Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1128/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Andree Boras Ivanišević predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Borisa Mimice člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. O. d.d., OIB: ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik iz Odvjetničkog društva M. & L. d.o.o. iz Z., protiv tuženika Z. d.o.o., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva S. i R. j.t.d. iz V., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-81/2019-30 od 17. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 18. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-81/2019-30 od 17. veljače 2023.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 1.538,62 eura / 11.592,71 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, u roku od 15 dana (točka I. izreke)

1.1. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.838,24 eura / 13.850,22 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 17. veljače 2023. do isplate, u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući presudu zbog žalbenog razloga iz članka 353. stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači shodno žalbenim navodima.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba tuženika nije osnovana.

3. Prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4. Predmet spora je isplata iznosa od 1.538,62 eura / 11.592,71 kuna kojega tužitelj potražuje od tuženika po osnovi regresa u smislu odredbe članka 963. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO). Radi se o iznosu koji je tužitelj isplatio svom osiguraniku M. H. s naslova novčane naknade imovinske štete na njegovom vozilu koje je oštećeno 8. veljače 2016. oko 7,00 sati, na 12. kilometru i 200,00 metara Državne ceste br. D2 uslijed naleta navedenog vozila na srneću divljač.

5. U ovom stadiju postupka prijeporna je odgovornost tuženika za štetu.

6. Prvostupanjski je sud na temelju valjano provedenoga dokaznog postupka utvrdio:

- da je 8. veljače 2016. oko 7,00 sati, na 12. kilometru i 200,00 metara Državne ceste br. D2 došlo do štetnog događaja u kojem je sudjelovao M. H., u svojstvu vozača teretnog automobila marke „Opel Vivaro", reg. oznake VŽ ... (osiguranog kod tužitelja policom kasko osiguranja broj 020107472004) i da je uslijed naleta navedenog vozila na srneću divljač došlo do nastanak materijalne štete na navedenom vozilu.

- da od strane službenika MUP-a nisu utvrđeni elementi prekršajne odgovornosti vozača dok je djelatnik tuženika preuzeo uginulu divljač.

- da je u trenutku nesreće bilo je oblačno, dnevna svjetlost, a kolnik asfalt, gladak, dobar, suh i da je ograničenje brzine iznosilo je 90 km/h.

- da je na mjestu nesreće postojao prometni znak „Divljač na cesti“ uz dopunsku ploču - „u duljini 2000 m",

- da je brzina kretanja teretnog vozila M. H., Opel „Vivaro Van 1.9“, reg. oznake VŽ ... u trenutku naleta iznosila oko: 16,55 m/s ili 59,61 km/h.

- da je granična brzina na kojoj je vozač kočenjem mogao izbjeći nesreću na putu 8,44 m je iznosila oko: 6,02 m/s ili 21,67 km/h.

- da je ukupna cijena popravka vozila Opel sa PDV-om iznosi 14.418,02 kn.

6. Obzirom na naprijed utvrđene činjenice koje tuženik nije doveo u sumnju iznesenim žalbenim navodima prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik kao lovovlaštenik na području na kojem se je dogodio štetni događaj odgovoran za nezgodu koja je prouzročena tužiteljevom osiguraniku i to na temelju odredbi članka 1063.-1067. ZOO-a, kojima je uređena odgovornost za štetu od opasnih stvari ili opasne djelatnosti i članka 83. Zakona o lovstvu (»Narodne novine« broj br. 99/18., 32/19., 32/20.), iako se prvostupanjski sud pogrešno poziva na raniji Zakon o lovstvu iz 2005.

7. Kako tuženik tijekom postupka nije dokazao postojanje okolnosti iz članka 1067. ZOO-a za potpuno ili djelomično oslobođenje od odgovornosti, prvostupanjski je sud pozivom na odredbu članka 963. stavka 1. ZOO-a prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

8. Neosnovano tuženik osporava pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.

9. Naime, člankom 1. Zakona o cestama („Narodne novine“, broj 84/11., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14. i 110/19., dalje: ZC), propisano je da se tim Zakonom uređuje pravni status javnih cesta i nerazvrstanih cesta, način korištenja javnih cesta i nerazvrstanih cesta, razvrstavanje javnih cesta, planiranje, građenja i održavanja javnih cesta, upravljanje javnim cestama, mjere za zaštitu javnih i nerazvrstanih cesta i prometa na njima, koncesije, financiranje i nadzor javnih cesta.

9.1. Članak 50. ZC-a razvrstan je u Glavu IV. pod nazivom „Mjere za zaštitu javnih cesta i prometa“ zbog čega taj članak nije moguće promatrati izvan konteksta predmeta uređenja ZC-a u cjelini.

9.2. Prema članku 50. stavku 1. ZC-a za štetu trećim osobama nastaloj na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje, a prema stavku 2. istog članka pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

9.3. Navedeni članak ni na koji način se ne odnosi na odštetnu odgovornost osoba koje gospodare lovištem i koja odgovornost kao i načela na kojima se ta odgovornost zasniva nisu ni predmet uređenja Zakona o cestama već je njihova odgovornost i to kao objektivna odgovornost, uređena Zakonom o lovstvu i općim propisima obveznog prava, konkretno odredbama ZOO-a u dijelu kojima je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti i koje odredbe nisu derogirane člankom 50. ZC-a, kako to pogrešno smatra tuženik. Naprijed navedeno proizlazi i iz rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-6264/2014 od 4. ožujka 2015., kojim nije prihvaćen prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 50. stavka 1 ZC-a.

9.4. Pretpostavke odgovornosti za štetu koje moraju biti kumulativno ispunjene su osim postojanja subjekta obveznog odnosa i odgovornosti za štetu (odgovorna osoba i oštećenik), štetne radnje štetnika (postupak kojim se oštećeniku nanosi šteta), šteta (umanjenje nečije imovine, sprečavanje njezina povećanja i povreda prava osobnosti), postupanje osobe koje svojim djelovanjem ili propuštanjem povrijedi neki propis (protupravnost) i uzročna veza ili kauzalni neksus odnosno veza koja mora postojati između štetne radnje i štete tako da se šteta javlja kao posljedica štetne radnje.

9.5. Imajući u vidu utvrđeni mehanizam nastanka štetnog događaja po prvostupanjskom sudu, nedvojbeno je da je šteta na vozilu osiguranika tužitelja nastala naletom na srneću divljač koja je pretrčavala kolnik s desne na lijevu stranu te da je osiguranik tužitelja kao vozač vozila mogao izbjeći nalet na srneću divljač samo u slučaju da se kretao graničnom brzinom 6,02 m/s ili 21,67 km/h. Opisani mehanizam nastanka štetnog događaja je utvrđen provedenim prometno-tehničkim vještačenjem po sudskom vještaku prometno-tehničke struke S. Š. na čiji nalaz i mišljenje parnične stranke nisu imale nikakve primjedbe, opravdava zaključak prvostupanjskog suda da osiguranik tužitelja nije protupravno postupao, odnosno da nije svojim postupanjem ni djelomično doprinio nastanku štete.

10. Objektivna odštetna odgovornost osobe koja gospodari lovištem uređena je člankom 80. stavkom 3. Zakonom o lovstvu koji propisuje da je za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran lovoovlaštenik lovišta na kojem divljač živi.

10.1. Divljač u pokretu koja se nekontrolirano kreće predstavlja opasnu stvar u smislu odredbe članka 1045. stavka 3. ZOO-a, a da bi se vlasnik stvari ili osoba kojoj je stvar povjerena na čuvanje oslobodio odgovornosti, na njemu je teret dokazivanja ostvarenja pretpostavki propisanih odredbom članka 1067. stavka 2. ZOO-a.

10.2. Tuženik ne može sa uspjehom osporavati zakonitost i pravilnost prvostupanjske odluke pozivajući se u žalbi na odgovornost treće osobe odnosno pravne osobe koja upravlja državnom cestom, i to stoga što tuženik tijekom postupka pred sudom prvog stupnja nije dokazao da je predmetna šteta nastala isključivom radnjom treće osobe koju on nije mogao predvidjeti ili otkloniti, da bi se primjenom mjerodavne odredbe članka 1067. stavka 2. ZOO-a oslobodio odgovornosti.

10.3. Za navesti je i to da u konkretnom slučaju nije ni odlučno je li pravna osoba koja održava predmetnu državnu cestu svojim eventualnim propustima doprinijela nastanku štete i u kojem dijelu, budući da za slučaj djelomičnog doprinosa treće osobe nastanku štete za štetu oštećeniku solidarno odgovaraju imatelj opasne stvari i treća osoba, prema odredbi članka 1067. stavka 4. ZOO-a.

11. Odluka o troškovima postupka je donesena pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 3. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, a u odnosu navode tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio vrijednost boda za odgovoriti je tuženiku da prema Tbr. 48. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 148/09., 149/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22., dalje: Tarifa), kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka, a prema Izmjeni Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 126/22) vrijednost boda iznosi 15,00 HRK, pa je prvostupanjski sud pravilno postupio kad je primijenio vrijednost boda od 15 kuna.

12. Slijedom naprijed navedenog trebalo je primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, a na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a potvrditi i odluku o troškovima postupka.

Split, 18. svibnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Andrea Boras Ivanišević, v. r.