REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-5/2023-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice- specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika A. V. C. zbog kaznenog djela izazivanja teških tjelesnih ozljeda opasnom vožnjom iz čl. 1.A Zakona o cestovnom prometu iz 1988., odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru od 18. travnja 2023. poslovni broj Kv II- 103/2023-5 (Kir-128/2023.), u sjednici vijeća održanoj 18. svibnja 2023.,

r i j e š i o  j e:

Prihvaća se žalba izručenika A. V. C., a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 56. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći (''Narodne novine'', br. 178/04 – u daljnjem tekstu: ZOMP), utvrđuje se da je udovoljeno zakonskih pretpostavkama za izručenje rumunjskog državljanina A. V. C. (ranije T.) pravosudnim tijelima Ujedinjenog Kraljevstva radi vođenja kaznenog postupka zbog kaznenog djela izazivanja težih tjelesnih ozljeda opasnom vožnjom iz čl. 1.A Zakona o cestovnom prometu iz 1988., koje odgovara kaznenom djelu izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15-ispravak i 101/17 – u daljnjem tekstu: KZ/11), činjenično opisanog u izreci tog rješenja.

2. Budući da se izručenik nije odrekao načela specijaliteta, izručenje je dopušteno pod uvjetom da država moliteljica izručenika ne progoni ili ne kazni ili ne izruči trećoj državi zbog određenog djela počinjenog prije izručenja, a u odnosu na koje djelo nije odobreno izručenje, te po daljnjim uvjetom da ga se ne ograničava u njegovim osobnim pravima iz razloga koji nije nastao u vezi s izručenjem te ga se ne izvede pred izvanredni sud.

3. Protiv tog rješenja žali se izručenik po svojoj braniteljici M. Š. N., odvjetnici iz V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

4. Spis je, sukladno čl. 474. st. 1. u vezi čl. 495. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17,126/19 i 80/22 - dalje u tekstu: ZKP/08), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitujući pobijano rješenje u okviru žalbom istaknutih osnova te po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, Vrhovni sud Republike Hrvatske nalazi ostvarenom bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 zbog koje se ispravnost pobijanog rješenja ne može s uspjehom ispitati.

6.1. U pravu je žalitelj da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, međutim, ne u pitanju istovjetnosti izručenika kako tvrdi žalba, već u pitanju utvrđenja koji se propis o međunarodnoj pravnoj pomoći konkretno treba primijeniti, a s time u vezi koje pretpostavke odnosno zapreke za izručenje treba ispitati i obrazložiti.

6.2. Prije svega, nesporno je da je tražena osoba A. V. C. (ranije T.) rumunjski državljanin i kao takav građanin Europske unije.

6.3. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je Okružni sudac Prekršajnog suda u Birminghamu (District judge sitting at Birmingham Magistrate Court) izdao europski uhidbeni nalog od 20. siječnja 2019. broj 20BW1578017 kojim traže njegovo izručenje zbog kaznenog progona za naprijed citirano kazneno djelo. Temeljem tog naloga raspisana je međunarodna tjeralica - difuzija Interpola Manchester od 19. listopada 2019. s dvije nadopune difuzije od 11. kolovoza 2021. i 11. veljače 2023., a izručenik je, temeljem navedene tjeralice, uhićen u Republici Hrvatskoj 20. veljače 2023., od kada se nalazi u pritvoru.

6.4. Stoga je, prethodno, potrebno utvrditi status države moliteljice s obzirom da je Ujedinjena Kraljevina, u vrijeme izdavanja europskog uhidbenog naloga, bila članica Europske unije, a u vrijeme uhićenja tražene osobe to više nije.

6.5. Naime, nakon izdavanja navedenog europskog uhidbenog naloga došlo je do povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije koje je regulirano Sporazumom o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju (službeni list EU 2020). Prema čl. 62. tog Sporazuma, Okvirna odluka vijeća 2002/584/PUP o europskom uhidbenom nalogu primjenjivati će se ako je tražena osoba uhićena prije isteka prijelaznog razdoblja koje je trajalo do 31. prosinca 2020. i u tijeku kojeg razdoblja se primjenjivalo pravo EU transponirano u hrvatsko zakonodavstvo Zakonom o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama EU (''Narodne novine'', br. 91/10, 81/13, 124/13, 26/15, 102/17, 68/18 i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPSKS).

6.6. Nakon isteka prijelaznog razdoblja, Europska unija i Ujedinjena Kraljevina su 1. siječnja 2021. sklopile Sporazum o trgovini i suradnji između Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju, s jedne strane, i Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske, s druge strane (stupio na snagu 1. svibnja 2021. Službeni list EU 2021 – u daljnjem tekstu: Sporazum o trgovini i suradnji) koji u Glavi VII sadrži odredbe o predaji. Člankom 632. tog Sporazuma predviđa se ''ova Glava se primjenjuje na europske uhidbene naloge koje je država izdala u skladu s Okvirnom odlukom (2002/584) prije isteka prijelaznog razdoblja ako tražena osoba nije bila uhićena za potrebe njegova izvršenja prije isteka prijelaznog razdoblja''. S obzirom da je, u konkretnom slučaju, europski uhidbeni nalog izdan prije isteka prijelaznog roka, a tražena je osoba uhićena 20. veljače 2023. tj. nakon isteka tog roka, iz citiranih odredbi slijedi da se na predmetni uhidbeni nalog trebaju primijeniti odredbe Sporazuma o trgovini i suradnji. Jednako proizlazi i iz obrazloženja presude Suda Europske unije broj C-479/21 (Governor of Cloverhill Prison) od 16. studenog 2021.

6.7. S obzirom da je Sporazum o trgovini i suradnji postao sastavni dio prava EU, a time i prava Republike Hrvatske kao njezine članice, to je sud prvog stupnja, primjenom nacionalnih pravila propisanih u ZOMP-u, ne samo propustio dati razloge o ispunjenju zakonskih pretpostavki za izručenje sukladno odredbama tog Sporazuma, već je i pogrešno primijenio materijalno pravo.

7. Nadalje, u pitanju položaja Ujedinjenog Kraljevstva kao bivše države članice EU, treba reći da iz odredaba Sporazuma o trgovini i suradnji ne proizlazi da bi ta država, u pogledu primjene odluke o uhidbenom nalogu, imala poseban status ''treće države'', tim više jer Ujedinjeno Kraljevstvo nije članica Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru od 2. svibnja 1992. niti na svom prostoru primjenjuje shengensku pravnu stečevinu.

7.1. Prema podacima europske pravosudne mreže, Republika Hrvatska je u odnosu na Sporazum o trgovini i suradnji dala notifikaciju (toč. 3. dokumenta) kojom izjavljuje da svoje državljane neće predavati Ujedinjenom Kraljevstvu.

7.2. Slijedom toga, treba imati u vidu standarde Suda Europske unije izražene u presudi Petruhin C-182/2015 od 6. rujna 2016. te presudi Ruska federacija C-897/19 od 2. travnja 2020. prema kojima je država članica EU koja odlučuje o izručenju radi kaznenog progona stranca koji je, kao ovdje, građanin EU, dužna o zahtjevu za izručenje obavijestiti državu državljanstva koja može, ako je nadležna, izdati europski uhidbeni nalog, a država koja odlučuje o izručenju tada treba izručenika predati državi državljanstva. Osim toga, država koja odlučuje o izručenju mora provjeriti ugrožavaju li se izručenjem prava iz čl. 19. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja).

7.3. Navedeni standardi, u dijelu koji se odnose na obavještavanje države državljanstva, temelje se na zabrani diskriminacije (jer država koja odlučuje o izručenju ne izručuje svoje državljanine, ali izručuje druge građane Europske unije) i slobodi kretanja unutar Europske unije. Zato je dužnost obavještavanja i moguća predaja po europskom uhidbenom nalogu radi vođenja postupka u državi državljanstva manje ograničavajuća mjera. Člankom 19. Povelje propisuje se zaštita u slučaju udaljavanja, protjerivanja ili izručenja te je, slično Konvenciji o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Konvencija), propisano da nitko ne smije biti udaljen, protjeran ili izručen u državu u kojoj postoji ozbiljna opasnost da bude podvrgnut smrtnoj kazni, mučenju ili drugom nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kazni.

8. Slijedom navedenog, dakle, prvostupanjski je sud u obrazloženju svog rješenja propustio dati razloge o odlučnim činjenicama u skladu s pretpostavkama i zaprekama za izručenje propisanim u Sporazumu o trgovini i suradnji te obavijestiti državu državljanstva tražene osobe i ispitati uvjete iz čl. 19. Povelje, pa je, prihvaćanjem žalbe izručenika i po službenoj dužnosti, pobijano rješenje trebalo ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

9. Pri tome, već sada se može reći da prigovori i žalbe vezano za utvrđenje istovjetnosti izručenika nisu osnovani. Naime, neovisno o tome što se u osobnim dokumentima izručenika navode imena A. V. C., odnosno A. V. T., izvjesno se radi o istoj osobi. To proizlazi iz identičnih osobnih podataka – datuma rođenja (...) i mjesta rođenja (O.-R.). Osim toga, činjenica je da je izručenik tijekom ispitivanja pred sucem istrage potvrdio svoj identitet upravo prema podacima sadržanim u uhidbenom nalogu, a poznat mu je i događaj zbog kojeg se njegovo izručenje traži.

10. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud, imajući u vidu da se stranac nalazi u pritvoru, putem nadležnih tijela Republike Hrvatske hitno izvijestiti pravosudna tijela Rumunjske i zatražiti očitovanje u odnosu na izručenje njihovog državljanina državi izvan područja Europske unije - Ujedinjenom Kraljevstvu. U slučaju da država državljanstva ne bude zainteresirana za predaju svog državljanina, prvostupanjski će sud provjeriti jesu li ispunjene pretpostavke, odnosno izostaju li zapreke za izručenje, sukladno odredbama Sporazuma o trgovini i suradnji te bi li izručenjem moglo doći do ugrožavanja prava izručenika zaštićenih u čl. 19. Povelje.

10.1. Osim toga, prvostupanjski sud treba voditi računa da izručenik, prema čl. 8. st. 4. i 5. ZKP/08, ima pravo na prevođenje pisanih dokumenata, osim ako se tog prava nije odrekao u smislu čl. 8. st. 7. ZKP/08. Isto tako, skreće se pažnja prvostupanjskom sudu da konstatacije o ispunjenju pojedinih pretpostavki za izručenje, odnosno izostanku zapreka, treba navesti u obrazloženju rješenja, a ne u njegovoj izreci koja se na taj način bezrazložno opterećuje.

10.2. Nakon što otkloni uočene nedostatke, prvostupanjski će sud naročito žurno donijeti novu odluku koju je dužan i valjano obrazložiti.

Zagreb, 18. svibnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.