Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-1039/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Stipčića, predsjednika vijeća, Martine Budinski Modronja, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Alenke Lešić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. P., OIB …, iz S., B., kojeg zastupa punomoćnica K. A., odvjetnica u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB …, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko- upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 125 Pn-2622/2022-39 od 27. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 18. svibnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tužitelja Z. P. i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 125 Pn-2622/2022- 39 od 27. listopada 2022. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja s osnova naknade štete za iznos od 5.614,17 eura/42.300,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama.

II. Uvažava se žalba tužitelja Z. P. i preinačuje se navedena presuda u dijelu kojim je tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete odbijen i za iznos od 1.327,23 eura/10.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama i dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka i sudi:

Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da tužitelju Z. P. s osnova naknade štete isplati iznos od 1.327,23 eura/10.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama 6. rujna 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Svaka stranka snosi svoje troškove.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj da tužitelju Z. P. s osnova naknade štete isplati iznos od 52.300,00 kuna / 6.941,40 eur1 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena tekućima od 06.09.2013. godine, do isplate, a navedeno u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj da tužitelju Z. P. naknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena tekućima od presuđenja, do isplate, a navedeno u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe"

II Nalaže se tužitelju Z. P. naknaditi tuženici Republici Hrvatskoj trošak parničnog postupka u iznosu od 3.000,00 kuna / 398,17 eur sa zateznim kamatama od 27. listopada 2022. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude i odluke o troškovima postupka tužitelj je izjavio pravovremenu žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP), odnosno zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbenim navodima tužitelj ukazuje da je u ovom predmetu već ranije donesena identična presuda koja je presudom ovog županijskog suda potvrđena, a da je Ustavni sud Republike Hrvatske 29. ožujka 2022. donio odluku broj U-III-3047/2019 kojom je obje navedene presude ukinuo, slijedom čega da prvostupanjski sud nije imao mogućnosti donijeti ovakvu presudu već da je isti sukladno 31. i 77. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske bio dužan poštivati stajalište Ustavnog suda i odlučiti o visini naknade štete. Nadalje, tužitelj ukazuje na sudsku praksu domaćih sudova, ali i Europskog suda za ljudska prava u istovrsnim predmetima. Tužitelj osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao da mu je zbog uvjeta u kojima je izdržavao kaznu zatvora povrijeđeno prao osobnosti i to takve težine koje bi opravdavalo dosudu pravilne novčane naknade. Tužitelj predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja i tuženicu obveže na naknadu troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama. Potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

5. Razmatrajući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj sud ne nalazi da je prvostupanjski sud tijekom postupka počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju povredu žalbenim navodima ukazuje tužitelj. Suprotno žalbenim navodima tužitelja pobijana presuda je razumljiva, a ovaj drugostupanjski sud ne nalazi razloge zbog kojih se ista ne bi mogla ispitati. Pogrešan pravni stav i u povezanosti s tim pogrešna primjena materijalnog prava, presudu ne čine nerazumljivom.

5.1. Nema ni drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje, temeljem članka 365. stavak 2. ZPP ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Za donošenje pravilne i zakonite odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, a kojim zahtjevom tužitelj traži naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti koju štetu je pretrpio za vrijeme izdržavanja kazne zatvora u vidu povrede prava na čovječno postupanje i poštivanje dostojanstva, prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice, pa je neosnovan taj žalbeni prigovor tužitelja.

7. Nesporno je između stranaka da je tužitelj bio na izdržavanju kazne zatvora temeljem presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj Kvm-257/12 i presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj K-257/12 i to Zatvoru u Zagrebu u razdoblju od 7. lipnja 2012. do 11. studenog 2013., s tim da se 34 dana, odnosno u razdoblju od 7. veljače 2013. do 12. ožujka 2013. tužitelj nalazio u centru. Nije sporno ni da je tužitelj bio smješten u prostorijama-spavaonicama sa više zatvorenika (s pet do sedam zatvorenika) slijedom čega je imao manju površinu od površine (najmanje 4 m2 i 10 m3 za svakog zatvorenika) propisane odredbama Zakona o izvršenju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13., dalje: ZIKZ).

7.1. Sporno je da li su i ostali uvjeti bili nezadovoljavajući i da li je zbog toga tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na čovječno postupanje i poštovanje dostojanstva, te da li u povezanosti s tim tužitelj ima pravo na naknadu neimovinske štete.

8. Pored nesporne činjenice da je tužitelj za vrijeme svog boravka u istražnom zatvoru i za vrijeme izdržavanje kazne bio smješten u prostorije površine 21 do 22 m2 i 49 m3, a u kojima je zbog prenapučenosti bila manja površina od po zakonu propisanog minimuma po jednom zatvoreniku, pa standardi veličine spavaonice nisu bili zadovoljeni, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i da su u tim spavaonicama bili i sanitarni čvorovi površine 1,5 m2. Nadalje je utvrđeno da ti sanitarni čvorovi u spavaonicama nisu bili u potpunosti odvojeni od ostatka sobe jer su bili odvojeni zidom od oko 1,5 m visine sa krilca vratima, odnosno kaubojskim vratima, a da se u sobama konzumirala hrana i stol za jelo da je bio na dva koraka od WC-a. Utvrđeno je da su sanitarni čvorovi bili opremljeni WC-om čučavcem i umivaonikom sa dostupnom pitkom toplom i hladnom vodom. Utvrđeno je i da je zatvorenicima omogućeno kupanje jednom tjedno u zajedničkoj kupaoni, po potrebi više puta, da su se u sobi nalazili kreveti na kat, da je svaka soba bila opremljena televizijskim prijamnikom, kao i da im je osiguran boravak na svježem zraku svaki dan u trajanju dva sata, da su imali mogućnost baviti se rekreacijom – stolnim tenisom, posuđivati knjige iz knjižnice, da im je omogućen kontakt s obitelji putem posjeta ili telefonski kontakt, po potrebi osigurana zdravstvena zaštita. Utvrđeno je da je u tim prostorijama tužitelj boravio 22 sata dnevno.

9. Iz spisa proizlazi da je Ustavni sud Republike Hrvatske 29. ožujka 2022. donio odluku broj U-III-3047/2019 kojom je ukinuo u ovom predmetu ranije donesene presude prvostupanjskog i ovog drugostupanjskog suda, a iz navedene odluke proizlazi stav Ustavnog suda da se površina prostorije koja je manja od 3 m2 osobnog prostora po zatvoreniku smatra nedostatkom osobnog prostora koja ima za posljedicu čvrstu pretpostavku povrede članka 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06 dalje Konvencija).

9.1. Člankom 31. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 99/99., 92/92., 49/02. – pročišćeni tekst, dalje: Ustavni zakon) propisano je da su odluke i rješenja Ustavnog suda obvezatni i dužna ih je poštovati svaka fizička i pravna osoba. Člankom 77. Ustavnog zakona propisano je da kada ustavnu tužbu usvoji i osporeni akt ukine, Ustavni sud u obrazloženju navodi koje je ustavno pravo povrijeđeno i u čemu se povreda sastoji (stavak 1.). Sukladno stavku 2. toga članka Ustavnog zakona pri donošenju novog akta nadležno sudbeno tijelo obvezno je poštivati pravna stajališta Ustavnog suda izražena u odluci kojom se ukida akt kojim je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja ustavne tužbe.

9.2. Slijedom svega navedenog, navedena odluka Ustavnog suda je obvezujuća, kako za ovaj drugostupanjski, tako i za prvostupanjski sud, na što osnovano žalbenim navodima ukazuje tužitelj.

10. Člankom 3. Konvencije propisano je da se nitko ne smije podvrgnuti mučenju ni nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kazni.

10.1. Sukladno članku 23. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/19., 5/14., dalje: Ustav), nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu obliku zlostavljanja, a sukladno članku 25. Ustava sa svakim se uhićenikom i osuđenikom mora postupati čovječno i poštovati njegovo dostojanstvo.

11. Kako je nedvojbeno da je tužitelj cijelo vrijeme izdržavanja kazne, dakle i u Zatvoru Zagreb i u centru, boravio u prostorijama u kojima je zbog prekapacitiranosti imao manje od propisanih 4 m2 osobnog prostora, a prostorni čimbenik po stavu Ustavnog suda utječe na ocjenu prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru, u sklopu koje prostorije je bio i neadekvatno od ostatka prostorije odijeljen sanitarni čvor, a u toj prostoriji se posluživala i konzumirala hrana, takvi uvjeti su bili ponižavajući, pa i nečovječni.

11.1. Navedeni uvjeti doveli su kod tužitelja do povrede prava osobnosti i to povrede prava na poštivanje dostojanstva i čovječno postupanje, a koja povreda se, prema iskazu tužitelja manifestirala tako da se tužitelj osjećao "jadno, poniženo, bespomoćno, kao da nije ljudsko biće". Sve to i bez obzira na činjenicu što je navedene nedostatke tuženica pokušala kompenzirati ublaženim dnevnim režimom, odnosno mogućnošću boravka na otvorenom odnosno svježem zraku dva sata dnevno, mogućnošću bavljenja slobodnim aktivnostima (društvene igre, praćenje tv programa), osiguravanjem kontakta s obitelji putem posjeta ili telefonskog kontakta, korištenje mogućnost rada, odlaska na mise i predstave održavane u krugu zatvora, posuđivanja knjiga.

12. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je iz pravilno utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešne zaključke i pogrešno je primijenio materijalno pravo, odredbe već navedene Konvencije, Ustava, ZOO ZIKZ, Pravilnika o kućnom redu u zatvorima za izvršavanje istražnog zatvora ("Narodne novine" broj 8/10.), Pravilnika o standardima smještaja i prehrane zatvorenika ("Narodne novine" 92/02.) te je pogriješio kada je tužbeni zahtjev tužitelja odbio u cijelosti.

13. Temeljem utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava, tužbeni zahtjev je trebalo djelomično usvojiti, jer tužitelj zbog navedene povrede prava osobnosti, odnosno prava na dostojanstvo, ima pravo na naknadu štete i to u iznosu od 1.327,23 eura (10.000,00 kuna) koji iznos je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravična novčana naknada, dok je iznos od 52.300,00 kuna, a koji tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje, previsok.

13.1. Prilikom utvrđivanja visine novčane naknade, osim o težini i trajanju same povrede, ovaj drugostupanjski sud je vodio računa i o svim drugim okolnostima slučaja, pa tako i o činjenici da je tužiteljev boravak u zatvoru zbog izdržavanja kazne bio povezan s legitimnim postupanjem prema osobi osuđenoj za kazneno djelo, kao i da u povezanosti s tim, taj boravak neizbježno uključuje element trpljenja ili poniženja. Ovaj drugostupanjski sud vodio je i računa i o cilju kojem ta naknada služi, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (članak 1100. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., dalje: ZOO). Nadalje, vodio je računa i o činjenici da je tuženica nastojala nedostatke i neadekvatnost prostora u kojem je tužitelj izdržavao kaznu zatvora kompenzirati omogućavanjem drugih sadržaja (ranije već navedenih), te time smanjiti intenzitet povrede.

14. Slijedom svega navedenog i uz pravilnu primjenu materijalnog prava, tužitelju je valjalo dosuditi na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 1.327,23 eura/10.000,00 kuna, dok je preostali dio zahtjeva tužitelja neosnovan.

15. Tužitelj sukladno članku 29. ZOO na dosuđeni iznos ima pravo na zakonske zatezne kamate od podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora, odnosno od 6. rujna 2013.

16. Stoga je temeljem članka 368. ZPP žalba tužitelja djelomično kao neosnovana odbijena a prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu kojim je tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 5.614,17 eura/42.300,00 kuna odbijen.

17. Temeljem članka 373. ZPP, žalba tužitelja je djelomično uvažena i prvostupanjska presuda preinačena u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete i u iznosu od 1.327,23 eura/10.000,00 kuna na način kako je odlučeno ovom presudom pod točkom II. izreke.

18. Preinačenjem presude promijenio se uspjeh stranaka u sporu pa je valjalo temeljem članka 373. ZPP preinačiti i odluku o troškovima postupka.

18. Tužitelj je u postupku uspio s 19%, pa uz uvažavanje svih okolnosti slučaja, temeljem članka 154. stavak 2. ZPP odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove prvostupanjskog postupka.

19. U povezanosti s odlukom o troškovima prvostupanjskog postupka, uz uvažavanje činjenice da je tužitelj i sa žalbom uspio s 19%, sukladno članku 166. ZPP odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka.

U Sisku 18. svibnja 2023.

Predsjednik vijeća

Ivan Stipčić, v.r.