Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kžzd-9/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja dr. sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Ljiljane Stipišić članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog EC i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 166. stavak 2. u vezi članka 158. stavak 5. i 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 28. listopada 2022. broj Kzd-8/2021-172, u sjednici održanoj 18. svibnja 2023., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog EC i njegovog branitelja, odvjetnika Darka Novačića,

p r e s u d i o  je

I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda suda u odluci o kazni na način da se optuženom EC prihvaćaju kao utvrđene i to: kazna zatvora trajanju od 5 (pet) godina zbog kaznenog djela iz članka 166. stavak 2. u vezi članka 158. stavak 5. u vezi stavka 1. i članka 34. KZ/11. (točka I. izreke), kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) godina zbog kaznenog djela iz članka 158. stavak 5. u svezi stavka 1. KZ/11. (točka II. izreke), kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci zbog kaznenog djela iz članka 165. stavak 1. KZ/11. (točka III. izreke), kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) godina zbog kaznenog djela iz članka 158. stavak 5. u svezi stavka 1. KZ/11. (točka IV. izreke), kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci zbog kaznenog djela iz članka 165. stavak 1. KZ/11.(točka V. izreke - na štetu djeteta PA), kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci zbog kaznenog djela iz članka 165. stavak 1. KZ/11. (točka V. izreke - na štetu djeteta EA), kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci zbog kaznenog djela iz članka 165. stavak 1. KZ/11. (točka V. izreke - na štetu djeteta ŽA), kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) godina zbog kaznenog djela iz članka 158. stavak 5. u svezi stavka 1.KZ/11. (točka VI. izreke), kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) godina zbog kaznenog djela iz članka 166. stavak 2. u vezi članka 158. stavak 5. u vezi stavka 1. i članka 34. KZ/11. (točka VII. izreke), kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine zbog kaznenog djela iz članka 158. stavak 6. u vezi stavka 2. KZ/11.(točka VIII. izreke), kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) godina zbog kaznenog djela iz članka 166. stavak 2. u vezi članka 163. stavak 3. KZ/11. (točka IX. izreke), kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci zbog kaznenog djela iz članka 160. stavak 1. KZ/11.(točka X. izreke), kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) godina zbog kaznenog djela iz članka 158. stavak 5. u svezi stavka 1. KZ/11. (točka XI izreke), kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) godina zbog kaznenog djela iz članka 158. stavak 5. u svezi stavka 1. KZ/11. (točka XII. izreke), kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) godina zbog kaznenog djela iz članka 158. stavak 5. u svezi stavka 1. KZ/11. (točka XIII. izreke), kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine zbog kaznenog djela iz članka 158. stavak 6. u vezi stavka 2. KZ/11. (točka XIV. izreke), kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godina zbog kaznenog djela iz članka 158. stavak 6. u vezi stavka 2. KZ/11. (točka XV. izreke), kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) godina zbog kaznenog djela iz članka 158. stavak 5. u svezi stavka 1. KZ/11. (točka XVI. izreke), kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) godina zbog kaznenog djela iz članka 166. stavak 2. u vezi članka 163. stavak 3. KZ/11.(točka XVII. izreke), kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci zbog kaznenog djela iz članka 165. stavak 1. KZ/11. (točka XVIII. izreke), kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) godina zbog kaznenog djela iz članka 158. stavak 5. u svezi stavka 1. KZ/11. (točka XIX. izreke), kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne)

godine zbog kaznenog djela iz članka 158. stavak 6. u vezi stavka 2. KZ/11. (točka XX. izreke), kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine zbog kaznenog djela iz

članka 158. stavak 6. u vezi stavka 2. KZ/11. (točka XXI. izreke), kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci zbog kaznenog djela iz članka 160. stavak 2. KZ/11. (točka XXII. izreke), zbog kojih je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, pa se optuženi EC, uz primjenu članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osuđuje na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 25 (dvadeset i pet) godina, u koju kaznu mu se, na temelju članka 54. KZ/11., uračunava vrijeme lišenja slobode od 23. veljače 2021. pa nadalje.

II Odbijaju se kao neosnovane žalbe optuženog EC, optužene ĐA, optuženog ĆA, optužene HA i optuženog ZA te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Bjelovaru proglašen je krivim optuženi EC i to: pod točkama II., IV., VI., XI., XII., XIII., XVI. i XIX. izreke zbog kaznenih djela iz članka 166. stavak 2. u vezi članka 158. stavak 5. u vezi stavka 1. KZ/11. te mu je za svako kazneno djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) godina, pod točkama I. i VII. izreke zbog kaznenih djela iz članka 166. stavak 2. u svezi članka 158. stavak 5. u vezi stavka 1. i članka 34. KZ/11. te mu je za svako kazneno djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) godina, pod točkom III. izreke zbog kaznenog djela iz članka 165. stavak 1. KZ/11. za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, pod točkom V. izreke zbog tri kaznena djela iz članka 165. stavak 1. KZ/11. (oštećeni PA, EA i ŽA), te mu je za svako kazneno djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, pod točkom XVIII. izreke zbog kaznenog djela iz članka 165. stavak 1. KZ/11. za koje mu je utvrđena kazna zatvora 6 (šest) mjeseci, pod točkama VIII.,

XIV., XV., XX. i XXI. izreke zbog kaznenih djela iz članka 158. stavak 6. u svezi stavka 2. KZ/11. te mu je za svako djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1(jedne) godine, pod točkama IX. i XVII. izreke zbog kaznenih djela iz članka 166. stavak 2. u vezi članka 163. stavak 3. KZ/11. te mu je za svako djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) godina, pod točkom X. izreke zbog kaznenog djela iz članka 160. stavak 1. KZ/11. za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci i pod točkom XXII. izreke zbog kaznenog djela iz članka 160. stavak 2. KZ/11. za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, pa je taj optuženik, primjenom odredaba o stjecaju, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 19 (devetnaest) godina i 6 (šest) mjeseci u koju mu je, temeljem članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 23. veljače 2021. pa nadalje.

2. Istovremeno, istom presudom proglašeni su krivima optuženi ĐA i ĆA pod točkom XXIII. izreke zbog kaznenog djela iz članka 177. stavak 2. KZ/11. te su osuđeni, svaki na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, dok su optužena HA i ZA proglašeni krivim pod točkom XXIV izreke zbog dva kaznena djela iz članka 177. stavak 2. KZ/11. (oštećeni EA i ŽA) te im je za svako djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine, svakome i zbog kaznenog djela iz članka 177. stavak 3. u svezi stavaka 2. KZ/11., za koje kazneno djelo im je utvrđena kazna zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, svakome, te ih je primjenom odredaba o stjecaju, osudio svakoga na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci.

3. Na temelju članka 165. stavak 2. KZ/11. od optuženog EC, nakon pravomoćnosti ove presude, trajno se oduzimaju privremeno oduzeti predmeti prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta PU Virovitičko-podravske, Službe kriminalističke policije broj 00023115 od 23. veljače 2021. i to mobilni uređaj marke "Nokia" crne boje, [IMEI broj], [IMEI broj] sa SIM karticom serijskog broja [broj SIM kartice] i memorijskom karticom Kingston 16 GB, DVD medij s natpisom "Gang bang" pronađen u koferu u dnevnom boravku, pornografski časopisi 11 komada i posteri pronađeni u boravku ispod kauča, u peći te dio u prostoriji šupe, 10 komada omota za CD/DVD na kojima se nalaze natpisi "Film pornić" i sl. pronađeni u ormaru spavaće sobe, komad metala na kojem se nalazi materijal sličan gumi u obliku muškog spolnog organa pronađen u kupaonici, mobilni uređaj marke "Samsung" crno-crvene boje, [IMEI broj] pronađen u dnevnoj sobi, te će se pornografski materijal nastao počinjenjem kaznenih djela uništiti.

4. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.) optuženi EC, optužena ĐA, optuženi ĆA, optužena HA i optuženi ZA oslobođeni su obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1.-6. ZKP/08., kao i nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti te isti troškovi padaju na teret proračunskih sredstava.

5. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. optuženi EC, optužena ĐA, optuženi ĆA, optužena HA i optuženi ZA dužni su oštećenicima podmiriti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08. na ime nužnih izdataka oštećenika te nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika oštećenika.

6. Na temelju članka 189. stavak 1. ZKP/08. optuženom EC nakon pravomoćnosti presude vraćaju se privremeno oduzeti predmeti prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta PU Virovitičko-podravske, Službe kriminalističke policije broj 00023115 od 23. veljače 2021. i to gumena duda za hranjenje životinja pronađena ispod kreveta u dnevnoj sobi, kao i 2 komada spužve žute boje svaka dimenzije 83,5 x 28,5 x 13 cm i 1 komad spužve žute boje dimenzije 73,5 x 56 x 13 cm pronađene u dvorišnoj prostoriji štaglju za kukuruz.

7. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni u odnosu na optuženog EC s prijedlogom da se pobijana presuda preinači osudom na pojedinačne i jedinstvenu kaznu zatvora u duljem trajanju.

7.1. Optuženi Ivan Palm podnio je osobnu žalbu bez navođenja žalbene osnove, te putem branitelja, odvjetnika Darka Novačića iz svih žalbenih osnova s prijedlogom "ukinuti predmetnu presudu u cijelosti i osloboditi 1. optuženog od kaznene odgovornosti odnosno podredno ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti na ponovno suđenje". Obje žalbe razmotrit će se jedinstveno.

7.2. Žalbu podnosi i optužena ĐA po braniteljici, odvjetnici LA zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene kaznenog zakona i odluke o kaznenoj sankciji s prijedlogom da se žalba uvaži, ukine pobijana presuda i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno preinači i optuženu oslobodi od optužbe, odnosno da joj se izrekne blaža sankcija, uvjetna osuda s dužim rokom provjeravanja.

7.3. Žali se i optuženi ĆA po branitelju odvjetniku Ozrenu Korušecu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 2. i 3. ZKP/08.), bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.), povrede kaznenog zakona (članak 469. stavak 1. točka 1. ZKP/08). i odluke o kaznenoj sankciji (članak 471. stavak 1. ZKP/08.) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, odnosno preinači i optuženika oslobodi od optužbe, odnosno da se primijeni uvjetna osuda s dužim rokom provjeravanja.

7.4. Žalbu podnosi optužena HA po braniteljici, odvjetnici TA zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske uvaži žalbu, ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku ili da je preinači na način da optuženu oslobodi od optužbe.

7.5. Žali se i optuženi ZA po branitelju, odvjetniku Bošku Žaku zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske usvoji žalbu, pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

8. Državni je odvjetnik odgovorio na žalbe svih optuženika s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da se žalbe svih optuženika odbiju kao neosnovane.

9. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

10. O sjednici drugostupanjskog vijeća, na temelju članka 475. stavak 1. ZKP/08., izviješteni su optužena ĐA i braniteljica odvjetnica LA te optuženi ĆA i njegov branitelj, odvjetnik Ozren Korušec koji su u žalbi to zahtijevali dok je vijeće odlučilo o sjednici izvijestiti optuženog EC i njegovog branitelja, odvjetnika IA, optuženu HA i njezinu braniteljici, odvjetnicu TA te optuženog ZA i njegovog branitelja, odvjetnika Boška Žaka. Prisutnost optuženog EC na sjednici vijeća osigurana je u smislu članka 475. stavka 8. ZKP/08. uz pomoć zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu (audio-video uređaj),dok je njegov branitelj odvjetnik IA osobno prisustvovao sjednici. Državni odvjetnik, optužena ĐA i braniteljica odvjetnica LA te optuženi ĆA i njegov branitelj, odvjetnik Ozren Korušec iako uredno pozvani, nisu pristupili na sjednicu vijeća pa je ista održana u njihovoj odsutnosti na temelju članka 475. stavka 3. ZKP/08. Sjednici vijeća nisu pristupili optužena HA i njezina braniteljica, odvjetnica TA te optuženi ZA i njegov branitelj, odvjetnik Boško Žak koji nisu zahtijevali, ali su izviješteni o sjednici jer bi njihova prisutnost bila korisna za razjašnjenje stvari.

11. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalbe optuženika nisu osnovane.

12. U odnosu na žalbu optuženog EC, osim zbog odluke o kazni

12.1. Optuženi EC ističe bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. i stavka 2. ZKP/08., premda je suština zamjerki činjenične naravi. Tako bitnu povredu iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. vidi u tome da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a naznačeni razlozi da su nejasni i proturječni odnosno izreka presude da je proturječna sama sebi i obrazloženju pobijane presude, te izražava nezadovoljstvo zbog odbijenih dokaznih prijedloga i s tim u vezi tvrdi kako suđenje nije bilo pravilno i zakonito jer sud prvog stupnja odbijanjem dokaznih prijedloga obrane i izostankom razloga za takvu odluku, nije poštivao pravo optuženika na obrazloženu odluku.

12.2. Suprotno iznijetom, nije ostvarena navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer ispitujući pobijanu presudu u tom dijelu, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. u bilo kojem njenom dijelu, jer pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, oni su jasni i bez proturječnosti, kao i izreka presude, koja je jasna i nije u proturječju s razlozima presude.

12.3. Nisu utemeljene ni žalbene tvrdnje da je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17. – dalje: Konvencija), a vezano uz odbijanje dokaznih prijedloga obrane i izostanak obrazloženja takve odluke, što bi predstavljalo povredu iz članka 468. stavak 2. ZKP/08.

12.4. Pri tom valja reći da je u članku 418. stavak 1. ZKP/08. određeno kako dokazivanje obuhvaća sve činjenice za koje sud i stranke smatraju da su važne za pravilno presuđenje, što ne znači da je sud obvezan prihvatiti i provesti sve dokaze koje stranke predlože. Naprotiv, prvostupanjski sud je ovlašten odbiti izvođenje dokaza pod uvjetima iz članka 421. stavak 1. ZKP/08. što je i obrazloženo pod točkom 3.2. pobijane presude. Stoga, okolnost da su dokazni prijedlozi obrane odbijeni, sama za sebe bez temeljitog razmatranja načina na koji je vođen cjelokupni postupak i kako je prvostupanjski sud ocijenio dokazni materijal, ne znači da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

12.5. Imajući na umu da je optuženiku i branitelju omogućeno poduzimati sve zakonom dopuštene procesne radnje te da je iz prvostupanjske presude jasno vidljivo koji su svi dokazi izvedeni i na kojim dokazima se temelji zaključak o utvrđenju kaznene odgovornosti ovog optuženika, koje dokazne prijedloge je prvostupanjski sud odbio (obrana je predlagala sudsko medicinsko vještačenje optuženika na okolnost erektilne funkcije i psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje oštećenika na okolnost istinitosti iskazivanja), uz koncizne razloge na zapisniku s rasprave (list 1365 i 1633), a to je izložio i u razlozima presude u sklopu analize dokazne građe (točka 59.4, 59.7. presude), prigovor o odbijanju dokaznih prijedloga obrane i da ta odluka nije obrazložena, ne dovodi u sumnju pravičnost postupanja zajamčeno Konvencijom, dok će činjenična utemeljenost pobijane presude i s tim u vezi pravilnost sudske odluke glede odbijanja dokaznih prijedloga biti razmotrena u okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

12.6. Također, pravo na pravičan postupak nije povrijeđeno odbijanjem dokaznog prijedloga za ponovnim ispitivanjem oštećenih PA, EA i ŽA jer su oštećenici, kao žrtve kaznenog djela protiv spolne slobode, ispitani na dokaznom ročištu (19. ožujka 2021.) putem audio-video uređaja u smislu članka 292. stavaka 1. ZKP/08. (u vrijeme ispitivanja svi u dobi mlađoj od 14 godina). S obzirom da se dijete koje nije navršilo 14 godina može samo iznimno ponovno ispitati i to putem audio-video uređaja, prvostupanjski sud nije zaključio postojanje te iznimke, a kako je iz snimke ispitivanja oštećenika vidljivo je da je dokazno ročište provedeno u nazočnosti optuženog EC i njegovog branitelja (kao i ostalih optuženika i njihovih branitelja), obrani je omogućeno neposredno ispitivanje i konfrontacija sa oštećenicima kao svjedocima optužbe. Stoga optuženiku nisu uskraćena njegova temeljna prava niti je doveden u neravnopravni položaj prema optužbi u smislu povrede prava na pravično suđenje.

12.7. Stoga nije osnovana žalba optuženika EC zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. i stavka 2. ZKP/08.

13. Neosnovano se optuženi EC žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja sve odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrdio.

13.1. Optuženik žalbenim prigovorima ustraje u pokušaju da dokaže svoju krajnje neuvjerljivu tezu koju je iznosio u obrani i tijekom postupka da nije počinio kaznena djela pod točkama I., II., IV., VII., X., XI., XIII., XIV,, XVI., XIX., XX. i XXII., a to stoga jer je impotentan i nije sposoban postići erekciju zbog bolesti dijabetesa. Kroz daljnje žalbene tvrdnje navodi da se djeca-oštećenici nisu požalila roditeljima o spolnoj zlostavi, niti su o tome govorili svjedocima VA i BA koji su ih vozili do kuće optuženika, a niti svjedoku ŠA, sinu optuženika koji je s njima razgovarao kao i da liječničkim pregledom nisu utvrđeni tragovi seksualnih odnosa.

13.2. Međutim, sud prvog stupnja potpuno pravilno nije prihvatio navedene žalbene prigovore kojima se u bitnom ponavlja obrana optuženika, jer ona nema uporišta u izvedenim dokazima, radi se o smišljenoj obrani radi izbjegavanja kaznene odgovornosti, dok je osnovano prihvatio iskaze oštećenika PA, EA i ŽA koji se međusobno istovjetni i u sukladnosti s ostalim na raspravi izvedenim dokazima.

13.3. Naime, oštećenici iscrpno, detaljno i suglasno opisuju spolnu zlostavu kojoj su bili izloženi od strane ovog optuženika pa tako i radnje koje nedvojbeno predstavljaju penetraciju spolovila optuženika u spolovila oštećenica PA i EA te analni otvor ŽA, za koje optuženik tvrdi da ih zbog erektilne disfunkcije nije mogao izvršiti, te da im je optuženik pokazivao pornografske časopise i filmove, različite improvizirane predmete koji nalikuju na muško spolovilo.

13.4. S pravom sud prvog stupnja zaključuje da oštećenici, u kontekstu rezultata nalaza i mišljenja multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba, te cijeneći iskaze posrednih svjedoka kojima su se oštećenici povjerili, za razliku od optuženika govore istinu i da je takav njihov iskaz vjerodostojan te pouzdana osnova za donošenje osuđujuće presude. Tako iz nalaza koji su za oštećenu PA izradile DA, magistra psihologije, dr. med. OA, specijalist psihijatar i Nikolina Škrlec, dipl. socijalni radnik proizlazi da kod nje nalaze znakove psihotraumatizacije, u vidu povišene anksioznosti i nametajućih doživljaja koje vezuju uz sumnju na izloženost spolnom zlostavljanju, a za oštećene EA i ŽA nalaz i mišljenje izradile su PAN, magistra psihologije, dr. med. OA, specijalist psihijatar i Nikolina Škrlec, dipl. socijalni radnik koje kod njih nalaze dijagnozu reakcija na teški stres. Izostanak tragova seksualnih odnosa, suprotno tvrdnji žalitelja, ne dovodi u pitanje vjerodostojnost iskaza oštećenika jer prema nalazu sudskih vještaka dr. Mirana Cvitkovića i dr. GA u odnosu na PA nije se utvrdila cjelovitost himenalnog prstena, što ne upućuje da je bilo penetracije u rodnicu niti to isključuje, jednako kao kod oštećene EA kod koje se nije uspio vizualizirati himen u cijelosti zbog nesuradljivosti. Dakle, izostanak tragova ne znači da odnosa nije bilo, pri čemu valja uzeti u obzir da su se radnje odvijale u vremenskom razdoblju malo duljem od dvije godine, tako da treba imati na umu protek vremena od događaja do izvršenog liječničkog pregleda.

13.5. Prema tome, iako optuženik nastoji obezvrijediti iskaze oštećenih, prvostupanjski je sud s pravom njihove iskaze ocijenio vjerodostojnima, doveo ih u vezu s drugim dokazima koji posredno potvrđuju njihovu istinitost. To su svjedoci VA i BA koji su oštećenike, zbog velike udaljenosti vozili kod optuženika, pri tome, suprotno žalbenim navodima, nije od značaja da im se oštećenici nisu povjerili. Oštećenici su se požalili NA, kćeri optuženika koja je također bila žrtva spolnog zlostavljanja svog oca, te djelatnicama škole RA i MA kojima su ispričali o spolnom zlostavljanju optuženika, kao i da im optuženik pokazivao pornografske časopise i filmove, različite improvizirane predmete koji nalikuju na muško spolovilo što potvrđuju dokazi pronađeni u kući optuženika, a snimljene fotografije gole djece pronađene u njegovu mobitelu. Pritom nije od značaja iskaz svjedoka ŠA da je optuženik informatički nepismen i da nije znao koristiti opciju fotografiranja i skidanja filmova, jer je na mobitelu optuženika nedvojbeno pronađen pornografski sadržaj, a oštećenici navode i da im ga je optuženik pokazivao na mobitelu pa nije od značaja je li sam pohranio navedeni sadržaj na mobitel ili je to učinio netko drugi, a kako su nađene slike gole djece-oštećenika, nema sumnje da je optuženik znao mobitelom fotografirati jer je općepoznato da se radi o tehnički jednostavnoj radnji.

13.6. Mogući motiv za lažno terećenje koji optuženik nudi u odnosu na svjedokinje FA, bivšu suprugu, imovinskom koristi, a u odnosu na NA, kćer, da mu napakosti jer je i sama bila žrtva njegovog spolnog zlostavljanja, nije životno uvjerljiva niti potvrđena dokazima u spisu, jer su se djeca - oštećenici požalili NA, a ona je zbog vlastitog traumatičnog seksualnog iskustva s optuženikom, da se zaštite oštećenici obavijestila svoju majku, te iako je ona obavijestila roditelje oštećenika oni joj nisu povjerovali. Pri tom su se i oštećenici požalili svojim roditeljima zbog izloženosti seksualnom zlostavljanju optuženika, no roditelji njima nisu povjerovali. Slijedom navedenog, neosnovani su žalbeni navodi ovog optuženika da se oštećenici nisu nikome povjerili. Osim toga, u tom kontekstu, opravdano se postavlja pitanje kojeg bi motiva oštećenici imali lažno teretiti optuženika (koji im je kupovao igračke i slatkiše), ako ne zato što su s njim doista proživjeli traumatsko seksualno iskustvo.

13.7. Jednako tako, s pravom sud prvog stupnja nije prihvatio neuvjerljivu obranu optuženika da zbog zdravstvenih razloga nije mogao obaviti spolnu radnju jer ni iz njegove medicinske dokumentacije za razdoblje od 2017. do 2021. ne proizlazi da bi njegovo zdravstveno stanje impliciralo impotenciju, niti proizlazi da je njegovo zdravstveno stanje bilo tako narušeno da bi se teško kretao. Proizlazi da boluje od diabetesa tip 2 za što prima terapiju te je u periodu od 2017. do 2021. bio podvrgnut lakšim operativnim zahvatima uslijed akutnih stanja, nakon čega je otpušten kući dobrog općeg stanja, pokretan i urednih vitalnih funkcija. Slijedom navedenog, osnovano je sud prvog stupnja odbio prijedlog optuženika za medicinskim vještačenjem njegove erektilne disfunkcije, i time što je prvostupanjski sud odbio provesti određene dokaze predložene od strane obrane, činjenično stanje nije ostalo nepotpuno utvrđeno.

13.8. Optuženi EC osporava kvalifikaciju predmetnih kaznenih djela, tvrdi da je pogrešno utvrđenje suda da su djeca-oštećenici bila povjerena na čuvanje i odgoj optuženiku, te da su bila u odnosu zavisnosti o njemu i da je optuženik koristio težak položaj djece uslijed njihovog siromaštva.

13.9. Protivno žalbenim tvrdnjama pravilno je sud prvog stupnja utvrdio navedene okolnosti kao kvalifikatorne elemente predmetnih kaznenih djela. Tako oštećenici PA, EA i ŽA navode da su ih roditelji ostavljali kod optuženika da prenoće, dok je oštećena PA ujedno i njegova rođakinja, koju su majka i otac, optuženi ĐA i ĆA s punim povjerenjem predavali na čuvanje optuženiku EC, a što proizlazi i iz njihovih iskaza koji navode da je njihova kćer PA ostajala na čuvanju kod optuženika i po tjedan dana za vrijeme školskih praznika, da je tada noćila kod optuženika i on ju je hranio i kupao, davao im novac za školu, kupovao igračke i slatkiše, kao i žrtve EA i ŽA. Optuženik je znao da su djeca ranjiva zbog siromaštva, egzistencijalnog i emotivnog zanemarivanja od strane roditelja sklonih alkoholu, jer je roditeljima pomagao davanjem namirnica i alkohola, i očito zbog odnosa financijske ovisnosti, roditelji oštećenika nisu željeli prihvatiti činjenicu da optuženik spolno zlostavlja njihovu djecu, već su ih nastavili slati optuženiku.

13.10. Jednako tako, pobijajući prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ovaj optuženik tvrdi da je povrijeđeno načelo in dubio pro reo jer je prvostupanjski sud sve sporne okolnosti trebao tumačiti u korist optuženika što nije učinio. Međutim, iz obrazloženja presude razvidno je da prvostupanjski sud, analizirajući dokaznu građu, opravdano nije bio u dvojbi glede postojanja činjenica koje tvore obilježja terećenih kaznenih djela ni o kojima ovisi primjena kaznenog zakona, te nije bilo ni potrebe primijeniti dokazno pravilo in dubio pro reo, odnosno članak 3. stavak 3. ZKP/08., kako se to neosnovano tvrdi u žalbi, slijedom čega je neosnovana i žalba optuženika zbog tzv. posredne povrede kaznenog zakona odnosno one povrede koja bi proizašla iz primjene kaznenog zakona na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

14. U odnosu na žalbe optužene ĐA i optuženog ĆA u odnosu na točku XXIII. pobijane presude, osim zbog odluke o kazni

14.1. Optužena ĐA u okviru žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, tvrdi da je izreka presude proturječna razlozima presude, o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza danih u postupku i samih tih iskaza, presuda da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno ti razlozi su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. Optuženi ĆA u okviru navedene žalbene osnove ističe da izostaje obrazloženje o obliku namjere i da se njega optužnicom ne tereti da je imao saznanja o navodnom spolnom zlostavljanju djeteta, dok se u obrazloženju to navodi.

14.2. Protivno prigovoru optužene ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. u bilo kojem njenom dijelu, izreka presude nije proturječna razlozima presude, o odlučnim činjenicama ne postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza danih u postupku i samih tih iskaza, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a ti razlozi su potpuno jasni i nisu u znatnoj mjeri proturječni, pa tako i u odnosu na oblik krivnje optuženih ĐA i ĆA. Iako je u pravu optuženi ĆA da se optužnicom ne tereti da je imao saznanja o navodnom spolnom zlostavljanju kćeri, a da se o tome prvostupanjski sud izjašnjava u obrazloženju, ne radi se o povredi koja bi utjecala na zakonitost presude. Jednako tako u okviru ove žalbene osnove iznose se zamjerke na činjenična utvrđenja izražavanjem nezadovoljstva o ocjeni dokazne građe, o čemu više u okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

14.3. Nadalje, optužena ĐA prigovara na povredu članka 3. točka 3. ZKP/08. i članka 9. ZKP/08., da je sud dvojbu o postojanju činjenica koja tvore obilježje djela ili o kojima ovisi primjena prava, a odnosi se na subjektivni element djela, trebao primjenom in dubio pro reo rješavati u korist optužene, i da je sud trebao s jednakom pažnjom ispitati i utvrditi činjenice koje terete i idu u korist optužene smjerajući time na tešku povredu prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., koja nije ostvarena. Naime, nakon temeljite ocjene dokazne građe, čiji sadržaj je u bitnome i korektno reproduciran, prvostupanjski sud sa sigurnošću nalazi dokazanim učin kaznenog djela iz članka 177. stavak 1. i 2. KZ/11. kao grubo kršenje djetetovih prava, tako da nije ostvarena žalbena osnova povrede kaznenog zakona, koja se ističe u žalbama, jer da se eventualno radi o kaznenom djelu povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 1. KZ/11. kao osnovnom obliku djela.

14.4. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u žalbi se navodi da optuženi ĐA i ĆA uslijed svojeg ispodprosječnog intelektualnog funkcioniranja nisu imali potrebne roditeljske kapacitete za odgoj djeteta žrtve PA, da nisu dokazani navodi o zanemarivanju dužnosti skrbi o djetetu žrtvi CA, a osobito da nisu dokazani navodi iz kojih bi proizlazila gruba povreda djetetovih prava.

14.5. Suprotno žalbenim navodima, optuženi ĐA i ĆA iako su osobe ispodprosječnog, odnosno graničnog intelektualnog funkcioniranja, takvi njihovi intelektualni kapaciteti nisu imali odlučujuće značenje u njihovom roditeljskom funkcioniranju, imajući pri tom u vidu i štetnu uporabu opiodnih analgetika u odnosu na optuženu ĐA odnosno eventualne zlouporabe alkohola u odnosu na optuženog ĆA, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja, i iskaza psihijatrijskog vještaka, kojeg je sud prvog stupnja osnovano prihvatio.

14.6. Jednako tako, prvostupanjski je sud na raspravi proveo sve potrebne dokaze koje je temeljito i savjesno ocijenio te ispravno zaključio da su optuženici ĐA i ĆA kaznenopravno odgovorni za djelatnost opisanu u izreci pobijane presude.

14.7. Tako, suprotno žalbenim navodima svjedokinja JA u svome iskazu navodi je da je vodila nadzor roditeljske skrbi obitelji ĆA u periodu od siječnja 2015. do siječnja 2017., dok se inkriminacija kaznenih djela proteže do 2021., da u razdoblju njezina nadzora oštećena PA nije imala odabranog liječnika niti stomatologa, da ju je u dva navrata zatekla higijenski zanemarenu, djelatnici škole, svjedoci RA, ČA i MA, govore o egzistencijalno, higijenski, materijalno i emotivno zanemarenom djetetu. Konačno, navedeni svjedoci navode da su u nekoliko navrata razgovarali s roditeljima o navedenim zapaženim propustima u roditeljskoj skrbi djeteta PA, međutim u roditeljskoj skrbi djeteta i nadalje nije bilo nikakvih pomaka. Nadalje, iz iskaza oštećene CA proizlazi da ju je optužena ĐA fizički kažnjavala udarajući ju rukama i šibom, a nije sporno da je optužena bila i pravomoćno osuđena zbog kaznenog djela tjelesne ozljede koju je djetetu CA nanijela udarajući ju kuhačom (presuda na listu 1585 spisa).

14.8. Da je optužena AA bila upoznata s činjenicom spolnog zlostavljanja djeteta PA od strane optuženog EC ne proizlazi samo iz iskaza oštećene PA, koja navodi da je sve ispričala roditeljima te da ju tata nije htio slušati, dok joj je majka tada rekla "nemoj da ti nazovem dedu pa ćeš vidjeti je li to istina ili nije...", nego i iz iskaza svjedoka NA i FA koje su u svojim iskazima navele da su upozoravale i ranije roditelje PA da je optuženi EC sklon spolnom zlostavljanju djece, ali su istu unatoč navedenim saznanjima i dalje slali i ostavljali dijete bez nadzora tom optuženiku na čuvanje, a prema iskazu djeteta PA proizlazi da bi joj majka tada govorila "idi malo dedi da imam mira od tebe". Isti svjedoci, kao i svjedok ŠA potvrđuju i iskaz djeteta CA da se optuženi ĆA često dovodio u alkoholizirano stanje, a što proizlazi i iz izvješća Centra za socijalnu skrb.

14.9. Valja istaknuti da, time što je prvostupanjski sud odbio provesti određene dokaze predložene od strane obrane, psihijatrijsko vještačenje oštećene PA radi ocjene vjerodostojnosti njenog iskaza, koju je dao prvostupanjski sud, žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje utvrđeno činjenično stanje, niti je ono ostalo nepotpuno. Prvostupanjski je sud s pravom iskaz oštećene PA ocijenio vjerodostojnim, koji je doveo u vezu s drugim dokazima koji posredno potvrđuju njenu istinitost, dok je odluku o odbijanju dokaznog prijedloga valjano i dostatno obrazložio (točka 59.4. prvostupanjske presude), koje razloge u svemu prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

14.10. Kraj takvog stanja stvari, a imajući u vidu nesporno teške materijalne uvjete u obitelji PA, opisana i dokazana zanemarivanja roditeljskih dužnosti optuženih AA i ĆA u podizanju i odgoju djeteta, a osobito emotivno zanemarivanje djeteta te ostavljanje djeteta bez nadzora na brigu i odgoj drugoj osobi na koju su optuženi bili upozoreni kao mogućeg spolnog zlostavljača, ne samo da nisu vjerovali svome djetetu i prijavili zlostavljača, nego su svjesno i dalje izložili dijete mogućem spolnom zlostavljanju, sve zajedno predstavlja grubu povredu djetetovih prava na zaštitu, siguran i dostojanstven život, kakve ima u vidu odredba članka 177. stavak 1. i 2. KZ/11. pa i u odnosu na optuženog ĆA, jer ih ne umanjuje činjenica da se optužnicom ne tereti da je imao saznanja o spolnom zlostavljanju oštećenice, s obzirom da je na druge načine navedene u optužnici grubo povrijedio djetetova prava.

14.11. Slijedom navedenog, i ovaj drugostupanjski sud prihvaća činjenična utvrđenja suda prvog stupnja kao potpuna i pravilna i ne nalazi nikakvog uporišta sumnji u dokazanost kaznenog djela za koje su ovi optuženici osnovano proglašeni krivim, zbog čega nije osnovana žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona.

15. U odnosu na žalbe optužene HA i optuženog ZA u odnosu na točku XXIV. pobijane presude, osim zbog odluke o kazni

15.1. Optuženici u žalbama ističu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. koju optužena HA nalazi u izostanku razloga o odlučnim činjenicama, a optuženi ZA smatra da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza, koje nisu ostvarene, već se time, u stvari pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

15.2. Također, suprotno tvrdnji žalbe optuženog ZA, prvostupanjski sud nije počinio povredu prava obrane iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. time što je odbio prijedlog obrane za provođenje psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja oštećenika HA i ŽA na okolnost da li su govorili istinu i njihovim ponovnim ispitivanjem o čemu se ovaj drugostupanjski sud izjasnio pod točkom 12.5. ove presude i time činjenično stanje nije ostalo nepotpuno utvrđeno kako proizlazi iz obrazloženja pobijane presude (točka 59.4. presude), koje razloge u svemu prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

15.3. Podnoseći žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovi optuženici ponavljaju svoje obrane prema kojima nisu grubo povrijedili prava svoje djece, ukazuju na tešku ekonomsku situaciju u kojoj obitelj živi, da su u tretmanu Centra za socijalnu skrb Slatina, da iz iskaza voditelja nadzora, svjedoka UA, KA, SA i PL, ne proizlazi da bi uočili znakove bilo kojeg oblika zlostavljanja, da su oštećenici HA i ŽA, prema učiteljici EL u školu dolazili skromno odjeveni i s slabije razvijenim higijenskim navikama, da je susjeda ŽL iskazivala da je optužena vodila brigu o djeci, stoga da se prema obrani radi o brizi za djecu u okviru njihove cjelokupne ekonomske situacije. Optužena HA ukazuje da je oštećena EA osoba koja je intelektualno insufincijentna i zbog toga se, smatra žaliteljica ne može vjerovati iskazu te oštećenice u vezi spolne zlostave, i da je činjenično stanje bez provođenja psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje na okolnost je li govorila istinu, nepotpuno utvrđeno.

15.4. Međutim, žalbom optužene bezuspješno se pokušava osporiti vjerodostojnost iskaza oštećene EA. Ova oštećenica ispitana na dokaznom ročištu u nazočnosti branitelja optuženih, vrlo jasno i dosljedno tereti optuženog EC za spolnu zlostavu i da joj je majka, optužena HA kada joj se povjerila zabranila da o tome govori. U odnosu na optuženog ZA iskazala je da se često dovodio u alkoholizirano stanje i tada fizički zlostavljao nju i brata ŽA. Pri tome u odnosu na dokazanost optuženikove alkoholiziranosti, nisu od utjecaja prigovori optuženog ZA da vještak psihijatar ne nalazi znakove apstinencijskih smetnji, jer to ne isključuje da optuženik ne konzumira alkohol. Da su oštećeni EA i ŽA bili prepušteni sami sebi, bez ikakvog nadzora od strane njihovih roditelja te da su se njihovi roditelji često odavali prekomjernoj konzumaciji alkohola proizlazi ne samo iz njihovih iskaza, nego i iz iskaza svjedoka, FA, BA i VA, kojima sud prvog stupnja s pravom vjeruje, kao i iskazu svjedokinje NA čiju vjerodostojnost optuženi ZA, bezuspješno nastoji osporiti, tvrdnjom da je njen iskaz oblikovan traumatskim događajem u kojem je bila žrtva zlostavljanja svog oca. To stoga što su se oštećenici požalili NA, a ona je upravo zbog vlastitog traumatičnog seksualnog iskustva radi zaštite oštećenika o tome obavijestila svoju majku, i roditelje oštećenika koji im nisu povjerovali.

15.5. Jednako tako, svjedoci ĐL i EL djelatnice Osnovne škole koju su pohađala djeca EA i ŽA iskazuju o egzistencijalnoj i emotivnoj zapuštenosti djece, svjedoče o otporu majke djece optužene HA da potpiše suglasnost za obavljanje pregleda radi kategorizacije djece, o nerazvijenim higijenskim navikama kod djece, o čemu govore i brojna izvješća Centra za socijalnu skrb Slatina zbog čega je, uostalom, uslijed zanemarivanja djece, optuženima u nekoliko navrata bio i određen nadzor roditeljske skrbi te im je tijekom 2020. rješenjem Općinskog suda u Virovitici sve troje djece oduzeto iz roditeljske skrbi. Okolnost obiteljskog nasilja nad djecom od strane optuženog ZA, osim iskaza djeteta ŽA potvrđuju i izvješća Centra za socijalnu skrb Slatina i izvješća Centra za profesionalnu rehabilitaciju Osijek u kojima se navodi da je optužena HA napustila optuženog ZA s djecom zbog nasilja u obitelji te je smještena u Sigurnoj kući potpuno zanemarivala djecu i unatoč pruženoj joj stručnoj pomoći, kako u smislu psihološke, egzistencijalne, zdravstvene i savjetodavne pomoći za vrijeme boravka u Sigurnoj kući ostavljala djecu samu ili ih prepuštala brizi drugim korisnicima. Proizlazi da nije vodila brigu o higijeni djece, nije im pomagala u učenju, a potom bez ikakve najave napustila Sigurnu kuću trošeći novac od dječjeg doplatka na prijevoz kako bi se vratila optuženom ZA ne zaštitivši djecu od daljnjeg nasilja.

15.6. U odnosu na kazneno djelo iz članka 177. stavak 3. u svezi stavak 2. KZ/11. počinjenog na štetu njihovog sina ĆL, optuženici u žalbama navode da postoji nesuglasje sudsko medicinskih vještaka oko uzročne veze između pada oštećenika - djeteta ĆL dana 2. svibnja 2017. i nastanka sljepoće na desnom oku, odnosno gubitka vida desnog oka djeteta, odnosno razjasniti što je točno dovelo do gubitka vida na desnom oku djeteta.

15.7. Međutim, ti navodi nisu utemeljeni jer u svom nalazu i mišljenju vještak specijalist oftamologije Goran Pelčić jasno navodi da je uzrok sljepoći desnog oka djeteta ĆL, pad djeteta s visine od 1 metra koji se dogodio 2. svibnja 2017., kada je dijete zadobilo ozljede frakture baze lubanje - temporalno desno, epiduralno krvarenje i oteklinu desnog vanjskog slušnog hodnika koje ozlijede su teške tjelesne ozlijede same po sebi i bez gubitka vida desnog oka koje je tek kasnije, tijekom kolovoza 2020. utvrđeno kod djeteta ĆL. Vještak specijalist pedijatrije i intenzivne medicine Miran Cvitković u svome nalazu je naveo da je vezano za stanje vida ĆL, kao i ozljede nastale ugrizom psa te padom i ozljedom glave se već ranije izjasnio vještak oftalmolog, koji je, osim toga specijalist za područje zdravlja očiju. Iz nalaza i mišljenja Mirana Cvitkovića, koji kao liječnik i nema tako usku specijalnost za pitanje zdravlja očiju, kao što je to liječnik oftalmolog Goran Pelčić, ne proizlazi da se isti protivi tom mišljenju, a u kojoj mjeri je došlo do slabljenja i gubitka vida vidljivo je kroz liječničku dokumentaciju i nalaz i mišljenje vještaka oftalmologa Gorana Pelčića.

15.8. Stoga, pravilno sud prvog stupnja zaključuje da je tešku tjelesnu ozljedu oštećeni ĆL zadobio uslijed pada s visine 1 metra gdje se dijete igralo na neograđenom prostoru i nije osnovana obrana optužene HA da je nadzirala dijete u igri te bila nekoliko metara pored njega, niti bi se dijete niske kronološke dobi od svega tri godine moglo popeti na visinu od 1 metra i tamo se neometano igrati, dakle, suprotno navodima ovih žalitelja stoji zaključak suda da je dijete ostavljeno bez nadzora, kao i u slučaju kad je dijete ugrizao pas te je uslijed navedenog propusta došlo do pada djeteta i zadobivanja teških tjelesnih ozljeda i to ozljede frakture baze lubanje - temporalno desno, epiduralno krvarenje i oteklinu desnog vanjskog slušnog hodnika te gubitka vida na desnom oku.

15.9. Kako sud prvog stupnja analizirajući dokaznu građu, opravdano nije bio u dvojbi glede postojanja činjenica koje tvore obilježja terećenih kaznenih djela ni o kojima ovisi primjena kaznenog zakona, nije bilo ni potrebe primijeniti dokazno pravilo in dubio pro reo kako u žalbi predlaže optuženi ZA. Jednako tako u odnosu na tvrdnju žalitelja o nepostojanju roditeljskih kompetencija valja uputiti na obrazloženje točke 14.5. da unatoč utvrđenoj intelektualnoj podkapacitiranosti optuženih HA i ZA, navedena intelektualna insuficijencija nema utjecaja na njihove roditeljske kapacitete.

15.10. Slijedom navedenog, suprotno navodima žalbe opisana i dokazana zanemarivanja, zlostavljanja i izlaganje djece EA i ŽA svakako predstavlja grubu povredu djetetovih prava na zaštitu, siguran i dostojanstven život djeteta, odnosno ostvarenje elemenata kaznenog djela iz članka 177. stavak 2. KZ/11., dok u odnosu na dijete ĆL obzirom da je tijekom postupka dokazano da je u nekoliko navrata ostavljen bez nadzora roditelja, optuženih HA i ZA, kada je došlo do ozljeđivanja djeteta, koje ozlijede su kvalificirane kao teške tjelesne ozlijede, nedvojbeno su ovi optuženici svojim propustima počinili kazneno djelo iz članka 177. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11.

15.11. Stoga nije osnovana žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a sve činjenice u odnosu na navedena kaznena djela su pravilno i potpuno utvrđene, slijedom čega je neosnovana i žalba optuženika ZA zbog tzv. posredne povrede kaznenog zakona odnosno one povrede koja bi proizašla iz primjene kaznenog zakona na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

16. U odnosu na žalbe državnog odvjetnika i optuženog EC zbog odluke o kazni

16.1. Pobijajući odluku o kazni optuženi EC smatra da je prvostupanjski sud kaznu prestrogo odmjerio i da za tako visoku kaznu ne postoji opravdanje.

16.2. Nasuprot tome, državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja pojedinačne i jedinstvene kazne precijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti narušenog zdravstvenog stanja i životnu dob optuženika, jer ga to nije ometalo da čini tako teška kaznena djela, dok se u konkretnom slučaju okolnost da djeca više ne žive s roditeljima i da optuženik više nije u mogućnosti postupati na njihovu štetu, ne može uzeti kao olakotna okolnost, budući da optuženik ni na koji način nije svojim radnjama pokazao da neće činiti istovrsna djela na štetu djece, a i ranije je osuđivan zbog kaznenih djela iz domene spolne zlostave djece (na štetu kćeri NA). Navodi da je prvostupanjski sud u odnosu na otegotne okolnosti posebno trebao uzeti u obzir upornost, kontinuitet i brojnost kaznenih djela na štetu više oštećenika, te bezobzirnost i perfidnost kada se početno igra s djecom, kupuje im slatkiše i igračke, da bi ih nakon toga spolno zlostavljao. Stoga ističe da je ove okolnosti trebalo strože sankcionirati, utvrditi strože pojedinačne i jedinstvenu kaznu u dužem trajanju jer se jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od devetnaest godina i šest mjeseci zatvora, koja je nesumnjivo preblaga neće postići individualna svrha kažnjavanja, niti u dovoljnoj mjeri izraziti društvena osuda zbog počinjenih djela, te ona neće u dovoljnoj mjeri utjecati na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i na pravednost kažnjavanja.

16.3. Ispitujući povodom žalbi državnog odvjetnika i optuženika osnovanost odluke o kazni ovaj sud je ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio olakotne okolnosti na strani ovog optuženika, kao što su njegovo narušeno zdravstveno stanje i životna dob (rođen 1954.), međutim, u pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da se okolnost da djeca više ne žive s roditeljima i da optuženik više nije u mogućnosti postupati na njihovu štetu, ne može uzeti kao olakotna okolnost, budući da optuženik ni na koji način nije svojim radnjama pokazao da neće činiti istovrsna djela na štetu djece, s obzirom da je već ranije činio kaznena djela spolne zlostave u odnosu na dijete niske kronološke dobi.

16.4. Jednako tako, u pravu je državni odvjetnik kada ističe da kod utvrđivanja otegotnih okolnosti sud prvog stupnja u pobijanoj presudi, uz utvrđene otegotne okolnosti kao što su njegova dosadašnja osuđivanost, izostanak žaljenja i kajanja, nekritičnost, razlika u godinama gdje je optuženik znatno stariji, posljedice koje će djelo ostaviti na psihofizički razvoj djece, da je PA njegova rođakinja, iskazana bezobzirnost, nije kao takvu cijenio kontinuitet i upornost s obzirom na duljinu razdoblja u kojem su djela počinjena, te brojnost djela.

16.5. Slijedom navedenog sve naprijed utvrđene olakotne i otegotne okolnosti na strani ovog optuženika, u smislu članka 47. stavka 1. KZ/11., i po ocjeni drugostupanjskog suda, svakako su od utjecaja na to da kazna po vrsti ili mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, iste su odlučne za proces individualizacije kazne i o svima njima je prvostupanjski sud trebao voditi računa prilikom odabira vrste i visine kazne i pritom ih, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, pravilno vrednovati.

16.6. Kada se ima u vidu sve naprijed rečeno, u pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi precijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti, dok istovremeno nije u dovoljnoj mjeri cijenio i vrednovao otegotne okolnosti, a koje su postojale na strani ovog optuženika.

16.7. Pritom je prvostupanjski sud, po ocjeni drugostupanjskog suda, kod utvrđivanja kaznene odgovornosti i izricanja kazne s posebnom pozornošću trebao cijeniti izuzetnu težinu konkretnih kaznenih djela i duljinu razdoblja u kojem su djela počinjena. Jednako tako, očigledno ranija osuđivanost i bezuvjetna kazna zatvora iz ranije donesene presude, prema kaznenoj evidenciji, osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od trinaest godina zbog kaznenih djela spolnog odnošaja s nemoćnim djetetom i rodoskvrnuća, nisu u potpunosti ispunile svrhu kažnjavanja, nisu u dovoljnoj mjeri utjecale na optuženika da više ne čini kaznena djela, posebno kaznena djela s spolne zlostave, a kakva su i ova za koja je proglašen krivim. Stoga po ocjeni ovog suda upravo ovakva ranija osuđivanost optuženika zbog kaznenih djela spolne zlostave treba se i mora u konkretnoj situaciji cijeniti kao posebno otegotna okolnost. To se odnosi i na iskazanu upornost, činjenjem ukupno 24 kaznena djela u periodu kroz dvije godine, na štetu troje djece, pa se osude na jedinstvenu kaznu, na temelju članka 51. KZ/11. treba odrediti temeljem ocjene počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela.

16.8. Stoga sve naprijed navedene i utvrđene otegotne okolnosti, po ocjeni suda drugog stupnja, uz postojanje specijalno i generalno preventivnih razloga, kako se to s pravom navodi u žalbi državnog odvjetnika, u konkretnom slučaju opravdavaju izricanje jedinstvene strože kazne zatvora optuženiku i jedino na taj način, na temelju pravilno utvrđenih pojedinačnih kazni ali izricanjem jedinstvene kazne dugotrajnog zatvora u trajanju od 25 (dvadeset i pet) godina, će se prema optuženiku ostvariti svi vidovi i svrhe kažnjavanja propisani člankom 41. i 47. KZ/11. Ovakva kazna, po ocjeni drugostupanjskog suda, u sebi sadrži dostatnu količinu društvene osude za zlo koje je optuženik počinjenjem ovog djela nanio oštećenicima-djeci koja žive u teškim životnim uvjetima, ali isto tako i društvu u cjelini te će se njome, uz specijalnu prevenciju, istovremeno ostvariti i svrha generalne prevencije.

16.9. Stoga je trebalo, prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, preinačiti pobijanu presudu u odluci o kazni, na način kako je to pobliže označeno u točki I izreke ove presude te istovremeno odbiti žalbu optuženog EC kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u nepreinačenom djelu, a kao što je to precizirano u točki II izreke ove presude.

17. U odnosu na žalbe AA i ĆA zbog odluke o kazni.

17.1. Neosnovano se optuženi AA i ĆA žale zbog odluke o kazni jer je prvostupanjski sud pravilno vrednujući olakotne i otegotne okolnosti izrekao primjerenu kaznu ovim optuženicima, kaznu zatvora u trajanju od jedne godine svakome.

17.2. Naime, sud prvog stupnja je ispravno optuženicima olakotnim cijenio loše materijalne prilike i neosuđivanost optužene ĐA, a otegotnim izostanak žaljenja i kajanja, te njihovo ponašanje nakon djela i odnos prema žrtvi kada kontaktiraju oštećenu PA koja im je izuzeta iz obitelji, i prigovaraju joj davanje iskaza o spolnom zlostavljanju, istodobno vjerujući optuženom Ivanu Palmu (očito zbog ekonomske koristi), čime su iskazali potpuno nepovjerenje prema vlastitom djetetu. Isto tako, iako osnovano žalba ukazuje da optuženi ĆA nije ranije kazneno osuđivan, prekršajno je kažnjavan, a osuđivan nakon počinjenog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. KZ/11. kada je prijetio djelatnici Centra za socijalnu skrb Slatina, što se ocjenjuje kao njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela.

17.3. Stoga promašeno optuženi ĐA i ĆA u žalbi tvrde da im je izrečena kazna prestroga i da bi im bilo primjereno izreći uvjetnu osudu, jer se intelektualna insuficijencija trebala cijeniti olakotnom, budući da prema nalazu psihijatrijskog vještaka, takvi njihovi intelektualni kapaciteti nisu imali odlučujuće značenje u njihovom roditeljskom funkcioniranju.

17.4. Protivno navedenom, sud prvog stupnja je o svim olakotnim i otegotnim okolnostima dao primjereni značaj tako da, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, imajući u vidu posljedice proizašle iz inkriminiranog ponašanja optuženih u odnosu na njihovo dijete PA, blaža kazna od izrečene ne bi ispunila svrhu kažnjavanja, u smislu individualne i generalne prevencije.

18. U odnosu na žalbu optužene HA i ZA zbog odluke o kazni

18.1. Iako optužena HA nije podnijela žalbu na odluku o kazni, ovaj drugostupanjski sud je u odnosu na tu optuženicu, sukladno odredbi članka 478. ZKP/08., pobijanu presudu ispitao i u tom dijelu, obzirom da žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optužene u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni.

18.2. Optuženi ZA u žalbi zbog odluke o kazni tvrdi da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti, da ih je podcijenio i da bi pravilnim vrednovanjem kazna bila znatno blaža.

18.3. Suprotno tvrdnjama žalbe, prvostupanjski je sud pri odmjeravanju kazni ovim optuženicima valjano utvrdio sve olakotne i otegotne okolnosti konkretnog slučaja te ih je valjano ocijenio. Tako loše materijalne prilike, nedostatak redovitih stalnih prihoda, a kod optužene HA i neosuđivanost dostatno su cijenjene od strane prvostupanjskog suda olakotnim, a otegotnim izostanak kajanja i žaljenja, iskazana nekritičnost i nepovjerenje na štetu vlastite djece i vjerovanje optuženom EC zbog ekonomske ovisnosti o njemu.

18.4. Stoga Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ocjenjuje da su sve pojedinačne kazne pravilno utvrđene te da su jedinstvena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci godina izrečena optuženima HA i ZA, nužne i pravedne kako bi se njima izrazio odgovarajući prijekor društva prema počiniteljima kaznenih djela te će se takvim kaznama u potrebnoj mjeri utjecati na optužene da shvate krajnju neprihvatljivost vlastitih ponašanja, a ujedno će se upozoriti drugi građani da se klone sličnih postupaka.

19. Kako ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede zakona na koje ovaj sud, u smislu članka 476. stavka 1. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08. trebalo odlučiti kao u točki I izreke ove presude, a na temelju članka 482. ZKP/08. kao u točki II izreke ove presude.

Zagreb, 18. svibnja 2023.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić

U zamjenu potpisala:

mr.sc. Ljiljana Stipišić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove drugostupanjske presude optuženi Ivan Palm i državni odvjetnik imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka ove presude. Žalba se podnosi prvostupanjskom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud te za protivnu stranku i branitelja, a o njoj odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske u trećem stupnju.