Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-810/2023-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to mr. sc. Ivana Tironija kao predsjednika vijeća, Vedrane Perkušić kao sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Daniele Pivčević, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. K. (OIB: ...) iz Z., koju zastupa punomoćnica B. Č., odvjetnica u Odvjetničkom društvu Č. & P. iz Z., protiv tuženika M. K. (OIB: ...) iz Z., kojega zastupa punomoćnica A. I., odvjetnica iz Z., radi predaje u posjed i isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 16 Ps-37/18-22 od 26. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 18. svibnja 2023.,
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 16 Ps- 37/18-22 od 26. svibnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkama II. i III. izreke i predmet se u tom ukinutom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je pod točkom I. izreke prihvaćen tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na predaju u posjed „garaže 1 u koju se ulazi iz ulice V., a koja se nalazi u sklopu nekretnine sagrađene na zk.č.br. 450/18 označenoj kao kuća 21A V., dvorište i oranica ukupne površine 712 m2 i zk.č.br. 450/33 označenoj kao dvorište, V. površine 42 m[2] (što odgovara k.č.br. 908/2 k.o. R.), upisane u zk.ul.br. 4759 k.o. R. u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, slobodnu od osoba i stvari“, dok je pod točkom II. izreke odbijen tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na izmaklu korist u iznosu od 8.500,00 eura u protuvrijednosti kuna prema prodajnom tečaju na dan plaćanja za svaki mjesec za koji bi tužiteljica ostvarila najamninu, počevši s danom 11. rujna 2013. sve do dana predaje garaže 1 u posjed.
2. Odlukom o trošku odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak (točka III. izreke).
3. Žali se tužiteljica pobijajući prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke, kao i u odluci o trošku i to zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07- odluka USRH, 84/08, 96/08 - odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda u tom dijelu preinači odnosno ukine, te istoj obistini trošak žalbenog postupka.
4. Tuženik pobijaju prvostupanjsku presudu u odluci o trošku pod točkom III. izreke i to zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. ZPP-a s prijedlogom da se presuda u tom dijelu preinači. Zatražio je i trošak žalbenog postupka.
5. Na žalbe nije odgovoreno.
6. Žalbe su osnovane.
7. U ovoj fazi postupka sporan je zahtjev tužiteljice u dijelu kojim traži da joj tuženik naknadi korist koju je imao od upotrebe njene nekretnine-garaže.
8. U konkretnom se slučaju radi o uporabi tuđe stvari koja je još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta).
9. Ako je određena stvar upotrijebljena na način da je promijenila identitet, radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari, tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu članka 1120. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) prema kojoj je osoba koja je upotrijebila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist od upotrebe te stvari, bez obzira na svoje poštenje, odnosno nepoštenje. Izraženi pravni stav u skladu je s pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 26. listopada 2009. (Su-IV-188/09-7).
10. Identično pravno shvaćanje o navedenom pitanju izraženo je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. studenoga 2013. kada je navedeno:
"Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe članka 164. stavka 1. i članka 165. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu članka 1120. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje."
11. Slijedom iznesenog o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari kada je moguća predaja nekretnine u posjed ili suposjed naknada koristi prosuđuje se prema odredbi članka 164. i članka 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV).
12. Odredbom članka 165. ZV-a uređen je „pravni položaj nepoštenoga posjednika“, te je njome propisano: (stavak 1.) „Nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.“ i (stavak 6.) „Od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.“, sve u svezi s odredbom članka 18. stavak 3. ZV-a, prema kojoj: „Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.“
13. Iz provedenih dokaza proizlazi da je tuženik bio nepošteni posjednik predmetne nekretnine za cijelo utuženo razdoblje jer je znao da je Sporazumom o podjeli bračne stečevine ovjerenim kod javnog bilježnika, a sklopljenim između tužiteljice i tuženika dana 23. kolovoza 2013., između ostaloga, isti bez naknade u cijelosti prenio u vlasništvo tužiteljice garažu 1.
14. Navedenim, tuženik je znao da mu ne pripada pravo na posjed ove nekretnine, pa stoga njegovo vršenje posjeda nema potrebnu kvalitetu - poštenje u smislu odredbe članka 18. stavka 3. ZV-a, radi čega je tuženik kao nepošteni posjednik u obvezi isplatiti tužiteljici sve koristi koje je u tome razdoblju od nekretnine imao.
15. Dakle, budući je prijepornu nekretninu u navedenom (utuženom) razdoblju tuženik posjedovao bez ovlaštenja da je posjeduje ili bez osnove koja bi mu davala pravo da je posjeduje iako je pritom „obzirom na okolnosti“ znao ili mogao znati da mu ne pripada pravo da je posjeduje, pravilno je sud prvog stupnja tuženika tretirao nesavjesnim ili nepoštenim posjednikom toga zemljišta u svom tom razdoblju - i (time) obveznikom isplate tužiteljici (u smislu navedenih odredaba članka 165. ZV-a) svih „stečenih plodova“ i onih koje je propustio „ubrati“, odnosno svih koristi koje je u tome razdoblju od nekretnine imao.
16. Međutim, suprotno mišljenju prvostupanjskog suda te „plodove“ ili tu „korist“ može činiti i iznos najamnine koju bi inače za tu nekretninu nepošteni posjednik trebao plaćati, poštujući načelo monetarnog nominalizma iz odredbe članka 21. ZOO-a, u nominalnom iznosu te najamnine, i to kako bi ova dospijevala za naplatu s tim da je u predmetnom slučaju prvostupanjski sud raspolagao s više elemenata koji su ukazivali na vrijednost koristi koju je tuženik imao od predmetne nekretnine.
17. Kako prvostupanjski sud presudu u osporenom dijelu nije temeljio na takvome shvaćanju - i (time) zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nije u tom pravcu raspravio visinu naknade za korist koju je tuženik imao od upotrebe nekretnine, to je relevantno činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, pa je primjenom odredbe članka 370. ZPP-a valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
18. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će postupiti u skladu s prethodno iznijetim shvaćanjem, te ovisno o rezultatu ocjene svih okolnosti relevantnih za odluku - ponovno odlučiti o preostalom zahtjevu tužiteljice i to odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbi članka 338. stavak 4. ZPP-a.
U Splitu 18. svibnja 2023.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Ivan Tironi, v. r.
