3. i 4. tužbe te naglašava da tužiteljici nije nastala nikakva šteta sve i kada bi postupanje tuženika i bilo protupravno, a što je tuženik u uvodnom dijelu odgovora na tužbu osporio, a što djelomično proizlazi i iz navoda same tužbe. Potrebno je naglasiti da su predmetne fotografije snimljene na javnom mjestu koje se nalazi uz plažu i to tijekom sezone kada je sasvim uobičajena pojava da kupaći i osobe koje se nalaze na plaži budu obučeni u kupaće kostime, pa stoga način na koji je bila obučena tužiteljica ne odudara od načina oblačenja ostalih osoba na tom području. Osim toga, tužiteljica je u istom takvom kupaćem kostimu hodala po javnoj plaži na kojoj je bio prisutan velik broj ljudi koji su je mogli vidjeti što ju očito nije smetalo niti joj je povređivalo njeno pravo osobnosti, pa tuženiku nije jasno kako je onda isto to pravo bilo povrijeđeno time što je spornu fotografiju, a na kojoj je tužiteljica prikazana na identičan način kako su je mogli vidjet i sve druge brojne osobe koje su se nalazile na plaži ili prolazile cestom, vidjelo nekoliko osoba zaduženih za naplatu javnog parkinga. Radi se o sasvim uobičajenim fotografijama za predmetnu lokaciju i u predmetno vrijeme koje tužiteljicu ne prikazuju u nikakvom negativnom niti uznemirujućem kontekstu. Za ocjenu radi li se o takvoj povredi prava osobnosti koja bi dala tužiteljici pravo na isplatu pravične novčane naknade potrebno je uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, a osobito činjenicu kako tužiteljica u tužbi uopće ne navodi da bi potražila bilo kakvu liječničku pomoć radi navedene „povrede prava osobnosti“ kao niti pomoć psihijatra, pa stoga tuženik smatra da se u svakom slučaju ne radi o takvoj povredi prava osobnosti koja bi dala tužiteljici pravo na isplatu pravične novčane naknade. Naknada neimovinske štete za povredu časti i ugleda priznaje se samo izuzetno u slučaju kada se radi o iznimno teškoj povredi koja je opravdano mogla izazvati intenzivnu duševnu bol kod povrijeđene osobe i potrebno ju je ograničiti na iznimno jake napade koji prema svom intenzitetu, trajanju i prilikama sredine uzrokuju jasnu manifestiranu povredu časti i ugleda osobe. Navode tužiteljice kako je postupanjem tuženika „ista trpjela i još uvijek trpi intenzivan strah i neugodu koji se očituje kao strah od mogućeg i budućeg neovlaštenog slikanja u neprimjerenom trenutku i objektivizaciji njenog tijela uopće te da joj je zbog toga smanjena životna aktivnost radi gubitka samopouzdanja, uznemirenosti, nepovjerenja u druge ljude napose osobe muškog spola te radi srama, povlačenja u sebe i anksioznosti koju osjeća, zatim kako ista osjeća prazninu na emotivnom nivou poput bezvoljnosti i tuge te bojazan od uspostavljanja međuljudskih odnosa što ju čini nesretnom i disfunkcionalnom, da je ista psihotraumatizirana uz poteškoće prilagodbe na svakodnevne uobičajene životne aktivnosti“ su toliko neuvjerljivi i neživotni da ih tuženik nema potrebu čak niti dalje komentirati te prepušta raspravnom sucu da bez bilo kakve intervencije tuženika sam zauzme stav u vezi istinitosti ovih gore iznesenih tvrdnji. Također, iz tužbenih navoda proizlazi da je predmetna fotografija tužiteljice bila dostupna ograničenom broju osoba, tj. jednom odvjetničkom uredu, odnosno agenciji za naplatu potraživanja u S.. Iz odluke Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-502/1998-2, a koja se također tiče dosude pravične novčane naknade kod povrede prava osobnosti, proizlazi da ni osobama čija se fotografija (bez njihova dopuštenja) pojavi na javnim plakatima ne pripada uvijek novčana naknada. Tako Vrhovni sud RH u predmetnoj odluci navodi: „Na plakatu se nalazi jedan tipičan skok jahača na konju sa preponama, snimljenom na javnom mjestu i u istom nema ništa pogrdno ni ružno što bi vrijeđalo psihu tužitelja, odnosno izazvalo povredu njegove časti i ugleda u sredini u kojoj živi. Naime, i po ocjeni ovog revizijskog suda okolnosti slučaja govore u prilog zaključka nižestupanjskih sudova da objavljivanje predmetne fotografije premda je objavljeno bez pristanka tužitelja, ne daje osnovu za dosuđene tužitelju novčane naknade.“ S obzirom na broj osoba kojima je bila dostupna fotografija tužiteljice, jasno je da u ovom slučaju pogotovo nema bilo kakve osnove za dosudu pravične novčane naknade na temelju članka 19. ZOO-a te da bi se njezinom dosudom pogodovalo težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Slijedom navedenog, tuženik osporava sve pretpostavke odgovornosti za štetu u predmetnom slučaju, visinu tužbenog zahtjeva, ističe i prigovor zastare u smislu odredbe članka 230. ZOO-a s obzirom na protek zastarnog roka od 3 godine te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

3. Na glavnoj raspravi održanoj 19. travnja 2023. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev u odnosu na valutu i u odnosu na visinu stope zakonske zatezne kamate tako da uz iznos od 49.000,00 kn treba stajati i iznos od 6.503,42 eura, a u odnosu na visinu stope zakonske zatezne kamate iza riječi 15. prosinca 2020. treba stajati do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do konačne isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena.

4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u fotografije (listovi 5 do 7 spisa), zahtjev za mirno rješenje od 10. prosinca 2020., zahtjev za naplatu parkiranja (listovi 13 do 15 spisa), saslušan je svjedok M. Š., a u svrhu dokazivanja saslušana je tužiteljica N. Š..

5. Nesporno je između stranaka da je tuženik tvrtka koja se bavi naplatom parkiranja u mjestu O. G. na otoku Č..

6. Nadalje, između stranaka nije sporno da su zaposlenici tuženika 15. kolovoza 2018. u 17:00.18 do 17:00.34 sati na parkirnom mjestu mjesta O. G. na otoku Č. fotografirali automobil marke M. registarskih oznaka …, a koji automobil je u vlasništvu majke tužiteljice i to iz razloga što za parkirno mjesto na kojemu je bio parkiran automobil nije plaćena parkirna karta.

6.1. Majka tužiteljice je, naknadno, budući da kritičnog dana za parkirani automobil vlasništvo iste nije bilo plaćeno parkirno mjesto, dobila obavijest s nalogom za plaćanje s fotografijama parkiranog automobila kao dokaz parkiranja automobila na parkirno mjesto bez parkirne karte.

7. Nadalje, između stranaka nije sporno da je na fotografijama koje su sačinili zaposlenici tuženika 15. kolovoza 2018. na parkirnom mjestu O. G. tužiteljica N. Š. u kupaćem kostimu, a tada je bila u dobi od 15 godina.

8. Tužiteljica tužbom zbog, kako navodi neovlaštenog fotografiranja i distribuiranja fotografija potražuje od tuženika pravičnu novčanu naknadu na ime povrede prava osobnosti i to prava na duševno zdravlje, prava na ugled, čast, dostojanstvo i privatnost, za pretrpljeni strah i na ime umanjenja životne i radne aktivnosti ukupan iznos od 6.503,42 eur.

9. Svjedok M. Š. u svom iskazu naveo je kako je njemu tužiteljica u ovom postupku kćerka, a kada mu se predoče fotografije na listu 5 i 6 ovoga spisa može reći da je na fotografiji automobil registarskih oznaka … u vlasništvu njegove supruge K.. Te fotografije snimljene su na parkirnom mjestu na otoku Č. u naselju O. G. i to ispred ugostiteljskog objekta K. H. Č. i taj automobil bio je na tom mjestu parkiran 15. kolovoza 2018. Tada je njegova cijela obitelj i to supruga, on i naših troje djece i to N. i još dvoje djece. Tada su, cijela obitelj, bili u tom ugostiteljskom objektu. Kako su se nalazili u ugostiteljskom objektu bili su normalno obučeni. Kćerka N. bila je polivena vodom. Ona je iz ovog lokala otišla do automobila koji je bio na parkirnom mjestu kako bi presvukla polivenom vodom haljinu koju je imala i obukla nešto drugo. Na fotografiji na listu 5 je fotografija njegove kćerke N.. Koliko mu je kćerka rekla ona je kod automobila skinula polivenu odjeću i to je skinula u automobilu, a kako mu je rekla skinula je i gornji dio kupaćeg kostima. Kako su namjeravali otići na plažu kćerka N. je na sebi već imala kupaći kostim. Ove fotografije kćerke u automobilu vidio je kasnije kada su dobili nalog da plate kaznu za parkiranje. Koliko se sada može sjetiti nije na automobilu zatekao nalog za plaćanje parkirališta. Njemu je na ovim fotografijama koje je dobio uz plaćanje kazne za parkiranje uvredljivo što se na toj fotografiji nalazi njegova kćerka koja je tada imala 15 godina. Smatra da se moglo vozilo koje je bilo parkirano na parkirnom mjestu fotografirati i koju minutu poslije da na tim fotografijama nije njegova kćerka. Nije platio kaznu za parkiranje automobila od 15. kolovoza 2018. na otoku Č. i to iz razloga što je kazna po njegovoj ocjeni bila previsoka i smatrao je da treba platiti iznos od 60,00 kn, a ne veći iznos u eurima. Kako je saznao od tvrtke R. ta tvrtka je potraživanje na ime kazne prodala odvjetničkom uredu koji je tvrtki R. odmah platio iznos koji predstavlja normalnu kaznu za parkiranje bez parkirne karte. Nakon što je dobio nalog za plaćanje veće kazne za parkiranje, odmah nije fotografije pokazao kćerki nego kasnije, a onda mu je ona rekla da je ona tom prilikom skinula i gornji dio kupaćeg kostima pa ne zna dali je prilikom fotografiranja parkiranog automobila ona fotografirana i bez gornjeg dijela kupaćeg kostima. Kasnije je saznao da je potraživanje prodano odvjetniku zajedno sa fotografijama i ne zna koliko je fotografija sačinjeno tom prilikom. Kćerka mu nije rekla dali je vidjela da ju tom prilikom netko fotografira. Kćerci nije bilo drago što je fotografirana kao što nije bilo drago njemu i supruzi kao roditeljima. Brinulo ju je dali imaju slike nje bez gornjeg dijela kupaćeg kostima. I ranije je imala problema sa želudcem, a nakon što su vidjeli ove fotografije ona je bila nervozna, a dali ju je želudac više bolio to ne može reći. Nisu je posebno zabrinule fotografije koje se nalaze u spisu nego mogućnost da je bila fotografirana bez gornjeg dijela kupaćeg kostima. Kćerka N. nije inače povučena, a nakon što je vidjela fotografije bila je povučenija, tiša. Mjesto gdje je automobil bio parkiran od plaže je bio udaljen 20-tak metara. Postoje terase kafića pa onda plaže. Između plaže i lokala postoji šetnica. Njegova obitelj je nakon odlaska iz lokala otišla na kupanje. Kćerka je u kupaćem kostimu kada se kupa i bila je tog dana u kupaćem kostimu i na plaži. Otprilike 2 godine poslije je dobio opomenu za plaćanje parkiranja. Kćerki je pokazao fotografije i bila je prisutna kada su primili kaznu s fotografijama. Kćerka je posjetila liječnika zbog gastritisa. Kćerka generalno nema psihičkih problema.

10. Tužiteljica N. Š. u svom iskazu navela je kako joj je otac pokazao fotografiju parkiranog automobila kada je dobio kaznu za neplaćeno parkiranje. Nekoliko puta je pogledala fotografije koje su bile većeg formata da provjeri dali je ona na fotografijama. Pitala je oca što su to dobili. Sjetila se da je tog 15. kolovoza 2018. bila pored automobila vlasništva njene majke i tada su bili na ljetovanju na otoku Č.. Bili su, cijela obitelj u ugostiteljskom objektu. Na sebi je imala kupaći kostim i ljetnu haljinu. Namjeravali su nakon odlaska iz ugostiteljskog objekta, kasnije otići na kupanje. U ugostiteljskom objektu se polila i bila joj je mokra haljina. U automobilu je imala i drugu odjeću i otišla je do automobila kako bi presvukla ovu mokru haljinu. Presvlačila se u automobilu. Prilikom presvlačenja u automobilu skinula je i ovu mokru haljinu, a skinula je i gornji dio kupaćem kostima. To presvlačenje trajalo je 3 minute, trajalo je kratko. Nakon što se presvukla vratila se u ugostiteljski objekt i cijela obitelj otišla je poslije na plažu i na kupanje. Nije primijetila da ju je bilo tko fotografirao niti je primijetila da neka službena osoba pregledava automobil. Kako se u blizini nalazi i šetalište i plaža i lokali tada je bilo puno ljudi. Kada joj se predoči fotografija na listu 5 spisa može reći da je za nju ta fotografija uvredljiva jer je gola. Kada je vidjela slike prepala ih se jer nije znala od kuda dolaze. Nije se javila liječniku kada je te slike vidjela i nije imala nikakvih zdravstvenih problema. Slike koje je vidjela su slike kao slike i nisu je posebno pogodile. Kada ih je vidjela nije joj bilo svejedno što je ona na tim slikama. Slike su je uznemirile jer nije znala dali postoje fotografije na kojima je bez gornjeg dijela kupaćeg kostima. U to vrijeme imala je 15 ili 16 godina i išla je u školu. Inače na plaži se kupa u kupaćem kostimu. Nije odlazila u kafiće u kupaćem kostimu i uvijek je imala haljinu. I ranije je imala gastritis i u to vrijeme je imala problema sa društvenim mrežama i bojala se da fotografije na kojima je bez gornjeg dijela kupaćeg kostima budu objavljene na društvenim mrežama. Kako je rekla imala je i ranije gastritis, a kada je vidjela ove slike i kada je pomislila da možda postoje slike na kojima je bez gornjeg dijela kupaćeg kostima gastritis se pogoršao. Ne zna koliko dana nakon što je vidjela fotografije nije išla u školu, možda 7 možda 10.

11. Tijekom saslušanja tužiteljice na glavnoj raspravi tužiteljica je iz sudnice izašla i prema navodima zamjenika punomoćnika tužiteljice više se nije namjeravala vratiti navodeći da joj je to pre stresno.

12. Da bi postojala odgovornost tuženika za štetu koju tužiteljica tužbom potražuje potrebno je da se ispune opće i posebne pretpostavke kao što su postojanje štetnika, oštećenika, štetne radnje štetnika i uzročna veza između štetne radnje i štete te protupravnosti štetne radnje.

13. Temeljem izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tuženik 15. kolovoza 2018. u 17:00 sati obavljao svoju registriranu djelatnost naplate parkiranja u mjestu O. G. na otoku Č. te utvrdio da je automobil u vlasništvu majke tužiteljice bio parkiran na parkirnom mjestu, a da parkirna karta nije bila plaćena. Djelatnici tuženika utvrdili su da parkirna karta nije plaćena ostavljanjem na vjetrobranskom staklu nalog za plaćanje. Kao dokaz parkiranja automobila na parkirnom mjestu bez parkirne karte i ostavljanje naloga za plaćanje parkirališta djelatnici tuženika fotografirali su mjesto parkiranja, vrijeme parkiranja, marku automobila i registarsku oznaku automobila te nalog za plaćanje parkirne karte. Prilikom fotografiranja automobila bez plaćene parkirne karte fotografirana je i tužiteljica koja se tom prilikom nalazila u blizini automobila svoje majke u kupaćem kostimu. Nadalje, utvrđeno je da je majka tužiteljice kao vlasnica automobila za koji na parkirnom mjestu nije bila plaćena parkirna karta, naknadno dobila obavijest i nalog za plaćanje, a kao dokaz neplaćanja parkirne karte istoj su dostavljene fotografije parkiranog automobila.

14. Sud ne nalazi da je u postupanju tuženika kritičnog dana prilikom obavljanja usluge naplate parkirališta bilo nezakonitog ili nepravilnog rada.

15. Nije sporno da je predmetna fotografija sačinjena bez pristanka tužiteljice, a tužiteljica je fotografirana pored automobila svoje majke u kupaćem kostimu, na javnom mjestu, na parkiralištu tijekom ljeta i sezone kupanja u neposrednoj blizini plaže.

16. Tužiteljica ne pruža nikakve dokaze koji bi potvrđivali da je postupanje tuženika prilikom obavljanja poslova naplate parkiranja bilo protupravno, a isto tako ne pruža nikakve dokaze da je postupak tuženika radi prisilne naplate neplaćene parkirne karte bilo protupravno i nezakonito. Osim toga tužiteljica je u svom iskazu i sama navela da kada je vidjela predmetne fotografije one ju nisu posebno pogodile i zbog tih fotografija nije imala zdravstvenih problema niti se javljala liječniku.

17. Obzirom na navedeno, sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljice da se provede vještačenje po vještaku medicinske struke.

18. Isto tako sud ne nalazi da su fotografije na kojima je tužiteljica u kupaćem kostimu i koja iz automobila sa sjedala suvozača nešto uzima odnosno koja stoji pored automobila, a koje su sačinjene prilikom postupanja tuženika u obavljanju djelatnosti naplate parkiranja, takve da bi vrijeđale tužiteljicu. Na tim fotografijama tužiteljica je u kupaćem kostimu što nije neuobičajeno obzirom da je fotografija snimljena tijekom ljeta u blizini plaže i na toj fotografiji sud ne nalazi ništa uvredljivo ili pogrdno što bi izazvalo osobito jaku duševnu bol tužiteljici.

19. Obzirom na navedeno sud nalazi da nema osnova da se tužiteljici dosudi novčana naknadu za povredu prava osobnosti na duševno zdravlje, ugled, čast i dostojanstvo. Isto tako sud ne nalazi da tužiteljica ima pravo na naknadu zbog pretrpljenog straha ili pravo na naknadu za umanjenje životne i radne aktivnosti jer nema dokaza da je tužiteljica pretrpjela strah i da su njene životne i radne aktivnosti smanjene. Obzirom da sud nije našao da je tužbeni zahtjev tužbe tužiteljice osnovan to sud nije posebno odlučivao o prigovoru zastare.

20. Stoga je sud tužbeni zahtjev tužbe tužiteljice kao neosnovan odbio.

21. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22). Sud je kao osnovan priznao trošak tuženika za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 199,08 eura i za pristup na glavnu raspravu održanu 19. travnja 2023. u iznosu od 199,08 eura što iznosi 398,16 eura i PDV na taj iznos od 99,54 eura pa je priznao ukupan trošak tuženika u iznosu od 497,70 eura / 3.749,92 kn. S preostalim zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 55,74 eura, a koji se odnosi na trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu sud je tuženika kao s neosnovanim odbio budući da tuženiku takav trošak nije nastao.

22. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Požegi 19. svibnja 2023.

S u d a c :

Ilka Leko, v.r.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave presude odnosno od primitka prijepisa presude u 3 istovjetna primjerka.

DNA:

1. Odvjetnik N. N., N. G.

2. Odvjetnik T. B., Z.